Budelin Novolizer

Preosjetljivost na djelatnu tvar budezonid ili na pomoćnu tvar laktozu ili proteine mlijeka.

Budezonid nije namijenjen za liječenje akutne dispneje ili astmatičnog statusa. Navedena stanja moraju se liječiti uobičajenim načinom.

Za liječenje akutnih egzacerbacija astme i simptoma astme može biti potrebno povećati dozu budezonida. Za ublažavanje akutnih simptoma astme, bolesnika je potrebno savjetovati primjenu inhalacijskog kratkodjelujućeg bronhodilatatora kao simptomatskog lijeka.

Pozorno praćenje i posebna pozornost potrebni su u bolesnika s aktivnom i neaktivnom tuberkulozom pluća. Bolesnici s aktivnom tuberkulozom pluća mogu primjenjivati budezonid samo ako se istodobno liječe učinkovitim tuberkulostaticima. Slično, bolesnici s gljivičnim, virusnim ili drugim infekcijama dišnih putova zahtijevaju pozorno praćenje i posebnu pozornost, a budezonid mogu primjenjivati samo ako istodobno primaju odgovarajuću terapiju za takve infekcije.

Bolesnici koji uzastopce ne uspijevaju ispravno inhalirati lijek moraju se posavjetovati sa svojim liječnikom.

Kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre liječenje budezonidom, kao i kod primjene drugih glukokortikosteroida, brzina eliminacije može biti usporena zbog čega dolazi do njegove povećane sustavne bioraspoloživosti. Potrebno je voditi računa o mogućim sustavnim učincima lijeka. Stoga je kod takvih bolesnika potrebno redovito provjeravati funkcioniranje osi hipotalamus-hipofiza- nadbubrežna žlijezda (HPA).

Dugotrajno liječenje visokim dozama inhalacijskih kortikosteroida, osobito višim dozama od preporučenih, može rezultirati klinički značajnom supresijom nadbubrežne žlijezde. Izloženi teškom stresu takvi bolesnici mogu osjetiti znakove i simptome adrenalne insuficijencije. Potrebno je uzeti u obzir dodatnu sustavnu primjenu kortikosteroida tijekom razdoblja stresa ili elektivnog kirurškog zahvata.

Moguća je i pojava sustavnih učinaka inhalacijskih kortikosteroida osobito kada se primjenjuju u visokim dozama tijekom duljeg razdoblja. Ti su učinci puno manje vjerojatni pri inhalacijskom liječenju nego pri oralnoj uporabi kortikosteroida. Mogući sustavni učinci su Cushingov sindrom, Cushingoidna obilježja, adrenalna supresija, zastoj u rastu djece i adolescenata, smanjena mineralna gustoća kostiju, katarakta i glaukom te rjeđe niz psiholoških učinaka ili poremećaja ponašanja uključujući psihomotornu hiperaktivnost, poremećaje spavanja, anksioznost, depresiju ili agresivnost (osobito kod djece). Stoga je važno titrirati dozu inhalacijskog kortikosteroidana do najniže doze koja još učinkovito održava astmu pod kontrolom.

Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, treba razmotriti potrebu da ga se uputi oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR) koja je zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida.

Istodobnu primjenu ketokonazola, inhibitora HIV proteaze ili drugih potentnih CYP3A4 inhibitora, potrebno je izbjegavati. Ako to nije moguće, razdoblje između liječenja mora biti što dulje (također vidjeti diointerakcije).

Oralna kandidijaza može se javiti tijekom terapije inhalacijskim kortikosteroidima. Ova infekcija može zahtijevati liječenje odgovarajućom antifungalnom terapijom te kod nekih bolesnika može biti potrebno prekinuti liječenje (također vidjeti diodoziranje i način primjene).

Kao i kod druge inhalacijske terapije može doći do paradoksalnog bronhospazma s nastupom povećanog piskanja pri disanju neposredno nakon doziranja. Ako dođe do toga, liječenje inhalacijskim budezonidom odmah se mora prekinuti, bolesnika je potrebno procijeniti te, ako je potrebno započeti zamjensku terapiju.

Utjecaj na rast

Preporučuje se redovito praćenje visine kod djece koja se dugotrajno liječe inhalacijskim kortikosteroidima. Ako je rast usporen, potrebno je ponovno procijeniti terapiju s ciljem smanjenja doze inhalacijskog kortikosteroida, ako je moguće, na najnižu dozu pri kojoj se održava učinkovita kontrola astme. Korist od liječenja kortikosteroidima se mora pažljivo procijeniti u odnosu na moguće rizike od supresije rasta. Nadalje, potrebno je razmotriti upućivanje bolesnika specijalisti pedijatru koji se bavi bolestima dišnog sustava.

Mjere opreza kod bolesnika koji nisu prije liječeni kortikosteroidima:

Kada se budezonid primjenjuje redovito prema uputama, bolesnici koji prije nikad nisu bili liječeni kortikosteroidima ili su samo povremeno kratkotrajno liječeni kortikosteroidima, moraju osjetiti poboljšanje u disanju nakon približno jedan do dva tjedna. Međutim, ekstremna mukozna kongestija i upalni proces mogu blokirati dišne putove do te mjere da budezonid ne može u potpunosti ispoljiti svoje lokalne učinke. U tim se slučajevima inhalacijskoj terapiji budezonidom moraju kratkotrajno dodati sustavni kortikosteroidi (počevši s 40-60 mg prednizon ekvivalenta). Nakon postupnog smanjivanja doze sustavnih kortikosteroida, liječenje se nastavlja inhalacijom budezonida.

Mjere opreza kod prelaska bolesnika sa sustavnog kortikosteroida na inhalacijsko liječenje:

Bolesnici koji se liječe sustavnim kortikosteroidima mogu prijeći na liječenje Budelin Novolizerom tek nakon što su im simptomi bolesti pod kontrolom.

Funkcija kore nadbubrežne žlijezde je kod ovih bolesnika obično oštećena i zbog toga se u njih liječenje sustavnim kortikosteroidima ne smije naglo prekinuti. Na početku prelaska na liječenje

inhalacijskim budezonidom, bolesnik u početku treba približno 7-10 dana istodobno uz sustavni kortikosteroid dobivati visoke doze Budelin Novolizera. Zatim, ovisno o odgovoru bolesnika na liječenje i ovisno o početnoj dozi sustavnog steroida, dnevna doza sustavnog kortikosteroida se postupno smanjuje (npr. 1 mg prednizolona ili njegovog ekvivalenta svaki tjedan ili 2,5 mg prednizolona ili njegovog ekvivalenta svaki mjesec). Doza oralnog steroida mora se smanjiti na najnižu moguću dozu i tada se može pokušati prijeći samo na inhalaciju budezonida.

Unutar prvih nekoliko mjeseci nakon prelaska bolesnika sa sustavne primjene kortikosteroida na liječenje inhalacijom, možda će biti potrebno nastaviti sustavnu primjenu kortikosteroida tijekom razdoblja stresa ili u slučaju izvanrednih stanja (npr. teške infekcije, ozljede, operacije). To se odnosi i na bolesnike koji su se dugotrajno liječili visokim dozama inhalacijskih kortikosteroida. Moguće je i kod njih došlo do oštećenja funkcije kore nadbubrežne žlijezde te će im možda tijekom stresnog razdoblja biti potrebna dodatna primjena sustavnog kortikosteroida.

Oporavak oštećene funkcije nadbubrežne žlijezde može biti dugotrajan. Funkcija osi hipotalamus- hipofiza- kora nadbubrežne žlijezde mora se redovito pratiti.

Tijekom prijelaznog razdoblja sa sustavnog na inhalacijski kortikosteroid bolesnik se može osjećati općenito loše, unatoč održavanju ili čak poboljšanju respiratorne funkcije. Bolesnika je potrebno poticati da nastavi s primjenom inhalacijskog budezonida i prekidom primjene oralnih steroida, osim ako nisu prisutni klinički znakovi koji upućuju na insuficijenciju nadbubrežne žlijezde.

Nakon što bolesnik prijeđe na inhalacijsko liječenje, mogu se pojaviti simptomi koji su prije, tijekom sustavnog liječenja glukokortikosteroidima, bili suprimirani, npr. alergijski rinitis, alergijski ekcem, bolovi u mišićima i zglobovima. Za liječenje ovih simptoma moraju se istodobno primjenjivati odgovarajući lijekovi.

Inhaliranje budezonida ne smije se naglo prekinuti.

Egzacerbacija kliničkih simptoma uslijed akutne infekcije dišnog sustava:

U slučaju pogoršanja kliničkih simptoma zbog akutne infekcije dišnog sustava potrebno je uzeti u obzir liječenje odgovarajućim antibioticima. Dozu budezonida treba prilagoditi i, po potrebi, u određenim situacijama, primijeniti sustavni glukokortikosteroid.

Ako se unutar 14 dana liječenja ne vidi ublažavanje simptoma ili odgovarajuća kontrola astme, bolesnik treba potražiti savjet liječnika zbog prilagodbe doze ili pojašnjenja postupka pravilne inhalacije.

Mjere opreza kod prelaska bolesnika s Budelin Novolizera na budezonid 400 mikrograma:

Bolesnike koji ne mogu proizvesti stopu protoka veću od 60 l/min, kao i djecu, mora se pažljivo pratiti kada počinju liječenje istom dozom, ali prelaze s Budelin Novolizera 200 mikrograma na budezonid 400 mikrograma.

Pneumonija u bolesnika s KOPB-om

U bolesnika s KOPB-om koji su primali inhalacijske kortikosteroide zabilježeno je povećanje incidencije pneumonije, uključujući pneumoniju koja je zahtijevala bolničko liječenje. Postoje neki pokazatelji povećanog rizika od pneumonije s povećanjem doze steroida, ali to se nije uvjerljivo dokazalo u svim ispitivanjima.

Ne postoje uvjerljivi klinički dokazi o razlikama u veličini rizika za pneumoniju između pojedinih inhalacijskih kortikosteroida unutar te skupine.

Liječnici moraju pozorno pratiti mogući razvoj pneumonije u bolesnika s KOPB-om s obzirom da se kliničke manifestacije tih infekcija podudaraju sa simptomima egzacerbacije KOPB-a.

Čimbenici rizika za pneumoniju u bolesnika s KOPB-om uključuju aktivne pušače, stariju dob, niski indeks tjelesne mase (BMI) i teški oblik KOPB-a.

Laktoza može sadržavati male količine proteina mlijeka što kod alergičnih osoba može uzrokovati alergijsku reakciju.

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi trebali primjenjivati ovaj lijek.

Metabolizam budezonida primarno je posredovan CYP3A4. Inhibitori ovog enzima primjerice ketokonazol, itrakonazol, inhibitori HIV proteaze, lijekovi koji sadrže kobicistat stoga mogu nekoliko puta povećati sustavnu izloženost budezonidu. S obzirom da nema podataka na temelju kojih bi se mogle dati preporuke za doziranje, tu kombinaciju potrebno je izbjegavati osim kada korist nadmašuje povećani rizik od sistemskih nuspojava kortikosteroida, a u tom slučaju je bolesnike potrebno pratiti radi otkrivanja sistemskih nuspojava kortikosteroida. Ako to nije moguće, razdoblje između liječenja mora biti što je moguće duže te se također može razmotriti smanjenje doze budenozida.

Ograničeni podaci o ovoj interakciji za visoku dozu inhaliranog budenozida ukazuju da može doći do značajnih povećanja razine budenozida u plazmi (u prosjeku četverostruko) ako se istodobno s inhalirajućim budenozidom primjenjuje 200 mg itrakonazola jedanput dnevno (pojedinačna doza od 1000 mikrograma).

Opaženi su pojačani učinci i povišene koncentracije kortikosteroida u plazmi u žena koje su također uzimale estrogene i steroidne kontraceptive, no nisu uočeni učinci s budenozidom i istodobnim unosom niskih doza kombinacije oralnih kontraceptiva.

Iz razloga što funkcija nadbubrežne žlijezde može biti suprimirana, ispitivanje stimulacije ACTH zbog postavljanja dijagnoze zatajivanja hipofize, može pokazati lažne rezultate (niske vrijednosti).

Trudnoća

Rezultati većine prospektivnih epidemioloških studija i post-marketinški podaci širom svijeta nisu otkrili povećan rizik od nuspojava za fetus i novorođenče uslijed primjene inhalacijskog budezonida tijekom trudnoće. Važno je da i fetus i majka nastave s odgovarajućim liječenjem astme tijekom trudnoće. Kao i kod ostalih lijekova koji se uzimaju tijekom trudnoće, potrebno je odvagnuti koristi uzimanja budezonida za majku u odnosu na rizike za fetus.

Dojenje

Budezonid se izlučuje u majčino mlijeko. Međutim, u terapijskim dozama se ne očekuju nikakvi učinci na dojenče. Budelin Novolizer se može primjenjivati tijekom dojenja.

Terapija održavanja inhalacijskim budezonidom (200 ili 400 mikrograma dva puta dnevno) kod dojilja s astmom rezultira zanemarivom sustavnom izloženošću dojenčadi budezonidu.

U farmakokinetičkom ispitivanju, procijenjena dnevna doza za novorođenče iznosila je 0,3% dnevne doze za majku za obje razine doza, a srednja koncentracija u plazmi novorođenčadi procijenjena je na 1/600-tinu uočene koncentracije u plazmi majke, pod pretpostavkom potpune oralne bioraspoloživosti za novorođenče. Sve koncentracije budezonida u uzorcima plazme novorođenčadi bile su manje od granice kvantifikacije.

Na temelju podataka prikupljenih pri primjeni budenozida inhalacijom te s obzirom na činjenicu da Budenozid iskazuje linearna farmakokinetička svojstva unutar intervala terapijskih doza nakon nazalne primjene, inhalacije, oralne i rektalne primjene, pri terapijskim dozama budezonida se očekuje niska izloženost dojenčeta.

Budelin Novolizer ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nuspojave budezonida navedene su prema klasama organskih sustava i učestalosti. Učestalost nuspojava definirana je na sljedeći način:

vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100, < 1/10); manje često (≥ 1/1,000, < 1/100);

rijetko (≥ 1/10,000, < 1/1,000); vrlo rijetko (< 1/10,000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Tablica s nuspojavama (ADR) prema klasifikaciji po organskim sustavima (SOC) i učestalosti

* vidjeti ispod dio Pedijatrijska populacija

** rijetko kod djece

Povremeno se kod upotrebe inhalacijskih glukokortikosteroida mogu pojaviti nuspojave tipične za sistemske glukokortikosteroide, što najvjerojatnije ovisi o dozi, vremenu izloženosti, konkomitantnoj ili prethodnoj izloženosti kortikosteroidima te pojedinačnoj osjetljivosti.

Opis odabranih nuspojava

Prikupljena su klinička ispitivanja sa 13119 bolesnika na inhaliranom budezonidu i 7278 bolesnika na placebu. Učestalost anksioznosti je bila 0,52% za inhalirani budezonid i 0,63% za placebo; a za depresiju 0,67% za inhalirani budesonid i 1,15% za placebo.

U placebo-kontroliranim studijama slučajevi katarakte u placebo grupi su bili manje česti.

Često se može javiti blagi nadražaj sluznice usta praćen nadražajem grla, promuklošću i kašljem. Podložnost infekcijama može biti povećana. Sposobnost prilagođavanja stresu može biti smanjena.

U bolesnika s novodijagnosticiranom kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB) koji započinju liječenje inhalacijskim kortikosteroidima povećan je rizik od upale pluća. Međutim, ponderirana procjena objedinjenih podataka iz 8 kliničkih ispitivanja koja su obuhvaćala 4643 bolesnika s KOPB liječenih budezonidom i 3643 randomiziranih bolesnika liječenih neinhalacijskim kortikosteroidima nije pokazala povećani rizik pojave upale pluća. Rezultati prvih 7 od ovih 8 kliničkih ispitivanja objavljeni su kao meta-analiza.

Laktoza-monohidrat sadržava male količine proteina mlijeka te stoga može izazvati alergijske reakcije.

Pedijatrijska populacija

Zbog moguće pojave zastoja u rastu kod pedijatrijske skupine, rast se mora nadzirati kao što je opisano u dijeluupozorenja i mjere opreza.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Ne očekuje se da akutno predoziranje lijekom Budelin Novolizer čak i u prekomjernim dozama bude klinički problem.

Kroz duže vremensko razdoblje može se pojaviti atrofija kore nadbubrežne žlijezde. Mogu se pojaviti učinci uobičajeni za glukokortikosteroide npr. povećana mogućnost infekcije. Može biti smanjena i mogućnost prilagodbe na stres.