Edemid forte

• preosjetljivost na furosemid, sulfonamide ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
• insuficijencija bubrega s anurijom
• teška hipokalijemija
• teška hiponatrijemija
• hipovolemija ili dehidracija
• hepatička koma ili stanje koje prethodi hepatičkoj komi
• dojenje Edemid forte 500 mg tablete kontraindicirane su u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega zbog rizika od gubitka tekućine i elektrolita.

Tamo gdje je indicirano, prije započinjanja terapije, potrebno je poduzeti nužne korake za korigiranje hipotenzije ili hipovolemije.

Oprez je potreban u bolesnika osjetljivih na poremećaje ravnoteže elektrolita. U bolesnika liječenih furosemidom treba redovito provjeravati razine kalija, natrija, magnezija, kalcija, bikarbonata, mokraćne kiseline, kreatinina i glukoze u serumu, tjelesnu težinu, diurezu te krvni tlak.

Poseban oprez je potreban u bolesnika s visokim rizikom od razvoja poremećaja ravnoteže elektrolita ili u slučaju značajnog dodatnog gubitka tekućine (npr. zbog povraćanja, proljeva ili intenzivne dijaforeze). Hipovolemiju ili dehidraciju, odnosno značajne poremećaje vrijednosti elektrolita i acidobazne ravnoteže treba korigirati. To može zahtijevati privremeni prekid primjene furosemida.

Bolesniku treba osigurati nesmetano izmokravanje. Bolesnici s parcijalnom opstrukcijom u mokraćnom sustavu, npr. bolesnici s hipertrofijom prostate ili poremećajem mokrenja, imaju povećan rizik od razvoja akutne retencije i trebaju biti pažljivo nadgledani.

Posebno pažljiv nadzor potreban je:

• u bolesnika s hipotenzijom ili šokom. Simptomatska hipotenzija koja dovodi do omaglice, nesvjestice ili gubitka svijesti može se javiti kod bolesnika liječenih furosemidom, posebice kod starijih, kod bolesnika na drugim lijekovima koji mogu uzrokovati hipotenziju i bolesnika s drugim medicinskim stanjima koja su rizik za hipotenziju
• u bolesnika s rizikom od izrazitog pada krvnog tlaka
• u bolesnika kod kojih latentna šećerna bolest može preći u manifestnu ili se mogu povećati potrebe za inzulinom
• u bolesnika s gihtom
• u bolesnika s hepatorenalnim sindromom
• u bolesnika s poremećajem mokrenja
• u bolesnika s hipoproteinemijom, npr. povezano s nefrotskim sindromom (učinak furosemida može biti smanjen, a njegova ototoksičnost pojačana); potrebno je vrlo pažljivo titrirati dozu lijeka
• kod dugotrajne dijete s ograničenim unosom soli
• u starijih bolesnika zbog mogućeg teškog poremećaja ravnoteže tekućine
• kod oštećenja sluha jer velike doze mogu uzrokovati privremeni gubitak sluha.

Oprezno doziranje potrebno je u slučaju nefrotskog sindroma, zbog opasnosti od češćih nuspojava.

Gubitak težine uzrokovan povećanim izlučivanjem urina ne smije biti veći od 1 kg/dan, neovisno o opsegu izlučivanja urina.

Postoji mogućnost pogoršanja ili aktivacije sistemskog eritemskog lupusa.

Istodobna primjena s risperidonom

U placebom kontroliranim ispitivanjima risperidona u starijih bolesnika s demencijom zabilježena je veća incidencija smrtnosti u bolesnika koji su istodobno liječeni furosemidom i risperidonom (7,3 %, srednja dob 89 godina, raspon 75 – 97 godina) nego u bolesnika liječenih samo risperidonom (3,1 %, srednja dob 84 godine, raspon 70 – 96 godina) ili samo furosemidom (4,1 %, srednja dob 80 godina, raspon 67 – 90 godina). Istodobna primjena risperidona s drugim diureticima (uglavnom tiazidski diuretici se koriste u niskim dozama) nije bila povezana sa sličnim nalazima.

Točan patofiziološki mehanizam za objašnjenje ovih nalaza nije poznat, niti je zabilježen dosljedan obrazac uzroka smrti. Ipak, prije odluke o istodobnoj primjeni ove kombinacije ili istodobnoj primjeni s drugim snažnim diureticima, potreban je oprez, te pažljiva procjena rizika i koristi takve kombinacije lijekova. U bolesnika koji su istodobno uzimali druge diuretike i risperidon nije zabilježena povećana incidencija smrtnosti. Neovisno o liječenju, dehidracija je bila glavni čimbenik rizika za smrtnost, zbog čega je treba izbjegavati u starijih bolesnika s demencijom.

Preporučena prehrana

Za vrijeme dugotrajne terapije furosemidom, preporuča se dijeta bogata kalijem (npr. krumpir, banane, rajčice, špinat, suho voće). U težim slučajevima bolesnicima treba dati oralne ili parenteralne nadomjeske kalija. U drugim slučajevima (npr. ciroza jetre), indicirana je primjena lijekova koji štede kalij kako bi se spriječila hipokalijemija i metabolička alkaloza.

Utjecaj na pretrage

Postoji mogućnost pozitivnog anti-doping testa, kao rezultat uzimanja furosemida.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka

Edemid forte sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, nedostatkom Lapp laktaze ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom ne smiju uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po jednoj tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Nesteroidni protuupalni lijekovi

Neki nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. indometacin, acetilsalicilna kiselina) mogu narušiti djelovanje furosemida i mogu uzrokovati akutno zatajenje bubrega u slučajevima već postojeće hipovolemije ili dehidracije. Furosemid može pojačati toksični učinak salicilata u bolesnika koji ih uzimaju u većim dozama. Bolesnici koji primaju visoke doze salicilata istodobno s furosemidom, kao kod reumatskih bolesti, mogu iskusiti toksični učinak salicilata pri nižim dozama zbog kompetitivnog učinka na mjesta izlučivanja u bubregu.

Srčani glikozidi i lijekovi koji mogu produžiti QT interval

Treba uzeti u obzir da ako se hipokalijemija i/ili hipomagnezijemija razviju tijekom liječenja furosemidom, osjetljivost miokarda prema srčanim glikozidima se povećava. Postoji povećani rizik od ventrikularnih aritmija (uključujući torsades de pointes) kada se lijekovi koji produljuju QT interval (npr. terfenadin, neki antiaritmici klase I i III) uzimaju istodobno s furosemidom, kao i kod bolesnika s poremećajem ravnoteže elektrolita.

Antihipertenzivni lijekovi

Doza istodobno primijenjenog antihipertenzivnog lijeka može zahtijevati prilagodbu. Istodobna primjena s drugim diureticima (tiazidni diuretici, diuretici koji štede kalij) može potencirati diuretski učinak furosemida.

ACE inhibitori/ antagonisti receptora angiotenzina II

Furosemid može pojačati učinak drugih antihipertenzivnih lijekova. Nagli pad krvnog tlaka u izuzetnim slučajevima uz šok i pogoršanje bubrežne funkcije (akutna insuficijencija bubrega u izoliranim slučajevima) primijećeno je kod istodobne primjene s ACE inhibitorima ili antagonistima receptora angiotenzina II, odnosno kada su se ti lijekovi primijenili prvi put ili po prvi put u visokim dozama (hipotenzija nakon prve doze). Ako je moguće, liječenje furosemidom treba privremeno prekinuti (ili barem smanjiti dozu) najmanje tri dana prije uvođenja terapije ACE inhibitorom ili antagonistom receptora angiotenzina II ili prije povećanja doze tih lijekova.

Nefrotoksični antibiotici

Toksični učinci nefrotoksičnih antibiotika (npr. aminoglikozidi, cefalosporini, polimiksini) mogu se povećati istodobnom primjenom jakih diuretika, kao što je furosemid.

Ototoksični antibiotici

Furosemid može pojačati ototoksični učinak aminoglikozida (npr. kanamicina, gentamicina, tobramicina) i drugih ototoksičnih lijekova (vankomicina, kolistina). Obzirom da ovo može dovesti do ireverzibilnog oštećenja, ovi lijekovi smiju se koristiti istodobno s furosemidom samo ako za to postoje vrlo opravdani medicinski razlozi.

Litij

Kao i kod drugih diuretika, razina litija u serumu može se povećati kada se litij primjenjuje istodobno s furosemidom, što rezultira povećanjem toksičnosti litija. Zbog toga se preporuča da se u bolesnika koji primaju ovu kombinaciju lijekova pažljivo prate razine litija u serumu i gdje je potrebno doza litija prilagodi.

Risperidon

Prije odluke o istodobnoj primjeni s furosemidom, odnosno s drugim snažnim diureticima, potreban je oprez te pažljiva procjena rizika i koristi primjene takve kombinacije lijekova.

Cisplatin

Postoji rizik od ototoksičnog učinaka, ako se cisplatina i furosemid daju istodobno. Osim toga, nefrotoksičnost cisplatina može biti povećana ako se furosemid ne primjenjuje u niskim dozama (npr. 40 mg u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega) ili u bolesnika s normalnom ravnotežom tekućine kada je potrebna pojačana diureza tijekom liječenja cisplatinom.

Cefalosporini

Istodobna primjena furosemida i visokih doza cefalosporina može uzrokovati nefrotoksičnost, reverzibilnu encefalopatiju i akutnu insuficijenciju bubrega.

Kloralhidrat

U nekih je bolesnika primijećena vrućica, naglo znojenje, agitacija, mučnina, povećanje krvnog tlaka i tahikardija nakon intravenske primjene furosemida tijekom 24 sata od primjene kloralhidrata, zbog

čega se ne preporučuje istodobna primjena kloralhidrata i furosemida.

Aliskiren snižava koncentraciju peroralno primijenjenog furosemida u plazmi. Pri započinjanju i prilagodbi doze istodobne terapije aliskirenom preporučuje se praćenje diuretičkog učinka furosemida.

Drugo

Oralni furosemid i sukralfat ne smiju se uzeti u razmaku manjem od 2 sata između svakog, jer sukralfat smanjuje apsorpciju furosemida iz probavnog sustava i tako smanjuje njegov učinak.

Furosemid ponekad može umanjiti učinak drugih lijekova (npr. učinak antidijabetika i presornih amina), a ponekad ga pojačati (npr. učinak salicilata, teofilina i mišićnih relaksanata tipa kurare).

Slabljenje učinka furosemida može se pojaviti kod istodobne primjene fenitoina, fenobarbitona i kolestiramina.

Istodobna primjena karbamazepina ili aminoglutetimida može povećati rizik od hiponatremije. Istodobna primjena kortikosteroida i furosemida može uzrokovati retenciju natrija.

Istodobnom primjenom furosemida i kortikosteroida, ACTH, karbenoksolona, likviricije, beta ²- simpatikomimetika (velike doze), dugotrajnom primjenom laksativa, reboksetina i amfotericina povećava se rizik od nastanka hipokalijemije.

Probenecid, metotreksat i drugi lijekovi koji se, kao furosemid, značajno izlučuju tubularnom sekrecijom mogu smanjiti učinak furosemida. Isto tako, furosemid može smanjiti renalnu eliminaciju ovih lijekova. U slučaju liječenja visokim dozama spomenutih kombinacija lijekova može doći do povećanja razina u serumu i povećanog rizika od nuspojava od furosemida ili popratnih lijekova.

Levotiroksin

Visoke doze furosemida mogu inhibirati vezanje hormona štitnjače na nosače proteina i na taj način dovesti do prolaznog povećanja slobodnih hormona štitnjače, nakon čega slijedi smanjenje ukupne razine hormona štitnjače.

Istodobna primjena ciklosporina i furosemida povezana je s povećanim rizikom od pojave uričnog artritisa koji je posljedica hiperuricemije izazvane furosemidom i poremećaja bubrežnog izlučivanja urične kiseline izazvanog ciklosporinom.

U bolesnika s visokim rizikom od nastanaka radiokontrastne nefropatije, furosemid može dovesti do

veće incidencije pogoršanja funkcije bubrega nakon primjene radiokontrastnog sredstva u usporedbi s visokorizičnim bolesnicima koji su primili samo intravensku hidraciju prije nego što su dobili radiokontrast.

Trudnoća

Furosemid prolazi placentarnu barijeru i ne smije se primjenjivati u trudnoći osim ako liječnik ne procijeni kako potencijalna korist liječenja nadmašuje potencijalni rizik za fetus.

Općenito, diuretici se ne preporučuju za liječenje edema i hipertenzije u trudnoći jer narušavaju placentalnu perfuziju i time intrauterini rast.

Ako je tijekom trudnoće, neophodna primjena furosemida radi liječenja srčane insuficijencije ili insuficijencije bubrega, potrebno ga je primijeniti samo kraće vrijeme uz pažljivo praćenje vrijednosti elektrolita, hematokrita, kao i razvoj ploda.

Furosemid može istisnuti bilirubin iz veze s albuminom i povećati rizik od pojave kernikterusa kod hiperbilirubinemije.

Furosemid prolazi placentarnu pregradu i u krvi pupkovine može postići 100 % koncentraciju seruma majke. Do sada nisu prijavljene malformacije u ljudi, koje se mogu povezati s izloženošću furosemidu. Ipak, nema dovoljno iskustva da bi se omogućilo zaključivanje procijene štetnog učinaka furosemida na embrio/fetus. U maternici, furosemid može stimulirati stvaranje fetalne mokraće i izazvati povećanu diurezu kod fetusa. Urolitijaza je primijećena nakon liječenja prijevremeno rođene djece. U nedonoščadi moguć je razvoj nefrokalcinoze/nefrolitijaze te potrebno je nadzirati funkciju bubrega i napraviti ultrasonografiju bubrega; u nedonoščadi s respiratornim distres sindromom, primjena furosemida tijekom prvih tjedana života može povećati rizik nastanka perzistentnog ductus arterious Botalli-a

Dojenje

Furosemid se izlučuje u majčino mlijeko i može inhibirati laktaciju. Tijekom liječenja furosemidom majke ne smiju dojiti. Ako je potrebno, dojenje treba prekinuti.

Nisu provedena ispitivanja o utjecaju furosemida na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ipak, treba voditi računa o mogućim nuspojavama koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima, naročito na početku liječenja, kod povećanja doze ili pri istodobnom uzimanju alkohola, poput smanjenje mentalne budnosti.

Nuspojave koje su moguće povezane s primjenom lijeka navedene su u tablici unutar svakog organskog sustava prema odgovarajućim kategorija učestalosti: vrlo često (>1/10), često (>1/100,

<1/10), manje često (>1/1000, <1/100), rijetko (>1/10.000, <1/1000), vrlo rijetko (<1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

* Kao posljedica poremećaja elektrolita mogu nastupiti psihijatrijski poremećaji poput konfuzije i apatije. Također, žeđ, letargija, ošamućenost i slabost mogu biti simptomi disbalansa elektrolita.

Mogući razvoj poremećaja elektrolita je pod utjecajem temeljnih poremećaja (npr. ciroze jetre, insuficijencije srca), istodobne primjene lijekova i prehrane.

**Simptomi nedostatka natrija obuhvaćaju apatiju, grčeve u listovima, gubitak apetita, slabost, pospanost, povraćanje i konfuziju.

Hipokalijemija se može manifestirati neuromišićnim znacima (slabost mišića, parestezija, pareza), crijevnim znacima (povraćanje, zatvor, meteorizam), bubrežnim znacima (poliurija, polidipsija) i srčanim znacima (poremećaji stvaranja impulsa i provođenja). Teški gubitak kalija može za ishod imati paralitički ileus, poremećaje svijesti, pa čak i komu.

Hipokalcijemija može u rijetkim slučajevima izazvati tetaniju.

Tetanija ili razvoj srčane aritmije primijećeni su u rijetkim slučajevima kao posljedica hipomagnezijemije.

*** U bolesnika s manifestnom šećernom bolesti to može dovesti do pogoršanja stanja metabolizma. Prikriveni dijabetes melitus može se manifestirati.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Klinička slika akutnog ili kroničnog predoziranja primarno ovisi o opsegu i posljedicama poremećaja ravnoteže elektrolita i gubitka tekućine, npr. hipovolemija, dehidracija, hemokoncentracija, srčana aritmija zbog prejake diureze. Simptomi ovih poremećaja uključuju tešku hipotenziju (koja može progredirati do šoka), akutnu insuficijenciju bubrega, trombozu, delirij, kljenut, apatiju i konfuziju. U rijetkim slučajevima zabilježen je anafilaktički šok (simptomi: znojenje, mučnina, cijanoza, značajan pad krvnoga tlaka, poremećaji svijesti ili čak koma).

Liječenje

Liječenje stoga treba biti usmjereno na nadoknadu tekućine i korekciju poremećene ravnoteže elektrolita. Zajedno sa sprječavanjem i liječenjem ozbiljnih komplikacija koje proizlaze iz takvih poremećaja i drugih učinaka na tijelo, ove korektivne mjere mogu zahtijevati opći i specifični intenzitet liječničkog praćenja bolesnika i terapijskih postupaka.

Nije poznat specifični antidot za furosemid. Ukoliko je do gutanja tek došlo, može se pokušati ograničiti daljnja sustavna apsorpcija djelatne tvari postupcima kao što su ispiranje želuca ili onima kojima se smanjuje apsorpcija (npr. aktiviranim ugljenom). Hemodijaliza ne ubrzava eliminaciju furosemida iz organizma.

U bolesnika s narušenom funkcijom mokrenja (npr. hipertrofija prostate) treba osigurati slobodan

protok mokraće jer iznenadno stvaranje mokraće može dovesti do njezina zadržavanja i do prevelikog širenja mjehura.

Hitne mjere u slučaju anafilaktičkog šoka

Kod prvih znakova anafilaktičkog šoka (npr. kožne reakcije kao što su urtikarija ili crvenilo, glavobolja, iznenadno, pojačano znojenje, mučnina, cijanoza):

• omogućiti intravenozni pristup za primjenu lijekova
• poduzeti opće mjere intenzivnog liječenja, poleći bolesnika na leđa s podignutim nogama, osigurati prohodnost dišnih putova, dati kisik
• ako je potrebno, primijeniti daljnje – možda i intenzivnije mjere liječenja (među ostalim primjenu epinefrina, nadoknadu tekućine, glukokortikoidi).