Diamox

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima Preosjetljivost na druge derivate sulfonamida.

Acetazolamid je kontraindiciran u stanjima smanjene koncentracije natrija i/ili kalija u krvi, u slučajevima teže bolesti bubrega ili teškim oštećenjem funkcije bubrega, u slučajevima zatajenja nadbubrežne žlijezde te pri hiperkloremijskoj acidozi.

Ne smije se primjenjivati niti u bolesnika s bolešću jetre ili oštećenjem funkcije jetre, uključujući cirozu jetre, jer može povećati rizik razvoja hepatičke encefalopatije.

Dugotrajna primjena acetazolamida kontraindicirana je u bolesnika s kroničnim, nekongestivnim glaukomom zatvorenog kuta, jer može doći do organskog zatvaranja kuta, a da je pritom pogoršanje glaukoma prikriveno sniženim intraokularnim tlakom.

Prijavljeni su slučajevi suicidalnih misli i ponašanja u bolesnika liječenih antiepilepticima u nekoliko indikacija. Meta-analiza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptika također je pokazala malo povećanje rizika od suicidalnih misli i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika pri primjeni acetazolamida.

Stoga je bolesnike nužno nadzirati zbog pojave znakova suicidalnih misli i ponašanja te se mora razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnike (i osobe koje za njih skrbe) potrebno je savjetovati da potraže savjet liječnika ako se jave znakovi suicidalnih misli ili ponašanja.

S povećanjem doze ne povećava se diureza, ali se može povećati incidencija omamljenosti i/ili parestezije.

Povećanje doze često rezultira smanjenjem diureze. U određenim okolnostima, međutim, daju se vrlo velike doze u kombinaciji s drugim diureticima, kako bi se osigurala diureza u slučajevima potpunog refraktornog zatajenja.

Kada se acetazolamid propisuje za dugotrajno liječenje, preporučuje se poseban oprez. Bolesnika je potrebno upozoriti da prijavi bilo kakav neobičan kožni osip. Preporučuje se praćenje krvne slike te razine elektrolita prije započinjanja terapije te u redovitim intervalima tijekom terapije. Smrtni slučajevi zabilježeni su, iako rijetko, zbog jakih reakcija na sulfonamide uključujući acetazolamid, kao što su Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza, fulminantna hepatička nekroza, agranulocitoza, aplastična anemija i druge krvne diskrazije te anafilaksa.

Nagli pad broja krvnih stanica ili pojava toksičnih kožnih manifestacija zahtijeva trenutni prekid terapije lijekom Diamox.

Reakcije preosjetljivosti mogu se ponovno javiti ako se sulfonamidi ili derivati sulfonamida ponovno primjene, neovisno o putu primjene. Ako se pojave znakovi reakcija preosjetljivosti ili drugih ozbiljnih reakcija, primjenu acetazolamida nužno je prekinuti.

Liječenje acetazolamidom može prouzročiti poremećaje u sastavu elektrolita, uključujući hiponatrijemiju i hipokalijemiju, kao i metaboličku acidozu. Stoga se preporučuje periodičko praćenje elektrolita u serumu. Poseban oprez preporučuje se kod bolesnika sa stanjima koja su povezana s poremećajima ili sklonošću poremećajima sastava elektrolita i poremećajima acidobazne ravnoteže, kao što su bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega (uključujući starije bolesnike), plućnom opstrukcijom, emfizemom, bolesnici s dijabetes melitusom i bolesnici s oštećenom alveolarnom ventilacijom. Teška metabolička acidoza zabilježena je kod bolesnika s normalnom funkcijom bubrega tijekom liječenja acetazolamidom i salicilatima.

U bolesnika s opstrukcijom pluća ili emfizemom, kod kojih može biti oštećena alveolarna ventilacija, acetazolamid može pojačati acidozu te se mora primjenjivati s oprezom.

U bolesnika liječenih acetazolamidom, zabilježeno je i povećanje i smanjenje razine glukoze u krvi. To je potrebno uzeti u obzir kod bolesnika s narušenom tolerancijom glukoze ili dijabetes melitusom.

U bolesnika s anamnezom bubrežnih kamenaca potrebno je odrediti omjer koristi od uzimanja lijeka i rizika od daljnjeg stvaranja kamenaca.

Generalizirani eritem s pustulama praćen vrućicom koji se javlja na početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP). U slučaju dijagnosticiranja

AGEP-a, primjenu acetazolamida potrebno je prekinuti, a svaka naknadna primjena acetazolamida je kontraindicirana.

Nekardiogeni plućni edem

Nakon uzimanja acetazolamida, uključujući uzimanje jednokratne doze, zabilježeni su teški slučajevi nekardiogenog plućnog edema. Nekardiogeni plućni edem obično se razvio u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa acetazolamida. Simptomi su uključivali dispneju, hipoksiju i respiratornu insuficijenciju. Ako se sumnja na nekardiogeni plućni edem, potrebno je prekinuti primjenu acetazolamida i primijeniti potporno liječenje. Acetazolamid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali nekardiogeni plućni edem nakon uzimanja acetazolamida.

Nakon primjene acetazolamida prijavljeni su slučajevi efuzije/ablacije žilnice. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili bol u oku te se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati nakon početka liječenja acetazolamidom. Ako se sumnja na efuziju/ablaciju žilnice, primjenu acetazolamida treba prekinuti što je prije moguće.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Acetazolamid je derivat sulfonamida. Sulfonamidi mogu pojačati učinke antagonista folatne kiseline, hipoglikemika i oralnih antikoagulansa. Istodobna primjena acetazolamida i acetilsalicilatne kiseline može uzrokovati tešku acidozu i pojačati toksičnost središnjeg živčanog sustava. Teška metabolička acidoza zabilježena je u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega tijekom liječenja acetazolamidom i salicilatima. Kada se acetazolamid uzima sa srčanim glikozidima ili antihipertenzivima, može biti potrebna prilagodba doze.

Kod istodobne primjene, acetazolamid mijenja metabolizam fenitoina što dovodi do povećanja razine fenitoina u serumu. Teška osteomalacija opažena je u nekoliko bolesnika koji su uzimali acetazolamid u kombinaciji s drugim antikonvulzivima. Prijavljeni su izolirani slučajevi smanjene serumske razine primidona i povećane serumske razine karbamazepina pri istodobnoj primjeni s acetazolamidom.

Zbog mogućih dodatnih učinaka, ne preporučuje se istodobna primjena s drugim inhibitorima karboanhidraze.

U bolesnika liječenih acetazolamidom, zabilježeno je i povećanje i smanjenje razine glukoze u krvi. To je potrebno uzeti u obzir u bolesnika liječenih antidijabeticima.

Povećavajući pH urina u bubrežnim tubulima, acetazolamid smanjuje izlučivanje amfetamina i kinidina putem urina te tako može pojačati učinak i produžiti trajanje učinka amfetamina, te pojačati učinak kinidina.

Ciklosporin: kad se primjenjuju istodobno, acetazolamid može povećati razinu ciklosporina u krvi. Savjetuje se oprez kad se acetazolamid primjenjuje u bolesnika koji primaju ciklosporin.

Metenamin: povećavajući pH urina, acetazolamid može spriječiti izlučivanje spojeva metenamina putem urina, te spriječiti urinarni antiseptički učinak metenamina.

Litij: acetazolamid povećava izlučivanje litija pa razina litija u krvi može biti smanjena.

Natrijev bikarbonat: acetazolamid i natrijev bikarbonat upotrijebljeni istodobno povećavaju rizik stvaranja bubrežnih kamenaca.

Utjecaj na laboratorijske i druge dijagnostičke testove:

• acetazolamid može izazvati povećanu razinu kristala u urinu
• acetazolamid interferira s HPLC metodom određivanja teofilina. Utjecaj acetazolamida na određivanje teofilina ovisi o otapalu primijenjenom u ekstrakciji; acetazolamid ne mora interferirati s drugim metodama određivanja teofilina.

Trudnoća

Acetazolamid se pokazao teratogenim i embriotoksičnim u miševa, štakora, hrčaka i kunića u peroralnim ili parenteralnim dozama deset puta većim nego što su one koje se preporučaju za primjenu u ljudi. Iako nema dokaza o ovim učincima kod ljudi, do sada nisu provedena odgovarajuća, dobro kontrolirana klinička ispitivanja na trudnicama. Stoga se Diamox ne smije uzimati tijekom trudnoće, posebno tijekom prvog tromjesečja.

Dojenje

Diamox je u malim količinama otkriven u majčinome mlijeku. Iako nije vjerojatno da će to dovesti do bilo kakvih štetnih učinaka na dojenče, nužan je krajnji oprez kad se Diamox primjenjuje u dojilja.

Plodnost

Nema dostupnih podataka

Povećanje doze ne dovodi do povećanja diureze, ali može povećati incidenciju omamljenosti i/ili parestezije. Manje često prijavljeni su umor, omaglica i ataksija. Dezorijentacija je primijećena u nekoliko bolesnika koji su imali edem uslijed ciroze jetre. Takvi slučajevi moraju biti pomno nadzirani. Zabilježena je i prolazna miopija. Navedene nuspojave acetazolamida mogu pogoršati sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Iznad navedena stanja redovito se povuku kad se doza smanji ili lijek prestane uzimati.

Tablični popis nuspojava

Niže navedene nuspojave zabilježene su s nepoznatom učestalošću (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

1 Hipokalijemija je obično prolazna i rijetko je klinički značajna.

2 Prolazna miopija redovito nestaje nakon smanjenja doze ili uslijed prekida liječenja.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Nema specifičnog antidota.

Liječenje treba biti simptomatsko i potporno.

Mogu se očekivati poremećaj ravnoteže elektrolita, razvoj acidoznog stanja i učinci na središnji živčani sustav. Potrebno je pratiti razine elektrolita u serumu (osobito kalij) i pH krvi.

Potrebne su potporne mjere u svrhu korekcije elektrolita i pH ravnoteže. Acidozu je obično moguće korigirati primjenom bikarbonata.

Unatoč visokoj distribuciji unutar eritrocita i vezanju na proteine plazme, acetazolamid može biti uklonjen dijalizom. To može biti osobito važno tijekom zbrinjavanja bolesnika predoziranih acetazolamidom kod kojih je stanje dodatno komplicirano zbog zatajenja bubrega.