Mirena

• preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
• potvrđena trudnoća ili sumnja na trudnoću,
• tumori osjetljivi na progestagen, npr. rak dojke,
• akutna ili rekurentna upalna bolest zdjelice,
• akutni cervicitis,
• akutne infekcije genitalnog trakta (akutni vaginitis),
• postpartalni endometritis,
• infekcija maternice nakon pobačaja u prethodna tri mjeseca,
• stanja povezana s povećanom sklonosti infekcijama,
• cervikalna displazija,
• maligni tumori maternice ili vrata maternice,
• abnormalno vaginalno krvarenje nepoznatog uzroka,
• prirođene ili stečene anomalije maternice, uključujući fibroide koji mogu ometati umetanje i/ili zadržavanje intrauterinog sustava (ako oni mijenjaju šupljinu maternice),
• akutni malignomi koji zahvaćaju krv ili leukemije (osim u remisiji),
• nedavna bolest trofoblasta dok razine hCG ostaju povišene,
• akutna bolest jetre ili tumor jetre. Aktivna ili ranija teška bolest arterija, kao što je moždani udar ili infarkt miokarda, je kontraindikacija kada se ovaj lijek koristi zajedno s estrogenima u hormonskom nadomjesnom liječenju.

Korištenje ovog lijeka u kombinaciji s estrogenima u hormonskom nadomjesnom liječenju:

U slučaju kad se ovaj sustav koristi zajedno s estrogenima u hormonskom nadomjesnom liječenju moraju se dodatno uzeti u obzir te pratiti i sigurnosne informacije koje se odnose na estrogen.

Ovaj lijek treba primijeniti s oprezom nakon savjetovanja s liječnikom specijalistom ginekologom ili treba razmotriti uklanjanje sustava ako je prisutno ili se pojavi bilo koja od ovih stanja:

• migrena, žarišna migrena s asimetričnim gubitkom vida ili ostalim simptomima koji ukazuju na prolaznu moždanu ishemiju,
• iznimno jaka glavobolja,
• žutica,
• značajno povišenje krvnoga tlaka,
• malignomi koji zahvaćaju krv ili leukemije (osim u remisiji),
• kronična terapija kortikosteroidima,
• anamneza simptomatskih funkcionalnih cista jajnika,
• teška bolest arterija, poput moždanog udara ili infarkta miokarda,
• teški ili multipli rizični faktori za bolest arterija,
• tromboza arterija ili bilo koja aktualna embolija,
• akutna venska tromboembolija.

Općenito, žene koje koriste hormonsku kontracepciju moraju se poticati da prestanu pušiti cigarete.

Mirena intrauterini sustav je potrebno koristiti s oprezom u žena koje boluju od kongenitalnih srčanih bolesti ili bolesti srčanih zalistaka i imaju rizik od nastanka infektivnog endokarditisa.

Niska doza levonorgestrela može utjecati na toleranciju glukoze, te stoga je potrebno nadzirati koncentraciju glukoze u krvi u bolesnica koje boluju od šećerne bolesti. Međutim, općenito nema potrebe mijenjati terapijski režim u žena sa šećernom bolešću koje koriste intrauterini sustav koji otpušta levonorgestrel.

Nepravilna krvarenja mogu prikriti neke simptome i znakove polipa ili karcinoma endometrija te je u tom slučaju potrebno razmisliti o daljnjim dijagnostičkim pretragama.

Ovaj lijek nije prvi izbor za žene u postmenopauzi s uznapredovalom atrofijom maternice. Liječnički pregled / savjetovanje

Prije umetanja, žena mora biti obaviještena o djelotvornosti, rizicima, uključujući znakove i simptome tih

rizika kao što je opisano u uputama priloženim u pakiranju, i nuspojavama ovog lijeka. Treba obaviti liječnički pregled, uključujući uzimanje obiteljske i osobne anamneze, mjerenje krvnog tlaka i pulsa, ginekološki pregled i pregled dojki. Citološki razmaz vrata maternice treba napraviti ako je prema procjeni liječnika to potrebno. Potrebno je isključiti postojanje trudnoće te spolno prenosivih bolesti, a genitalne infekcije treba uspješno izliječiti. Žene se mora upozoriti da ovaj lijek ne štiti od zaraze HIV-om niti od drugih spolno prenosivih bolesti (pogledati niže kod zdjeličnih infekcija). Treba odrediti položaj maternice, kao i veličinu njezine unutrašnjosti. Pozicioniranje ovog lijeka u fundus maternice iznimno je važno kako bi se osiguralo ravnomjerno izlaganje endometrija progestagenu, spriječilo izbacivanje te povećala djelotvornost. Stoga je važno pomno slijediti upute za umetanje. Tehnika umetanja Mirena intrauterinog sustava drukčija je od tehnika umetanja ostalih intrauterinih sustava te zbog toga treba poseban naglasak staviti na uvježbavanje ispravne tehnike umetanja. Umetanje i uklanjanje mogu biti povezani s boli i krvarenjem. Postupak može izazvati nesvjesticu vazovagalnom reakcijom ili konvulzije u bolesnica koje boluju od epilepsije.

Ženu je potrebno ponovno pregledati 4 do 12 tjedana nakon umetanja ovog sustava. Može se razmotriti vaginalni ultrazvučni pregled kako bi se utvrdio točan položaj sustava. U slučaju da se Mirena ne može locirati u šupljini maternice, treba razmotriti ekspulziju ili potpunu perforaciju i može se napraviti rendgensko snimanje. Nakon toga, ponovni pregled treba obaviti jednom godišnje ili češće ako je klinički indicirano.

S HRT treba započeti samo ako postmenopauzalni simptomi utječu na kvalitetu života. Pažljivu procjenu rizika i koristi valja provesti barem jedanput godišnje te s HRT nastaviti dok korist prevladava nad rizicima takvog liječenja. Prije započinjanja HRT treba razmotriti kontraindikacije i upozorenja povezana s estrogenskom komponentom liječenja.

Ovaj lijek nije pogodan kao postkoitalna kontracepcija.

Nepravilno i točkasto krvarenje često je tijekom prvih mjeseci terapije te se stoga preporučuje isključiti patologiju endometrija prije umetanja ovog sustava.

Ako žena nastavi s primjenom Mirena intrauterinog sustava umetnutog ranije za kontracepciju, u slučaju poremećaja krvarenja koji se javljaju nakon početka nadomjesnoga liječenja estrogenom potrebno je isključiti patološke promjene endometrija.

Ako se nepravilnosti u krvarenju razviju tijekom produljenoga liječenja, moraju se poduzeti odgovarajuće dijagnostičke mjere.

Perforacija

Mogu se javiti perforacija ili penetracija tijela ili vrata maternice intrauterinim sustavom, najčešće tijekom umetanja, iako može biti otkriveno tek nakon nekog vremena, te mogu smanjiti djelotvornost Mirena sustava. U nekim od ovih slučajeva sustav može biti lociran van šupljine maternice. Takav sustav se mora odstraniti; možda će biti potreban operativni zahvat.

U velikom prospektivnom, komparativnom, neintervencijskom kohortnom ispitivanju u korisnica intrauterinih uložaka (N = 61 448 žena), tijekom jednogodišnjeg razdoblja promatranja, incidencija perforacija bila je 1,3 (95% CI: 1,1 – 1,6) na 1000 umetanja u cijeloj kohorti ispitivanja; 1,4 (95% CI: 1,1 –

1,8) na 1000 umetanja u kohorti s Mirena sustavom i 1,1 (95% CI: 0,7 – 1,6) na 1000 umetanja u kohorti s bakrenim intrauterinim ulošcima.

Ispitivanje je pokazalo da su i dojenje u vrijeme umetanja i umetanje do 36 tjedana nakon poroda povezani s povišenim rizikom od perforacije. Oba čimbenika rizika bili su neovisni o tipu umetnutog intrauterinog uloška.

Tablica 2: Incidencija perforacije na 1000 umetanja za cijelu ispitivanu kohortu promatranu tijekom 1 godine, uzimajući u obzir dojenje i vrijeme od poroda do umetanja (žene koje su rodile)

Produljenjem razdoblja promatranja u podskupini ovog ispitivanja na 5 godina (N=39 009 žena s umetnutim Mirena sustavom ili bakrenim intrauterinim uloškom; za 73% tih žena bila je dostupna informacija za svih 5 godina praćenja) incidencija perforacija otkrivenih u bilo koje vrijeme tijekom cijelog 5-godišnjeg razdoblja bila je 2,0 (95% CI: 1,6 –2,5) na 1000 umetanja. Dojenje u vrijeme umetanja i umetanje do 36 tjedana nakon poroda potvrđeni su kao čimbenici rizika također i u podskupinama praćenim 5 godina.

Rizik od perforacije može biti povišen u žena s fiksiranom maternicom u retroverziji.

Ponovni pregled nakon umetanja treba slijediti prethodno navedene smjernice u dijelu pod nazivom “Liječnički pregled/savjetovanje” uključujući razmatranje vaginalnog ultrazvučnog pregleda kako bi se utvrdio točan položaj sustava 4 do 12 tjedana nakon toga, što se može prilagoditi u žena s čimbenicima rizika za perforaciju ako je klinički indicirano.

Izgubljene niti

Ako niti za odstranjivanje sustava nisu vidljive u vratu maternice na pregledima nakon umetanja, treba isključiti trudnoću. Moguće je da su niti uvučene u maternicu ili cervikalni kanal i mogu se ponovno pojaviti tijekom sljedeće menstruacije. Ako je trudnoća isključena, niti se obično mogu locirati nježnim pregledom odgovarajućim instrumentom. Ako se ne mogu pronaći, mora se razmotriti mogućnost izbacivanja ili perforacije. Kako bi se odredio točan položaj sustava može se napraviti vaginalni ultrazvučni pregled. Ako ultrazvuk nije dostupan ili se ne uspije odrediti točan položaj sustava, može se napraviti rendgensko snimanje kako bi se Mirena sustav locirao.

Povremeno krvarenje/amenoreja

U žena reproduktivne dobi, povremeno krvarenje i/ili amenoreja razvijaju se postupno u približno 20% korisnica. Do kraja osme godine primjene Mirena intrauterinog sustava, povremeno krvarenje se javilo u 26%, a amenoreja u 34% korisnica Mirena sustava. Treba razmotriti mogućnost trudnoće ako se menstruacija ne javi unutar šest tjedana od početka prethodne. Nije potrebno ponavljanje testa za trudnoću u ispitanica s amenorejom ako nisu prisutni drugi znakovi trudnoće.

Kada se ovaj lijek primjenjuje u kombinaciji s kontinuiranim estrogenskim nadomjesnim liječenjem, tijekom prve godine postupno u većine žena dolazi do prestanka krvarenja.

Infekcija zdjelice

Cijev za umetanje sprječava kontaminaciju Mirena intrauterinog sustava mikroorganizmima tijekom umetanja te je kompletan sustav za inserciju osmišljen na način da smanji rizik od infekcije. Kod korisnica bakrenih intrauterinih uložaka, najveća učestalost infekcija zdjelice je unutar prvog mjeseca od umetanja te se kasnije smanjuje.

Poznati faktori rizika za upalne bolesti zdjelice su veći broj seksualnih partnera, česti spolni odnosi i mlada životna dob. Infekcija zdjelice može imati ozbiljne posljedice te može smanjiti plodnost i povećati rizik od nastanka ektopične trudnoće.

Kao i kod drugih ginekoloških ili kirurških postupaka, teška infekcija ili sepsa (uključujući streptokoknu sepsu streptokokom grupe A) se mogu javiti nakon umetanja intrauterinog uloška, iako je to iznimno rijetko.

Ako se u žena koje koriste ovaj lijek pojave simptomi i znakovi koji upućuju na infekciju zdjelice, mora se započeti adekvatna antibiotska terapija. Ovaj lijek se ne treba odstranjivati osim ako se simptomi ne smire za 72 sata ili ako žena želi odstraniti ovaj sustav. Intrauterini sustav se mora odstraniti ako žena ima rekurentne zdjelične infekcije ili infekcije endometrija, ili ako je akutna infekcija teška ili ne pokazuje odgovor na liječenje unutar nekoliko dana.

Ako postoje čak i blagi simptomi koji upućuju na infekciju, indiciran je bakteriološki pregled te se preporučuje nadziranje takve bolesnice.

Izbacivanje sustava

U kliničkim ispitivanjima lijeka Mirena u indikaciji kontracepcije, učestalost izbacivanja bila je niska (<4% od svih umetanja) te u istom rasponu kao ona zabilježena za druge intrauterine uloške i intrauterine sustave. Simptomi djelomičnog ili potpunog izbacivanja lijeka Mirena mogu uključivati krvarenje ili bol. Ipak, ovaj sustav može biti izbačen iz maternične šupljine, a da žena to i ne primijeti, što dovodi do gubitka kontracepcijske zaštite. Budući da Mirena sustav smanjuje jačinu menstrualnoga krvarenja, jačanje krvarenja može upućivati na izbacivanje sustava.

Rizik od izbacivanja povećan je kod

• žena koje u anamnezi imaju obilno menstrualno krvarenje (uključujući žene koje imaju postavljen Mirena sustav za liječenje obilnog menstrualnog krvarenja)
• žena koje u vrijeme umetanja imaju BMI veći od normalnog; rizik se povećava postupno s povećanjem BMI-a

Ženu treba savjetovati o mogućim znakovima izbacivanja te kako provjeriti niti za uklanjanje lijeka Mirena, te da se javi liječniku ako ne može napipati niti. Dok se ne potvrdi položaj lijeka Mirena, treba se primjenjivati mehanička metoda kontracepcije (npr. prezervativ).

Djelomično izbacivanje može smanjiti učinkovitost lijeka Mirena.

Djelomično izbačen Mirena sustav treba ukloniti. Prilikom uklanjanja može se umetnuti novi sustav, uz uvjet da je isključena trudnoća.

Rak dojke

Meta analiza 54 epidemiološka ispitivanja zabilježila je blagi porast relativnog rizika (RR= 1,24) od nastanka raka dojke dijagnosticiranog u žena koje trenutno primjenjuju kombinirane oralne kontraceptive, uglavnom pripravke estrogena i progestagena. Povećan rizik postepeno nestaje tijekom razdoblja od 10 godina nakon prestanka primjene kombiniranih oralnih kontraceptiva. Rak dojke je rijedak u žena mlađih od 40 godina te je povećan broj dijagnosticiranja raka u sadašnjih i donedavnih korisnica kombiniranih oralnih kontraceptiva malen u odnosu na sveopći rizik od nastanka raka dojke. Moguće je da je rizik od dijagnosticiranja raka dojke u korisnica preparata koje sadrže samo progestagen sličan kao onaj povezan s kombiniranim oralnim kontraceptivima.

Brojna opservacijska ispitivanja istraživala su rizik od dijagnoze raka dojke u korisnica intrauterinog sustava koji otpušta levonorgestrel, većinom uspoređujući rizik u korisnica koje nisu uzimale hormonske kontraceptive ili u onih koje nisu koristile intrauterini sustav koji otpušta levonorgestrel. Dok su neka od ovih ispitivanja sugerirala blago povećan relativni rizik kod korisnica intrauterinog sustava koji otpušta levonorgestrel, druga to nisu pokazala, te su dostupni dokazi općenito manje uvjerljivi nego kod kombiniranih oralnih kontraceptiva.

Rizik za žene u post-menopauzi

Rizik od raka dojke je povećan u žena u postmenopauzi koje koriste sistemsku (npr. oralnu ili transdermalnu) hormonsku nadomjesnu terapiju (HRT). Rizik je veći kod kombiniranog liječenja estrogenima i progestagenima nego liječenja samo estrogenima. Za dodatne podatke treba konzultirati informacije o lijeku estrogenske komponente.

Ektopična trudnoća

Žene koje u anamnezi već imaju ektopičnu trudnoću, operaciju jajovoda ili infekcije zdjelice imaju veći rizik od nastanka ektopične trudnoće. Mogućnost pojave ektopične trudnoće potrebno je razmotriti u slučaju boli u donjem dijelu abdomena – posebno u vezi s izostankom menstruacije ili u žena s amenorejom koje počnu krvariti. Apsolutni rizik za ektopičnu trudnoću u žena koje imaju ovaj sustav je nizak zbog ukupne smanjene vjerojatnosti trudnoće u odnosu na žene koje ne koriste nikakvu kontracepciju. U velikom prospektivnom komparativnom neintervencijskom kohortnom ispitivanju s razdobljem promatranja od godine dana, učestalost ektopičnih trudnoća s ovim sustavom bila je 0,02 %. U kliničkim ispitivanjima apsolutna stopa ektopične trudnoće u korisnica ovo lijeka bila je približno 0,1% na godinu u usporedbi sa stopom u žena koje ne koriste kontracepciju gdje je 0,3-0,5% na godinu. Ipak, ako žena zatrudni s umetnutim Mirena intrauterinim sustavom, relativna vjerojatnost da je ta trudnoća ektopična je povećana.

Nepravilna krvarenja

Kroz 3-6 mjeseci korištenja Mirena intrauterinog sustava dolazi do značajnog smanjenja gubitka krvi menstruacijom. Pojačano menstrualno krvarenje ili neočekivano krvarenje mogu biti znak izbacivanja sustava. Ako obilno menstrualno krvarenje traje, ženu treba ponovno pregledati. Potrebno je napraviti ultrazvučni pregled maternice. Treba razmotriti i biopsiju endometrija.

Rizik u žena u predmenopauzi

Prije umetanja ovog sustava preporuča se isključiti patologiju endometrija jer se u žena u predmenopauzi može javiti nepravilno krvarenje/točkasto krvarenje kroz prve mjesece liječenja.

Rizik u žena u postmenopauzi

Ako žena želi nastaviti koristiti prethodno umetnut Mirena intrauterini sustav u indikaciji kontracepcije, treba isključiti patologiju endometrija ako se pojave nepravilnosti u krvarenju nakon uvođenja estrogena u HRT. S obzirom da nepravilna krvarenja mogu prikriti simptome i znakove raka endometrija treba poduzeti odgovarajuće dijagnostičke mjere ako se nepravilna krvarenja pojave u vrijeme produžene primjene.

Kada je potrebno provjeriti je li žena u reproduktivnoj dobi trudna:

Ako nakon 6 mjeseci od prethodne menstruacije nije došlo do krvarenja, treba razmotriti mogućnost trudnoće i isključiti izbacivanje sustava. Kod žena u amenoreji nije potrebno ponavljati test na trudnoću ako nije indicirano drugim simptomima.

Ovaj lijek značajno smanjuje gubitak krvi menstruacijom kroz 3 do 6 mjeseci liječenja. Ako u tom vremenskom razdoblju nije došlo do smanjenja krvarenja, treba razmotriti alternativnu terapiju.

Ciste jajnika/ Povećanje folikula

Kontracepcijski učinak ovog lijeka proizlazi uglavnom iz lokalnog djelovanja te su stoga ovulacijski ciklusi s perforacijom folikula uobičajeni u žena reproduktivne dobi. Ponekad je atrezija folikula odgođena te se folikulogeneza može nastaviti. Ovi povećani folikuli ne mogu se razlikovati klinički od cista jajnika. Povećani folikuli zabilježeni su u približno 12% žena koje koriste Mirena intrauterini sustav. Većina je tih folikula je asimptomatska, iako neke mogu biti praćene bolovima u zdjelici ili dispareunijom.

U većini slučajeva povećani folikuli spontano nestanu tijekom dva do tri mjeseca promatranja. Ako se to ne dogodi, preporučuje se kontinuirano praćenje ultrazvukom ili druge dijagnostičko-terapijske mjere. Rijetko može biti potrebna kirurška intervencija.

Psihijatrijski poremećaji

Depresivno raspoloženje i depresija dobro su poznate nuspojave primjene hormonskih kontraceptiva. Depresija može biti ozbiljna te je poznato da predstavlja rizični faktor za suicidalno ponašanje i suicid. U slučaju promjene raspoloženja i simptoma depresije, uključujući razdoblje ubrzo nakon početka liječenja, ženama je potrebno savjetovati da se obrate zdravstvenom radniku.

Pedijatrijska populacija

Mirena intrauterini sustav nije indiciran za primjenu prije menarhe.

Pomoćne tvari

T-sustav Mirena intrauterinog sustava sadrži barijev sulfat koji sustav čini vidljivim pri pregledu rendgenskim zrakama.

Mjere opreza pri uklanjanju

Primjena prejake sile/oštrih instrumenata pri uklanjanju može uzrokovati lom sustava. Nakon uklanjanja sustava Mirena, sustav treba pregledati kako bi se osiguralo da je intaktan te u potpunosti uklonjen.

Mogu se javiti interakcije s lijekovima koji induciraju ili inhibiraju mikrosomalne enzime, što može rezultirati povećanjem ili smanjenjem klirensa spolnih hormona.

Tvari koje povećavaju klirens levonorgestrela, npr:

Fenitoin, barbiturati, primidon, karbamazepin, rifampicin i moguće također okskarbazepin, topiramat, felbamat, grizeofulvin i proizvodi koji sadrže gospinu travu.

Utjecaj ovih lijekova na djelotvornost lijeka Mirena nije poznat, no vjeruje se da nema velik značaj zbog lokalnog mehanizma djelovanja.

Tvari s promjenjivim učinkom na klirens levonorgestrela

Kada se primjenjuju istovremeno sa spolnim hormonima, mnogi inhibitori proteaze HIV-a/HVC-a

i inhibitori nenukleozidne reverzne transkriptaze mogu povisiti ili sniziti koncentracije progestina u plazmi.

Tvari koje smanjuju klirens levonorgestrela (inhibitori enzima), npr:

Jaki i umjereni inhibitori enzima CYP34, kao što su azolni antimikotici (npr. flukonazol, itrakonazol, ketokonazol, vorikonazol), verapamil, makrolidi (npr. klaritromicin, eritromicin), diltiazem i sok od grejpa mogu povisiti koncentracije progestina u plazmi.

Trudnoća

Primjena lijeka Mirena u trudnoći ili ako se sumnja na trudnoću je kontraindicirana. Ako žena zatrudni dok je Mirena u maternici, sustav je potrebno što prije ukloniti, zbog toga što bilo koji intrauterini kontraceptiv ostavljen na mjestu djelovanja može povećati rizik od pobačaja ili prijevremenog poroda. Uklanjanje lijeka Mirena ili pregled maternice odgovarajućim instrumentom može također rezultirati spontanim pobačajem. Treba isključiti ektopičnu trudnoću.

Ako žena želi nastaviti trudnoću, a sustav se ne može ukloniti, treba biti obaviještena o rizicima i mogućim posljedicama prijevremenog poroda za dijete. Tijek takve trudnoće potrebno je pomno nadzirati. Ženu treba savjetovati da prijavi sve simptome koji ukazuju na komplikacije u trudnoći, kao što su grčevita bol u abdomenu s vrućicom.

Uz to, ne može se isključiti povećani rizik od virilizirajućih učinka na ženski fetus zbog intrauterine izloženosti levonorgestrelu. Zabilježeni su izolirani slučajevi maskulinizacije vanjskih genitalija ženskog fetusa nakon lokalne izloženosti levonorgestrelu tijekom trudnoće s umetnutim intrauterinim sustavom koji otpušta levonorgestrel.

Dojenje

Dnevna doza levonorgestrela i koncentracije u krvi su niže s ovim lijekom nego s drugim hormonskim kontraceptivima, iako je levonorgestrel nađen u mlijeku dojilja. Oko 0,1% levonorgestrela prelazi dojenčetu tijekom dojenja. Ipak, nije vjerojatno da će postojati rizik za dijete s dozom koja se otpušta iz Mirena intrauterinog sustava kada je on umetnut u unutrašnjost maternice. Čini se da nema štetna učinka na rast ili razvoj djeteta kada se ovaj sustav primjenjuje 6 tjedana nakon poroda. Metoda primjene samo progestagena ne utječe na kvalitetu ili kvantitetu mlijeka dojilja. Krvarenje iz maternice zabilježeno je u rijetkim slučajevima kod žena koje koriste ovaj sustav.

Dojenje za vrijeme umetanja intrauterinog sustava rizični je faktor za perforaciju uterusa.

Plodnost

Nakon uklanjanja Mirena intrauterinog sustava, plodnost u žena se vraća u uobičajeno stanje.

Nisu provedena ispitivanja učinaka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Neželjeni učinci su češći tijekom prvih mjeseci nakon umetanja, i smanjuju se kako vrijeme prolazi. Uz nuspojave navedene u dijeluupozorenja i mjere opreza, sljedeće nuspojave prijavljene su u korisnica Mirena intrauterinog sustava.

Sažetak sigurnosnog profila

Vrlo česte nuspojave (≥ 1/10) uključuju krvarenje maternice/ menstrualno krvarenje, točkasto krvarenje, oligomenoreju, amenoreju i benigne ciste jajnika.

U žena reproduktivne dobi prosječni broj dana/mjeseci s točkastim krvarenjem smanjuje se postupno od 9 na 4 dana tijekom prvih 6 mjeseci primjene. Postotak žena s produljenim krvarenjem (više od 8 dana) smanjuje se s 20% na 3% tijekom prva tri mjeseca primjene. U kliničkim ispitivanjima tijekom prve godine primjene, u 17% žena javila se amenoreja u trajanju od najmanje 3 mjeseca. Do kraja osme godine primjene Mirena intrauterinog sustava, produljeno krvarenje javilo se u 3%, a nepravilno krvarenje u 10% korisnica Mirena sustava; amenoreja se javila u 34%, a povremeno krvarenje u 26% korisnica Mirena intrauterinog sustava.

Kada se koristi u kombinaciji s estrogenskim nadomjesnim liječenjem, većina peri- i post- menopauzalnih korisnica Mirena intrauterinog sustava iskusila je točkasto i nepravilno krvarenje tijekom prvih mjeseci liječenja. Nakon toga se krvarenje smanjilo i oko 40% korisnica nije imalo uopće krvarenje tijekom zadnja 3 mjeseca prve godine liječenja. Poremećaji krvarenja bili su učestaliji u perimenopauzalnih korisnica u usporedbi s postmenopauzalnim korisnicama.

Učestalost benignih cisti jajnika ovisi o primijenjenoj dijagnostičkoj metodi, i u kliničkim ispitivanjima povećani folikuli su utvrđeni u 12% ispitanica koje su primjenjivale Mirena intrauterini sustav. Većina folikula je bila asimptomatska i nestala je unutar 3 mjeseca.

Učestalosti nuspojava prijavljenih za Mirena intrauterini sustav prikazane su u tablici. Učestalosti su definirane na sljedeći način:

vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10),

manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000)

nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablica 3 prikazuje nuspojave prema MedDRA sistemsko organskoj klasifikaciji (MedDRA SOCs). Učestalosti su grube incidencije događaja promatranih u kliničkim ispitivanjima u indikacijama kontracepcija i idiopatska menoragija / obilno menstrualno krvarenje, koje je uključivalo 5091 žena i 13320 godina korištenja u žena.

Nuspojave u kliničkim ispitivanjima u indikaciji zaštita od hiperplazije endometrija tijekom nadomjesne terapije estrogenom (uključujući 511 žena i 1218,9 godina korištenja u žena) zabilježene su u sličnim učestalostima, osim ako nije označeno drugačije.

Tablica 3: Nuspojave

Upotrijebljen je najprikladniji MedDRA termin kako bi se opisala određena reakcija i sinonimi te povezana stanja.

*Ova učestalost se temelji na velikom prospektivnom komparativnom neintervencijskom kohortnom ispitivanju u korisnica intrauterinih uložaka, a koje je pokazalo da su dojenje u vrijeme umetanja i umetanje do 36 tjedana nakon poroda neovisni čimbenici rizika za nastanak perforacije. U kliničkim ispitivanjima sa sustavom Mirena koja su isključivala dojilje učestalost perforacije bila je „rijetka“.

Zasebno kliničko ispitivanje s 362 žene koje su primjenjivale Mirena intrauterini sustav dulje od 5 godina pokazalo je dosljedan profil nuspojava od šeste do osme godine primjene.

Opis odabranih nuspojava

Infekcije i infestacije

Prijavljeni su slučaji sepse (uključujući streptokoknu sepsu streptokokom grupe A) nakon umetanja intrauterinih sustava.

Trudnoća, puerperij i perinatalna stanja

Kada žena ostane trudna s lijekom Mirena intrauterini sustav in situ, relativni rizik od nastanka ektopične trudnoće je povećan.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki

Partner može osjetiti niti za uklanjanje tijekom spolnog odnosa.

Prijavljeni su slučajevi raka dojke (učestalost nepoznata, vidjeti dioupozorenja i mjere opreza.).

Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije

Sljedeće nuspojave zabilježene su pri umetanju ili uklanjanju Mirena intrauterinog sustava: bol pri umetanju/uklanjaju, krvarenje pri umetanju/uklanjanju, vazovagalne reakcije praćene vrtoglavicom i nesvjesticom povezane s umetanjem. Umetanje/uklanjanje može uzrokovati napadaj u bolesnica s epilepsijom.

Pedijatrijska populacija

Mirena intrauterini sustav nije indiciran za primjenu prije menarhe.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Nema iskustava.