Sulfasalazin Krka EN

Sulfasalazin je kontraindiciran u:

• djece mlađe od 2 godine.
• bolesnika s poznatom preosjetljivošću na sulfasalazin, njegove metabolite ili na neku pomoćnu tvar navedenu u pomoćnim tvarima, na sulfonamide ili salicilate.
• bolesnika s porfirijom.

Prijavljene su ozbiljne infekcije povezane s mijelosupresijom, uključujući sepsu i pneumoniju. Bolesnike u kojih se tijekom liječenja sulfasalazinom razviju nove infekcije treba pomno pratiti.

Primjenu sulfasalazina treba prekinuti ako bolesnik razvije ozbiljnu infekciju. Potreban je povećan oprez kada se razmatra primjena sulfasalazina u bolesnika s ponavljajućim ili kroničnim infekcijama u povijesti bolesti ili s osnovnom bolešću koja može biti predispozicijom za razvoj infekcija.

Potrebno je napraviti kompletnu krvnu sliku, uključujući i diferencijalnu krvnu sliku, te testove funkcije jetre u svih bolesnika prije započinjanja terapije sulfasalazinom te svaki drugi tjedan tijekom prva tri mjeseca terapije. Sljedeća tri mjeseca pretrage je potrebno napraviti jednom mjesečno, a potom svaka tri mjeseca, odnosno kad je klinički indicirano. Procjenu funkcije bubrega (uključujući analizu urina) potrebno je napraviti u svih bolesnika na početku liječenja te barem jednom mjesečno

tijekom prva tri mjeseca liječenja. Nakon toga praćenje je potrebno napraviti kad je klinički indicirano. Prisutnost kliničkih znakova za vrijeme liječenja sulfasalazinom, kao što su grlobolja, povišena tjelesna temperatura, opće loše stanje, bljedilo, purpura ili žutica mogu upućivati na mijelosupresiju, hemolizu ili hepatotoksičnost. Potrebno je prekinuti primjenu sulfasalazina i pričekati nalaze krvi.

Vidjeti u dijeluupozorenja i mjere opreza. „Interferencija s laboratorijskim ispitivanjima“.

Tijekom liječenja sulfasalazinom opisana je diskrazija krvi, stoga treba upozoriti bolesnike da u slučaju pojave neobjašnjivih podljeva, purpure, zimica i/ili klonulosti na početku liječenja isto odmah prijave liječniku.

Sulfasalazin se ne smije davati bolesnicima s poremećenom funkcijom jetre ili bubrega ili diskrazijom

krvi, osim ako potencijalna korist ne prevladava rizike.

Sulfasalazin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s teškom alergijom ili bronhijalnom astmom.

Ozbiljne reakcije preosjetljivosti mogu uključivati i unutarnje organe, kao što su hepatitis, nefritis, miokarditis, sindrom nalik mononukleozi (npr. pseudomononukleoza), hematološke poremećaje (uključujući hemofagocitnu histiocitozu) i /ili pneumonitis uključujući eozinofilnu infiltraciju.

Ozbiljne, po život opasne, sistemske reakcije preosjetljivosti poput lijekom uzrokovanog osipa s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug rash with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) prijavljene su u bolesnika koji su uzimali različite lijekove uključujući sulfasalazin.

Važno je napomenuti da rane manifestacije preosjetljivosti, kao što su vrućica ili limfadenopatija, mogu biti prisutni, iako osip nije vidljiv. Ako su takvi znakovi ili simptomi prisutni, bolesnika treba odmah pregledati.

Liječenje sulfasalazinom mora se odmah prekinuti ako se ne mogu utvrditi alternativni uzroci razvoja znakova ili simptoma.

Ozbiljne kožne reakcije, neke od njih sa smrtnim ishodom, uključujući eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, zabilježene su vrlo rijetko uz primjenu sulfasalazina. Čini se da je najveći rizik od pojave ovih događaja za bolesnike na početku liječenja, a u većini slučajeva pojavili su se unutar prvog mjeseca liječenja. Liječenje sulfasalazinom mora se odmah prekinuti kod prve pojave osipa na koži, lezija sluznice ili bilo kojeg drugog znaka preosjetljivosti.

S obzirom da sulfasalazin može izazvati hemolitičku anemiju, treba ga primjenjivati s oprezom u bolesnika s nedostatkom enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (G-6-PD).

Sulfasalazin primijenjen oralno inhibira apsorpciju i metabolizam folatne kiseline te može prouzročiti deficit folatne kiseline, što potencijalno može dovesti do ozbiljnih krvnih poremećaja (npr. makrocitoza, pancitopenija). To se može nadomjestiti primjenom folatne kiseline ili folinične kiseline (leukovorin).

Budući da sulfasalazin uzrokuje kristaluriju i nefrolitijazu, potrebno je osigurati dovoljan unos tekućine za vrijeme trajanja terapije.

U muškaraca koji uzimaju sulfasalazin mogu se javiti oligospermija i neplodnost, koji nestaju 2 do 3 mjeseca nakon prekida liječenja.

Interferencija s laboratorijskim ispitivanjima

Prijavljeno je nekoliko slučajeva mogućih intereferencija s mjerenjima normetanefrina u urinu

metodom tekućinske kromatografije što je uzrokovalo lažno pozitivne rezultate u bolesnika izloženih sulfasalazinu ili njegovu metabolitu, mesalaminu/mesalazinu.

Sulfasalazin ili njegovi metaboliti mogu interferirati s ultraljubičastom apsorbancijom, posebice pri 340 nm, te mogu uzrokovati interferenciju s nekim laboratorijskim testovima koji za mjerenje ultraljubičaste apsorbancije oko te valne duljine primjenjuju NAD(H) ili NADP(H). Primjeri takvih testova mogu uključivati ureu, amonijak, LDH, α-HBDH i glukozu. Moguće je da alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), kreatin-kinaza mišića/mozga (CK-MB), glutamat dehidrogenaza (GLDH) ili tiroksin također pokažu interferenciju ako se liječenje sulfasalazinom primijeni u velikim dozama. Obratite se laboratoriju koji je proveo ispitivanje radi primijenjene metodologije. Potrebno je pažljivo tumačiti te laboratorijske rezultate u bolesnika koji primaju sulfasalazin. Rezultate je potrebno tumačiti zajedno s kliničkim nalazima.

Brzi prolazak tableta kroz probavni trakt može smanjiti djelovanje lijeka. Pedijatrijska populacija

Primjena u djece s istodobnim nastupom juvenilnog reumatoidnog artritisa može rezultirati u reakciji nalik serumskoj bolesti; stoga se sulfosalazin ne preporučuje u tih bolesnika.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po želučanootpornoj tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Pri istodobnoj primjeni s oralnim sulfasalazinom zabilježena je smanjena apsorpcija digoksina, rezultirajući razinom u serumu ispod terapijske.

Sulfonamidi imaju određene kemijske sličnosti s oralnim hipoglikemicima. U bolesnika koji su primali sulfonamide zabilježena je hipoglikemija. Potrebno je pomno nadzirati bolesnike koji primaju sulfasalazin i hipoglikemike.

Pri istodobnoj primjeni tiopurin 6-merkaptopurina ili njegovog prolijeka, azatioprina, sa

sulfasalazinom može doći do supresije koštane srži i leukopenije, jer sulfasalazin može inhibirati tiopurin metiltransferazu.

Istodobna primjena oralnog sulfasalazina i metotreksata u bolesnika s reumatoidnim artritisom nije promijenila farmakokinetička svojstva lijekova. Međutim, zabilježena je povećana incidencija gastrointestinalnih tegoba, osobito mučnine.

Trudnoća

Reproduktivna ispitivanja u štakora i kunića ne upućuju na rizik od oštećenja fetusa. Nakon oralne primjene sulfasalazina dolazi do inhibicije apsorpcije i metabolizma folatne kiseline, što može

rezultirati manjkom folatne kiseline u organizmu. Zabilježeni su slučajevi novorođenčadi s oštećenjem neuralne cijevi čije su majke bile izložene sulfasalazinu tijekom trudnoće, iako uloga sulfasalazina u ovim slučajevima nije utvrđena. Budući da se rizici primjene sulfasalazina tijekom trudnoće ne mogu sa sigurnošću isključiti, sulfasalazin se može koristiti u trudnoći samo ako se procijeni da je njegova primjena prijeko potrebna.

Dojenje

Sulfasalazin i sulfapiridin se u malim količinama izlučuju u majčino mlijeko. Potreban je oprez, osobito u nedonoščadi i dojenčadi s nedostatkom enzima G-6-PD.

Plodnost

U muškaraca koji uzimaju sulfasalazin mogu se javiti oligospermija i neplodnost, koji nestaju 2 do 3 mjeseca nakon prekida liječenja.

Nije poznato da bi sulfasalazin mogao utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima.

• Vrlo često (≥1/10) - Često (≥1/100 i <1/10) - Manje često (≥1/1000 i <1/100) - Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)
• Vrlo rijetko (<1/10 000)
• Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Sljedeće nuspojave prijavljene su u bolesnika koji su dobivali sulfasalazin:

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Primijenjen peroralno, lijek ima nisku akutnu toksičnost u slučaju kada nema preosjetljivosti. Nema specifičnog antidota, terapija treba biti suportivna.