Acipirin
4000/500 mgprašak za otopinu za infuziju
- 4000/500 mg
Što je Acipirin i za što se koristi
Acipirin pripada skupini lijekova koji se nazivaju penicilinski antibiotici širokog spektra. Sadrži djelatne tvari piperacilin i tazobaktam. Djelotvoran je protiv mnogo bakterija. Tazobaktam može spriječiti da neke otporne bakterije prežive učinke piperacilina. To znači da piperacilin i tazobaktam uništavaju još više vrsta bakterija kada se primjenjuju zajedno.
Ovaj lijek koristi se u odraslih i adolescenata za liječenje bakterijskih infekcija, poput onih koje zahvaćaju donje dišne putove (pluća), mokraćne putove (bubrege i mjehur), trbušnu šupljinu, kožu ili krv. Ovaj lijek može se koristiti za liječenje bakterijskih infekcija u bolesnika sa smanjenim brojem bijelih krvnih stanica (smanjena otpornost na infekcije).
Ovaj lijek koristi se u djece u dobi 2-12 godina za liječenje infekcija trbušne šupljine, kao što su upala crvuljka slijepog crijeva, peritonitis (infekcija tekućine i sluznice organa u trbušnoj šupljini) i infekcija žučnog mjehura (žuči). Ovaj lijek može se koristiti za liječenje bakterijskih infekcija u bolesnika sa smanjenim brojem bijelih krvnih stanica (smanjena otpornost na infekcije).
U slučaju određenih ozbiljnih infekcija, liječnik može razmotriti korištenje ovog lijeka u kombinaciji s drugim antibioticima.
Što morate znati prije nego što počnete primjenjivati Acipirin
Nemojte primjenjivati Acipirin:
- ako ste alergični na piperacilin, tazobaktam ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.) - ako ste alergični (preosjetljivi) na penicilinske i cefalosporinske antibiotike, ili druge inhibitore beta-
- laktamaze, s obzirom da tada možete biti alergični i na Acipirin.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego primijenite Acipirin:
- ako imate alergije. Ukoliko ste alergični na neke tvari recite to svom liječniku ili drugom zdravstvenom radniku prije nego primite ovaj lijek.
- ako imate proljev prije, za vrijeme ili nakon liječenja. U tom slučaju odmah obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika. Ne uzimajte lijekove protiv proljeva prije nego se posavjetujete sa svojim liječnikom.
- ako imate nisku razinu kalija u krvi. Vaš liječnik će prije davanja lijeka možda provjeriti rad Vaših bubrega, a zatim Vam za vrijeme liječenja redovito kontrolirati krvnu sliku.
- ako imate problema s bubrezima ili jetrom, ili ako ste na dijalizi. Vaš liječnik će prije davanja lijeka možda provjeriti rad Vaših bubrega, a zatim Vam za vrijeme liječenja redovito kontrolirati krvnu sliku.
- ako uzimate drugi antibiotik koji se zove vankomicin u isto vrijeme kada uzimate ovaj lijek, to može povećati rizik od ozljede bubrega (vidjeti također dio "Drugi lijekovi i Acipirin" u ovoj uputi).
- ako uzimate određene lijekove koji sprječavaju zgrušavanje krvi (antikoagulanse) (vidjeti "Drugi lijekovi i Acipirin" u ovoj uputi) ili ako Vam se za vrijeme liječenja javi neočekivano krvarenje. U tom slučaju morate odmah obavijestiti svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.
- ako Vam se za vrijeme liječenja jave napadaji (konvulzije). U tom slučaju odmah obavijestite liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.
- ako mislite da ste razvili novu ili Vam se pogoršala postojeća infekcija. U tom slučaju, obavijestite liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.
Prijavljeni su slučajevi bolesti kod koje imunosni sustav proizvodi prekomjerne količine inače normalnih bijelih krvnih stanica zvanih histiociti i limfociti, što dovodi do upale (hemofagocitne limfohistiocitoze). To stanje može biti opasno po život ako se ne dijagnosticira i ne liječi u ranoj fazi. Ako primijetite više simptoma kao što su vrućica, otečeni limfni čvorovi, osjećaj slabosti, ošamućenost, nedostatak zraka, modrice ili kožni osip, odmah se obratite svojem liječniku.
Ako primijetite znakove ili simptome alergijske reakcije uz bol u prsima, odmah obavijestite svog liječnika. To može biti znak stanja koje se naziva Kounisov sindrom.
Ako primijetite neobjašnjivu bol u mišićima, osjetljivost ili slabost i/ili tamnu boju urina, odmah obavijestite svog liječnika. To može biti znak razgradnje mišića (zvane rabdomioliza) što može dovesti do problema s bubrezima.
Djeca
Acipirin se ne preporučuje kod djece mlađe od 2 godine zbog nedovoljnih podataka o sigurnosti i učinkovitosti.
Drugi lijekovi i Acipirin
Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako primjenjujete, nedavno ste primijenili ili biste mogli primijeniti bilo koje druge lijekove. Neki lijekovi mogu ući u interakcije (međudjelovanje) s ovim lijekom.
To uključuje:
- lijekove protiv gihta (probenecid). Ovaj lijek može produžiti vrijeme potrebno da se piperacilin i tazobaktam izluče iz Vašeg organizma.
- lijekove za razrjeđivanje krvi ili liječenje krvnih ugrušaka (npr. heparin, varfarin ili acetilsalicilna kiselina)
- lijekove koji se koriste za opuštanje mišića tijekom operacije. Obavijestite Vašeg liječnika ako se uskoro morate podvrgnuti općoj anesteziji.
- metotreksat (lijek koji se koristi za liječenje raka, artritisa ili psorijaze). Piperacilin i tazobaktam mogu produžiti vrijeme potrebno da se metotreksat izluči iz Vašeg organizma.
- lijekove koji smanjuju razinu kalija u krvi (npr. tablete koje pojačavaju mokrenje ili neki lijekovi za liječenje raka).
- lijekove koji sadrže antibiotike tobramicin, gentamicin ili vankomicin. Obavijestite svog liječnika ako imate problema s bubrezima. Uzimanje ovog lijeka i vankomicina u isto vrijeme može povećati rizik od ozljede bubrega, čak ako i nemate probleme s bubrezima.
Utjecaj na laboratorijske nalaze
Ako morate dati uzorak krvi ili mokraće na pregled, obavijestite liječnika ili osoblje laboratorija da uzimate Acipirin.
Trudnoća, dojenje i plodnost
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek. Liječnik će odlučiti je li Acipirin odgovarajući lijek za Vas.
Piperacilin i tazobaktam mogu tijekom trudnoće prijeći na plod u maternici ili na dijete putem majčinog mlijeka tijekom dojenja. Ako dojite, liječnik će odlučiti je li Acipirin odgovarajući lijek za Vas.
Upravljanje vozilima i strojevima
Ne očekuje se da primjena Acipirina ima utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Acipirin sadrži natrij
Ovaj lijek sadrži 437,5 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) u jednoj bočici. To odgovara 22% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu. O tomu treba voditi računa u bolesnika s ograničenjem unosa natrija (soli).
Kako primjenjivati Acipirin
Vaš liječnik ili drugi zdravstveni radnik davati će Vam ovaj lijek intravenskom infuzijom (kap po kap tijekom 30 minuta).
Doziranje
Doza lijeka koju će te primiti ovisi o Vašoj bolesti, dobi te o tome imate li problema s bubrezima.
Odrasli i adolescenti u dobi od 12 ili više godina
Uobičajena doza je 4 g piperacilina + 0,5 g tazobaktama, koja se primjenjuje intravenski (izravno u krvotok) svakih 6 - 8 sati.
Djeca u dobi od 2 do 12 godina
Uobičajena doza piperacilina i tazobaktama u djece s infekcijama trbušne šupljine je 100 mg/12,5 mg/kg tjelesne težine primijenjeno intravenski svakih 8 sati (izravno u krvotok).
Uobičajena doza piperacilina i tazobaktama za djecu s niskim brojem bijelih krvnih stanica je 80 mg/10 mg/kg tjelesne težine svakih 6 sati primijenjeno intravenski (izravno u krvotok).
Liječnik će izračunati dozu ovisno o tjelesnoj težini Vašeg djeteta, ali pojedinačna doza ne smije biti veća od 4 g/0,5 g Acipirina.
Acipirin ćete primati sve dok potpuno ne nestanu znakovi infekcije (5 do 14 dana).
Bolesnici s bubrežnim bolestima
Vaš liječnik će možda morati smanjiti dozu ovog lijeka ili učestalost njegove primjene. Liječnik će Vas možda uputiti i na pretrage krvi kako bi bio siguran dobivate li odgovarajuću dozu, osobito ako ovaj lijek morate primati duže vrijeme.
Ako primijenite više Acipirina nego što ste trebali
Kako će Vam Acipirin davati Vaš liječnik ili drugi zdravstveni radnik, mala je vjerojatnost da ćete dobiti krivu dozu. Međutim, ako osjetite nuspojave, kao što su napadaji (konvulzije), ili mislite da ste dobili preveliku dozu lijeka, odmah o tome obavijestite liječnika.
Ako ste zaboravili primijeniti Acipirin
Ako mislite da niste primili propisanu dozu Acipirina, odmah o tome obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, medicinskoj sestri ili drugom zdravstvenom radniku.
Moguće nuspojave
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.
Odmah se obratite svom liječniku ako primijetite bilo koju od sljedećih nuspojava (u zagradama je navedena učestalost):
- teški kožni osipi koji se u početku javljaju kao crvenkaste točkice ili kružne mrlje često s mjehurom u središtu. Dodatni znakovi uključuju vrijedove u ustima, grlu, nosu, na udovima, spolnim organima i crvene i natečene oči (konjunktivitis). Osip se može proširiti na velika područja uz ljuštenje kože i stvaranje mjehura te potencijalno može biti opasan po život. To mogu biti znakovi StevensJohnsonovog sindroma (nepoznata učestalost); buloznog dermatitisa (nepoznata učestalost);
eksfolijativnog dermatitisa (nepoznata učestalost); toksične epidermalne nekrolize (rijetko).
- stanje kože praćeno vrućicom, koje se sastoji od brojnih sitnih mjehurića ispunjenih tekućinom unutar velikih područja otečene i crvene kože, poznato kao akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (nepoznato)
- teška alergijska stanja s mogućim smrtnim ishodom (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima) koja mogu zahvatiti kožu, ali i druge organe, kao što su bubrezi i jetra (nepoznata učestalost)
- oticanje lica, usana, jezika ili drugih dijelova tijela, kratkoća daha, piskanje ili otežano disanje (alergijske reakcije, uključujući anafilaktički šok; nepoznato)
- iznenadna bol u prsima koja se može javiti s alergijskom reakcijom poznatom kao Kounisov sindrom (nepoznata učestalost)
- težak osip ili koprivnjača (manje često), svrbež ili osip (često)
- upala jetre (hepatitis, nepoznata učestalost), žuta obojenost kože ili bjeloočnica (žutica, nepoznata učestalost)
- niske razine crvenih krvnih stanica (anemija, često), prekomjerna razgradnja crvenih krvnih stanica koja uzrokuje nedostatak daha kada to ne očekujete, crveni ili smeđi urin (hemolitička anemija, nepoznato)
- niske razine trombocita, što može dovesti do krvarenja i modrica (trombocitopenija, često)
- niske razine bijelih krvnih stanica, koje se bore protiv infekcije (leukopenija, manje često ili neutropenija, nepoznato)
- vrlo niske razine vrste bijelih krvnih stanica koje se nazivaju granulociti (agranulocitoza, rijetko)
- visoke razine trombocita (trombocitoza, nepoznata učestalost)
- visoke razine vrste bijelih krvnih stanica koje se nazivaju eozinofili (eozinofilija, nepoznata učestalost)
- niske razine svih vrsta krvnih stanica, uključujući trombocite (pancitopenija, nepoznata učestalost)
- težak i ustrajan proljev praćen vrućicom ili slabošću (pseudomembranozni kolitis, rijetko)
- smanjena razina kalija u krvi (manje često)
- napadaji (konvulzije), uočeni kod pacijenata koji uzimaju visoke doze ili s problemima s bubrezima (manje često)
- intenzivna bol u mišićima, osjetljivost ili slabost (rabdomioliza, nepoznata učestalost).
Ako bilo koje od sljedećih nuspojava postanu ozbiljne ili ako primijetite bilo koju nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi, obavijestite svog liječnika ili medicinskog radnika:
Vrlo često: mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba
- proljev.
Često: mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba
- gljivična infekcija
- antitijela u krvi koja napadaju crvene krvne stanice (pozitivni direktni Coombsov test), produljeno vrijeme zgrušavanja krvi (produljeno aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme), smanjenje proteina u krvi
- glavobolja, nesanica
- bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, zatvor, nadražen želudac
- povišena razina jetrenih enzima u krvi
- poremećaji u nalazima testova bubrežne funkcije
- vrućica, reakcija na mjestu primjene injekcije.
Manje često: mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba
- produljeno vrijeme stvaranja ugrušaka (produljeno protrombinsko vrijeme), snižena razina šećera u krvi
- nizak krvni tlak; upala vena (očituje se kao osjetljivost ili crvenilo zahvaćenog područja), crvenilo kože
- povišena razina tvari koja nastaje raspadom krvnih pigmenata (bilirubina)
- kožne reakcije popraćene crvenilom, stvaranje lezija na koži
- bolovi u zglobovima i mišićima
- zimica.
Rijetko: mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba
- krvarenje iz nosa, upala sluznice u ustima.
Nepoznato: učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka
- male, točkaste modrice, produljeno vrijeme krvarenja
- bolest stvaranja mjehura kod koje se mjehuri stvaraju na koži i sluznicama (linearna IgA bolest)
- oslabljena funkcija bubrega i problemi s bubrezima
- oblik plućne bolesti kod koje se eozinofili (vrsta bijelih krvnih stanica) pojavljuju u plućima u povećanom broju
- akutna dezorijentacija i zbunjenost (delirij).
Primjena piperacilina povezana je s povećanom učestalošću vrućice i osipa u bolesnika s cističnom fibrozom.
Beta-laktamski antibiotici, uključujući piperacilin/tazobaktam, mogu dovesti do znakova promijenjene funkcije mozga (encefalopatije) i konvulzija.
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V.
Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Kako čuvati Acipirin
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i bočici iza oznake "EXP". Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Neotvorena bočica:
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Za uvjete čuvanja pripremljene i razrijeđene otopine, vidjeti na kraju upute o lijeku "Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima".
Samo za jednokratnu primjenu. Svu neiskorištenu otopinu potrebno je baciti.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša
Sadržaj pakiranja i druge informacije
Što Acipirin sadrži
- Djelatne tvari su piperacilin i tazobaktam.
Jedna bočica Acipirina 4g/0,5 g praška za otopinu za infuziju sadrži 4 g piperacilina (u obliku natrijeve soli) i 0,50 g tazobaktama (u obliku natrijeve soli).
- Drugi sastojci su: natrijev hidrogenkarbonat, voda za injekcije.
Kako Acipirin izgleda i sadržaj pakiranja
Bijeli do gotovo bijeli prašak za otopinu za infuziju pakiran u staklenim bočicama. Bočice su pakirane u kutije.
Acipirin 4g/0,5 g prašak za otopinu za infuziju je dostupan u pakiranjima koja sadrže 1, 10, 12 ili 50 staklenih bočica, u kutiji.
U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač
Nositelj odobrenja: PLIVA HRVATSKA d.o.o. Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb
Proizvođač(i): PLIVA HRVATSKA d.o.o. Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb
Laboratorio Reig Jofré, S.A. C / Jarama 111 Poligono Industrial Toledo, 45007 Španjolska
Način i mjesto izdavanja lijeka
Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je posljednji put revidirana u rujnu 2025.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:
Napomena: Primjena se ne preporučuje u odraslih bolesnika za bakterijemiju uzrokovanu beta-laktamazom proširenog spektra (ESBL) koju stvara E. coli i K. pneumoniae (neosjetljive na ceftriakson), vidjeti dio 5.1
Kako čuvati Acipirin
Neotvorena bočica:
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Rekonstitucija (priprema otopine) i razrjeđivanje:
Nakon što se prašak za otopinu za infuziju rekonstituira i razrijedi svojim otapalom, otopina je fizikalno-
kemijski stabilna 48 sati na temperaturi 2-8 ◦ C (u hladnjaku), te 24 sata na sobnoj temperaturi.
S mikrobiološkog stajališta, razrijeđena se otopina mora uporabiti odmah. Ne uporabi li se odmah, za vrijeme čuvanja do uporabe i uvjete čuvanja odgovoran je korisnik, a ne bi smjelo biti dulje od 24 sata na temperaturi 2°- 8° C, osim ako je razrjeđivanje obavljeno u nadziranim i aseptičnim uvjetima
Upute za primjenu
Lijek davati infuzijom tijekom 30 minuta.
Rekonstituciju i razrjeđivanje treba raditi u aseptičnim uvjetima. Otopina se prije primjene treba vizualno pregledati obzirom na strane čestice i obojenje. Može se koristiti samo bistra otopina bez stranih čestica.
Intravenska primjena
Sadržaj jedne bočice treba otopiti u 20 ml jedne od niže navedenih otopina za pripremu. Bočica se mora pažljivo promućkati, sve dok se suha tvar u cijelosti ne otopi, za što je potrebno 5 do 10 minuta (za detalje o rukovanju, molimo vidjeti dolje).
Kompatibilne otopine za pripremu su:
- sterilna voda za injekcije i
- fiziološka otopina (0,9 %-tna otopina natrijeva klorida).
Pripremljenu otopinu treba uz pomoć štrcaljke izvući iz bočice. Kada se priprema prema uputama, izvučeni sadržaj u štrcaljki sadržavat će deklariranu količinu piperacilina i tazobaktama.
Rekonstituiranu otopinu potrebno je dodatno razrijediti do željene količine (npr. 50 ml do 150 ml) s jednom od sljedećih kompatibilnih otopina:
- sterilnom vodom za injekcije (najviši preporučeni volumen vode za injekcije je 50 ml po dozi),
- 9 mg/ml (0,9 %) otopinom natrijevog klorida,
- 50 mg/ml (5 %) otopinom glukoze u vodi za injekcije,
- 50 mg/ml (5 %) otopinom glukoze u 9 mg/ml otopini natrijevog klorida (0,9 %),
- 60 mg/ml (6 %) otopinom dekstrana u 9 mg/ml otopini natrijevog klorida (0,9 %).
Inkompatibilnosti
U slučaju da se uz piperacilin/tazobaktam primjenjuje i drugi antibiotik, posebno aminoglikozid, treba ih davati odvojeno. Miješanje piperacilina/tazobaktama s aminoglikozidom in vitro može rezultirati značajnom inaktivacijom aminoglikozida.
Piperacilin/tazobaktam se ne smije miješati s drugim lijekovima u štrcaljki ili boci za infuziju jer nije utvrđena kompatibilnost.
Zbog kemijske nestabilnosti, piperacilin/tazobaktam se ne smije miješati s otopinama koje sadrže samo natrijev hidrogenkarbonat.
Ringerova (Hartmannova) otopina s laktatom nije kompatibilna s piperacilinom/tazobaktamom.
Piperacilin/tazobaktam se ne smije dodavati krvnim pripravcima ili hidrolizatima albumina.
Istodobna primjena s aminoglikozidima Zbog in vitro inaktivacije aminoglikozida od strane beta-laktamskim antibiotika, Acipirin i aminoglikozid se preporučuju zasebno primijeniti. Acipirin i aminoglikozid treba rekonstituirati i razrijediti zasebno kada je indicirana istodobna terapija s aminoglikozidima.
Klinički podaci
Djelatna tvar: piperacilin + tazobaktam
Lijekovi iste terapijske skupine
Učitavam…
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Pakiranja
HZZO uvjeti propisivanja
Naziv lijeka
Acipirin 4 g/0,5 g prašak za otopinu za infuziju
Kvalitativni i kvantitativni sastav
Jedna bočica sadrži 4 g piperacilina (u obliku natrijeve soli) i 0,5 g tazobaktama (u obliku natrijeve soli).
Pomoćna tvar s poznatim učinkom: Jedna bočica sadrži 19,02 mmol (437,5 mg) natrija.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
Farmaceutski oblik
Prašak za otopinu za infuziju. Bijeli do gotovo bijeli prašak.
Terapijske indikacije
Piperacilin/tazobaktam je namijenjen liječenju sljedećih infekcija, u odraslih i djece starije od 2 godine:
Odrasli i adolescenti
- Teške pneumonije, uključujući bolnički stečenu pneumoniju i pneumonije uzrokovane mehaničkom ventilacijom
- Komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis)
- Komplicirane infekcije trbušne šupljine
- Komplicirane infekcije kože i mekih tkiva (uključujući infekcije dijabetičkog stopala).
Liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana s gore navedenim infekcijama.
Piperacilin/tazobaktam se može koristiti u liječenju bolesnika s febrilnom neutropenijom ako se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.
Napomena: Primjena se ne preporučuje u odraslih bolesnika za bakterijemiju uzrokovanu betalaktamazom proširenog spektra (ESBL) koju stvara E. coli i K. pneumoniae (neosjetljive na ceftriakson), vidjeti dio 5.1.
Djeca u dobi od 2 do 12 godina
- Komplicirane infekcije trbušne šupljine.
Piperacilin/tazobaktam se može koristiti u liječenju djece s febrilnom neutropenijom, ako se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.
Sažetak opisa svojstava lijeka
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.
Doziranje i način primjene
Doziranje
Doza i učestalost primjene ovise o težini i mjestu infekcije i očekivanom patogenu.
Odrasli i adolescenti
Infekcije
Uobičajena doza je 4 g piperacilina / 0,5 g tazobaktama svakih osam sati.
Kod nozokomijalne pneumonije i bakterijskih infekcija u neutropeničnih bolesnika, preporučena doza je 4 g piperacilina / 0,5 g tazobaktama svakih 6 sati. Ovaj se režim može primijeniti i u bolesnika s ostalim, osobito teškim infekcijama.
U sljedećoj tablici je navedena učestalost liječenja i preporučena doza za odrasle i adolescente, prema indikaciji ili stanju:
| Učestalost liječenja | Acipirin 4 g/0,5 g |
| Svakih 6 sati | Teška pneumonija |
| Odrasli bolesnici s neutropeničnom vrućicom, ako se sumnja na bakterijsku infekciju | |
| Svakih 8 sati | Komplicirane infekcije urinarnog sustava (uključujući pijelonefritis) |
| Komplicirane infekcije trbušne šupljine | |
| Infekcije kože i mekih tkiva (uključujući infekcije dijabetičkog stopala) |
Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega
Intravensku dozu potrebno je prilagoditi stupanju oštećenja bubrega, kako slijedi (svaki bolesnik mora se pažljivo nadzirati zbog mogućnosti pojave znakova toksičnosti te sukladno tomu treba prilagoditi dozu i interval primjene):
| Klirens kreatinina (ml/min) | Preporučena doza piperacilina/tazobaktama |
|---|---|
| > 40 | Nije potrebna prilagodba doze |
| 20 - 40 | Najviša preporučena doza: 4 g/0,5 g svakih 8 sati |
| < 20 | Najviša preporučena doza: 4 g/0,5 g svakih 12 sati |
Budući da se hemodijalizom uklanja 30% - 50% piperacilina u 4 sata, za bolesnike na hemodijalizi potrebno je dodatno primijeniti jednu dozu od 2 g/0,25 g piperacilina/tazobaktama nakon svakog perioda hemodijalize.
Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre
Nije potrebna prilagodba doze.
Stariji bolesnici
Nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili klirensom kreatinina iznad 40 ml/min.
Pedijatrijska populacija (u dobi 2-12 godina)
Infekcije
U sljedećoj tablici sažeti su podaci o učestalosti primjene i dozi po tjelesnoj masi za pedijatrijske bolesnike u dobi od 2-12 godina prema indikaciji ili stanju:
| Doza prema masi i učestalost primjene | Indikacija / stanje |
|---|---|
| 80 mg piperacilina / 10 mg tazobaktama po kg tjelesne mase / svakih 6 sati | Djeca s febrilnom neutropenijom, ako se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom* |
| 100 mg piperacilina / 12,5 mg tazobaktama po kg tjelesne mase / svakih 8 sati | Komplicirane infekcije trbušne šupljine* |
*Ne smije se prekoračiti 4 g/0,5 g po dozi tijekom 30 minuta.
Bolesnici s oštećenje funkcije bubrega
Intravensku dozu potrebno je prilagoditi obzirom na stupanj oštećenja bubrega, kako slijedi (svaki bolesnik mora se pažljivo nadzirati zbog mogućnosti pojave znakova toksičnosti te sukladno tomu treba prilagoditi dozu i intervale primjene):
| Klirens kreatinina (ml/min) | Preporučena doza piperacilina/tazobaktama |
|---|---|
| > 50 | Nije potrebna prilagodba doze |
| ≤50 | 70 mg piperacilina / 8,75 mg tazobaktama po kg tjelesne mase / svakih 8 sati |
Kod djece na hemodijalizi, potrebno je dodatno primijeniti jednu dozu od 40 mg piperacilina / 5 mg tazobaktama / kg nakon svakog perioda dijalize.
Primjena u djece mlađe od 2 godine
Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost Acipirina u djece u dobi 0-2 godine. Nisu dostupni podaci iz kontroliranih kliničkih ispitivanja.
Trajanje liječenja
Uobičajeno trajanje liječenja za većinu indikacija u rasponu je od 5 do 14 dana. Međutim, trajanje liječenja ovisi o težini infekcije, patogenu ili patogenima i kliničkom i bakteriološkom napretku bolesnika.
Način primjene
Acipirin 4 g/0,5 g se primjenjuje intravenskom infuzijom (tijekom 30 minuta).
Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Kontraindikacije
Preosjetljivost na djelatne tvari, neki drugi penicilinski antibiotik ili neku od pomoćnih tvari navedenih u
Akutne teške alergijske reakcije na bilo koje beta-laktame (npr. cefalosporin, monobaktam ili karbapenem) u anamnezi.
Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi
Pri izboru piperacilina/tazobaktama za liječenje pojedinog bolesnika potrebno je uzeti u obzir prikladnost korištenja polu-sintetskih penicilina širokog spektra na osnovu čimbenika kao što su težina infekcije i pojava rezistencije drugih prikladnih antibiotika.
Prije primjene Acipirina nužno je pažljivo uzimanje anamneze kako bi se vidjelo je li ranije bilo reakcija preosjetljivosti na peniciline, druge beta-laktame (npr. cefalosporin, monobaktam ili karbapenem) ili druge alergene. Zabilježene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije uključujući šok), katkada i sa smrtnim ishodom, u bolesnika liječenih penicilinima, uključujući piperacilin/tazobaktam. Pojava tih reakcija češća je u osoba s preosjetljivošću na brojne alergene u anamnezi. Javi li se pri liječenju Acipirinom ozbiljna alergijska reakcija, antibiotik se mora obustaviti. Pri ozbiljnim alergijskim reakcijama može biti potrebno primijeniti adrenalin i provesti druge mjere hitne medicinske skrbi.
Zabilježeni su slučajevi reakcija preosjetljivosti koje su progredirale do Kounisovog sindroma (akutni alergijski koronarni arteriospazam koji može dovesti do infarkta miokarda, vidjeti dio 4.8).
Acipirin može izazvati teške kožne nuspojave poput Stevens-Johnsonovog sindroma, toksične epidermalne nekrolize, reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima te akutne generalizirane egzantematozne pustule. U slučaju pojave kožnog osipa, bolesnika treba pomno nadzirati te prekinuti primjenu Acipirina, ako lezije progrediraju.
Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)
U bolesnika liječenih piperacilinom/tazobaktamom prijavljeni su slučajevi HLH-a, često nakon liječenja duljeg od 10 dana. HLH je sindrom patološke aktivacije imunosnog sustava koji je opasan po život i koji karakteriziraju klinički znakovi i simptomi prekomjerne sistemske upale (npr. vrućica, hepatosplenomegalija, hipertrigliceridemija, hipofibrinogenemija, visoke razine serumskog feritina, citopenije i hemofagocitoza). Bolesnika kod kojeg se razviju rani znakovi patološke aktivacije imunosnog sustava treba odmah procijeniti. Ako se dijagnosticira HLH, treba prekinuti terapiju piperacilinom/tazobaktamom.
Pri primjeni Acipirina zabilježena je rabdomioliza. Ako se uoče znakovi ili simptomi rabdomiolize, primjenu Acipirina treba prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju.
Pseudomembranozni kolitis uzrokovan antibiotikom može se očitovati teškim ustrajnim proljevima koji mogu biti opasni po život. Nastup simptoma pseudomembranoznog kolitisa može se javiti za vrijeme ili nakon liječenja antibioticima. U tim slučajevima potrebno je prekinuti primjenu Acipirina.
Liječenje Acipirinom može rezultirati pojavom rezistentnih mikroorganizama koji mogu izazvati super-infekcije.
U nekih bolesnika liječenih beta-laktamskim antibioticima javilo se krvarenje. U nekim su slučajevima te reakcije bile povezane s poremećajima koagulacijskih testova, npr. s vremenom zgrušavanja, agregacijom trombocita i protrombinskim vremenom, te se javljaju češće u bolesnika sa zatajenjem bubrega. Javi li se krvarenje, primjena antibiotika se mora obustaviti i provesti odgovarajuće liječenje.
Mogu se javiti neutropenija i leukopenija, posebno pri dugotrajnom liječenju. Stoga je pri dugotrajnom liječenju potrebna redovita procjena hematopoetske funkcije.
Kao i kod liječenja ostalim penicilinima, pri primjeni viših doza može doći do neuroloških komplikacija u obliku konvulzija, osobito u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.
U bolesnika s malim rezervama kalija ili u onih koji istodobno primaju lijekove koji snižavaju razinu kalija, može nastupiti hipokalemija. U tih bolesnika preporuča se povremeno provjeravati razine elektrolita.
Oštećenje funkcije bubrega
Zbog moguće nefrotoksičnosti, piperacilin/tazobaktam treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili u bolesnika koji su na hemodijalizi. Intravenske doze i intervali primjene lijeka trebaju biti prilagođeni stupnju bubrežnog oštećenja.
U sekundarnoj analizi korišteni su podaci iz velikog multicentričnog, randomiziranog, kontroliranog ispitivanja gdje je ispitivana brzina glomerularne filtracije (GFR) nakon česte primjene antibiotika u bolesnika u kritičnom stanju, primjena piperacilina/tazobaktama je bila povezana s nižom brzinom
reverzibilnog GFR poboljšanja u usporedbi s drugim antibioticima. Ta druga analiza je zaključila kako je piperacilin/tazobaktam bio uzrok zakašnjelog oporavka bubrega u tih bolesnika.
Istovremena primjena piperacilin/tazobaktama i vankomicina može biti povezana s povećanom učestalošću akutnog oštećenja bubrega.
Ovaj lijek sadrži 437,5 mg (19,02 mmol) natrija po bočici, što odgovara 22% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija
Probenecid
Kao i s drugim penicilinima, pri istodobnoj primjeni probenecida i piperacilina/tazobaktama produžava se poluvrijeme eliminacije i smanjuje bubrežni klirens piperacilina i tazobaktama, no to ne utječe na njihove vršne koncentracije u plazmi.
Oralni antikoagulansi
Pri istodobnoj primjeni s heparinom, oralnim antikoagulacijskim lijekovima i ostalim lijekovima koji mogu utjecati na sustav koagulacije krvi i funkciju trombocita, potrebno je češće i redovito provoditi koagulacijske testove.
Ne-depolarizirajući mišićni relaksansi
Kada se piperacilin primjenjuje istodobno s vekuronijem, produžava se živčano-mišićna blokada izazvana vekuronijem. Zbog sličnog mehanizma djelovanja, može se u prisutnosti piperacilina očekivati produljenje živčano-mišićne blokade izazvano bilo kojim ne-depolarizirajućim mišićnim relaksansom.
Metotreksat
Piperacilin može smanjiti izlučivanje metotreksata, stoga treba nadzirati serumske razine metotreksata, kako bi se spriječila toksičnost.
Aminoglikozidi
Piperacilin, sam ili u kombinaciji s tazobaktamom, ne mijenja značajno farmakokinetiku tobramicina u osoba s normalnom funkcijom bubrega ili s blagim do umjerenim poremećajem bubrega. Farmakokinetika piperacilina, tazobaktama i M1 metabolita ne mijenja se značajno nakon primjene tobramicina.
Inaktivacija tobramicina i gentamicina piperacilinom dokazana je u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega.
Za podatke koji se odnose na primjenu piperacilina/tazobaktama s aminoglikozidima, vidjeti dio 6.2. i 6.6.
Vankomicin
Ispitivanja su pokazala povećanu učestalost akutnog oštećenja bubrega u bolesnika u kojih se istovremeno primjenjivao piperacilin/tazobaktam i vankomicin u odnosu na one koji su uzimali samo vankomicin. Neka od tih ispitivanja pokazala su da su navedene interakcije ovisne o dozi.
Nisu primijećene farmakokinetičke interakcije između piperacilina/tazobaktama i vankomicina.
Utjecaj na laboratorijske nalaze
Kao i kod drugih penicilina, neenzimatske metode određivanju glukoze u urinu mogu dati lažno pozitivan rezultat. Stoga se za vrijeme terapije Acipirinom preporučuje određivanje glukoze u urinu enzimatski.
Razne kemijske metode za određivanje proteina u urinu mogu dati lažno pozitivan rezultat. Nije zabilježen utjecaj na određivanje proteina testnom trakicom.
Direktni Coombsov test može biti pozitivan.
Kod primjene Bio-Rad Laboratories Plaelia Aspergillus EIA testa kod bolesnika koji primaju piperacilin/tazobaktam, može doći do lažno pozitivnih rezultata. Kod primjene Bio-Rad Laboratories Plaelia Aspergillus EIA testa opisane su križne reakcije između polisaharida koji ne potječe od vrsta roda Aspergillus i polifuranoze. Stoga je pozitivne nalaze kod bolesnika koji primaju piperacilin/tazobaktam potrebno još jednom potvrditi drugim dijagnostičkim metodama.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjena piperacilina/tazobaktama u trudnica ograničeni.
Ispitivanja na životinjama pokazala su razvojnu toksičnost, ali nema dokaza o teratogenosti pri toksičnim dozama za majku.
Piperacilin i tazobaktam prolaze kroz posteljicu. Stoga je trudnice dopušteno liječiti Acipirinom samo ukoliko je očekivana korist veća od mogućeg rizika za trudnicu i za fetus.
Dojenje
Piperacilin se u malim koncentracijama izlučuje u majčino mlijeko; nisu provedena ispitivanja o koncentraciji tazobaktama u majčinom mlijeku. Dojilje je dopušteno liječiti Acipirinom samo ako je očekivana korist od liječenja veća od mogućeg rizika za majku i dijete.
Plodnost
Ispitivanje plodnosti u štakora nije pokazalo učinke na plodnost i parenje nakon intraperitonealne primjene tazobaktama ili kombinacije piperacilina/tazobaktama.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima
Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost vožnje i rada sa strojevima.
Nuspojave
Najčešće prijavljena nuspojava je proljev (pojavljuje se u 1 od 10 bolesnika). Neke od najtežih nuspojava, pseudomembranozni kolitis i toksična epidermalna nekroliza, pojavljuju se u 1 do 10 na 10 000 bolesnika. Učestalost pancitopenije, anafilaktičkog šoka i Stevens-Johnsonova sindroma nije moguće procijeniti na temelju trenutno dostupnih podataka.
U sljedećoj tablici, nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti: Vrlo često (≥ 1/10) Često (≥1/100 i < 1/10) Manje često (≥1/1000 i < 1/100) Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10 000) Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | kandidijaza* | pseudomembra- nozni kolitis | |||
|---|---|---|---|---|---|
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | trombocitopenija, anemija* | leukopenija | agranulocitoza | pancitopenija*, neutropenija, hemolitička anemija*, trombocitoza*, eozinofilija* | |
| Srčani poremećaji | Kounisov sindrom*,** | ||||
| Poremećaji imunološkog sustava | anafilaktoidna reakcija*, anafilaktička reakcija*, anafilaktoidni šok*, anafilaktički šok*, preosjetljivost* | ||||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | hipokalemija | ||||
| Psihijatrijski poremećaji | nesanica | delirij* | |||
| Poremećaji živčanog sustava | glavobolja | napadaj* | |||
| Krvožilni poremećaji | hipotenzija, tromboflebitis, flebitis, navale crvenila | ||||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | epistaksa | eozinofilna pneumonija | |||
| Poremećaji probavnog sustava | proljev | bol u abdomenu, povraćanje, mučnina, konstipacija, dispepsija | stomatitis |
| Poremećaji jetre i žući | hepatitis*, žutica | |||
|---|---|---|---|---|
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip, pruritus | erythema multiforme*, urtikarija, makulopapularni osip* | toksična epidermalna nekroliza* | Stevens- Johnsonov sindrom*, eksfolijativni dermatitis, reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)*, akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP)*, bulozni dermatitis, linearne IgA dermatoze*, purpura |
| Poremećaji mišićno- koštanog sustava i vezivnog tkiva | artralgija, mijalgija | rabdomioliza* | ||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | zatajenje bubrega, tubulointersticijski nefritis* | |||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | pireksija, reakcija na mjestu primjene injekcije | zimica |
| Pretrage | povišena razina alanin aminotransferaze, povišena razina aspartat aminotransferaze, smanjene vrijednosti ukupnih proteina u krvi, smanjene vrijednosti albumina u krvi, pozitivni direktni Coombsov test, povišena razina kreatinina u krvi, povišena razina alkalne fosfataze, povišena razina ureje u krvi, produljeno aktivirano djelomično tromboplastinsko vrijeme | smanjene vrijednosti glukoze u krvi, povišena razina bilirubina u krvi, produljeno protrombinsko vrijeme | produljeno vrijeme krvarenja, povišena razina gama- glutamiltransferaze |
*nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka na tržište
**akutni koronarni sindrom povezan s alergijskom reakcijom
Terapija piperacilinom povezana je s povećanom incidencijom vrućice i osipa u bolesnika s cističnom fibrozom.
Nuspojave beta-laktamskih antibiotika
Beta-laktamski antibiotici, uključujući piperacilin/tazobaktam, mogu dovesti do pojave encefalopatije i konvulzija.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
Simptomi
Slučajevi predoziranja piperacilin/tazobaktamom zabilježeni su nakon stavljanja lijeka u promet. U većini slučajeva javili su se mučnina, povraćanje i proljev, dakle nuspojave koje su prijavljivane i pri primjeni lijeka u uobičajenim preporučenim dozama.
U bolesnika se može javiti pojačana neuromuskularna podražljivost ili konvulzije ako se lijek intravenski primjenjuje u dozama većim od preporučenih (osobito u prisustvu zatajenja bubrega).
Liječenje
U slučaju predoziranja treba prekinuti primjenu piperacilina/tazobaktama. Nije poznat specifičan antidot.
Liječenje treba biti simptomatsko i suportivno, primjereno kliničkom stanju bolesnika.
Prekomjerne koncentracije piperacilina ili tazobaktama u krvi mogu se smanjiti hemodijalizom.
Farmakodinamička svojstva
Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; kombinacije penicilina (uključujući inhibitore beta-laktamaza); ATK oznaka: J01CR05
Mehanizam djelovanja
Piperacilin je polusintetski penicilin širokog spektra s baktericidnim djelovanjem koje se zasniva na inhibiciji sinteze stanične stijenke i septuma.
Tazobaktam, srodan penicilinima po beta-laktamskoj strukturi, inhibitor je mnogih beta-laktamaza koje su česti uzrok rezistencije na peniciline i cefalosporine, ali ne inhibira AmpC enzime ili metalo beta-laktamaze. Tazobaktam proširuje antibiotski spektar piperacilina na brojne bakterije koje stvaraju beta-laktamaze, a koje su stekle rezistenciju na sam piperacilin.
Farmakokinetičko-farmakodinamički odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIK) smatra se najvažnijom farmakodinamičkom odrednicom učinkovitosti piperacilina.
Mehanizam rezistencije
Dva osnovna mehanizma rezistencije na piperacilin/tazobaktam su:
- inaktivacija piperacilinske komponente onim beta-laktamazama koje nisu inhibirane tazobaktamom: beta-laktamaze u molekularnoj klasi B, C i D.
- promjena proteina koji vežu penicilin (engl. penicillin-binding proteins, PBP), što rezultira smanjenjem afiniteta piperacilina prema ciljanoj molekuli u bakteriji.
Nadalje, promjena propusnosti membrane bakterija, kao i ekspresija efluks-pumpe, može uzrokovati ili doprinijeti rezistenciji na piperacilin/tazobaktam, osobito kod Gram-negativnih bakterija.
Granične vrijednosti pri ispitivanju osjetljivosti
Kriterije za tumačenje minimalnih inhibitornih koncentracija (MIK) pri ispitivanju osjetljivosti utvrdio je European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing (EUCAST) za piperacilin/tazobaktam, a navedeni su ovdje: https://www. ema. europa. eu/documents/other/minimum-inhibitory-concentrationmic- breakpoints_en. xlsx.
Osjetljivost
Prevalencija stečene rezistencije za odabrane vrste može se razlikovati geografski i vremenski te je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Po potrebi treba potražiti savjet stručnjaka kad je lokalna prevalencija rezistencije takva da je upitna korisnost primjene određenog lijeka u nekim novim tipovima infekcija.
Grupiranje značajnih vrsta prema osjetljivosti na piperacilin / tazobaktam
UOBIČAJENO OSJETLJIVE VRSTE
Gram-pozitivni aerobi
Enterococcus faecalis (samo izolati osjetljivi na ampicilin ili penicilin)
Listeria monocytogenes
Staphylococcus aureus (samo izolati osjetljivi na meticilin)
Staphylococcus vrste, koagulaza negativni (samo izolati osjetljivi na meticilin)
Streptococcus agalactiae (streptokoki skupine B) †
Streptococcus pyogenes (streptokoki skupine A) †
Gram-negativni aerobi
Citrobacter koseri
Haemophilus influenzae
Moraxella catarrhalis
Proteus mirabilis
Gram-pozitivni anaerobi
Clostridium vrste
Eubacterium vrste
anaerobni gram-pozitivni koki ††
Gram-negativni anaerobi
Bacteroides fragilis skupina
Fusobacterium vrste
Porphyromonas vrste
Prevotella vrste
VRSTE KOD KOJIH STEČENA REZISTENCIJA MOŽE PREDSTAVLJATI PROBLEM
Gram-pozitivni aerobi
Enterococcus faecium
Streptococcus pneumoniae †
Streptococcus viridans skupina †
Gram-negativni aerobi
Acinetobacter baumannii
Citrobacter freundii
Enterobacter vrste
Escherichia coli
Klebsiella pneumoniae
Morganella morganii
Proteus vulgaris
Providencia ssp.
Pseudomonas aeruginosa
Serratia vrste
INHERENTNO REZISTENTNI ORGANIZMI
Gram-positivni aerobi
Corynebacterium jeikeium
Gram-negativni aerobi
Burkholderia cepacia
Legionella vrste
Ochrobactrum anthropi
Stenotrophomonas maltophilia
Drugi mikroorganizmi
Chlamydophilia pneumonia
Mycoplasma pneumonia
† Streptokoki nisu bakterije koje proizvode beta-laktamazu; kod ovih organizama, rezistentnost je rezultat promjena na proteinima koji vežu penicilin (engl. PBPs - penicillin-binding proteins), stoga su osjetljivi izolati isključivo osjetljivi na piperacilin. Kod S. pyogenes nije zabilježena rezistencija na penicilin.
†† uključujući Anaerococcus, Finegoldia, Parvimonas, Peptoniphilus i Peptostreptococcus spp.
Ispitivanje Merino (infekcije krvotoka uzrokovane bakterijama koje proizvode ESBL)
U prospektivnom, paralelnom, randomiziranom kliničkom ispitivanju procjene neinferiornosti definitivno (tj. na temelju osjetljivosti potvrđene in vitro) liječenje piperacilinom/tazobaktamom, u usporedbi s meropenemom, nije rezultiralo neinferiornim 30-dnevnim mortalitetom u odraslih bolesnika s infekcijama krvotoka uzrokovanim E. coli ili K. pneumoniae neosjetljivim na ceftriakson.
Ukupno 23 od 187 pacijenata (12,3%) randomiziranih u skupinu koja je primala piperacilin/tazobaktam ostvarilo je primarni ishod smrtnosti nakon 30 dana u usporedbi sa 7 od 191 (3,7%) randomiziranih u skupinu koja je primala meropenem (razlika u riziku, 8,6% [jednostrani 97,5% CI - ∞ do 14,5%]; P = 0,90 za neinferiornost). Razlika nije zadovoljila marginu neinferiornosti od 5%.
Učinci su bili dosljedni u analizi populacije po protokolu, pri čemu je 18 od 170 pacijenata (10,6%) postiglo primarni ishod u skupini koja je primala piperacilin/tazobaktam u usporedbi sa 7 od 186 (3,8%) u skupini koja je primala meropenem (razlika u riziku, 6,8 % [jednostrani 97,5% CI, - ∞ do 12,8%]; P = 0,76 za neinferiornost).
Klinička i mikrobiološka rezolucija (sekundarni ishodi) do 4. dana dogodila se u 121 od 177 bolesnika (68,4%) u skupini koja je primala piperacilin/tazobaktam u usporedbi sa 138 od 185 (74,6%), randomiziranih u skupinu koja je primala meropenem (razlika u riziku, 6,2% [95% CI - 15,5 do 3,1%]; P = 0,19). Za sekundarne ishode, statistički testovi bili su dvostrani, s P <0,05 koji se smatra značajnim.
U ovom ispitivanju utvrđeno je postojanje neravnoteže u mortalitetu između ispitivanih skupina. Pretpostavlja se da su smrtni slučajevi u skupini koja je primala piperacilin/tazobaktam bili povezani s osnovnim bolestima, a ne s istodobnom infekcijom.
Farmakokinetička svojstva
Apsorpcija
Vršne koncentracije nakon intravenske infuzije 4 g / 0,5 g primijenjene tijekom 30 minuta su 298 μg/ml piperacilina i 34 μg/ml tazobaktama.
Distribucija
Obje djelatne tvari, piperacilin i tazobaktam, vežu se s oko 30% na proteine plazme. Vezivanje piperacilina ili tazobaktama na proteine neovisno je o prisutnosti bilo koje od komponenti. Vezivanje metabolita tazobaktama je zanemarivo.
I piperacilin i tazobaktam se široko distribuira po tkivima i tjelesnim tekućinama, uključujući sluznicu crijeva, žučni mjehur, pluća, žuč i kosti. Srednje koncentracije u tkivima iznose između 50-100% onih u plazmi. Raspodjela piperacilina i tazobaktama u cerebrospinalnoj tekućini kod bolesnika s upalno nepromijenjenim moždanim ovojnicama je zanemariva, kao i kod drugih penicilina.
Biotransformacija
Piperacilin se metabolizira u mikrobiološki slabo aktivan dezetil-metabolit.
Tazobaktam se metabolizira u jedan metabolit koji je mikrobiološki inaktivan.
Eliminacija
I piperacilin i tazobaktam se eliminiraju bubrezima, glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom.
Piperacilin se izlučuje brzo u nepromijenjenu obliku u urinu pri čemu se izluči 68% primijenjene doze. Tazobaktam i njegov metabolit eliminiraju se prvenstveno putem bubrega, pri čemu se 80%
primijenjene doze izluči u nepromijenjenom obliku, a ostatak u obliku metabolita. Piperacilin, tazobaktam i dezetil-piperacilin se također izlučuju u žuči.
Poluvrijeme eliminacije iz plazme zdravih dobrovoljaca je 0,7 do 1,2 sata nakon jednokratne i nakon višekratnih doza, i na njega ne utječu ni veličina doze ni trajanje infuzije. Poluvrijeme eliminacije i piperacilina i tazobaktama povećava se sa smanjenjem bubrežnog klirensa.
Nema značajnijih promjena u farmakokinetici piperacilina, obzirom na prisustvo tazobaktama. Smatra se da piperacilin neznatno smanjuje klirens tazobaktama.
Posebne populacije
Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama produžuje se u bolesnika s cirozom jetre za oko 25%, odnosno 18% u odnosu na zdrave osobe.
Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama raste s padajućim vrijednostima klirensa kreatinina. Kod klirensa kreatinina manjeg od 20 ml/min, udvostručuje se vrijeme polueliminacije piperacilina, dok je poluvrijeme eliminacije tazobaktama četiri puta duže u usporedbi s osobama s normalnom funkcijom bubrega.
Hemodijalizom se uklanja 30% do 50% jedne doze piperacilina/tazobaktama te daljnjih 5% doze tazobaktama u obliku metabolita. Peritonejskom dijalizom uklanja se oko 6% doze piperacilina i oko 21% doze tazobaktama, od čega do 18% u obliku metabolita tazobaktama.
Pedijatrijska populacija
Farmakokinetičkom analizom populacije u dobi od 9 mjeseci do 12 godina, procijenjeni klirens bio je usporediv s onim u odraslih osoba, sa srednjom vrijednosti 5,64 (0,34) ml/min/kg. Procijenjeni klirens piperacilina je 80% od te vrijednosti za pedijatrijske bolesnike u dobi od 2-9 mjeseci. Srednji volumen distribucije je 0,243 (0,011) l/kg te je ovisan o dobi.
Starije osobe
Srednje poluvrijeme eliminacije u starijih bolesnika bilo je za piperacilin 32% dulje, a za tazobaktam 55% dulje, u odnosu na mlađe osobe. Ove razlike se mogu pripisati promjenama u klirensu kreatinina povezanim s životnom dobi.
Rasa
Nije uočena razlika u farmakokinetici između zdravih dobrovoljaca azijskog podrijetla (N=9) i pripadnika bijele rase (N=9), koji su primili jednokratnu dozu od 4 g/ 0,5 g.
Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Neklinički podaci iz konvencionalnih ispitivanja toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti ne ukazuju na poseban rizik za ljude. Nisu provedena ispitivanja kancerogenog potencijala piperacilin/tazobaktama.
U ispitivanju plodnosti i opće reprodukcije pri primjeni tazobaktama ili kombinacije piperacilina/tazobaktama primjenom u trbušnu šupljinu štakora zabilježeno je smanjenje u veličini legla i povećanje broja fetusa sa zakašnjelim okoštavanjem i promjenama na rebrima, istovremeno s toksičnosti po majku. Nije bilo poremećaja plodnosti F1 generacije i embrionalnog razvoja F2 generacije.
Ispitivanja teratogenosti tazobaktama ili kombinacije piperacilina/tazobaktama primijenjenim u venu miševa ili štakora pokazala su blago smanjenje fetalne mase štakora pri dozama toksičnim za majku, ali nisu opaženi teratogeni učinci.
Nakon intraperitonealne primjene tazobaktama ili kombinacije piperacilina/tazobaktama u štakora došlo je do poremećaja peri/postnatalnog razvoja (smanjena masa okota, povećan broj mrtvorođenih, povećana smrtnost okota), uz istovremenu toksičnost za majku.
Popis pomoćnih tvari
natrijev hidrogenkarbonat voda za injekcije.
Inkompatibilnosti
Piperacilin/tazobaktam se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onima koji su navedeni u točki 6.6.
U slučaju da se uz piperacilin/tazobaktam primjenjuje i drugi antibiotik, posebno aminoglikozid, treba ih davati odvojeno. Miješanje piperacilina/tazobaktama s aminoglikozidom in vitro može rezultirati značajnom inaktivacijom aminoglikozida.
Piperacilin/tazobaktam se ne smije miješati s drugim lijekovima u štrcaljki ili boci za infuziju jer nije utvrđena kompatibilnost.
Piperacilin/tazobaktam treba primijeniti putem infuzijskog seta odvojeno od bilo kojeg drugog lijeka, osim ako je dokazana njihova kompatibilnost.
Zbog kemijske nestabilnosti, piperacilin/tazobaktam se ne smije miješati s otopinama koje sadrže samo natrijev hidrogenkarbonat.
Ringerova (Hartmannova) otopina s laktatom nije kompatibilna s piperacilinom/tazobaktamom.
Piperacilin/tazobaktam se ne smije dodavati krvnim pripravcima ili hidrolizatima albumina.
Rok valjanosti
Neotvorena bočica: 3 godine.
Rekonstitucija (priprema otopine) i razrjeđivanje:
Nakon što se prašak za otopinu za infuziju rekonstituira i razrijedi svojim otapalom, otopina je fizikalno-kemijski stabilna 48 sati na temperaturi 2-8 o C (u hladnjaku), te 24 sata na sobnoj temperaturi.
S mikrobiološkog stajališta, razrijeđena se otopina mora uporabiti odmah. Ne uporabi li se odmah, za vrijeme čuvanja do uporabe i uvjete čuvanja odgovoran je korisnik, a ne bi smjelo biti dulje od 24 sata na temperaturi 2°- 8° C, osim ako je razrjeđivanje obavljeno u nadziranim i aseptičnim uvjetima.
Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Neotvorena bočica:
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Za uvjete čuvanja rekonstituiranog i razrijeđenog lijeka, vidjeti dio 6.3.
Vrsta i sadržaj spremnika
Staklena bočica od 50 ml s praškom za otopinu za infuziju, sa sivim (bromobutilnim) gumenim čepom i zaštitnom kapicom.
Veličine pakiranja: 1 bočica, 10 bočica, 12 bočica ili 50 bočica. U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom
Rekonstituciju i razrjeđivanje treba raditi u aseptičnim uvjetima. Otopina se prije primjene treba vizualno pregledati obzirom na strane čestice i obojenje. Može se koristiti samo bistra otopina bez stranih čestica.
Intravenska primjena:
Sadržaj jedne bočice treba otopiti u 20 ml jedne od niže navedenih otopina za pripremu. Bočica se mora pažljivo promućkati, sve dok se suha tvar u cijelosti ne otopi, za što je potrebno 5 do 10 minuta (za detalje o rukovanju, molimo vidjeti dolje).
Kompatibilne otopine za rekonstituciju su:
- sterilna voda za injekcije
- fiziološka otopina (0,9 %-tna otopina natrijeva klorida).
Pripremljenu otopinu treba uz pomoć štrcaljke izvući iz bočice. Kada se priprema prema uputama, izvučeni sadržaj u štrcaljki sadržavat će deklariranu količinu piperacilina i tazobaktama.
Rekonstituiranu otopinu potrebno je dodatno razrijediti do željene količine (npr. 50 ml do 150 ml) s jednom od sljedećih kompatibilnih otopina:
- sterilnom vodom za injekcije (najviši preporučeni volumen vode za injekcije je 50 ml po dozi),
- 9 mg/ml (0,9 %) otopinom natrijevog klorida
- 50 mg/ml (5 %) otopinom glukoze u vodi za injekcije,
- 50 mg/ml (5 %) otopinom glukoze u 9 mg/ml otopini natrijevog klorida (0,9 %),
- 60 mg/ml (6 %) otopinom dekstrana u 9 mg/ml otopini natrijevog klorida (0,9 %).
Infuzijom lijek se primjenjuje tijekom 30 minuta.
Istodobna primjena s aminoglikozidima
Zbog in vitro inaktivacije aminoglikozida od strane beta-laktamskim antibiotika, Acipirin i aminoglikozid se preporučuju zasebno primijeniti.
Acipirin i aminoglikozid treba rekonstituirati i razrijediti zasebno kada je indicirana istodobna terapija s aminoglikozidima.
Vidjeti dio 6.2 za inkompatibilnosti.
Samo za jednokratnu uporabu.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
PLIVA HRVATSKA d. o. o. Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb
Datum prvog odobrenja i datum obnove odobrenja
Datum prvog odobrenja: 03. srpnja 2010. Datum posljednje obnove odobrenja: 28. prosinca 2015.
Datum revizije teksta
- rujna 2025.
Sumnju na nuspojavu prijavite putem obrasca Prijava sumnje na nuspojavu lijeka, ili se obratite svom liječniku ili ljekarniku.
Podaci o lijeku
Acipirin
- Lista
- Osnovna lista
- Oznaka izdavanja
- —
- Doplata od
- Bez doplate
- Recept
- Na recept
- Djelatna tvar
- piperacilinnatrij; tazobaktamnatrij
- Farmaceutski oblik
- prašak za otopinu za infuziju
- Jačina
- 4/0,5 g
- Pakiranje
- 1 bočica s praškom, u kutiji | nije stavljeno u promet | - HR-H-197317613-02 | 10 bočica s praškom, u kutiji | stavljeno u promet | nema nestašice HR-H-197317613-03 | 12 bočica s praškom, u kutiji | nije stavljeno u promet | - HR-H-197
- Nositelj odobrenja
- Pliva Hrvatska d.o.o., Prilaz baruna Filipovića 25, Zagreb, Hrvatska
- Broj odobrenja
- HR-H-197317613
Dokumenti
Alati
Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Acipirin. Možete provjeriti dostupna pakiranja, HZZO status, doziranje i regulatorne dokumente prikazane na ovoj stranici.
Gdje se lijek primjenjuje
Oznake s HZZO liste lijekova.
Izvor: HZZO lista lijekova (stupci „Oznaka ograničenja primjene” i „PSL”); Odluka o utvrđivanju Popisa posebno skupih lijekova (NN 71/21).