Alprazolam Grindeks

• Preosjetljivost na djelatnu tvar, druge benzodiazepine ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima,
• miastenija gravis,
• teška respiratorna insuficijencija,
• sindrom apneje u spavanju,H A L M E D

2

- teška insuficijencija jetre.

Napomena

Ne zahtjevaju sva stanja napetosti, agitacije i anksioznosti medicinsko liječenje. To su obično znakovi fizičke ili mentalne bolesti i liječe u sklopu podležeće bolesti.

Rizik pri istodobnoj primjeni s opioidima

Istodobna primjena alprazolama i opioida može dovesti do sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog tih se rizika sedativi poput benzodiazepina ili srodnih lijekova kao što je alprazolam s opioidima trebaju propisivati samo bolesnicima za koje nema drugih načina liječenja.

Ako se donese odluka o propisivanju lijeka Alprazolam Grindeks istodobno s opioidima treba primijeniti najnižu učinkovitu dozu, a trajanje liječenja treba biti što kraće.

Bolesnike treba pažljivo pratiti zbog znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. U tom se smislu preporučuje obavijestiti bolesnike i njihove skrbnike (gdje je to moguće), kako bi bili svjesni tih simptoma.

Ovisnost/zlouporaba lijeka

Primjena benzodiazepina može dovesti do razvoja fizičke i psihičke ovisnosti na te lijekove. Rizik se povećava s dozom i trajanjem liječenja te je također veći u bolesnika koji su skloni zlouporabi lijekova te u alkoholičara. Ovisnost o lijeku može se pojaviti pri terapijskim dozama i/ili u bolesnika bez rizičnih faktora.

Postoji povećan rizik od ovisnosti o lijeku pri kombiniranoj primjeni nekoliko benzodiazepina bez obzira na anksiolitičku ili hipnotičku indikaciju.

Zlouporaba lijeka je poznati rizik za alprazolam i druge benzodiazepine. Sukladno tome, potrebno je pratiti bolesnike pri uzimanju alprazolama. Postoji i rizik od diverzije s ovim lijekom. Prijavljeni su smrtni slučajevi povezani s predoziranjem prilikom zlouporabe alprazolama s ostalim depresorima središnjeg živčanog sustava, uključujući opioide, druge benzodiazepine i alkohol. Ti se rizici trebaju uzeti u obzir prilikom propisivanja ili izdavanja alprazolama. Da bi se smanjio rizik, potrebno je koristiti najmanju odgovarajuću dozu i savjetovati bolesnike o pravilnom čuvanju i zbrinjavanju

neiskorištenog lijeka.

Simptomi ustezanja

Kad se razvije ovisnost, nagli prekid liječenja može biti praćen simptomima ustezanja. Oni se mogu sastojati od glavobolje, bolova u mišićima, izrazite anksioznosti, napetosti, nemira, smetenosti i razdražljivosti. U težim slučajevima mogu nastati sljedeći simptomi: nesposobnost shvaćanja (derealizacija), depersonalizacija, hiperakuzija, obamrlost i parestezija u ekstremitetima, preosjetljivost na svjetlost, buku i fizički dodir, halucinacije i epileptički napadaji.

Povratni učinak

Slično tome, ukoliko se naglo prekine kratkotrajno liječenje, može doći do povratnog učinka, pri

čemu se simptomi koji su doveli do liječenja benzodiazepinima vraćaju u pojačanom obliku. Moguće su i druge reakcije, uključujući promjene raspoloženja, anksioznost ili poremećaji spavanja i nemir. Povratni učinak se također može manifestirati u obliku opasnih fizičkih i psihičkih reakcija kao što su napadaji i simptomatička psihoza (odnosno delirij ustezanja).

Budući da je rizik od simptoma ustezanja/povratnog učinka veći nakon naglog prekida liječenja, preporučuje se postupno smanjivanje doze

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja mora biti što kraće i ne dulje od 2 – 4 tjedna. Primjena dulja od ovog razdoblja zahtijeva ponovnu procjenu stanja bolesnika.

Bilo bi korisno informirati bolesnika na početku liječenja o ograničenoj duljini liječenja i precizno objasniti kako će doza biti progresivno smanjivana. Postoje dokazi da se, u slučaju kratkodjelujućih benzodiazepina, simptomi ustezanja mogu pojaviti pri terapijskim dozama, osobito pri višim dozama. Kada se primjenjuju dugodjelujući benzodiazepini važno je upozoriti da se ne zamjenjuju s kratkodjelujućim benzodiazepinima jer može doći do pojave simptoma ustezanja.

Amnezija

Benzodiazepini mogu izazvati anterogradnu amneziju, a što se u većini slučajeva javlja nekoliko sati nakon uzimanja lijeka. Ovo znači da se bolesnik neće moći naknadno sjetiti radnji koje je poduzeo nakon uzimanja lijeka.

Taj se rizik povećava s povećanjem doze i može se smanjiti ukoliko se osigura dovoljno dugi neprekinuti san (7-8 sati).

Psihijatrijske i paradoksalne reakcije

Posebno u starijih bolesnika i djece, tijekom primjene benzodiazepina moguće su psihijatrijske i paradoksalne reakcije kao što su nemir, uznemirenost, razdražljivost, agresivnost, deluzije, bijes, noćne more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i drugi neprikladni oblici ponašanja. Ako se to dogodi, potrebno je prekinuti primjenu lijeka.

Tolerancija

Nakon ponavljane primjene tijekom nekoliko tjedana može doći do smanjenja učinka benzodiazepina.

Depresija/suicidalno ponašanje

Benzodiazepini i benzodiazepinima slični lijekovi ne smiju se primjenjivati sami za liječenje depresije jer mogu ubrzati ili povećati rizik od suicida. Zbog toga se alprazolam mora koristiti s oprezom, a propisivanje treba biti ograničeno u bolesnika sa znakovima i simptomima depresivnog poremećaja ili sklonostima suicidu.

Zabilježeni su slučajevi epizoda hipomanije i manije povezanih s primjenom alprazolama u bolesnika s depresijom.

Psihoze

Benzodiazepini se ne preporučuju za primarno liječenje psihoza.

Posebne skupine bolesnika

Starije osobe i oslabljeni bolesnici

U starijih se bolesnika benzodiazepini i srodni lijekovi moraju koristiti s oprezom zbog rizika od pojave sedacije i/ili mišićno-koštane slabosti, zbog čega može doći do padova koji u toj populaciji često imaju ozbiljne posljedice. U starijih i/ili oslabljenih bolesnika preporučljivo je primijeniti

najnižu djelotvornu dozu da se spriječi razvoj ataksije ili pretjerane sedacije.

Oštećenje funkcije bubrega i jetre

Oprez se preporučuje kod liječenja bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom insuficijencijom jetre, a doza se po potrebi može smanjiti. Budući da benzodiazepini mogu pospješiti razvoj encefalopatije, alprazolam je kontraindiciran u liječenju bolesnika s teškom insuficijencijom jetre.

Respiratorna insuficijencija

U bolesnika s kroničnom respiratornom insuficijencijom također se preporučuju niže doze, zbog rizika od respiratorne depresije.

Povijest zlouporabe alkohola ili lijekova

Benzodiazepini se moraju primjenjivati s posebnim oprezom u bolesnika koji su skloni zlouporabi alkohola ili lijekova.

Pomoćne tvari

Laktoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Natrijev benzoat

Ovaj lijek sadrži 0,12 mg natrijevog benzoata u jednoj tableti.

Farmakodinamičke interakcije

Alkohol

Benzodiazepini očituju aditivno djelovanje kada se primjene istodobno s alkoholom. Ne preporučuje se istodobna primjena lijeka s alkoholom. Kombinacija s alkoholom pojačava sedativni učinak alprazolama.

Psihotropni lijekovi

Potreban je oprez u slučaju istodobne primjene alprazolama s drugim lijekovima koji imaju depresivni učinak na središnji živčani sustav (SŽS). Može se javiti pojačan središnji depresivni

učinak jer benzodiazepini očituju aditivno djelovanje kada se primjene istodobno s drugim lijekovima koji imaju depresivni učinak na SŽS, kao što su antipsihotici (neuroleptici), hipnotici, anksiolitici/sedativi, antidepresivi, narkotički analgetici (npr. opiodi), antiepileptici, anestetici i

sedirajući antihistaminici.

Pri istodobnoj primjeni s narkotičkim analgeticima, može se javiti pojačana euforija koja može dovesti do povećane psihičke ovisnosti.

Klozapin

Istodobna primjena s klozapinom može dovesti do povećanog rizika od respiratornog i/ili srčanog aresta.

Opioidi

Istodobna primjena sedativa kao što su benzodiazepini ili srodni lijekovi kao što je alprazolam s opioidima povećava rizik za pojavu sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresivnog učinka na središnji živčani sustav. Doziranje i trajanje istodobne primjene mora se ograničiti.

Mora se obratiti posebnu pažnju kod primjene lijekova koji uzrokuju respiratornu depresiju kao što su to opioidi (analgetici, lijekovi za ublažavanje kašlja ili nadomjesna terapija kod ovisnosti). Ovo je posebno važno u starijih osoba.

Farmakokinetičke interakcije

Inhibitori CYP3A4

S obzirom na to da se alprazolam metabolizira putem CYP3A4 enzima u jetri, inhibitori ovih enzima mogu povećati učinak i koncentraciju alprazolama.

Alprazolam se stoga mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju inhibitore enzima CYP3A4 te može biti potrebno smanjenje doze.

Itrakonazol, snažni CYP3A4 inhibitor povećava bioraspoloživost te produljuje poluvrijeme

eliminacije alprazolama. U studiji na zdravim dobrovoljcima, koji su primili 200 mg itrakonazola na dan i 0,8 mg alprazolama, bioraspoloživost je porasla 2 do 3 puta, a poluvrijeme eliminacije produljilo se na otprilike 40 sati. Uočene su promjene psihomotoričkih funkcija uzrokovanih alprazolamom.

Itrakonazol može pojačati učinak alprazolama na depresiju SŽS te se nakon prekida uzimanja itrakonazola može smanjiti učinak alprazolama.

Ne preporučuje se istodobna primjena sa snažnim CYP3A4 inhibitorima, poput itrakonazola, ketokonazola, vorikonazola i inhibitora HIV proteaze. Ako je istodobna primjena alprazolama i snažnog CYP3A4 inhibitora neophodna, doza alprazolama se mora smanjiti na jednu polovinu ili jednu trećinu.

Fluvoksamin produljuje poluživot alprazolama za 20 do 34 sati i udvostručuje vrijednosti alprazolama u plazmi. Pri istodobnoj primjeni s alprazolamom preporučuje se smanjenje doze alprazolama na polovinu.

Fluoksetin ima umjereni inhibicijski učinak na metabolizam alprazolama, što rezultira povećanjem koncentracija u plazmi. Pri istodobnoj primjeni pojačavaju se psihomotorički učinci alprazolama, što može dovesti do prilagođavanja doze.

Eritromicin inhibira metabolizam alprazolama te povećava koncentracije alprazolama u plazmi za približno 50%, što može dovesti do prilagođavanja doze.

Drugi CYP3A4 inhibitori koji mogu povisiti koncentracije alprazolama u plazmi su: klaritromicin, telitromicin, diltiazem i flukonazol. Može biti potrebno prilagođavanje doze.

Cimetidin smanjuje klirens alprazolama što može pojačati njegov učinak. Klinički značaj ove interakcije još nije utvrđen.

Induktori CYP3A4

Budući da se alprazolam metabolizira pomoću CYP3A4, induktori tog enzima mogu pojačati metabolizam alprazolama.

Interakcije koje uključuju inhibitor HIV proteaze (npr. ritonavir) i alprazolam su kompleksne i ovisne o vremenu. Kratkoročno, niske doze ritonavira rezultiraju većim smanjenjem klirensa alprazolama, produljenjem poluvijeka njegove eliminacije i pojačanim kliničkim učincima. Ipak, nakon produljene izloženosti ritonaviru, indukcija CYP3A djeluje kao protuteža toj inhibiciji. Ova interakcija može zahtijevati prilagodbu doze ili prekid liječenja alprazolamom.

Bolesnici koji istodobno uzimaju alprazolam i teofilin imaju značajno niže koncentracije alprazolama u plazmi od bolesnika koji uzimaju alprazolam kao monoterapiju, vjerojatno uzrokovano indukcijom metabolizma. Još nije utvrđen klinički značaj ove interakcije.

Pokazalo se da karbamazepin inducira metabolizam alprazolama, što dovodi do njegovog smanjenog učinka. Još nije utvrđen klinički značaj ove interakcije. Slični učinci mogu se očekivati kod istodobne primjene s rifampicinom ili gospinom travom.

Učinak alprazolama na farmakokinetiku drugih lijekova

Povećane koncentracije digoksina u plazmi zabilježene su pri istodobnoj primjeni 1 mg alprazolama, posebno u starijih bolesnika (>65 godina starosti). Stoga je u bolesnika koji istodobno uzimaju alprazolam i digoksin potrebno pomno pratiti znakove i simptome povezane s toksičnosti digoksina.

Potrebno je pripremiti bolesnike na pojačani učinak miorelaksansa (rizik od padova) pri istodobnoj primjeni s alprazolamom, osobito na početku liječenja.

Kod istodobne primjene s alprazolamom imipramin i njegov metabolit desmetilimipramin mogu dosegnuti 30% više koncentracije u plazmi zbog inhibicije metabolizma.

Učinak drugih lijelova na farmakokinetiku alpazolama

Sljedeće kombinacije treba izbjegavati

Dekstropropoksifen može inhibirati metabolizam ili smanjiti klirens alprazolama s posljedičnim povećanjem vrijednosti alprazolama u plazmi, što uzrokuje pojačani učinak alprazolama. Treba izbjegavati istodobnu primjenu s dekstropropoksifenom.

Nefazodon inhibira oksidaciju alprazolama putem sustava CYP3A4, što rezultira udvostručenjem koncentracija u plazmi i pojačanim učinkom alprazolama. Potrebno je razmotriti smanjenje doze alprazolama na jednu polovicu.

Interakcije koje treba razmotriti pri prilagođavanju doze

Kontraceptivi: Kontraceptivi mogu inhibirati metabolizam benzodiazepina i oksidaciju alprazolama što dovodi do povećanja vrijednosti alprazolama u plazmi i pojačanog učinka alprazolama.

Omeprazol može inhibirati metabolizam alprazolama što dovodi do povećanja koncentracija alprazolama u plazmi i pojačanog učinka alprazolama.

Trudnoća

Zbog malog broja slučajeva i nedostatne dokumentacije nije moguće procijeniti rizik od malformacija, te učinak na rani razvoj djeteta i ponašanje kod ljudi.

Velika količina podataka na temelju kohortnih studija ukazuju da izlaganje benzodiazepinu tijekom prvog tromjesečja nije povezano s povećanim rizikom od teških oštećenja ploda. Međutim, neka ranija epidemiološka ispitivanja kontrole slučajeva pokazala su da postoji povećani rizik od rascjepa nepca. Podaci pokazuju da je rizik od rođenja djeteta s rascjepom nepca nakon izlaganja majke benzodiazepinima tijekom trudnoće manji od 2/1000 u usporedbi s pojavnošću u općoj populaciji (1/1000).

Primjena visokih doza benzodiazepina tijekom drugog i/ili trećeg tromjesečja trudnoće povezuje se sa smanjenjem aktivnih pokreta fetusa te varijabilnosti fetalnog srčanog ritma.

Zabilježeni su slučajevi malformacija i mentalne retardacije u djece koja su u prenatalnom razvoju bila izložena predoziranju i intoksikaciji benzodiazepinima.

Kada je medicinski indicirana primjena benzodiazepina tijekom posljednjeg razdoblja trudnoće, čak i pri niskim dozama, moguća je pojava sindrom mlohavog dojenčeta (engl. floppy infant syndrome) kao što je aksijalna hipotonija, snižen mišićni tonus te oslabljeno sisanje što dovodi do smanjenog prirasta težine. Ovi simptomi su reverzibilni, ali mogu potrajati 1 do 3 tjedna, uzimajući u obzir poluvijek lijeka.

Pri visokim dozama moguća je pojava respiratorne depresije ili apneje i hipotermije u novorođenčeta.

Nekoliko dana nakon rođenja moguće je primijetiti neonatalne simptome ustezanja s

hiperekscitabilnošću, agitacijom i tremorom, čak i kada nije prisutan sindrom mlohavog djeteta. Pojava simptoma ustezanja ovisi o poluvijeku lijeka.

Uzimajući u obzir navedene podatke, primjena alprazolama tijekom trudnoće može se razmotriti samo ako se strogo poštuju odobrene indikacije i doziranje lijeka, odnosno ako je liječenje apsolutno neophodno. Ako se alprazolam koristio u trudnoći ili ako je bolesnica ostala u drugom stanju tijekom uzimanja alprazolama, bolesnicu treba upozoriti na moguće nuspojave u novorođenčeta. Ako je

neophodno liječenje alprazolamom tijekom posljednjeg razdoblja trudnoće, potrebno je izbjegavati visoke doze te pratiti simptome ustezanja i/ili pojavu sindroma mlohavog djeteta u novorođenčadi.

Dojenje

Alprazolam se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko gdje se akumulira. Stoga se Alprazolam Grindeks ne preporučuje tijekom dojenja. Ukoliko je indicirana primjena ponovljenih doza ili visoke doze lijeka Alprazolam Grindeks tijekom dojenja, dojenje je nužno prekinuti.

Novorođnčad metabolizira benzodiazepine puno sporije od odraslih osoba.

Alprazolam značajno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Sedacija, amnezija, poremećaj koncentracije i mišićne funkcije mogu imati negativan učinak na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. To se posebno odnosi na početak liječenja, na razdoblje kada je doza povišena, te nakon nedovoljnog spavanja ili kod kombinacije s alkoholom ili s drugim lijekovima koji utječu na depesiju središnjeg živčanog sustava.

Ovisno o individualnoj osjetljivosti i visini uzete doze mogu se pojaviti slijedeće nuspojave, posebice na početku liječenja:

• emocionalna otupljenost, nestabilni pokreti i hod (rizik od padova, pogotovo u starijih bolesnika), smetnje u vidu, naknadni učinci slijedećeg dana (ošamućenost, reducirana reaktivnost, itd.), poremećaji u autonomnom živčanom sustavu (poremećena funkcija mokraćnog mjehura). U pravilu ovi simptomi nestaju kod ponovljene primjene. Vrlo često(≥1/10) Često(≥1/100 i<1/10) Manje često(≥1/1,000 i<1/100) Rijetko (≥1/10,000 i <1/1,000) Vrlo rijetko (<1/10,000) Nepoznato (ne može se procijeniti izdostupnih podataka) Endokrini poremećaji hiperprolaktinemija* Poremećaji metabolizma i prehrane smanjen apetit Psihijatrijski poremećaji depresija konfuzija, dezorijentacija, smanjen libido, anksioznost, nesanica, nervoza,povećan manija*,halucinacije*, bijes*, agitacija*, ovisnost o hipomanija*, agresija*, neprijateljsko ponašanje*, deluzije*, psihomotorni nemir*, zlouporaba 8 H A L M E D21 - 06 - 2024O D O B R E N O Rijetko se može pojaviti respiratorna depresija, pogotovo tijekom noći. Slijedeće kategorije su korištene za izražavanje učestalosti nuspojava: Vrlo često(≥1/10) Često(≥1/100 i<1/10) Manje često(≥1/1,000 i<1/100) Rijetko (≥1/10,000 i <1/1,000) Vrlo rijetko (<1/10,000) Nepoznato (ne može se procijeniti izdostupnih podataka) libido* lijeku lijeka* Poremećaji živčanog sustava sedacija, somnolencija, ataksija,poremećaj pamćenja, dizartrija, omaglica, glavobolja poremećaji koordinacije, poremećaj ravnoteže,poteškoće u koncentraciji, hipersomnija, letargija, tremor amnezija poremećaj autonomnogživčanog sustava*, distonija* Poremećaji oka zamućen vid Poremećaji probavnog sustava konstipacija, suha usta mučnina povraćanje gastrointestinalni poremećaji* Poremećaji jetre i žuči hepatitis*,poremećena funkcija jetre*,žutica* Poremećaji kože i potkožnog tkiva dermatitis* angioedem*,reakcija fotoosjetljivosti* Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva mišićna slabost Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava inkontinencija* urinarna retencija* Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki seksualna disfunkcija* neredovitimenstrualni ciklus* Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene 9 H A L M E D21 - 06 - 2024O D O B R E N O Vrlo često(≥1/10) Često(≥1/100 i<1/10) Manje često(≥1/1,000 i<1/100) Rijetko (≥1/10,000 i <1/1,000) Vrlo rijetko (<1/10,000) Nepoznato (ne može se procijeniti izdostupnih podataka) umor,razdražljivost sindrom ustezanja* periferni edem* Pretrage gubitak tjelesne mase povišen intraokularni tlak* * nuspojave prijavljene u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet Ovisnost i simptomi ustezanja Primjena (čak i u terapijskim dozama) može dovesti do razvoja fizičke i psihičke ovisnosti; prekid terapije može dovesti do simptoma ustezanja ili povratnog učinka. Simptomi ustezanja mogu varirati od blage disforije i insomnije do intenzivnog sindroma koji može uključivati grčeve u trbuhu i mišićima, povraćanje, znojenje, tremor i konvulzije. Prijavljeni su i slučajevi zlouporabe benzodiazepina.. Amnezija Benzodiazepini mogu prouzročiti anterogradnu amneziju (praznine u pamćenju u razdoblju nakon uzimanja lijeka)..Psihijatrijske i paradoksalne reakcije Tijekom liječenja benzodiazepinom, osobito u starijih bolesnika, moguće su psihijatrijske i paradoksalne reakcije kao što su nemir, uznemirenost, razdražljivost, agresija, deluzije, bijes, noćne more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i drugi poremećaji u ponašanju. U tom slučaju nužno je prekinuti primjenu lijeka.Depresija Za vrijeme liječenja benzodiazepinima, prethodno nezapažena depresija može postati očita.Prijavljivanje sumnji na nuspojavu Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojave lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Predoziranje alprazolamom ne bi smjelo predstavljati životnu prijetnju osim u slučaju kombinacije s drugim depresorima SŽS-a kao što su opioidi, drugi bezodiazepini i alkohol.

Kod zbrinjavanja predoziranja, uvijek treba imati na umu mogućnost da je bolesnik uzeo više lijekova istovremeno (kombinirana intoksikacija). Predoziranje benzodiazepinima, uključujući alprazolam

obično se manifestira kao depresija središnjeg živčanog sustava u različitim stupnjevima, od omamljenosti do kome. U blagim slučajevima, simptomi su omamljenost, nerazgovjetan govor, mentalna smetenost i letargija, a u ozbiljnijim slučajevima simptomi mogu uključivati ataksiju,

hipotoniju, hipotenziju, respiratornu depresiju; koma se rijetko dogodi, a vrlo rijetko može doći do smrti.

Toksičnost

Kod prijavljenih fatalnih intoksikacija kod ljudi zabilježene su ekstremno različite razine alprazolama u krvi. Toksična koncentracija alprazolama u plazmi varira od 0,1 do 0,4 µg /ml dok neka izvješća spominju da je postmortem koncentracija alprazolama u krvi bila u rasponu od 2,1 do 2,3 µg/ml.

Liječenje

Kod akutnog predoziranja alprazolamom osnovno je suportivno liječenje koje može uključivati održavanje dišnih puteva, praćenje respiratornih i kardiovaskularnih funkcija. Može se osigurati intravenski pristup za tekućine.

Bolesnici sa slabijim znakovima trovanja, koji su pri svijesti, trtebaju uz nadzor liječnika, odspavati. Ukoliko je bolesnik pri svijesti može se dati aktivni ugljen unutar jednog sata od gutanja lijeka u svrhu smanjenja apsorpcije, no svakako treba procijeniti omjer koristi i rizika (rizik od aspiracije).

Forsirana diureza ili hemodijaliza nemaju učinka.

U teškim slučajevima može se koristiti flumazenil (specifični antagonist benzodiazepina) kao dodatno sredstvo u održavanju respiratornih funkcija koje su ugrožene predoziranjem. Flumazenil može

povećati rizik od konvulzija.