Relopil 2 mg oralni liofilizat

Loperamidklorid je kontraindiciran u:

• bolesnika s poznatom preosjetljivošću na loperamidklorid ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
• djece mlađe od 2 godine
• bolesnika s akutnom dizenterijom, koju karakterizira krv u stolici i povišena tjelesna temperatura
• bolesnika s akutnim ulceroznim kolitisom
• bolesnika s bakterijskim enterokolitisom uzrokovanim invazivnim organizmima, uključujući salmonelu, šigelu i kampilobakter
• bolesnika s pseudomembranoznim kolitisom povezanim s primjenom antibiotika širokog spektra Loperamidklorid se ne smije koristiti kada se želi izbjeći inhibicija peristaltike zbog mogućeg rizika od značajnih posljedica, uključujući ileus, megakolon i toksični megakolon. Primjenu loperamidklorida treba odmah prekinuti ako su prisutni ileus ili zatvor ili kad se razvije distenzija abdomena.

Liječenje proljeva loperamidkloridom je samo simptomatsko. Kad god se može utvrditi temeljna etiologija, prema potrebi treba dati posebnu terapiju.

Prioritet kod akutnog proljeva je sprječavanje ili povrat gubitka tekućina i elektrolita. To je osobito važno u male djece i u slabih i starijih bolesnika s akutnim proljevom. Korištenje loperamidklorida ne isključuje primjenu odgovarajuće nadomjesne terapije tekućinom i elektrolitima.

Budući da trajni proljev može biti pokazatelj potencijalno ozbiljnijih stanja, loperamidklorid se ne smije koristiti kroz dulje razdoblje dok se ne istraži osnovni uzrok proljeva.

U slučaju akutnog proljeva, ako se unutar 48 sati ne primijeti kliničko poboljšanje, primjenu loperamidklorida treba prekinuti, a bolesnike savjetovati da se posavjetuju s liječnikom.

Primjenu loperamidklorida treba prekinuti čim se stolica učvrsti ili čim nema daljnjeg pražnjenja crijeva dulje od 12 sati.

Bolesnici s AIDS-om liječeni loperamidkloridom zbog proljeva trebaju prekinuti liječenje pri najranijim znakovima distenzije abdomena. U bolesnika s AIDS-om s infektivnim kolitisom od virusnih i od bakterijskih patogena liječenih loperamidkloridom postoje izolirani izvještaji o opstipaciji s povećanim rizikom od toksičnog megakolona.

Iako nema dostupnih farmakokinetičkih podataka za bolesnike s oštećenjem jetre, loperamidklorid u takvih bolesnika treba koristiti s oprezom zbog smanjenog metabolizma pri prvom prolasku, jer može rezultirati relativnim predoziranjem koje dovodi do toksičnosti za središnji živčani sustav (SŽS).

U vezi s predoziranjem zabilježeni su srčani događaji uključujući QT interval i produljenje kompleksa QRS te torsades de pointes. Neki su slučajevi imali smrtonosni ishod. Predoziranje može razotkriti postojeći Brugadin sindrom. Bolesnici ne smiju prekoračiti preporučenu dozu i/ili preporučeno trajanje liječenja.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po oralnom liofilizatu, tj. zanemarive količine natrija.

Ovaj lijek sadrži 1,0 mg aspartama u svakom oralnom liofilizatu. Aspartam je izvor fenilalanina. Može Vam naškoditi ako bolujete od fenilketonurije, rijetkog genetskog poremećaja kod kojeg dolazi do nakupljanja fenilalanina jer ga tijelo ne može ukloniti na odgovarajući način.

Neklinički podaci pokazali su da je loperamidklorid supstrat P-glikoproteina. Istodobna primjena loperamidklorida (pojedinačna doza od 16 mg) s kinidinom ili ritonavirom, koji su oba inhibitori P- glikoproteina, rezultirala je povećanjem od 2 do 3 puta razine loperamidklorida u plazmi. Kada se loperamidklorid daje u preporučenim dozama, klinička važnost ove farmakokinetičke interakcije s inhibitorima P-glikoproteina nije poznata.

Istodobna primjena loperamidklorida (pojedinačna doza od 4 mg) i itrakonazola, inhibitora CYP3A4 i P-glikoproteina, rezultirala je povećanjem od 3 do 4 puta koncentracije loperamidoklorida u plazmi. U istom ispitivanju, inhibitor CYP2C8, gemfibrozil, povećao je loperamidklorid za približno 2 puta. Kombinacija itrakonazola i gemfibrozila rezultirala je četverostrukim povećanjem vršnih razina loperamidklorida u plazmi i povećanjem od 13 puta ukupne izloženosti plazmi. Ta povećanja nisu bila povezana s učincima na središnji živčani sustav (SŽS) mjerena psihomotornim testovima (tj. subjektivna omamljenost i test zamjene simbola znamenkama).

Istodobna primjena loperamidklorida (pojedinačna doza od 16 mg) i ketokonazola, inhibitora CYP3A4 i P-glikoproteina, rezultirala je povećanjem od 5 puta koncentracije loperamidklorida u plazmi. Ovo povećanje nije bilo povezano s povećanjem farmakodinamičkih učinaka mjerenih pupilometrijom.

Istodobno liječenje oralnim dezmopresinom rezultiralo je trostrukim povećanjem koncentracije dezmopresina u plazmi, vjerojatno zbog sporije gastrointestinalne pokretljivosti.

Očekuje se da lijekovi sličnih farmakoloških svojstava mogu pojačati učinak loperamida i da lijekovi koji ubrzavaju gastrointestinalni tranzit mogu smanjiti njegov učinak.

Trudnoća.

Ograničena je količina podataka o uporabi loperamidklorida u trudnica. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke reproduktivnoj toksičnosti. Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu loperamidklorida tijekom trudnoće.

Dojenje

Ne očekuju se učinci na dojenu novorođenčad/dojenčad budući da je sistemska izloženost dojilja loperamidu zanemariva. Loperamid se može privremeno propisati tijekom dojenja ako mjere prehrane nisu dovoljne.

Plodnost

Nema dostupnih podataka o učincima loperamidklorida na plodnost u ljudi. Rezultati ispitivanja na životinjama ne ukazuju na bilo kakav učinak loperamidklorida na plodnost pri terapijskim dozama.

Kod sindroma proljeva liječenih loperamidom mogu se pojaviti umor, omaglica ili omamljenost. Stoga je preporučljivo biti oprezan pri vožnji automobila ili radu sa strojevima.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost loperamidklorida procijenjena je u 607 bolesnika u dobi od 10 dana do 13 godina koji su sudjelovali u 13 kontroliranih ili nekontroliranih kliničkih ispitivanja koja su u liječenju akutnog proljeva koristila loperamidklorid. Sveukupno, profil nuspojava u ovoj populaciji bolesnika bio je sličan onomu koji je primijećen u kliničkim ispitivanjima s loperamidkloridom u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina.

Odrasli i djeca u dobi ≥ 12 godina

Sigurnost loperamidklorida procijenjena je u 2755 odraslih i djece u dobi ≥ 12 godina koji su sudjelovali u 26 kontroliranih i nekontroliranih kliničkih ispitivanja loperamidklorida kojeg se koristilo za liječenje akutnog proljeva.

Najčešće prijavljene (tj. ≥ 1 % incidencije) nuspojave na lijekove (nuspojave) u kliničkim ispitivanjima s loperamidkloridom za akutni proljev bile su: konstipacija (2,7%), flatulencija (1,7%), glavobolja (1,2%) i mučnina (1,1%) ).

Tablica 1. prikazuje nuspojave koje su zabilježene pri uporabi loperamidklorida u kliničkom ispitivanju (akutni proljev) ili u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet.

Kategorije učestalosti koriste sljedeću konvenciju: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); i vrlo rijetko (< 1/10 000).

Tablica 1: Nuspojave

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu putem nacionalnog sustava prijavljivanja: navedenog u Dodatku V.

Simptomi:

U slučaju predoziranja (uključujući relativno predoziranje zbog disfunkcije jetre), može doći do depresije SŽS-a (stupor, poremećaj koordinacije, somnolencija, mioza, mišićna hipertonija i depresija disanja), konstipacije, zadržavanja mokraće i ileusa. Djeca i bolesnici s disfunkcijom jetre mogu biti osjetljiviji na učinke na SŽS.

U osoba koje su progutale prekomjerne doze loperamidklorida uočeni su srčani događaji kao što su produljenje QT intervala i QRS kompleksa, torsades de pointes, druge ozbiljne ventrikularne aritmije, srčani zastoj i sinkopa. Zabilježeni su i smrtni slučajevi. Predoziranje može razotkriti postojeći Brugadin sindrom.

Liječenje:

U slučajevima predoziranja potrebno je EKG praćenje za produženja QT intervala.

Ako se pojave simptomi SŽS-a na predoziranje, kao antidot se može dati nalokson. Budući da je trajanje djelovanja loperamidklorida duže od trajanja naloksona (1 do 3 sata), može biti indicirano ponovljeno liječenje naloksonom. Stoga bolesnika treba pomno nadzirati najmanje 48 sati kako bi se otkrila moguća depresija središnjeg živčanog sustava.