Da
Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Actraphane*. Možete provjeriti doziranje, regulatorne dokumente i sigurnosne informacije prikazane na ovoj stranici.
Da
1
Specifikacije
Osnovni regulatorni podaci iz HALMED kataloga za odabranu varijantu lijeka.
Djelatna tvar: inzulin, ljudski
Pakiranja i doplate
Nema pakiranja / doza
Za ovaj lijek nema pakiranja u aktivnom HZZO batchu.
Indikacije
Indikacije
Actraphane je indiciran za liječenje šećerne bolesti.
Doziranje i način primjene
Doziranje i način primjene
Doziranje
Jakost humanog inzulina izražava se u internacionalnim jedinicama.
Doziranje lijeka Actraphane individualno je i određuje se u skladu s potrebama bolesnika. Predmiješani inzulinski pripravci obično se daju jednom ili dva puta dnevno kada je poželjan brz početak djelovanja zajedno s produljenim trajanjem djelovanja. Za postizanje optimalne regulacije glikemije preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi.
Individualna potreba za inzulinom obično se kreće u rasponu između 0,3 i 1,0 internacionalnih jedinica/kg/dan.
Prilagodba doze može biti potrebna ako bolesnik pojača tjelesnu aktivnost, promijeni uobičajenu prehranu ili tijekom popratne bolesti.
Posebne populacije
Stariji (≥ 65 godina)
Actraphane se može koristiti u starijih bolesnika.
U starijih bolesnika treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu inzulina.
Oštećenje bubrega i jetre
Oštećenje bubrega ili jetre može umanjiti bolesnikovu potrebu za inzulinom.
U bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu humanog inzulina.
Pedijatrijska populacija
Actraphane se može koristiti u djece i adolescenata.
Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka
Pri prijelazu s drugih srednjedugodjelujućih ili dugodjelujućih inzulinskih pripravaka možda će biti potrebno prilagoditi dozu i vrijeme primjene lijeka Actraphane.
Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno pratiti razine glukoze.
Način primjene
Actraphane je humani inzulin dvostrukog djelovanja. To je bifazična formulacija koja sadrži i brzodjelujući i dugodjelujući inzulin.
Actraphane se primjenjuje supkutanom injekcijom u bedro, trbušnu stijenku, glutealno ili deltoidno područje. Mjesta injiciranja unutar istog područja treba stalno mijenjati kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kožne amiloidoze. Suspenzije inzulina se nikada ne smiju primijeniti intravenski. Injekcija u podignut nabor kože umanjuje rizik od nehotične intramuskularne injekcije.
Iglu treba zadržati pod kožom najmanje 6 sekundi kako bi se osiguralo da je primijenjena cjelokupna doza. Supkutana injekcija u trbušnu stijenku osigurava bržu apsorpciju u usporedbi s drugim mjestima injiciranja. Trajanje djelovanja varirat će ovisno o dozi, mjestu injiciranja, protoku krvi, temperaturi i razini tjelesne aktivnosti.
Unutar 30 minuta nakon injekcije treba uslijediti obrok ili međuobrok koji sadrži ugljikohidrate. Suspenzije inzulina ne smiju se koristiti u inzulinskim infuzijskim pumpama.
Primjena pomagalima za primjenu inzulina
Actraphane Penfill je namijenjen uporabi s pomagalima za primjenu inzulina proizvođača Novo Nordisk i iglama Novo Fine ili Novo Twist. Actraphane Penfill je prikladan samo za potkožne injekcije iz brizgalice za višekratnu uporabu. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke potrebno je koristiti bočicu.
Uz Actraphane Penfill priložena je Uputa o lijeku s detaljnim naputcima za primjenu koje treba slijediti.
Zamjene i paralele
Zamjene i paralele
Actrapid*
inzulin, ljudski
Ista djelatna tvarNa HZZO listi
Insulatard*
inzulin, ljudski
Ista djelatna tvarRegistrirani lijek
Insuman*
inzulin, ljudski
Ista djelatna tvarRegistrirani lijek
Mixtard*
inzulin, ljudski
Ista djelatna tvarRegistrirani lijek
Protaphane*
inzulin, ljudski
Ista djelatna tvarRegistrirani lijek
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Sigurnost primjene
Kontraindikacije
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
Posebna upozorenja i mjere opreza
Prije putovanja u druge vremenske zone bolesnik treba potražiti savjet liječnika jer to može značiti da će bolesnik morati uzimati inzulin i obroke u druga doba dana.
Hiperglikemija
Neodgovarajuće doziranje ili prekid liječenja, posebice u šećernoj bolesti tipa 1, mogu dovesti do hiperglikemije i dijabetičke ketoacidoze. Obično se prvi simptomi hiperglikemije javljaju postupno tijekom nekoliko sati ili dana, a uključuju: žeđ, učestalo mokrenje, mučninu, povraćanje, omamljenost, crvenu suhu kožu, suha usta, gubitak teka kao i acetonski zadah.
U šećernoj bolesti tipa 1 neliječena hiperglikemija u konačnici vodi u dijabetičku ketoacidozu, koja može biti smrtonosna.
Hipoglikemija
Izostavljanje obroka ili neplanirana naporna tjelovježba mogu dovesti do hipoglikemije.
Hipoglikemija može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebu za inzulinom. U slučaju hipoglikemije ili sumnje na hipoglikemiju Actraphane se ne smije injicirati. Nakon što u bolesnika dođe do stabilizacije glikemije, treba razmotriti prilagodbu doze.
U bolesnika u kojih je znatno poboljšana regulacija glikemije, primjerice intenziviranjem inzulinske terapije, mogu se promijeniti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije te ih o tome treba primjereno savjetovati. U osoba koje dugo boluju od šećerne bolesti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu nestati.
Popratne bolesti, posebice infekcije i stanja praćena vrućicom, obično povećavaju bolesnikovu potrebu za inzulinom. Popratne bolesti bubrega, jetre ili one koje zahvaćaju nadbubrežnu žlijezdu, hipofizu ili štitnjaču mogu uvjetovati promjenu doze inzulina.
Kad bolesnici prelaze s jedne vrste inzulinskog pripravka na drugu, rani upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu se promijeniti ili postati manje izraženi nego tijekom liječenja s prethodnom vrstom inzulina.
Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka
Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu ili inzulin drugog proizvođača treba provesti pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu inzulina (proizvođač), vrsti, podrijetlu (životinjski inzulin, humani inzulin ili inzulinski analog) i/ili načinu proizvodnje (rekombinantna DNA u odnosu na inzulin životinjskog podrijetla) mogu rezultirati potrebom za promjenom doze. Bolesnicima koji su prešli na Actraphane s druge vrste inzulina možda će biti potreban veći broj injekcija dnevno ili različita doza nego kod primjene njihovih uobičajenih inzulinskih pripravaka. Ako je prilagodba potrebna, može se provesti već pri prvoj dozi ili tijekom prvih nekoliko tjedana ili mjeseci.
Reakcije na mjestu injiciranja
Kao i kod svake inzulinske terapije, na mjestu injiciranja mogu se pojaviti reakcije kao što su bol, crvenilo, koprivnjača, upala, modrice, oticanje i svrbež. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar određenog područja smanjuje rizik za razvoj takvih reakcija. Reakcije obično nestaju nakon nekoliko dana ili tjedana. Zbog reakcija na mjestu injiciranja rijetko će biti potrebno prekinuti liječenje lijekom Actraphane.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Postoji potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina i pogoršanja regulacije glikemije kod primjene injekcija inzulina na područjima na kojima su se javile te reakcije. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje dovodi do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti prilagodba doze antidijabetika.
Kombinacija lijeka Actraphane s pioglitazonom
Zabilježeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali rizične faktore za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Actraphane. U slučaju primjene ove kombinacije, u bolesnika treba pratiti znakove i simptome zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.
Izbjegavanje slučajnih zamjena/medikacijskih pogrešaka
Bolesnicima se mora objasniti da prije svakog injiciranja uvijek provjere naljepnicu na inzulinu kako bi izbjegli slučajne zamjene lijeka Actraphane i drugih inzulinskih pripravaka.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Interakcije
Poznato je da niz lijekova stupa u interakciju s metabolizmom glukoze. Sljedeće tvari mogu smanjiti bolesnikovu potrebu za inzulinom:
oralni antidijabetici, inhibitori monoamino-oksidaze (MAO inhibitori), beta-blokatori, inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), salicilati, anabolički steroidi i sulfonamidi.
Sljedeće tvari mogu povećati bolesnikovu potrebu za inzulinom:
oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, hormoni štitnjače, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.
Beta-blokatori mogu prikriti simptome hipoglikemije. Oktreotid/lanreotid mogu ili smanjiti ili povećati potrebu za inzulinom. Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijski učinak inzulina.
Trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema ograničenja za liječenje šećerne bolesti inzulinom tijekom trudnoće jer inzulin ne prelazi placentalnu barijeru.
I hipoglikemija i hiperglikemija koje mogu nastupiti kod nedovoljno regulirane terapije šećerne bolesti povećavaju rizik od malformacija i smrti in utero. Tijekom cijele trudnoće, kao i pri planiranju trudnoće, preporučuje se pojačano praćenje regulacije glikemije te nadzor trudnica sa šećernom bolešću. Potrebe za inzulinom obično se smanjuju tijekom prvog tromjesečja, a postupno povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Nakon poroda potrebe za inzulinom obično se brzo vraćaju na vrijednosti prije trudnoće.
Dojenje
Nema ograničenja za liječenje lijekom Actraphane tijekom dojenja. Liječenje dojilje inzulinom nije rizično za dijete. Međutim, možda će biti potrebno prilagoditi dozu lijeka Actraphane.
Plodnost
Ispitivanja reprodukcije na životinjama nisu otkrila štetne učinke humanog inzulina na plodnost.
Upravljanje vozilima i strojevima
Bolesnikova sposobnost koncentracije i reagiranja može biti smanjena kao posljedica hipoglikemije. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (primjerice, vožnja automobila ili rukovanje strojevima).
Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. U takvim slučajevima treba procijeniti je li preporučljivo upravljati vozilom.
Nuspojave
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljivana nuspojava tijekom liječenja je hipoglikemija. Učestalost hipoglikemija varira ovisno o populaciji bolesnika, shemi doziranja i stupnju regulacije glikemije, molimo vidjeti Opis odabranih nuspojava u nastavku.
Na početku inzulinske terapije mogu se javiti refrakcijske anomalije, edem i reakcije na mjestu injiciranja (bol, crvenilo, koprivnjača, upala, modrice, oticanje i svrbež na mjestu injiciranja). Te su reakcije obično prolazne naravi. Naglo poboljšanje regulacije glikemije može biti povezano s akutnom bolnom neuropatijom, što je obično prolazno. Intenziviranje terapije inzulinom s naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije, dok dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik napredovanja dijabetičke retinopatije.
Tablični prikaz nuspojava
Dolje navedene nuspojave temelje se na podacima iz kliničkih ispitivanja i prikazane su prema MedDRA učestalosti i klasifikaciji organskih sustava. Za učestalost pojavljivanja korištena je sljedeća kategorizacija: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).
Tablica 1
| Poremećaji imunološkog sustava | Manje često - urtikarija, osip |
| Vrlo rijetko - anafilaktičke reakcije* | |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Vrlo često - hipoglikemija* |
| Poremećaji živčanog sustava | Manje često - periferna neuropatija (bolna neuropatija) |
| Poremećaji oka | Vrlo rijetko - poremećaji refrakcije |
| Manje često - dijabetička retinopatija | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Manje često - lipodistrofija* |
| Nepoznato - kožna amiloidoza*† | |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Manje često - reakcije na mjestu injiciranja |
| Manje često - edem |
*vidjeti Opis odabranih nuspojava
†Nuspojava prijavljena nakon stavljanja lijeka u promet.
Opis odabranih nuspojava
Anafilaktičke reakcije
Generalizirane reakcije preosjetljivosti (uključujući generalizirani kožni osip, svrbež, znojenje, gastrointestinalne poremećaje, angioneurotski edem, poteškoće s disanjem, palpitacije i pad krvnog tlaka) javljaju se vrlo rijetko, ali mogu biti opasne po život.
Hipoglikemija
Hipoglikemija je najčešće prijavljivana nuspojava. Može nastupiti ako je primijenjena prevelika doza inzulina u odnosu na potrebu za inzulinom. Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i/ili konvulzija te može izazvati privremeno ili trajno oštećenje funkcije mozga pa čak i smrt. Simptomi hipoglikemije obično se javljaju naglo, a mogu uključivati: hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuziju, poteškoće s koncentracijom, omamljenost, izrazitu glad, promjene vida, glavobolju, mučninu i palpitacije.
U kliničkim ispitivanjima učestalost hipoglikemija varirala je ovisno o populaciji bolesnika, shemi doziranja i stupnju regulacije glikemije.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije (uključujući lipohipertrofiju i lipoatrofiju) i kožne amiloidoze koje mogu odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih injekcijskih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija.
Pedijatrijska populacija
Na temelju podataka dobivenih nakon stavljanja lijeka na tržište i iz kliničkih ispitivanja, učestalost, vrsta i težina nuspojava opaženih u pedijatrijskoj populaciji ne upućuju na bilo kakve razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.
Ostale posebne populacije
Na temelju podataka dobivenih nakon stavljanja lijeka na tržište i iz kliničkih ispitivanja, učestalost, vrsta i težina nuspojava opaženih u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre ne upućuju na bilo kakve razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
Specifično predoziranje inzulinom nije moguće definirati, međutim, ako se primijene doze koje su prevelike u odnosu na bolesnikovu potrebu, može se razviti hipoglikemija u nekoliko različitih stadija:
- Blage epizode hipoglikemije mogu se liječiti peroralnom primjenom glukoze ili uzimanjem proizvoda koji sadrže šećer. Stoga se bolesniku koji ima šećernu bolest preporučuje da sa sobom uvijek nosi proizvode koji sadrže šećer.
- Teške epizode hipoglikemije, u kojima bolesnik ostane bez svijesti, mogu se liječiti glukagonom (0,5 do 1 mg) koji intramuskularno ili supkutano daje osoba upoznata s načinom primjene, ili glukozom koju intravenski daje zdravstveni radnik. Ako bolesnik ne reagira na glukagon 10 do 15 minuta nakon primjene, mora se intravenski primijeniti glukoza. Kako bi se spriječilo ponavljanje hipoglikemije, po povratku svijesti u bolesnika se preporučuje peroralna primjena ugljikohidrata.
Farmakološki podaci
Farmakodinamika
Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za liječenje šećerne bolesti: inzulini i analozi za injiciranje srednjedugog ili dugog djelovanja s brzim nastankom učinka, inzulin (humani). ATK oznaka: A10AD01.
Mehanizam djelovanja i farmakodinamički učinci
Učinak inzulina na snižavanje razine glukoze u krvi posljedica je olakšanog ulaska glukoze nakon vezanja inzulina na receptore na mišićnim i masnim stanicama te istovremene inhibicije otpuštanja glukoze iz jetre.
Actraphane je inzulin dvostrukog djelovanja.
Počinje djelovati unutar ½ sata, maksimalni učinak postiže se unutar 2–8 sati, dok ukupno trajanje djelovanja iznosi do 24 sata.
Farmakokinetika
Poluvijek inzulina u krvotoku iznosi nekoliko minuta. Stoga je profil djelovanja inzulinskog pripravka u vremenu određen isključivo njegovim apsorpcijskim karakteristikama.
Na ovaj proces utječe nekoliko faktora (primjerice, doza inzulina, put i mjesto injiciranja, debljina potkožnog masnog tkiva, tip šećerne bolesti). Na farmakokinetička svojstva inzulinskih pripravaka stoga utječu znatne intraindividualne i interindividualne varijacije.
Apsorpcija
Apsorpcijski profil lijeka proizlazi iz činjenice da se radi o mješavini inzulinskih pripravaka od kojih jedan ima brzu, a drugi produljenu apsorpciju. Maksimalna koncentracija brzodjelujućeg inzulina u plazmi postiže se unutar 1,5–2,5 sata nakon supkutane primjene.
Distribucija
Nije opaženo znatnije vezanje za proteine u plazmi, osim za inzulinska protutijela u cirkulaciji (ako su prisutna).
Metabolizam
Opisano je da se humani inzulin razgrađuje inzulinskom proteazom ili enzimima koji razgrađuju inzulin, a možda i proteinskom disulfid-izomerazom. Predložena su brojna mjesta cijepanja (hidrolize) molekule humanog inzulina; niti jedan od metabolita nastalih nakon cijepanja nije aktivan.
Eliminacija
Terminalni poluvijek određen je brzinom apsorpcije iz potkožnog tkiva. Terminalni poluvijek (t ½) je, dakle, prije mjera apsorpcije, a ne same eliminacije inzulina iz plazme (inzulin u cirkulaciji ima t ½ od nekoliko minuta). Ispitivanja su pokazala da t ½ iznosi približno 5–10 sati.
Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenog potencijala te reproduktivne i razvojne toksičnosti.
9
Farmaceutski podaci
Sadržaj je grupiran po stvarno različitim HALMED dokumentnim skupinama, uz objedinjene jačine kada dokumenti imaju isti sadržaj.
Actraphane*
Sastav
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV Actraphane 30 bočica (40 internacionalnih jedinica/ml)
1 bočica sadrži 10 ml što odgovara 400 internacionalnih jedinica. 1 ml suspenzije sadrži
40 internacionalnih jedinica otopine humanog inzulina*/humanog izofan (NPH) inzulina* u omjeru 30/70 (što odgovara 1,4 mg). Actraphane 30 bočica (100 internacionalnih jedinica/ml)
1 bočica sadrži 10 ml što odgovara 1000 internacionalnih jedinica. 1 ml suspenzije sadrži 100 internacionalnih jedinica otopine humanog inzulina*/humanog izofan (NPH) inzulina* u omjeru 30/70 (što odgovara 3,5 mg). Actraphane 30 Penfill
1 uložak sadrži 3 ml što odgovara 300 internacionalnih jedinica. 1 ml suspenzije sadrži 100 internacionalnih jedinica otopine humanog inzulina*/humanog izofan (NPH) inzulina* u omjeru 30/70 (što odgovara 3,5 mg). Actraphane 30 Inno Let/Actraphane 30 Flex Pen
1 napunjena brizgalica sadrži 3 ml što odgovara 300 internacionalnih jedinica. 1 ml suspenzije sadrži 100 internacionalnih jedinica otopine humanog inzulina*/humanog izofan (NPH) inzulina* u omjeru 30/70 (što odgovara 3,5 mg).
*Humani inzulin proizveden je u Saccharomyces cerevisiae tehnologijom rekombinantne DNA.
Pomoćna tvar s poznatim učinkom:
Actraphane 30 sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi tj. Actraphane 30 sadrži zanemarive količine natrija.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK Suspenzija za injekciju. Suspenzija je zamućena, bijela i vodena.
4. KLINIČKI PODACI
Farmaceutski oblik
Suspenzija za injekciju. Suspenzija je zamućena, bijela i vodena.
4. KLINIČKI PODACI
4.1 Terapijske indikacije Actraphane je indiciran za liječenje šećerne bolesti. 2
4.2 Doziranje i način primjene Doziranje Jakost humanog inzulina izražava se u internacionalnim jedinicama. Doziranje lijeka Actraphane individualno je i određuje se u skladu s potrebama bolesnika. Predmiješani inzulinski pripravci obično se daju jednom ili dva puta dnevno kada je poželjan brz
početak djelovanja zajedno s produljenim trajanjem djelovanja. Za postizanje optimalne regulacije glikemije preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi.
Individualna potreba za inzulinom obično se kreće u rasponu između 0,3 i 1,0 internacionalnih jedinica/kg/dan.
Prilagodba doze može biti potrebna ako bolesnik pojača tjelesnu aktivnost, promijeni uobičajenu prehranu ili tijekom popratne bolesti.
Posebne populacije
Stariji (≥ 65 godina)
Actraphane se može koristiti u starijih bolesnika.
U starijih bolesnika treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu inzulina.
Oštećenje bubrega i jetre
Oštećenje bubrega ili jetre može umanjiti bolesnikovu potrebu za inzulinom.
U bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu humanog inzulina.
Pedijatrijska populacija
Actraphane se može koristiti u djece i adolescenata.
Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka
Pri prijelazu s drugih srednjedugodjelujućih ili dugodjelujućih inzulinskih pripravaka možda će biti potrebno prilagoditi dozu i vrijeme primjene lijeka Actraphane.
Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno pratiti razine glukoze.
Način primjene
Actraphane je humani inzulin dvostrukog djelovanja. To je bifazična formulacija koja sadrži i brzodjelujući i dugodjelujući inzulin.
Actraphane se primjenjuje supkutanom injekcijom u bedro, trbušnu stijenku, glutealno ili deltoidno područje. Mjesta injiciranja unutar istog područja treba stalno mijenjati kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kožne amiloidoze. Suspenzije inzulina se nikada ne smiju primijeniti intravenski. Injekcija u podignut nabor kože umanjuje rizik od nehotične intramuskularne injekcije.
Iglu treba zadržati pod kožom najmanje 6 sekundi kako bi se osiguralo da je primijenjena cjelokupna doza. Supkutana injekcija u trbušnu stijenku osigurava bržu apsorpciju u usporedbi s drugim mjestima injiciranja. Trajanje djelovanja varirat će ovisno o dozi, mjestu injiciranja, protoku krvi, temperaturi i razini tjelesne aktivnosti.
Unutar 30 minuta nakon injekcije treba uslijediti obrok ili međuobrok koji sadrži ugljikohidrate.
Suspenzije inzulina ne smiju se koristiti u inzulinskim infuzijskim pumpama.
3
Za detaljne upute za uporabu vidjeti uputu o lijeku.
jedinica/ml)
Primjena uz pomoć štrcaljke
Actraphane bočice koriste se s inzulinskim štrcaljkama s odgovarajućom jediničnom skalom.
Actraphane 30 Penfill
Primjena pomagalima za primjenu inzulina
Actraphane Penfill je namijenjen uporabi s pomagalima za primjenu inzulina proizvođača Novo
Nordisk i iglama Novo Fine ili Novo Twist. Actraphane Penfill je prikladan samo za potkožne injekcije iz brizgalice za višekratnu uporabu. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke potrebno je koristiti bočicu.
Actraphane 30 Inno Let
Primjena Inno Let brizgalicom
Actraphane Inno Let je napunjena brizgalica namijenjena uporabi s jednokratnim iglama Novo Fine ili
Novo Twist duljine do 8 mm. Odmjeravanjem po 1 jedinicu, Inno Let brizgalicom mogu se odmjeriti doze u rasponu od 1 do 50 jedinica. Actraphane Inno Let je prikladan samo za potkožne injekcije. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke potrebno je koristiti bočicu.
Actraphane 30 Flex Pen
Primjena Flex Pen brizgalicom
Actraphane Flex Pen je napunjena brizgalica namijenjena uporabi s jednokratnim iglama Novo Fine ili
Novo Twist duljine do 8 mm. Odmjeravanjem po 1 jedinicu, Flex Pen brizgalicom mogu se odmjeriti doze u rasponu od 1 do 60 jedinica. Actraphane Flex Pen je prikladan samo za potkožne injekcije. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke potrebno je koristiti bočicu.
4.3 Kontraindikacije Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Prije putovanja u druge vremenske zone bolesnik treba potražiti savjet liječnika jer to može značiti da
će bolesnik morati uzimati inzulin i obroke u druga doba dana.
Hiperglikemija
Neodgovarajuće doziranje ili prekid liječenja, posebice u šećernoj bolesti tipa 1, mogu dovesti do hiperglikemije i dijabetičke ketoacidoze.
Obično se prvi simptomi hiperglikemije javljaju postupno tijekom nekoliko sati ili dana, a uključuju:
žeđ, učestalo mokrenje, mučninu, povraćanje, omamljenost, crvenu suhu kožu, suha usta, gubitak teka kao i acetonski zadah.
U šećernoj bolesti tipa 1 neliječena hiperglikemija u konačnici vodi u dijabetičku ketoacidozu, koja može biti smrtonosna.
Hipoglikemija
Izostavljanje obroka ili neplanirana naporna tjelovježba mogu dovesti do hipoglikemije.
Hipoglikemija može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebu za inzulinom. U
slučaju hipoglikemije ili sumnje na hipoglikemiju Actraphane se ne smije injicirati. Nakon što u bolesnika dođe do stabilizacije glikemije, treba razmotriti prilagodbu doze.
4
U bolesnika u kojih je znatno poboljšana regulacija glikemije, primjerice intenziviranjem inzulinske terapije, mogu se promijeniti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije te ih o tome treba primjereno savjetovati. U osoba koje dugo boluju od šećerne bolesti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu nestati.
Popratne bolesti, posebice infekcije i stanja praćena vrućicom, obično povećavaju bolesnikovu potrebu za inzulinom. Popratne bolesti bubrega, jetre ili one koje zahvaćaju nadbubrežnu žlijezdu, hipofizu ili štitnjaču mogu uvjetovati promjenu doze inzulina.
Kad bolesnici prelaze s jedne vrste inzulinskog pripravka na drugu, rani upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu se promijeniti ili postati manje izraženi nego tijekom liječenja s prethodnom vrstom inzulina.
Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka
Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu ili inzulin drugog proizvođača treba provesti pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu inzulina (proizvođač), vrsti, podrijetlu (životinjski inzulin, humani inzulin ili inzulinski analog) i/ili načinu proizvodnje (rekombinantna DNA u odnosu na inzulin životinjskog podrijetla) mogu rezultirati potrebom za promjenom doze. Bolesnicima koji su prešli na Actraphane s druge vrste inzulina možda će biti potreban veći broj injekcija dnevno ili različita doza nego kod primjene njihovih uobičajenih inzulinskih pripravaka. Ako je prilagodba potrebna, može se provesti već pri prvoj dozi ili tijekom prvih nekoliko tjedana ili mjeseci.
Reakcije na mjestu injiciranja
Kao i kod svake inzulinske terapije, na mjestu injiciranja mogu se pojaviti reakcije kao što su bol, crvenilo, koprivnjača, upala, modrice, oticanje i svrbež. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar određenog područja smanjuje rizik za razvoj takvih reakcija. Reakcije obično nestaju nakon nekoliko dana ili tjedana. Zbog reakcija na mjestu injiciranja rijetko će biti potrebno prekinuti liječenje lijekom Actraphane.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Postoji potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina i pogoršanja regulacije glikemije kod primjene injekcija inzulina na područjima na kojima su se javile te reakcije. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje dovodi do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti prilagodba doze antidijabetika.
Kombinacija lijeka Actraphane s pioglitazonom
Zabilježeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali rizične faktore za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Actraphane. U slučaju primjene ove kombinacije, u bolesnika treba pratiti znakove i simptome zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.
Izbjegavanje slučajnih zamjena/medikacijskih pogrešaka
Bolesnicima se mora objasniti da prije svakog injiciranja uvijek provjere naljepnicu na inzulinu kako bi izbjegli slučajne zamjene lijeka Actraphane i drugih inzulinskih pripravaka.
5
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija Poznato je da niz lijekova stupa u interakciju s metabolizmom glukoze. Sljedeće tvari mogu smanjiti bolesnikovu potrebu za inzulinom:
oralni antidijabetici, inhibitori monoamino-oksidaze (MAO inhibitori), beta-blokatori, inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), salicilati, anabolički steroidi i sulfonamidi.
Sljedeće tvari mogu povećati bolesnikovu potrebu za inzulinom:
oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, hormoni štitnjače, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.
Beta-blokatori mogu prikriti simptome hipoglikemije.
Oktreotid/lanreotid mogu ili smanjiti ili povećati potrebu za inzulinom.
Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijski učinak inzulina.
4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća Nema ograničenja za liječenje šećerne bolesti inzulinom tijekom trudnoće jer inzulin ne prelazi
placentalnu barijeru.
I hipoglikemija i hiperglikemija koje mogu nastupiti kod nedovoljno regulirane terapije šećerne bolesti povećavaju rizik od malformacija i smrti in utero. Tijekom cijele trudnoće, kao i pri planiranju trudnoće, preporučuje se pojačano praćenje regulacije glikemije te nadzor trudnica sa šećernom bolešću. Potrebe za inzulinom obično se smanjuju tijekom prvog tromjesečja, a postupno povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Nakon poroda potrebe za inzulinom obično se brzo vraćaju na vrijednosti prije trudnoće.
Dojenje
Nema ograničenja za liječenje lijekom Actraphane tijekom dojenja. Liječenje dojilje inzulinom nije rizično za dijete. Međutim, možda će biti potrebno prilagoditi dozu lijeka Actraphane.
Plodnost
Ispitivanja reprodukcije na životinjama nisu otkrila štetne učinke humanog inzulina na plodnost.
4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima Bolesnikova sposobnost koncentracije i reagiranja može biti smanjena kao posljedica hipoglikemije. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (primjerice,
vožnja automobila ili rukovanje strojevima).
Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. U takvim slučajevima treba procijeniti je li preporučljivo upravljati vozilom.
6
4.8 Nuspojave Sažetak sigurnosnog profila Najčešće prijavljivana nuspojava tijekom liječenja je hipoglikemija. Učestalost hipoglikemija varira
ovisno o populaciji bolesnika, shemi doziranja i stupnju regulacije glikemije, molimo vidjeti Opis odabranih nuspojava u nastavku.
Na početku inzulinske terapije mogu se javiti refrakcijske anomalije, edem i reakcije na mjestu injiciranja (bol, crvenilo, koprivnjača, upala, modrice, oticanje i svrbež na mjestu injiciranja). Te su reakcije obično prolazne naravi. Naglo poboljšanje regulacije glikemije može biti povezano s akutnom bolnom neuropatijom, što je obično prolazno. Intenziviranje terapije inzulinom s naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije, dok dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik napredovanja dijabetičke retinopatije.
Tablični prikaz nuspojava
Dolje navedene nuspojave temelje se na podacima iz kliničkih ispitivanja i prikazane su prema
MedDRA učestalosti i klasifikaciji organskih sustava. Za učestalost pojavljivanja korištena je sljedeća kategorizacija: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).
Poremećaji imunološkog Manje često - urtikarija, osip sustava
Vrlo rijetko - anafilaktičke reakcije*
Poremećaji metabolizma i Vrlo često - hipoglikemija*
prehrane
Poremećaji živčanog sustava Manje često - periferna neuropatija (bolna neuropatija)
Poremećaji oka Vrlo rijetko - poremećaji refrakcije
Manje često - dijabetička retinopatija
Poremećaji kože i potkožnog Manje često - lipodistrofija*
tkiva
Nepoznato - kožna amiloidoza*†
Opći poremećaji i reakcije na Manje često - reakcije na mjestu injiciranja mjestu primjene
Manje često - edem
*vidjeti Opis odabranih nuspojava
†Nuspojava prijavljena nakon stavljanja lijeka u promet.
Opis odabranih nuspojava
Anafilaktičke reakcije
Generalizirane reakcije preosjetljivosti (uključujući generalizirani kožni osip, svrbež, znojenje, gastrointestinalne poremećaje, angioneurotski edem, poteškoće s disanjem, palpitacije i pad krvnog tlaka) javljaju se vrlo rijetko, ali mogu biti opasne po život.
Hipoglikemija
Hipoglikemija je najčešće prijavljivana nuspojava. Može nastupiti ako je primijenjena prevelika doza inzulina u odnosu na potrebu za inzulinom. Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i/ili 7 konvulzija te može izazvati privremeno ili trajno oštećenje funkcije mozga pa čak i smrt. Simptomi hipoglikemije obično se javljaju naglo, a mogu uključivati: hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuziju, poteškoće s koncentracijom, omamljenost, izrazitu glad, promjene vida, glavobolju, mučninu i palpitacije.
U kliničkim ispitivanjima učestalost hipoglikemija varirala je ovisno o populaciji bolesnika, shemi doziranja i stupnju regulacije glikemije.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije (uključujući lipohipertrofiju i lipoatrofiju) i kožne amiloidoze koje mogu odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih injekcijskih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija.
Pedijatrijska populacija
Na temelju podataka dobivenih nakon stavljanja lijeka na tržište i iz kliničkih ispitivanja, učestalost, vrsta i težina nuspojava opaženih u pedijatrijskoj populaciji ne upućuju na bilo kakve razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.
Ostale posebne populacije
Na temelju podataka dobivenih nakon stavljanja lijeka na tržište i iz kliničkih ispitivanja, učestalost, vrsta i težina nuspojava opaženih u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre ne upućuju na bilo kakve razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u
Dodatku V.
4.9 Predoziranje Specifično predoziranje inzulinom nije moguće definirati, međutim, ako se primijene doze koje su
prevelike u odnos
Pomoćne tvari
Cinkov klorid
Glicerol
Metakrezol
Fenol
Natrijev hidrogenfosfat dihidrat
Natrijev hidroksid (za podešavanje pH)
Kloridna kiselina (za podešavanje pH)
Protaminsulfat
Voda za injekcije
Rok valjanosti
Prije otvaranja: 30 mjeseci.
jedinica/ml)
Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: lijek se može čuvati najviše 6 tjedana. Čuvati na temperaturi ispod 25°C.
Actraphane 30 Penfill/Actraphane 30 Inno Let/Actraphane 30 Flex Pen
Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: lijek se može čuvati najviše 6 tjedana. Čuvati na temperaturi ispod 30°C.
Posebne mjere pri čuvanju
Prije otvaranja: čuvati u hladnjaku (2°C – 8°C). Ne zamrzavati.
jedinica/ml)
Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: čuvati na temperaturi ispod 25°C. Ne odlagati u hladnjak niti zamrzavati.
Bočicu čuvati u vanjskoj kutiji radi zaštite od svjetlosti.
Actraphane 30 Penfill
Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: čuvati na temperaturi ispod 30°C. Ne odlagati u hladnjak niti zamrzavati.
Uložak čuvati u vanjskoj kutiji radi zaštite od svjetlosti.
Actraphane 30 Inno Let/Actraphane 30 Flex Pen
Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: čuvati na temperaturi ispod 30°C. Ne odlagati u hladnjak niti zamrzavati.
Zatvarač držati na brizgalici radi zaštite od svjetlosti.
10
Vrsta i sadržaj spremnika
jedinica/ml)
Bočica (staklo tipa 1) zatvorena pločicom (brombutilna/poliizoprenska guma) i zaštitnim plastičnim zatvaračem s evidencijom otvaranja sadrži 10 ml suspenzije.
Veličine pakiranja: 1 ili 5 bočica od 10 ml ili višestruko pakiranje od 5 pakiranja s bočicama
1 x 10 ml. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Actraphane 30 Penfill
Uložak (staklo tipa 1) s klipom (brombutil) i gumenim zatvaračem (brombutil/poliizopren) sadrži 3 ml suspenzije. U ulošku je staklena kuglica koja olakšava resuspenziju.
Veličine pakiranja: 1, 5 i 10 uložaka. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Actraphane 30 Inno Let/Actraphane 30 Flex Pen
Uložak (staklo tipa 1) s klipom (brombutil) i gumenim zatvaračem (brombutil/poliizopren) sadrži 3 ml suspenzije u jednokratnoj, višedoznoj napunjenoj brizgalici od polipropilena. U ulošku je staklena kuglica koja olakšava resuspenziju.
Veličine pakiranja: 1, 5 i 10 napunjenih brizgalica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Proizvođač / nositelj odobrenja
8. BROJEVI ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET Actraphane 30 bočica (40 internacionalnih jedinica/ml) EU/1/02/229/001 EU/1/02/229/002 EU/1/02/229/036 Actraphane 30 bočica (100 internacionalnih jedinica/ml) EU/1/02/229/003
EU/1/02/229/004
EU/1/02/229/037
Actraphane 30 Penfill
EU/1/02/229/011
EU/1/02/229/012
EU/1/02/229/013
Actraphane 30 Inno Let
EU/1/02/229/030
EU/1/02/229/031
EU/1/02/229/032
Actraphane 30 Flex Pen
EU/1/02/229/033
EU/1/02/229/034
EU/1/02/229/035
Broj odobrenja
Actraphane 30 bočica (40 internacionalnih jedinica/ml)
EU/1/02/229/001
EU/1/02/229/002
EU/1/02/229/036
Actraphane 30 bočica (100 internacionalnih jedinica/ml)
EU/1/02/229/003
EU/1/02/229/004
EU/1/02/229/037
Actraphane 30 Penfill
EU/1/02/229/011
EU/1/02/229/012
EU/1/02/229/013
Actraphane 30 Inno Let
EU/1/02/229/030
EU/1/02/229/031
EU/1/02/229/032
Actraphane 30 Flex Pen
EU/1/02/229/033
EU/1/02/229/034
EU/1/02/229/035
Datum prvog odobrenja / obnove
/ DATUM OBNOVE ODOBRENJA
Datum prvog odobrenja: 7. listopada 2002.
Datum posljednje obnove odobrenja: 18. rujna 2007.
Dokumenti
Regulatorni dokumenti grupirani su po stvarno različitim HALMED dokumentnim skupinama.
Actraphane*