Salazopyrin

Sulfasalazin je kontraindiciran u:

Djece mlađe od 2 godine.

Bolesnika s poznatom preosjetljivošću na djelatnu tvar, njene metabolite ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima, sulfonamide ili salicilate.

Bolesnika s porfirijom.

Prijavljene su ozbiljne infekcije povezane s mijelosupresijom, uključujući sepsu i pneumoniju. Bolesnike u kojih se tijekom liječenja sulfasalazinom razviju nove infekcije treba pomno pratiti. Primjenu sulfasalazina treba prekinuti ako bolesnik razvije ozbiljnu infekciju. Potreban je povećan oprez kada se razmatra primjena sulfasalazina u bolesnika s ponavljajućim ili kroničnim infekcijama u povijesti bolesti ili s osnovnom bolešću koja može biti predispozicijom za razvoj infekcija.

Potrebno je napraviti kompletnu krvnu sliku (uključujući i diferencijalnu krvnu sliku), testove funkcije jetre i procjenu funkcije bubrega (uključujući analizu urina) u svih bolesnika prije započinjanja terapije sulfasalazinom te učestalo tijekom prva tri mjeseca terapije. Nakon toga, praćenje treba napraviti obzirom na kliničku indikaciju. Bolesnike treba savjetovati da odmah prijave grlobolju, vrućicu, opće loše stanje, bljedilo, purpuru, žuticu ili bilo koju neočekivanu nespecifičnu bolest za vrijeme terapije salazopirinom, jer to može upućivati na mijelosupresiju, hemolizu ili hepatotoksičnost. U tom slučaju, treba odmah prekinuti terapiju i pričekati nalaze krvne pretrage.

Interferencija s laboratorijskim ispitivanjima - prijavljeno je nekoliko slučajeva mogućih intereferencija s mjerenjima normetanefrina u urinu metodom tekućinske kromatografije što je uzrokovalo lažno pozitivne rezultate u bolesnika izloženih sulfasalazinu ili njegovu metabolitu, mesalaminu/mesalazinu.

Sulfasalazin ili njegovi metaboliti mogu interferirati s ultraljubičastom apsorbancijom, posebice pri

340 nm, te mogu uzrokovati interferenciju s nekim laboratorijskim testovima koji za mjerenje ultraljubičaste apsorbancije oko te valne duljine primjenjuju NAD(H) ili NADP(H). Primjeri takvih testova mogu uključivati ureu, amonijak, LDH, α-HBDH i glukozu. Moguće je da alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), kreatin-kinaza mišića/mozga (CK-MB), glutamat dehidrogenaza (GLDH) ili tiroksin također pokažu interferenciju ako se liječenje sulfasalazinom primijeni u velikim dozama. Obratite se laboratoriju koji je proveo ispitivanje radi primijenjene metodologije. Potrebno je pažljivo tumačiti te laboratorijske rezultate u bolesnika koji primaju sulfasalazin. Rezultate je potrebno tumačiti zajedno s kliničkim nalazima

Sulfasalazin se ne smije davati bolesnicima s poremećajem jetre ili bubrega ili diskrazijom krvi, osim ako potencijalna korist ne prevladava rizike.

Sulfasalazin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s teškom alergijom ili bronhijalnom astmom.

Ozbiljne reakcije preosjetljivosti mogu uključivati i unutarnje organe, kao što su hepatitis, nefritis, miokarditis, sindrom nalik mononukleozi (npr. pseudomononukleoza), hematološke poremećaje (uključujući hemofagocitnu histiocitozu) i /ili pneumonitis uključujući eozinofilnu infiltraciju.

Ozbiljne, po život opasne, sistemske reakcije preosjetljivosti poput lijekom uzrokovanog osipa s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS, engl. Drug rash with eosinophilia and systemic symptoms) prijavljene su u bolesnika koji su uzimali različite lijekove uključujući sulfasalazin.

Važno je napomenuti da rane manifestacije preosjetljivosti, kao što su vrućica ili limfadenopatija, mogu biti prisutni, iako osip nije vidljiv. Ako su takvi znakovi ili simptomi prisutni, bolesnika treba odmah pregledati.

Liječenje sulfasalazinom mora se odmah prekinuti ako se ne mogu utvrditi alternativni uzroci razvoja znakova ili simptoma.

Ozbiljne kožne reakcije, neke od njih sa smrtnim ishodom, uključujući eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, zabilježene su vrlo rijetko uz primjenu sulfasalazina. Čini se da je najveći rizik od pojave ovih događaja za bolesnike na početku liječenja a u većini slučajeva pojavili su unutar prvog mjeseca liječenja. Liječenje sulfasalazinom mora se prekinuti kod prve pojave osipa na koži, lezija sluznice ili bilo kojeg drugog znaka preosjetljivosti.

Obzirom da sulfasalazin može izazvati hemolitičku anemiju, treba ga primjenjivati s oprezom u bolesnika s nedostatkom enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (G-6-PD).

Sulfasalazin primijenjen oralno inhibira apsorpciju i metabolizam folatne kiseline te može prouzročiti deficit folatne kiseline, što potencijalno može dovesti do ozbiljnih krvnih poremećaja (npr. makrocitoza, pancitopenija). To se može nadomjestiti primjenom folatne kiseline ili folinične kiseline (leukovorin).

Obzirom da sulfasalazin uzrokuje kristaluriju i nefrolitijazu, potrebno je osigurati dovoljan unos tekućine za vrijeme trajanja terapije.

U muškaraca koji uzimaju sulfasalazin mogu se javiti oligospermija i neplodnost, koji nestaju 2-3 mjeseca nakon prekida liječenja.

Pedijatrijska populacija

Primjena u djece s istodobnim nastupom juvenilnog reumatoidnog artritisa može rezultirati u reakciji nalik serumskoj bolesti; stoga se sulfosalazin ne preporuča u tih bolesnika.

Podaci o pomoćnoj tvari

Salazopyrin EN 500 mg tablete sadrže propilenglikol.

Primjeri izloženosti propilenglikolu na temelju dnevne doze su sljedeći:

• 16 Salazopyrin EN 500 mg tableta primijenjenih odrasloj osobi tjelesne težine 70 kg dovela bi do izloženosti propilenglikolu od 1,14 mg/kg/dan.
• 2 Salazopyrin EN 500 mg tablete primijenjene šestogodišnjem djetetu tjelesne težine 20 kg dovela bi do izloženosti propilenglikolu od 0,50 mg/kg/dan.

Pri istodobnoj primjeni s oralnim sulfasalazinom zabilježena je smanjena apsorpcija digoksina, rezultirajući razinom u serumu ispod terapijske.

Sulfonamidi imaju određene kemijske sličnosti s oralnim hipoglikemicima. U bolesnika koji su primali sulfonamide zabilježena je hipoglikemija. Potrebno je pomno nadzirati bolesnike koji primaju sulfasalazin i hipoglikemike.

Pri istodobnoj primjeni tiopurina poput 6-merkaptopurina ili njegovog prolijeka, azatioprina, sa salazopirinom može doći do supresije koštane srži i leukopenije, jer salazopirin može inhibirati tiopurin-S-metiltransferazu.

Istodobna primjena oralnog sulfasalazina i metotreksata u bolesnika s reumatoidnim artritisom nije promijenila farmakokinetička svojstva lijekova. Međutim, zabilježena je povećana incidencija gastrointestinalnih tegoba, osobito mučnine.

Trudnoća

Reproduktivna ispitivanja u štakora i zečeva ne upućuju na rizik od oštećenja fetusa.

Nakon oralne primjene sulfasalazina dolazi do inhibicije apsorpcije i metabolizma folatne kiseline, što može rezultirati manjkom folatne kiseline u organizmu. Zabilježeni su slučajevi novorođenčadi s oštećenjem neuralne cijevi čije su majke bile izložene sulfasalazinu tijekom trudnoće, iako uloga sulfasalazina u ovim slučajevima nije utvrđena.

Budući da se rizici primjene sulfasalazina tijekom trudnoće ne mogu sa sigurnošću isključiti, sulfasalazin se može koristiti u trudnoći, samo ako se procijeni da je njegova primjena prijeko potrebna.

Dojenje

Sulfasalazin i sulfapiridin se u malim količinama izlučuju u majčino mlijeko. Potreban je oprez, osobito u nedonoščadi i dojenčadi s nedostatkom enzima G-6-PD.

Plodnost

U muškaraca koji uzimaju sulfasalazin mogu se javiti oligospermija i neplodnost, koji nestaju 2-3 mjeseca nakon prekida liječenja.

Salazopyrin EN ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sljedeće nuspojave prijavljene su u bolesnika koji su dobivali sulfasalazin:

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava za prijavu

nuspojava: navedenog u Dodatku V.*

Primijenjen oralno, lijek ima nisku akutnu toksičnost u slučaju kada nema preosjetljivosti. Nema specifičnog antidota, terapija treba biti suportivna.