Vancomicin hameln
prašak za koncentrat za otopinu…
- 500 mg
- 1000 mg
Prašak za koncentrat za otopinu… · jedan dokument za sve jačine
Što je Vankomicin hameln i za što se koristi
Vankomicin hameln sadrži djelatnu tvar vankomicin. Vankomicin je antibiotik koji pripada skupini glikopeptidnih antibiotika. Vankomicin djeluje tako što uništava određene bakterije koje uzrokuju infekcije. Vankomicin hameln prašak se pretvara u otopinu za infuziju ili u oralnu otopinu.
Vankomicin se primjenjuje u svim dobnim skupinama u obliku infuzije za liječenje sljedećih ozbiljnih infekcija:
- Infekcije kože i potkožnih tkiva,
- Infekcije kostiju i zglobova,
- Infekciju pluća poznatu kao "upala pluća ili pneumonija",
- Infekcije sloja koji oblaže unutrašnjost srca (endokarditis) i za sprječavanje endokarditisa u bolesnika koje je potrebno podvrgnuti većim kirurškim zahvatima.
Vankomicin se može davati oralno - kroz usta u odraslih i djece za liječenje infekcije sluznice tankog i debelog crijeva s oštećenjem sluznice (pseudomembranozni kolitis) uzrokovane bakterijom Clostridium difficile.
Što morate znati prije nego počnete primjenjivati Vankomicin hameln
Nemojte primjenjivati Vankomicin hameln:
- Ako ste alergični na vankomicin ili na neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6).
- Intramuskularno zbog rizika od oštećenja tkiva (nekroze) na mjestu primjene.
Upozorenja i mjere opreza
Ozbiljne nuspojave koje mogu dovesti do gubitka vida prijavljene su nakon davanja injekcije vankomicina u oči.
Obratite se svom liječniku, bolničkom ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego započnete liječenje
lijekom Vankomicin hameln ako:
- ste ikada nakon uzimanja vankomicina dobili teški kožni osip ili ljuštenje kože, stvaranje mjehurića na koži ili sluznici i/ili čireve u ustima. Prijavljene su ozbiljne kožne reakcije uključujući Stevens-Johnsonov sindrom, toksičnu epidermalnu nekrolizu, reakciju na lijekove s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) vezano za liječenje vankomicinom. Prestanite koristiti vankomicin i odmah potražite liječničku pomoć ako primijetite bilo koji od simptoma opisanih u dijelu 4.
- ste pretrpjeli prethodnu alergijsku reakciju na antibiotik teikoplanin, jer to može značiti da ste alergični i na vankomicin,
- imate poremećaj sluha, osobito ako ste starija osoba (možda ćete trebati pretrage sluha tijekom liječenja)
- imate poremećaj bubrega (tijekom liječenja morat ćete testirati krv i bubrege)
- primate vankomicin u obliku infuzije za liječenje proljeva povezanog s infekcijom bakterijom Clostridioides difficile umjesto oralno.
Obratite se svom liječniku, bolničkom ljekarniku ili medicinskoj sestri tijekom liječenja s lijekom Vankomicin hameln ako:
- dulje vrijeme primate Vankomicin hameln (možda ćete tijekom liječenja trebati testirati krv, jetru i bubrege),
- ste razvili bilo kakvu kožnu reakciju tijekom liječenja,
- tijekom ili nakon primjene Vankomicin hameln razvijete teški ili dugotrajni proljev, odmah se posavjetujte s liječnikom. To može biti znak upale crijeva (pseudomembranozni kolitis), koja se može pojaviti nakon liječenja antibioticima.
Djeca
Vankomicin hameln primjenjivat će se s posebnom pažnjom u nedonoščadi i male dojenčadi, jer njihovi bubrezi nisu u potpunosti razvijeni i mogu nakupljati vankomicin u krvi. Ova dobna skupina može trebati krvne pretrage za kontrolu razine vankomicina u krvi.
Istodobna primjena vankomicina i anestetika povezana je s crvenilom kože (eritemom) i alergijskim reakcijama u djece. Slično tome, istodobna primjena s drugim lijekovima kao što su aminoglikozidni antibiotici, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID, npr. ibuprofen) ili amfotericin B (lijek za gljivične infekcije) može povećati rizik od oštećenja bubrega, a time i češće krvne i bubrežne pretrage mogu biti potrebne.
Drugi lijekovi i Vankomicin hameln
Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzimali ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove, uključujući i one koje ste nabavili bez recepta.
Ovo je osobito važno ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova:
- lijekovi koji usporavaju pokretljivost crijeva,
- Inhibitori protonske pumpe (lijekovi koji smanjuju količinu želučane kiseline).
Trebate obratiti posebnu pozornost ako uzimate druge lijekove, jer neki mogu stupiti u interakciju s lijekom Vankomicin hameln, na primjer lijekovi koji se koriste za:
- Liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama (aminoglikozidi, bacitracin, polimiksin B, kolistin, piperacilin/tazobaktam),
- Liječenje tuberkuloze (viomicin),
- Liječenje gljivičnih infekcija (amfotericin B),
- Liječenje raka (cisplatin),
- opuštanje mišića tijekom operacije,
- Anesteziju - ovi anestetici mogu izazvati crvenilo, nalete crvenila, nesvjesticu, kolaps ili srčani udar. Stoga morate obavijestiti svog liječnika da uzimate vankomicin ako idete na operaciju.
- Ublažavanje boli kao što je ibuprofen ili drugi nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID).
- Liječenje edema (stanje kada u vašem tijelu ima previše vode) kao što je furosemid koji je snažan diuretik (jaki lijekovi koji se daju za poticanje stvaranja urina).
Možda je još uvijek u redu da dobijete lijek Vankomicin hameln, a vaš liječnik će moći odlučiti što je za vas prikladno.
Trudnoća i dojenje
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego počnete uzimati ovaj lijek.
Vaš liječnik će tada odlučiti možete li primiti lijek Vankomicin hameln.
Upravljanje vozilima i teškim strojevima
Vankomicin hameln ima zanemariv utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.
Kako primjenjivati Vankomicin hameln
Dok ste u bolnici, medicinsko osoblje će vam dati lijek Vankomicin hameln. Vaš liječnik će odlučiti koliko ovog lijeka trebate primiti svaki dan i koliko će dugo trajati liječenje.
Doziranje
Doza koju ćete primijeniti ovisit će o:
- - vašim godinama
- - vašoj tjelesnoj težini
- - infekciji koju imate,
- - funkciji vaših bubrega,
- - vašoj sposobnosti sluha,
- - svim drugim lijekovima koje možda uzimate.
Intravenska primjena lijeka
Odrasli i adolescenti (djeca u dobi od 12 godina i starija)
Doziranje će se izračunati prema vašoj tjelesnoj težini. Uobičajena doza infuzije je 15 do 20 mg po kg tjelesne težine. Obično se daje svakih 8 do 12 sati. U nekim slučajevima Vaš liječnik može odlučiti o davanju početne doze do 30 mg po kg tjelesne težine. Najveća dnevna doza ne smije biti veća od 2 g.
Primjena u djece
Djeca u dobi od mjesec dana do 12 godina
Doza će se izračunati prema tjelesnoj težini. Uobičajena doza infuzije je 10 do 15 mg na svaki kilogram tjelesne težine. Obično se daje svakih 6 sati.
Nedonoščad i novorođenčad rođena u terminu (od 0 do 27 dana starosti)
Doza će se izračunati prema postmenstrualnoj dobi (vrijeme između prvog dana posljednje menstruacije i porođaja (gestacijska dob) plus vrijeme proteklo od porođaja (postnatalna dob)).
Za starije osobe, trudnice i bolesnike s poremećajem rada bubrega, uključujući i one na dijalizi, možda će biti potrebna drugačija doza.
Oralno davanje lijeka
Odrasli i adolescenti (od 12 do 18 godina)
Preporučena doza je 125 mg svakih 6 sati. U nekim slučajevima Vaš liječnik može odlučiti da Vam da veću dnevnu dozu do 500 mg svakih 6 sati. Najveća dnevna doza ne smije biti veća od 2 g.
Ako ste prije imali druge epizode (infekcija sluznice) možda će Vam trebati drugačija doza i trajanje terapije.
Primjena u djece
Nedonoščad, novorođenčad i djeca mlađa od 12 godina
Preporučena doza je 10 mg po kg tjelesne težine. Obično se daje svakih 6 sati. Najveća dnevna doza ne smije biti veća od 2 g.
Način primjene lijeka
Intravenska primjena
Intravenska infuzija znači da lijek teče iz boce ili vrećice za infuziju kroz cjevčicu u jednu od vaših krvnih žila i u vaše tijelo. Vaš liječnik ili medicinska sestra uvijek će vam dati vankomicin u krv, a ne u mišić.
Vankomicin će vam se davati u venu najmanje 60 minuta.
Oralna primjena
Ako se lijek daje za liječenje želučanih poremećaja (tzv. pseudomembranozni kolitis), mora se primijeniti kao otopina za oralnu primjenu (lijek se uzima na usta).
Trajanje liječenja
Duljina liječenja ovisi o infekciji koju imate i može trajati nekoliko tjedana.
Trajanje terapije može biti različito ovisno o individualnom odgovoru na liječenje svakog bolesnika.
Tijekom liječenja možda će vam se napraviti krvne pretrage, od vas će se tražiti da date uzorke urina i eventualno uputiti na testove sluha kako bi se pronašli znakovi mogućih nuspojava.
Ako ste primili više lijeka Vankomicin hameln nego što ste trebali
Budući da ćete ovaj lijek primiti dok ste u bolnici, malo je vjerojatno da ćete dobiti premalo ili previše, međutim, recite svom liječniku ili medicinskoj sestri ako imate bilo kakvih nedoumica. Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri.
Moguće nuspojave
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.
Vankomicin može uzrokovati alergijske reakcije, iako su ozbiljne alergijske reakcije (anafilaktički šok) rijetke. Odmah obavijestite svog liječnika u slučaju iznenadnog zviždanja pri disanju, otežanog disanja, crvenila kože na gornjem dijelu tijela, osipa ili svrbeža.
Ako primijetite bilo koje od sljedećih simptoma, potrebno je prestati s primjenom vankomicina i odmah zatražiti medicinsku pomoć:
- crvenkaste mrlje na trupu u ravnini kože, u obliku mete ili kružnog oblika, često s mjehurićima u središtu, ljuštenje kože, čireve u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima. Ovim ozbiljnim kožnim osipima mogu prethoditi vrućica i simptomi slični gripi (StevensJohnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza)
- rašireni osip, visoka tjelesna temperatura i povećani limfni čvorovi (DRESS sindrom ili sindrom preosjetljivosti na lijek)
- crveni, ljuskavi rašireni osip s kvrgama ispod kože i mjehurićima popraćen vrućicom na početku liječenja (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza)
Apsorpcija vankomicina iz probavnog trakta je zanemariva. Međutim, ako bolujete od upalnog poremećaja probavnog trakta, osobito ako istodobno imate poremećaj funkcije bubrega, mogu se pojaviti nuspojave koje se javljaju prilikom primjene vankomicina infuzijom.
Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)
- pad krvnog tlaka,
- nedostatak zraka, piskutavo disanje (visoki zvuk koji nastaje zbog začepljenog protoka zraka u gornjem dišnom putu)
- osip i upala sluznice usta, svrbež, osip koji svrbi, koprivnjača
- poremećaji funkcije bubrega koji se primarno mogu otkriti krvnim pretragama
- crvenilo kože gornjeg dijela tijela i lica, upala vene.
Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)
- privremeni ili trajni gubitak sluha
Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1 000 osoba)
- Smanjenje broja bijelih krvnih stanica, crvenih krvnih stanica i trombocita (krvnih stanica odgovornih za zgrušavanje krvi),
- Povećanje broja bijelih krvnih zrnaca u krvi,
- Gubitak ravnoteže, zujanje u ušima, omaglica,
- Upala krvnih žila,
- Mučnina (osjećaj slabosti),
- Upala bubrega i zatajenje bubrega,
- Bolovi u mišićima prsa i leđa,
- Groznica, zimica.
Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)
- Iznenadna pojava teške alergijske kožne reakcije s ljuštenjem kože ili ljuštenjem kože s mjehurićima. To može biti povezano s visokom temperaturom i bolovima u zglobovima,
- Srčani zastoj,
- Upala crijeva koja uzrokuje bolove u trbuhu i proljev, koji može sadržavati krv.
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
- Mučnina (povraćanje), proljev,
- Smetenost, omamljenost, nedostatak energije, oticanje, zadržavanje tekućine, smanjeno izlučivanje urina,
- Osip s oteklinama ili bolovima iza ušiju, u vratu, preponama, ispod brade i pazuha (natečeni limfni čvorovi), abnormalni testovi krvi i funkcije jetre,
- Osip s mjehurićima i vrućicom.
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, obratite se svom liječniku, bolničkom ljekarniku ili medicinskoj sestri. To uključuje sve moguće nuspojave koje nisu navedene u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti i izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pomoći u pružanju više informacija o sigurnosti ovog lijeka.
Kako čuvati Vankomicin hameln
Čuvajte ovaj lijek izvan pogleda i dohvata djece.
Nemojte upotrijebiti ovaj lijek nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i naljepnici iza oznake "EXP". Rok valjanosti odnosi se na posljednji dan tog mjeseca.
Nisu potrebni posebni uvjeti skladištenja.
Stabilnost rekonstituirane i razrijeđene otopine navedena je na kraju upute u odjeljku namijenjenom zdravstvenim radnicima.
Sadržaj pakiranja i druge informacije
Što sadrži Vankomicin hameln
- Djelatna tvar je vankomicin (kao hidroklorid).
- Nema drugih sastojaka.
Vankomicin hameln 500 mg:
Jedna bočica sadrži 500 mg vankomicinklorida što odgovara 500 000 IU vankomicina.
Vankomicin hameln 1000 mg:
Jedna bočica sadrži 1000 mg vankomicinklorida što odgovara 1 000 000 IU vankomicina.
Kako izgleda Vankomicin hameln i sadržaj pakiranja
Vankomicin hameln 500 mg i 1000 mg:
Prašak bijele do svijetlo bež boje.
Bočica od bezbojnog stakla tipa I s bromobutilnim čepom i aluminijskim zatvaračem s ljubičastom (500 mg) ili zelenom (1000 mg) plastičnom "flip-off "kapicom.
Veličine pakiranja: 1, 5, 10 bočica.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
hameln pharma gmbh Inselstraße 1 317 87 Hameln
Njemačka
Proizvođač
Anfarm Hellas S.A. 61st Km National Road Athens Lamia 320 09 Schimatari Viotia Grčka
Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku
Sanol H d.o.o.,
Franje Lučića 32, 10090 Zagreb, Hrvatska
Telefon: +385 1 3496 306
Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:
Češka:
Vancomycin hameln
Danska:
Finska:
Vancomycin hameln
Vancomycin hameln
Ostali izvori informacija
Savjetovanje/medicinska edukacija
Antibiotici se koriste za liječenje bakterijskih infekcija. Oni su neučinkoviti protiv virusnih infekcija.
Ako je Vaš liječnik propisao antibiotike, potrebni su Vam isključivo za Vašu trenutnu bolest.
Usprkos primjeni antibiotika, neke bakterije mogu preživjeti i rasti. Ta se pojava naziva rezistencija (otpornost): neki antibiotici gube djelotvornost.
Pogrešna primjena antibiotika povećava otpornost. Možete čak pridonijeti tome da bakterije postanu otporne i time usporiti Vaše liječenje ili smanjiti djelotvornost antibiotika ako ne poštujete odgovarajuću:
- dozu
- raspored uzimanja lijeka
- trajanje liječenja
Prema tome, kako bi se očuvala djelotvornost ovog lijeka:
- Koristite antibiotike samo kada je propisano.
- Strogo slijedite propisane upute.
- Nemojte ponovno koristiti antibiotik bez liječničkog recepta, čak i ako želite liječiti sličnu bolest.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:
Vankomicin hameln 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju Vankomicin hameln 1000 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
Upute za primjenu i rukovanje lijekom
Priprema rekonstituirane otopine
Tijekom uporabe dodajte 10 ml vode za injekcije u bočicu od 500 mg ili 20 ml vode za injekcije u
bočicu od 1000 mg. Bočice rekonstituirane na ovaj način dat će otopinu od 50 mg/ml. Kada se rekonstituira u vodi, nastaje bistra otopina.
POTREBNO JE DALJNJE RAZRJEĐIVANJE. Pročitajte upute u nastavku.
Priprema razrijeđene otopine za infuziju
Rekonstituirane otopine koje sadrže 50 mg/ml vankomicina potrebno je dodatno razrijediti ovisno o načinu primjene. Sljedeće otopine su prikladna otapala za pripremu otopine za infuziju:
- otopina natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %),
- otopina glukoze 50 mg/ml (5 %),
- otopina Ringerovog laktata,
- otopina natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) i otopina glukoze 50 mg/ml (5 %),
- otopina natrijevog klorida 3 mg/ml (0,3 %) i otopina glukoze 33 mg/ml (3,3 %)
- Ringerova laktatna otopina i 50 mg/ml (5 %) otopina glukoze
Intermitentna infuzija je preferirani način primjene lijeka.
Rekonstituirane otopine koje sadrže 500 mg vankomicina moraju se razrijediti s najmanje 100 ml otapala.
Rekonstituirane otopine koje sadrže 1000 mg vankomicina moraju se razrijediti s najmanje 200 ml otapala.
Željenu dozu treba primijeniti intravenskom infuzijom tijekom razdoblja od najmanje 60 minuta. Ako se primjenjuje u kraćem vremenskom razdoblju ili u većim koncentracijama, uz tromboflebitis postoji mogućnost izazivanja izrazite hipotenzije. Brza primjena također može izazvati crvenilo i prolazni osip na vratu i ramenima.
Kontinuirana infuzija (treba ju koristiti samo kada intermitentna infuzija nije izvediva).
1 - 2 g može se dodati dovoljno velikom volumenu prikladnog gore navedenog otapala kako bi se željena dnevna doza mogla polako primijeniti intravenskom kapaljkom tijekom razdoblja od 24 sata.
Prije primjene, parenteralne lijekove treba vizualno pregledati na čestice i promjenu boje kad god to otopina ili spremnik dopuštaju. Treba koristiti samo bistru i bezbojnu otopinu bez čestica.
Priprema oralne otopine
Može se koristiti sadržaj bočica za parenteralnu primjenu.
Sadržaj jedne bočice Vankomicin hameln 500 mg može se rekonstituirati u 30 ml vode, dok se sadržaj jedne bočice Vankomicin hameln 1000 mg može rekonstituirati u 30 ili 60 ml vode i dati bolesniku da popije.
Čuvanje lijeka
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Intravenozno davanje lijeka
Rekonstituirana otopina:
Nakon rekonstitucije, dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost koncentrata do 24 sata na 25 °C ili do 96 sati u hladnjaku (2 °C do 8 °C).
Razrijeđena otopina:
Nakon daljnjeg razrjeđivanja, dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost otopine do 24 sata na 25 °C ili 96 sati u hladnjaku na 2 - 8 °C, za raspon koncentracija od 5 mg/ml do 10 mg/ml.
S mikrobiološkog gledišta, lijek treba upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti skladištenja prije uporabe odgovornost su korisnika i obično ne bi trebali biti dulji od 24 sata na 2 °C do 8 °C, osim ako je rekonstitucija/razrjeđivanje obavljeno u kontroliranim i validiranim aseptičnim uvjetima.
Oralno davanje lijeka
Rekonstituirane otopine za oralnu primjenu mogu se čuvati u hladnjaku (2 °C do 8 °C) 96 sati.
Klinički podaci
Djelatna tvar: vankomicin
Lijekovi iste terapijske skupine
Učitavam…
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Pakiranja
HZZO uvjeti propisivanja
Naziv lijeka
Vankomicin hameln 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.
Vankomicin hameln 1000 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.
Kvalitativni i kvantitativni sastav
Vankomicin hameln 500 mg:
Jedna bočica sadrži 500 mg vankomicinklorida, što odgovara 500 000 IU vankomicina.
Kada se rekonstituira s 10 ml vode za injekcije, otopina sadrži 50 mg/ml vankomicina.
Vankomicin hameln 1000 mg:
Jedna bočica sadrži 1000 mg vankomicinklorida, što odgovara 1 000 000 IU vankomicina.
Kada se rekonstituira s 20 ml vode za injekcije, otopina sadrži 50 mg/ml vankomicina.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.
Farmaceutski oblik
Prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.
Prašak bijele do svijetlo bež boje. Kada se rekonstituira, stvara bistru otopinu.
Rekonstituirana otopina ima pH vrijednost od 2.5 - 4.5.
Terapijske indikacije
Intravenska primjena lijeka
Vankomicin je indiciran za sve dobne skupine u liječenju sljedećih infekcija:
- komplicirane infekcije kože i mekih tkiva (cSSTI)
- infekcije kostiju i zglobova
- vanbolnička upala pluća (engl. CAP; Community Acquired Pneumonia)
- upala pluća stečena u bolnici (engl. HAP; Hospital Acquired Pneumonia), uključujući upalu pluća povezanu s mehaničkom ventilacijom (engl. VAP; Ventilator-Associated Pneumonia)
- infektivni endokarditis
Vankomicin je također indiciran u svim dobnim skupinama za perioperativnu antibakterijsku profilaksu u bolesnika koji su pod visokim rizikom od razvoja bakterijskog endokarditisa tijekom većih kirurških zahvata.
Peroralna primjena
SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA
Vankomicin je indiciran za sve dobne skupine u liječenju infekcije Clostridioides difficile (CDI).
Treba uzeti u obzir službene smjernice o odgovarajućoj uporabi antibakterijskih sredstava.
Doziranje i način primjene
Doziranje
Kad je moguće, vankomicin treba primijeniti u kombinaciji s drugim antibakterijskim lijekovima.
Intravensko davanje lijeka
Početna doza treba se temeljiti na ukupnoj tjelesnoj težini. Naknadne prilagodbe doze trebale bi se temeljiti na koncentracijama u serumu kako bi se postigle ciljane terapijske koncentracije. Bubrežna funkcija se mora uzeti u obzir kod primjene sljedeće doze i razmatranja intervala primjene.
Bolesnici od 12 godina i stariji
Preporučena doza je 15 do 20 mg/kg tjelesne težine svakih 8 do 12 sati (ne smije prijeći 2 g po dozi). U teže oboljelih bolesnika može se koristiti udarna doza od 25 - 30 mg/kg tjelesne težine kako bi se omogućilo brzo postizanje ciljane najniže koncentracije vankomicina u serumu.
Dojenčad i djeca u dobi od mjesec dana do dobi mlađoj od 12 godina:
Preporučena doza je 10 do 15 mg/kg tjelesne težine svakih 6 sati.
Novorođenčad rođena u terminu (od rođenja do 27 dana postnatalne dobi) i nedonoščad (od stvarnog rođenja do očekivanog datuma rođenja plus 27 dana)
Za određivanje režima doziranja vezano za nedonoščad nužno je potražiti savjet liječnika s iskustvom u liječenju nedonoščadi. Jedan od mogućih načina doziranja vankomicina u nedonoščadi prikazan je u niže navedenoj tablici:
| PMA (tjedni) | Doza (mg/kg) | Interval davanja lijeka (h) |
|---|---|---|
| <29 | 15 | 24 |
| 29-35 | 15 | 12 |
| >35 | 15 | 8 |
PMA: postmenstrualna dob [vrijeme proteklo između prvog dana posljednje menstruacije i poroda (gestacijska dob) plus vrijeme proteklo nakon poroda (postnatalna dob)].
Perioperativna profilaksa bakterijskog endokarditisa u svim dobnim skupinama
Preporučena doza je početna doza od 15 mg/kg prije uvođenja anestezije. Ovisno o trajanju operacije, može biti potrebna i druga doza vankomicina.
Trajanje liječenja
Predloženo trajanje liječenja prikazano je u tablici u nastavku. U svakom slučaju, trajanje liječenja mora
biti prilagođeno vrsti i težini infekcije te individualnom kliničkom odgovoru.
| Indikacija | Trajanje liječenja |
|---|---|
| Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva - nenekrotizirajuće infekcije - nekrotizirajuće infekcije | 7 do 14 dana 4 do 6 tjedana* |
| Infekcije kostiju i zglobova | 4 do 6 tjedana** |
| Vanbolnička upala pluća | 7 do 14 dana |
| Upala pluća stečena u bolnici, uključujući upalu pluća povezanu s mehaničkom ventilacijom | 7 do 14 dana |
| Infektivni endokarditis | 4 do 6 tjedana*** |
* Nastavite sve dok ne bude potrebna daljnja obrada rane, dok se stanje bolesnika klinički ne poboljša, i sve dok bolesnik ne bude 48 do 72 sata afebrilan
** Za infekcije protetičkih zglobova treba razmotriti dulja razdoblja oralne supresije odgovarajućim antibioticima
*** Trajanje i potreba za kombiniranom terapijom ovisi o vrsti zalistka i o organizmu
Posebne populacije
Starije osobe
Mogu biti potrebne niže doze održavanja zbog smanjene bubrežne funkcije povezane sa starijom dobi.
Oštećenje funkcije bubrega
U odraslih pacijenata i pedijatrijskih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, potrebno je razmotriti početnu dozu nakon koje slijede najniže razine vankomicina u serumu, a ne planirani režim doziranja, osobito u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega ili onih koji su podvrgnuti nadomjesnoj bubrežnoj terapiji (RRT) zbog mnogo različitih čimbenika koji mogu utjecati na razine vankomicina u njima.
U bolesnika s blagim ili umjerenim zatajenjem bubrega početna se doza ne smije smanjivati. U bolesnika s teškim zatajenjem bubrega poželjno je produžiti interval primjene umjesto primjene nižih dnevnih doza.
Potrebno je odgovarajuće razmotriti istodobn primjenu lijekova koji mogu smanjiti klirens vankomicina i/ili pojačati njegove nuspojave.
Vankomicin se slabo dijalizira intermitentnom hemodijalizom. Međutim, uporaba membrana visokog protoka i kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije (CRRT) povećavaju klirens vankomicina i općenito zahtijevaju nadomjesnu dozu (obično nakon hemodijalize u slučaju nastupne/intermitentne hemodijalize).
Odrasli
Prilagodbe doze u odraslih bolesnika mogu se temeljiti na procijenjenoj brzini glomerularne filtracije (eGFR) prema sljedećoj formuli:
Muškarci: [Težina (kg) x [140 - dob (godine)]] / [72 x serumski kreatinin (mg/dl)]
Žene: 0,85 x vrijednost izračunata pomoću gornje formule.
Uobičajena početna doza za odrasle bolesnike je 15 do 20 mg/kg koja se može primijeniti svaka 24 sata u bolesnika s klirensom kreatinina između 20 i 49 ml/min. U bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina ispod 20 ml/min) ili onih na nadomjesnoj bubrežnoj terapiji, odgovarajuće vrijeme i količina naknadnih doza uvelike ovise o modalitetu NRT-a i trebaju se temeljiti na najnižim razinama vankomicina u serumu i rezidualnoj bubrežnoj funkciji. Ovisno o kliničkoj situaciji, može se razmotriti uskraćivanje sljedeće doze dok se čekaju rezultati razine vankomicina.
U kritičnih bolesnika s bubrežnom insuficijencijom ne smije se smanjivati početna udarna doza (25 do 30 mg/kg).
Pedijatrijska populacija
Prilagodbe doze u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 1 godine i starijih mogu se temeljiti na procijenjenoj brzini glomerularne filtracije (eGFR) revidiranom Schwartzovom formulom:
eGFR (mL/min/1,73 m2) = (visina cm x 0,413)/kreatinin u serumu (mg/dl)
eGFR (mL/min/1,73m2) = (visina cm x 36,2/kreatinin u serumu (μmol/L)
Za nedonoščad i novorođenčad mlađu od godinu dana potrebno je potražiti savjet stručnjaka jer revidirana Schwartzova formula nije na njih primjenjiva.
Orijentacijske preporuke za doziranje za pedijatrijsku populaciju prikazane su u tablici u nastavku koje slijede ista načela kao i za odrasle bolesnike.
| GFR (ml/min/1,73m 2 ) | IV doza | Učestalost |
|---|---|---|
| 50 - 30 | 15 mg/kg | Svakih 12 sati |
| 29 - 10 | 15 mg/kg | Svakih 24 sata |
| < 10 intermitentna hemodijaliza peritonealna dijaliza | 10 - 15 mg/kg | Ponovno dozirati na temelju razina*. |
| kontinuirana nadomjesna bubrežna terapija | 15 mg/kg | Ponovno dozirati na temelju razina *. |
* Odgovarajuće vrijeme i količina sljedećih doza uvelike ovise o modalitetu NRT-a i trebaju se temeljiti na razinama vankomicina u serumu dobivenim prije doziranja i na rezidualnoj bubrežnoj funkciji. Ovisno o kliničkoj situaciji, može se razmotriti uskraćivanje sljedeće doze dok se čekaju rezultati razine vankomicina.
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s insuficijencijom jetre nije potrebna prilagodba doze.
Trudnoća
Za postizanje terapijskih koncentracija u serumu u trudnica mogu biti potrebne značajno povećane doze.
Pretili bolesnici
U pretilih bolesnika početnu dozu treba individualno prilagoditi prema ukupnoj tjelesnoj težini kao i u nepretilih bolesnika.
Oralna primjena lijeka
Bolesnici u dobi od 12 godina i stariji
Liječenje infekcije Clostridioides difficile (CDI):
Preporučena doza vankomicina iznosi 125 mg svakih 6 sati tijekom 10 dana pri prvoj epizodi manje teške infekcije CDI-om. Ova se doza može povećati na 500 mg svakih 6 sati tijekom 10 dana u slučaju teške ili komplicirane bolesti. Maksimalna dnevna doza ne smije biti veća od 2 g.
U bolesnika s višestrukim recidivima može se razmotriti liječenje vankomicinom trenutne epizode infekcije CDI-om, 125 mg četiri puta dnevno tijekom 10 dana nakon čega slijedi ili smanjivanje doze, tj. postupno smanjivanje do 125 mg dnevno ili pulsni režim, tj. 125 - 500 mg/dan svaka 2 - 3 dana tijekom najmanje 3 tjedna.
Nedonoščad, novorođenčad i djeca mlađa od 12 godina
Preporučena doza vankomicina je 10 mg/kg oralno svakih 6 sati tijekom 10 dana. Maksimalna dnevna doza ne smije biti veća od 2 g.
Trajanje liječenja vankomicinom možda će biti potrebno prilagoditi kliničkom tijeku pojedinog bolesnika. Kad god je to moguće, treba prekinuti davanje antibakterijskog lijeka za koji se sumnja da je uzrokovao infekciju CDI-om. Treba također osigurati odgovarajuću nadoknadu tekućine i elektrolita.
Praćenje koncentracija seruma vankomicina
Učestalost terapijskog praćenja lijeka (TDM) treba individualno prilagoditi na temelju kliničke situacije i odgovora na liječenje, u rasponu od dnevnog uzorkovanja koje može biti potrebno u nekih hemodinamski nestabilnih pacijenata do najmanje jednom tjedno u stabilnih pacijenata koji pokazuju odgovor na liječenje. U bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom, serumsku koncentraciju vankomicina treba pratiti drugog dana liječenja neposredno prije sljedeće doze.
U bolesnika na intermitentnoj hemodijalizi razine vankomicina obično treba odrediti prije samog početka hemodijalize.
Nakon oralne primjene potrebno je pratiti koncentracije vankomicina u serumu u bolesnika s upalnim crijevnim poremećajima.
Terapijske najniže (minimalne) razine vankomicina u krvi trebale bi obično biti 10 - 20 mg/l, ovisno o mjestu infekcije i osjetljivosti patogena. Klinički laboratoriji obično preporučuju najniže vrijednosti od 15 - 20 mg/l kako bi se bolje obuhvatili patogeni klasificirani kao osjetljivi s MIK ≥ 1 mg/l.
Metode temeljene na modelu mogu biti korisne u predviđanju pojedinačnih potreba za dozom kako bi se postigla odgovarajuća AUC. Pristup koji se temelji na modelu može se koristiti i za izračun personalizirane početne doze i za prilagodbe doze na temelju rezultata TDM-a.
Način primjene lijeka Intravenska primjena
Intravenski vankomicin obično se primjenjuje kao intermitentna infuzija i preporuke za doziranje navedene u ovom dijelu za intravenozno davanje odgovaraju ovoj vrsti primjene.
Vankomicin se smije primijeniti samo kao spora intravenska infuzija u trajanju od najmanje jednog sata ili maksimalnom brzinom od 10 mg/min (što god je dulje) koja je dovoljno razrijeđena (najmanje 100 ml na 500 mg ili najmanje 200 ml na 1000 mg)..
Bolesnici čiji unos tekućine mora biti ograničen mogu također primiti otopinu od 500 mg/50 ml ili 1000 mg/100 ml, unatoč povećanom riziku od nuspojava vezano za te više koncentracije.
Za informacije o pripremi otopine za infuziju vidjeti dio 6.6.
Može se razmotriti kontinuirana infuzija vankomicina, npr. u bolesnika s nestabilnim klirensom vankomicina.
Oralna primjena lijeka
Može se koristiti sadržaj bočica za parenteralnu primjenu.
Sadržaj jedne bočice Vankomicin hameln 500 mg može se rekonstituirati u 30 ml vode, dok se sadržaj jedne bočice Vankomicin hameln 1000 mg može rekonstituirati u 30 ili 60 ml vode i dati bolesniku da popije.
Kontraindikacije
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u .
Vankomicin se ne smije primjenjivati intramuskularno zbog opasnosti od nekroze na mjestu primjene.
Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi
Reakcije preosjetljivosti
Moguće su ozbiljne i povremeno smrtonosne reakcije preosjetljivosti. U slučaju reakcija preosjetljivosti, liječenje vankomicinom mora se odmah prekinuti i poduzeti odgovarajuće žurne mjere.
U bolesnika koji primaju vankomicin dulje vrijeme ili istodobno s drugim lijekovima koji mogu uzrokovati neutropeniju ili agranulocitozu, broj leukocita treba kontrolirati u redovitim intervalima. Svi bolesnici koji primaju vankomicin trebaju imati periodične hematološka ispitivanja, analizu urina, testove jetrene i bubrežne funkcije.
Vankomicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s alergijskim reakcijama na teikoplanin, jer može doći do križne preosjetljivosti, uključujući smrtonosni anafilaktički šok.
Spektar antibakterijske aktivnosti
Vankomicin ima spektar antibakterijskog djelovanja ograničen na Gram-pozitivne organizme. Nije prikladan za upotrebu kao pojedinačno sredstvo za liječenje nekih vrsta infekcija osim ako je patogen već dokumentiran i ako se zna da je osjetljiv ili ako postoji velika sumnja da bi najvjerojatniji patogen(i) bio prikladan(i) za liječenje vankomicinom.
Racionalna primjena vankomicina treba uzeti u obzir bakterijski spektar djelovanja, sigurnosni profil i prikladnost standardne antibakterijske terapije za liječenje pojedinog bolesnika.
Ototoksičnost
Ototoksičnost, koja može biti prolazna ili trajna, prijavljena je u bolesnika s prethodnom gluhoćom, koji su primili prekomjerne intravenske doze ili koji su istodobno primali drugu ototoksičnu djelatnu tvar kao što je aminoglikozid. Vankomicin se također treba izbjegavati u bolesnika s prethodnim gubitkom sluha. Gluhoći može prethoditi tinitus. Iskustvo s drugim antibioticima sugerira da gluhoća
može biti progresivna unatoč prestanku liječenja. Kako bi se smanjio rizik od ototoksičnosti, nužno je povremeno određivati razine u krvi i preporuča se povremeno testiranje slušne funkcije.
Starije osobe posebno su osjetljive na oštećenje sluha. Tijekom i nakon liječenja potrebno je pratiti vestibularnu i slušnu funkciju u starijih osoba. Treba izbjegavati istodobnu ili uzastopnu primjenu drugih ototoksičnih tvari.
Reakcije povezane s infuzijom
Brza bolusna primjena (tj. tijekom nekoliko minuta) može biti povezana s pretjeranom hipotenzijom (uključujući šok i, rijetko, srčani zastoj), odgovorima sličnim histaminu i makulopapuloznim ili eritematoznim osipom ("reakcija na infuziju vankomicina"). Vankomicin treba davati polako infuzijom u razrijeđenoj otopini (2,5 do 5,0 mg/ml) brzinom ne većom od 10 mg/min i tijekom razdoblja ne kraćeg od 60 minuta kako bi se izbjegle brze reakcije povezane s infuzijom. Zaustavljanje infuzije obično rezultira brzim prestankom ovih reakcija.
Učestalost reakcija povezanih s infuzijom (hipotenzija, crvenilo, eritem, urtikarija i svrbež) povećava se s istodobnom primjenom anestetika. To se može smanjiti primjenom vankomicina u infuziji tijekom najmanje 60 minuta, prije uvođenja u anesteziju.
Teške kožne nuspojave (SCARs)
Prijavljene su teške kožne nuspojave (engl. SCAR; Severe Cutaneous Adverse Reactions) uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koja može biti opasna po život ili smrtonosna, vezano za liječenje vankomicinom. Većina ovih reakcija javila se unutar nekoliko dana i do osam tjedana nakon početka liječenja vankomicinom.
U vrijeme propisivanja lijeka bolesnike treba obavijestiti o znakovima i simptomima i pomno pratiti zbog kožnih reakcija. Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na ove reakcije, treba odmah prekinuti davanje vankomicina i razmotriti alternativno liječenje. Ako je bolesnik razvio teški kožnu nuspojavu nakon primjene vankomicina, liječenje vankomicinom ne smije se ponovno započeti ni u kojem trenutku.
Reakcije povezane s mjestom davanja lijeka
Bol i tromboflebitis mogu se pojaviti kod mnogih bolesnika koji primaju intravenski vankomicin i povremeno su jaki. Učestalost i težina tromboflebitisa može se svesti na minimum sporom primjenom lijeka kao razrijeđene otopine i redovitim mijenjanjem mjesta infuzije.
Učinkovitost i sigurnost vankomicina nije utvrđena za intratekalne, intralumbalne i intraventrikularne načine primjene.
Nefrotoksičnost
Vankomicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, uključujući anuriju, jer je mogućnost razvoja toksičnih učinaka mnogo veća u prisutnosti dugotrajnih visokih koncentracija u krvi. Rizik od toksičnosti povećava se visokim koncentracijama u krvi ili produljenom terapijom. Redovito praćenje razine vankomicina u krvi indicirano je u terapiji visokim dozama i dugotrajnoj primjeni, osobito u bolesnika s bubrežnom disfunkcijom ili oštećenim sluhom, kao i kod istodobne primjene nefrotoksičnih odnosno ototoksičnih tvari.
Poremećaji vida
Vankomicin nije odobren za intrakameralnu ili intravitrealnu primjenu, uključujući profilaksu endoftalmitisa.
Hemoragični okluzivni retinalni vaskulitis (HORV), uključujući trajni gubitak vida, primijećen je u pojedinačnim slučajevima nakon intrakameralne ili intravitrealne primjene vankomicina tijekom ili nakon operacije katarakte/sive mrene.
Pedijatrijska populacija
Trenutne preporuke za intravensko doziranje za pedijatrijsku populaciju, posebno za djecu mlađu od 12 godina, mogu dovesti do subterapijskih razina vankomicina u znatnog broja djece. Međutim, sigurnost povećanog doziranja vankomicina nije ispravno procijenjena i općenito se ne mogu preporučiti veće doze od 60 mg/kg/dan.
Vankomicin treba primjenjivati s posebnim oprezom u nedonoščadi i novorođenčadi zbog nezrelosti njihovih bubrega i mogućeg povećanja koncentracije vankomicina u serumu. Koncentracije vankomicina u krvi stoga treba pažljivo pratiti u te djece. Istodobna primjena vankomicina i anestetika povezana je s eritemom i crvenilom sličnim histaminu u djece. Slično tome, istodobna primjena s nefrotoksičnim lijekovima kao što su aminoglikozidni antibiotici, nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. ibuprofen za zatvaranje otvorenog duktusa arteriozusa) ili amfotericin B povezana je s povećanim rizikom od nefrotoksičnosti i stoga češće praćenje razine vankomicina u serumu i indicirana je bubrežna funkcija.
Primjena lijeka u starijih osoba
Prirodno smanjenje glomerularne filtracije s godinama može dovesti do povišenih koncentracija vankomicina u serumu ako izostane prilagodba doze.
Interakcije lijekova s anesteticima
Depresija miokarda izazvana anestetikom može biti pojačana vankomicinom. Tijekom anestezije doze se moraju dobro razrijediti i primjenjivati polagano uz pažljivo praćenje rada srca. Promjene položaja treba odgoditi do završetka infuzije kako bi se omogućila posturalna prilagodba.
Pseudomembranozni enterokolitis
U slučaju teškog perzistentnog proljeva mora se uzeti u obzir mogućnost pseudomembranoznog enterokolitisa koji može biti opasan po život. Ne smiju se davati lijekovi protiv proljeva.
Superinfekcija
Dugotrajna primjena vankomicina može rezultirati prekomjernim rastom neosjetljivih organizama. Neophodno je pažljivo promatranje bolesnika. Ako tijekom terapije dođe do superinfekcije, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.
Oralna primjena lijeka
Intravenska primjena vankomicina nije učinkovita u liječenju infekcije izazvane s Clostridioides difficile. Za ovu indikaciju vankomicin treba davati oralno.
Testiranje na kolonizaciju ili toksin Clostridioides difficile ne preporučuje se u djece mlađe od godinu dana zbog visoke stope asimptomatske kolonizacije, osim ako je teški proljev prisutan u dojenčadi s čimbenicima rizika za Hirschsprungovu bolest, operiranu analnu atreziju ili za neki drugi teški poremećaj motiliteta (pokretljivosti). Uvijek treba tražiti alternativne uzroke i dokazati Clostridioides difficile enterocolitis.
Potencijal sistemske apsorpcije
Apsorpcija može biti pojačana u bolesnika s upalnim poremećajima crijevne sluznice ili s pseudomembranoznim kolitisom izazvanim Clostridioides difficile. Ovi bolesnici mogu biti izloženi riziku od razvoja nuspojava, osobito ako je posrijedi i popratno oštećenje bubrega. Što je oštećenje bubrega veće, to je veći rizik od razvoja nuspojava povezanih s parenteralnom primjenom vankomicina. Nužno je pratiti koncentracije vankomicina u serumu kod bolesnika s upalnim poremećajima crijevne sluznice.
Nefrotoksičnost
Potrebno je provoditi serijsko praćenje bubrežne funkcije pri liječenju bolesnika s podležećom bubrežnom disfunkcijom ili bolesnika koji istodobno primaju terapiju aminoglikozidom ili drugim nefrotoksičnim lijekovima.
Ototoksičnost
Serijski testovi slušne funkcije mogu biti od pomoći kako bi se rizik od ototoksičnosti sveo na najmanju moguću mjeru kod bolesnika s podležećim gubitkom sluha ili koji istodobno primaju terapiju ototoksičnim sredstvom kao što je aminoglikozid.
Interakcije s lijekovima protiv motiliteta (pokretljivosti crijeva) i inhibitorima protonske pumpe Treba izbjegavati lijekove protiv motiliteta i ponovno razmotriti primjenu inhibitora protonske pumpe.
Razvoj bakterija otpornih na lijekove
Oralna primjena vankomicina povećava mogućnost pojave populacija Enterokoka rezistentnih na vankomicin u gastrointestinalnom traktu. Kao posljedica toga, savjetuje se razborita primjena oralnog vankomicina.
Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija
Drugi potencijalno nefrotoksični ili ototoksični lijekovi
Istodobna ili uzastopna sustavna ili lokalna primjena drugih potencijalno ototoksičnih ili nefrotoksičnih lijekova, kao što su amfotericin B, aminoglikozidi, bacitracin, polimiksin B, kolistin, viomicin, cisplatin, diuretici Henleove petlje, piperacilin/tazobaktam i nesteroidni protuupalni lijekovi mogu povećati toksičnost vankomicina te ako ih se treba primijeniti, to se mora učiniti oprezno i uz odgovarajuće praćenje.
Anestetici
Istodobna primjena vankomicina i anestetika povezana je s eritemom, crvenilom sličnim histaminu i anafilaktoidnim reakcijama.
Bilo je izvješća da se učestalost događaja povezanih s infuzijom povećava s istodobnom primjenom anestetika. Događaji povezani s infuzijom mogu se minimizirati primjenom vankomicina u obliku 60minutne infuzije prije uvođenja u anesteziju. Kada se primjenjuju tijekom anestezije, doze se moraju razrijediti do 5 mg/ml ili manje i primjenjivati polako uz pažljivo praćenje rada srca. Promjene položaja treba odgoditi do završetka infuzije kako bi se omogućila posturalna/položajna prilagodba.
Sredstva za opuštanje mišića
Ako se vankomicin primijeni tijekom ili neposredno nakon kirurškog zahvata, učinak (neuromuskularna blokada) istovremeno korištenih mišićnih relaksansa (kao što je sukcinilkolin) može se pojačati i produžiti.
Lijekovi koji inhibiraju pokretljivost crijeva i inhibitori protonske pumpe
Oralna primjena: Treba razmotriti prekid uzimanja inhibitora protonske pumpe i lijekova protiv motiliteta (pokretljivosti crijeva) u skladu s lokalnim smjernicama za infekciju bakterijom Clostridioides difficile.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Teratološka ispitivanja provedena su pri 5 puta većoj dozi za ljude u štakora i 3 puta većoj dozi za ljude u kunića i nisu otkrila nikakve dokaze o štetnosti vankomicina za fetus. U kontroliranoj kliničkoj studiji procijenjeni su potencijalni ototoksični i nefrotoksični učinci vankomicinklorida na dojenčad kada je lijek davan trudnicama zbog ozbiljnih stafilokoknih infekcija koje kompliciraju intravenoznu zlouporabu
droga. Vankomicin hidroklorid pronađen je u krvi iz pupkovine. Nije zabilježen senzorineuralni gubitak sluha ili nefrotoksičnost koja bi se mogla pripisati vankomicinu. Jedno dojenče, čija je majka primala vankomicin u trećem tromjesečju, doživjelo je konduktivni gubitak sluha koji se nije mogao pripisati vankomicinu. Budući da se vankomicin primjenjivao samo u drugom i trećem tromjesečju, nije poznato uzrokuje li štetu fetusu.
Vankomicin se smije davati u trudnoći samo ako je prijeko potreban, a razine u krvi treba pažljivo pratiti kako bi se smanjio rizik od fetalne toksičnosti. Zabilježeno je, međutim, da trudnice mogu zahtijevati značajno povećane doze vankomicina kako bi se postigle terapijske koncentracije u serumu.
Dojenje
Vankomicin se u ljudi izlučuje u majčino mlijeko i oralno se slabo apsorbira, stoga se ne očekuju sistemske nuspojave u dojene djece. Vankomicin treba oprezno davati dojiljama zbog mogućih promjena gastrointestinalne flore i proljeva u dojenčeta. Dojenčad treba promatrati zbog mogućeg proljeva.
Plodnost
Za vankomicin nije dostupna studija plodnosti (muške ili ženske).
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima
Vankomicin ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Nuspojave
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće nuspojave su flebitis, pseudoalergijske reakcije i crvenilo gornjeg dijela tijela ("reakcija na infuziju vankomicina") povezane s prebrzom intravenskom infuzijom vankomicina.
Apsorpcija vankomicina iz gastrointestinalnog trakta je zanemariva. Međutim, kod teške upale crijevne sluznice, osobito u kombinaciji s bubrežnom insuficijencijom, mogu se pojaviti nuspojave koje se javljaju pri parenteralnoj primjeni vankomicina.
Prijavljene su teške kožne nuspojave (SCAR), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) vezano za liječenje s vankomicinom.
Tablični popis nuspojava
Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema padajućoj težini pojavljivanja.
Dolje navedene nuspojave definirane su pomoću sljedeće MedDRA konvencije i baze podataka o organskim sustavima:
Vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); manje često (≥ 1/1 000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1 000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| Razred organskih sustava | |
|---|---|
| Učestalost | Nuspojave |
| Poremećaji u krvožilnom i limfnom sustavu: | |
| Rijetko | Reverzibilna neutropenija, agranulocitoza, eozinofilija, trombocitopenija, pancitopenija |
| Poremećaji imunosnog sustava: | |
| Rijetko | Reakcije preosjetljivosti, anafilaktičke reakcije |
| Poremećaji uha i labirinta: | |
| Manje često | Privremeni ili trajni gubitak sluha |
| Rijetko | Vrtoglavica, tinitus, ošamućenost |
| Poremećaji srca: | |
| Vrlo rijetko | Zastoj srca |
| Vaskularni poremećaji: | |
| Često | Sniženje krvnog tlaka |
| Rijetko | Vaskulitis |
| Respiratorni, prsni i medijastijalni poremećaji: | |
| Često | Dispneja, stridor |
| Gastrointestinalni poremećaji: | |
| Rijetko | Mučnina |
| Vrlo rijetko | Pseudomembranski enterokolitis |
| Nepoznato | Povraćanje, dijareja |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva: | |
| Često | Crvenilo gornjeg dijela tijela ("reakcija na infuziju vankomicina"), egzantem i upala sluznice, svrbež, urtikarija |
| Vrlo rijetko | Eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza (TEN), linearna IgA bulozna dermatoza |
| Nepoznato | Eozinofilija i sistemski simptomi (DRESS sindrom), AGEP (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza) |
| Bubrežni i urinarni poremećaji: | |
| Često | Insuficijencija bubrega, koja se prvenstveno očituje povećanjem serumskog kreatinina i serumske ureje |
| Rijetko | Intersticiski nefritis, akutno zatajenje bubrega |
| Nepoznato | Akutna tubularna nekroza |
| Opći poremećaji i uvjeti povezani s mjestom davanja lijeka: | |
| Često | Flebitis, crvenilo gornjeg dijela tijela i lica |
| Rijetko | Medikamentozna vrućica, drhtavica, bol i spazam mišića prsa i leđa |
Opis odabranih nuspojava lijekova
Reverzibilna neutropenija obično počinje tjedan dana ili više nakon početka intravenske terapije ili nakon ukupne doze veće od 25 g.
Tijekom ili kratko nakon brze infuzije mogu se pojaviti anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije uključujući zviždanje. Reakcije se smanjuju ako se primjena prekine, obično između 20 minuta i 2 sata. Vankomicin treba davati sporo. Nakon davanja intramuskularne injekcije može doći do nekroze.
Tinitus, koji je vjerojatno prethodio pojavi gluhoće, treba smatrati indikacijom za prekid liječenja.
Ototoksičnost je primarno prijavljena u bolesnika koji su primali visoke doze, ili u onih na istodobnom liječenju drugim ototoksičnim lijekovima poput aminoglikozida, ili u onih koji su već imali smanjenje funkcije bubrega ili sluha.
Pedijatrijska populacija
Sigurnosni profil općenito je dosljedan među djecom i odraslim pacijentima. Nefrotoksičnost je opisana u djece, obično u kombinaciji s drugim nefrotoksičnim lijekovima kao što su aminoglikozidi.
Prijavljivanje sumnji na nuspojave
Prijavljivanje sumnji na nuspojave nakon odobrenja lijeka je važno. Omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika nekog lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu putem nacionalnog sustava prijave navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
Savjetuje se potporna njega uz održavanje glomerularne filtracije. Vankomicin se slabo uklanja iz krvi hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom. Prijavljeno je da je hemoperfuzija s Amberlite smolom XAD4 ograničeno korisna.
Farmakodinamička svojstva
Farmakoterapijska grupa:
Antibakterijski lijekovi za sustavnu primjenu, glikopeptidni antibakterijski lijekovi, ATK kod: J01 XA01, za intravensku primjenu.
Antidijaroici, crijevni protuupalni/antiinfektivni lijekovi, antibiotici, ATK oznaka: A07 AA09, za oralnu primjenu.
Mehanizam djelovanja
Vankomicin je triciklički glikopeptidni antibiotik koji inhibira sintezu stanične stijenke u osjetljivim bakterijama tako što se s visokim afinitetom veže na D-alanil-D-alaninski kraj jedinica prekursora stanične stijenke. Lijek je lagano baktericidan za mikroorganizme koji se dijele. Osim toga, smanjuje propusnost stanične membrane bakterija i sintezu RNA.
Farmakokinetički/ Farmakodinamski odnos
Vankomicin pokazuje aktivnost neovisnu o koncentraciji s površinom ispod koncentracijske krivulje (AUC) podijeljenom s minimalnom inhibitornom koncentracijom (MIC) ciljnog organizma kao primarnim prediktivnim parametrom za učinkovitost. Na temelju in vitro podataka, podataka na životinjama i ograničenih podataka o ljudima, omjer AUC/MIC od 400 utvrđen je kao PK/PD cilj za postizanje kliničke učinkovitosti s vankomicinom. Kako bi se postigao ovaj cilj kada su MIK ≥ 1,0 mg/l, potrebno je doziranje u gornjem rasponu i visoke najniže koncentracije u serumu (15 - 20 mg/l).
Mehanizam otpora
Stečena rezistencija na glikopeptide najčešća je kod enterokoka i temelji se na stjecanju različitih van genskih kompleksa koji modificiraju cilj D-alanil-D-alanina u D-alanil-D-laktat ili D-alanil-D-serin koji slabo vežu vankomicin. U nekim se zemljama opaža sve veći broj slučajeva rezistencije, osobito kod enterokoka; posebno su alarmantni multirezistentni sojevi Enterococcus faecium.
Van geni su rijetko pronađeni u Staphylococcus aureusu, gdje promjene u strukturi stanične stijenke rezultiraju "srednjom" osjetljivošću, koja je najčešće heterogena. Zabilježeni su i meticilin-rezistentni sojevi Staphylococcus (MRSA) sa smanjenom osjetljivošću na vankomicin. Smanjena osjetljivost ili rezistencija na vankomicin kod Staphylococcusa nije dobro shvaćena. Potrebno je nekoliko genetskih elemenata i više mutacija.
Ne postoji unakrsna rezistencija između vankomicina i drugih skupina antibiotika. Dolazi do križne rezistencije s drugim glikopeptidnim antibioticima, poput teikoplanina. Rijetko se razvije sekundarna rezistencija tijekom terapije.
Sinergizam
Kombinacija vankomicina s aminoglikozidnim antibiotikom ima sinergistički učinak protiv mnogih sojeva Staphylococcus aureus, neenterokokne skupine D-streptokoka, enterokoka i streptokoka skupine Viridans. Kombinacija vankomicina sa cefalosporinom ima sinergistički učinak protiv nekih sojeva Staphylococcus epidermidis rezistentnih na oksacilin, a kombinacija vankomicina s rifampicinom ima sinergistički učinak protiv Staphylococcus epidermidis i djelomičan sinergistički učinak protiv nekih sojeva Staphylococcus aureus. Budući da vankomicin u kombinaciji s cefalosporinom također može imati antagonistički učinak na neke sojeve Staphylococcus epidermidis i u kombinaciji s rifampicinom na neke sojeve Staphylococcus aureus, korisno je prethodno testiranje sinergizma.
Potrebno je uzeti uzorke za bakterijske kulture kako bi se izolirali i identificirali uzročnici te odredila njihova osjetljivost na vankomicin.
Prijelomne točke ispitivanja osjetljivosti
Vankomicin je aktivan protiv gram-pozitivnih bakterija kao što su stafilokoki, streptokoki, enterokoki, pneumokoki i klostridije. Gram-negativne bakterije su otporne.
Prevalencija stečene rezistencije može varirati geografski i s vremenom za odabrane vrste, a lokalne informacije o rezistenciji su poželjne, osobito kod liječenja teških infekcija. U slučaju potrebe, valja potražiti savjet stručnjaka kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korisnost lijeka u barem nekim vrstama infekcija upitna. Ove informacije pružaju samo približne smjernice o osjetljivosti mikroorganizama na vankomicin.
Kriterije MIC (minimalne inhibitorne koncentracije) za tumačenje ispitivanja osjetljivosti uspostavio je Europski odbor za ispitivanje osjetljivosti na antimikrobne lijekove (EUCAST) za vankomicin i navedeni su ovdje:
www. ema. europa. eu/documents/other/minimum-inhibitory-concentration-mic-breakpoints_en. xlsx
| Obično osjetljive vrste |
|---|
| Gram pozitivni Enterococcus faecalis Staphylococcus aureus Staphylococcus aureus otporan na Methicilin |
| koagulazno-negativni Staphylococci |
Streptococcus spp.
Streptococcus pneumoniae
Enterococcus spp.
Staphylococcus spp.
Anaerobne vrste
Clostridium spp. osim Clostridium innocuum Eubacterium spp.
Peptostreptococcus spp.
Vrste za koje stečena otpornost može biti problem
Enterococcus faecium
Inherentno rezistentne
sve Gram-negativne bakterije
Gram pozitivne aerobne vrste
Erysipelothrix rhusiopathiae, Heterofermentative Lactobacillus, Leuconostoc spp Pediococcus spp.
Anaerobne vrste
Clostridium innocuum
Pojava rezistencije na vankomicin razlikuje se od bolnice do bolnice i stoga se mora kontaktirati lokalni mikrobiološki laboratorij za relevantne lokalne informacije.
Farmakokinetička svojstva
Apsorpcija
Vankomicin se primjenjuje intravenski za liječenje sistemskih infekcija.
U slučaju bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom, intravenska infuzija višestrukih doza od 1000 mg vankomicina (15 mg/kg) tijekom 60 minuta proizvodi približne prosječne koncentracije u plazmi od 50 - 60 mg/l, 20 - 25 mg/l i 5 - 10 mg/l, odmah, 2 sata, odnosno 11 sati nakon završetka infuzije. Razine u plazmi dobivene nakon višestrukih doza slične su onima dobivenim nakon jedne doze.
Vankomicin se obično ne apsorbira u krv nakon oralne primjene. Međutim, može doći do apsorpcije nakon oralne primjene u bolesnika s (pseudomembranoznim) kolitisom. To može dovesti do nakupljanja vankomicina u bolesnika s istodobno postojećim oštećenjem bubrega.
Distribucija
Volumen distribucije je oko 60 l/1,73 m 2 tjelesne površine. Pri koncentracijama vankomicina u serumu od 10 mg/l do 100 mg/l, vezanje lijeka na proteine plazme iznosi približno 30 - 55%, mjereno ultrafiltracijom.
Vankomicin lako difundira kroz placentu i distribuira se u krv iz pupkovine. Kod neupaljenih moždanih ovojnica, vankomicin samo u maloj mjeri prolazi krvno-moždanu barijeru.
Biotransformacija
Lijek se vrlo malo metabolizira. Nakon parenteralne primjene izlučuje se gotovo u potpunosti kao mikrobiološki aktivna tvar (oko 75 - 90% unutar 24 sata) glomerularnom filtracijom putem bubrega.
Eliminacija
Poluvrijeme eliminacije vankomicina je 4 do 6 sati u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega i 2,2 - 3 sata u djece. Plazmatski klirens je oko 0,058 l/kg/h, a bubrežni klirens je oko 0,048 l/kg/h. U prva 24 sata približno 80% primijenjene doze vankomicina izluči se u mokraći glomerularnom filtracijom. Bubrežna disfunkcija odgađa izlučivanje vankomicina. U bolesnika bez jednog bubrega prosječni poluvijek je 7,5 dana. Zbog ototoksičnosti terapije vankomicinom u takvim je slučajevima indicirano adjuvantno praćenje koncentracije u plazmi.
Izlučivanje žuči je beznačajno (manje od 5% doze).
Iako se vankomicin ne eliminira učinkovito hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom, postoje izvješća o povećanju klirensa vankomicina s hemoperfuzijom i hemofiltracijom.
Nakon oralne primjene, samo se dio primijenjene doze pronalazi u mokraći. Nasuprot tome, visoke koncentracije vankomicina nađene su u fecesu (> 3 100 mg/kg s dozama od 2 g/dan).
Linearnost/nelinearnost
Koncentracija vankomicina općenito raste proporcionalno s povećanjem doze. Koncentracije u plazmi tijekom primjene višestrukih doza slične su onima nakon primjene pojedinačne doze.
Obilježja u pojedinim skupinama
Oštećenje funkcije bubrega
Vankomicin se prvenstveno uklanja glomerularnom filtracijom. U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, krajnje poluvrijeme eliminacije vankomicina je produljeno, a ukupni tjelesni klirens smanjen. Nakon toga treba izračunati optimalnu dozu u skladu s preporukama za doziranje navedenim u dijelu 4.2. Doziranje i način primjene.
Oštećenje funkcije jetre
Farmakokinetika vankomicina ne mijenja se u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre.
Trudnice
Za postizanje terapijskih koncentracija u serumu u trudnica mogu biti potrebne značajno povećane doze.
Pacijenti s prekomjernom težinom
Distribucija vankomicina može biti promijenjena u bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom zbog povećanja volumena distribucije, bubrežnog klirensa i mogućih promjena u vezivanju za proteine plazme. U tim su subpopulacijama koncentracije vankomicina u serumu bile veće od očekivanih u zdravih odraslih muškaraca.
Paedijatrijska populacija
Vankomicin PK pokazao je široku interindividualnu varijabilnost u nedonoščadi i novorođenčadi. U nedonoščadi, nakon intravenske primjene, volumen distribucije vankomicina varira između 0,38 i 0,97 l/kg, slično vrijednostima kod odraslih, dok klirens varira između 0,63 i 1,4 ml/kg/min. Poluvrijeme eliminacije varira između 3,5 i 10 sati i dulje je nego u odraslih, što odražava uobičajene niže vrijednosti klirensa u nedonoščadi.
U novorođenčadi i starije djece volumen distribucije kreće se između 0,26 - 1,05 l/kg dok klirens varira između 0,33 - 1,87 ml/kg/min.
Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Iako nisu provedena dugotrajna ispitivanja na životinjama za procjenu karcinogenog potencijala, u standardnim laboratorijskim testovima nije pronađen nikakav mutageni potencijal vankomicina. Nisu provedena konačna ispitivanja plodnosti.
Popis pomoćnih tvari
Nema.
Inkompatibilnosti
Otopine vankomicina imaju nizak pH (2,5 - 4,5) koji može uzrokovati kemijsku ili fizičku nestabilnost ako se pomiješa s drugim spojevima. Treba izbjegavati miješanje s alkalnim otopinama.
Pokazalo se da su mješavine vankomicina i beta-laktamskih antibiotika fizički nekompatibilne. Vjerojatnost precipitacije raste s višim koncentracijama vankomicina. Preporuča se odgovarajuće ispiranje intravenskih linija između primjene ovih antibiotika. Također se preporučuje razrijediti otopine vankomicina do 5 mg/ml ili manje.
Lijek se ne smije miješati s drugim otopinama za infuziju osim s onima navedenima u dijelu 6.6.
Rok valjanosti
2 godine.
Intravenozno davanje lijeka
Rekonstituirana otopina:
Nakon rekonstitucije, dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost koncentrata do 24 sata na 25 °C ili do 96 sati u hladnjaku (2 °C do 8 °C).
Razrijeđena otopina:
Nakon daljnjeg razrjeđivanja, dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost otopine do 24 sata na 25 °C ili 96 sati u hladnjaku na 2 - 8 °C, za raspon koncentracija od 5 mg/ml do 10 mg/ml.
S mikrobiološkog gledišta, proizvod treba upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti skladištenja prije uporabe odgovornost su korisnika i obično ne bi trebali biti dulji od 24 sata na 2 °C do 8 °C, osim ako je rekonstitucija/razrjeđivanje obavljeno u kontroliranim i validiranim aseptičnim uvjetima.
Oralna primjena lijeka
Rekonstituirane otopine za oralnu primjenu mogu se čuvati u hladnjaku (2 °C do 8 °C) 96 sati.
Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Rekonstituirane i razrijeđene otopine
Za uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka, vidjeti dio 6.3.
Vrsta i sadržaj spremnika
Vankomicin hameln 500 mg i 1000 mg:
Bočica od bezbojnog stakla tipa I s bromobutilnim čepom i aluminijskim zatvaračem s ljubičastom plastičnom "flip-off" kapicom za jačinu od 500 mg i zelenom plastičnom "flip-off"kapicom za jačinu od 1000 mg.
Veličine pakiranja: 1, 5, 10 bočica
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom
Priprema rekonstituirane otopine
Tijekom uporabe dodajte 10 ml vode za injekcije u bočicu od 500 mg ili 20 ml vode za injekcije u bočicu od 1000 mg. Bočice rekonstituirane na ovaj način dat će otopinu od 50 mg/ml. Kada se rekonstituira u vodi, nastaje bistra otopina.
POTREBNO JE DALJNJE RAZRJEĐIVANJE. Pročitajte upute u nastavku.
Priprema razrijeđene otopine za infuziju
Rekonstituirane otopine koje sadrže 50 mg/ml vankomicina potrebno je dodatno razrijediti ovisno o načinu primjene. Sljedeće otopine su prikladna otapala za pripremu otopine za infuziju:
- otopina natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %),
- otopina glukoze 50 mg/ml (5 %),
- otopina Ringerovog laktata,
- otopina natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) i otopina glukoze 50 mg/ml (5 %),
- otopina natrijevog klorida 3 mg/ml (0,3 %) i otopina glukoze 33 mg/ml (3,3 %)
- otopina Ringerova laktata i otopina glukoze 50 mg/ml (5 %)
Nastupna infuzija je preferirani način primjene.
Rekonstituirane otopine koje sadrže 500 mg vankomicina moraju se razrijediti s najmanje 100 ml otapala. Rekonstituirane otopine koje sadrže 1000 mg vankomicina moraju se razrijediti s najmanje 200 ml otapala.
Željenu dozu treba primijeniti intravenskom infuzijom tijekom razdoblja od najmanje 60 minuta. Ako se primjenjuje u kraćem vremenskom razdoblju ili u većim koncentracijama, uz tromboflebitis postoji mogućnost izazivanja izrazite hipotenzije. Brza primjena također može izazvati crvenilo i prolazni osip na vratu i ramenima.
Kontinuirana infuzija (treba se koristiti samo kada intermitentna infuzija nije izvediva).
- 1 - 2 g može se dodati dovoljno velikom volumenu prikladnog gore navedenog otapala kako bi se željena dnevna doza mogla polako primijeniti intravenskom kapaljkom tijekom razdoblja od 24 sata.
Prije primjene, parenteralne lijekove treba vizualno pregledati na čestice i promjenu boje kad god to otopina ili spremnik dopuštaju. Treba koristiti samo bistru i bezbojnu otopinu bez čestica.
Priprema oralne otopine
Može se koristiti sadržaj bočica za parenteralnu primjenu.
Sadržaj jedne bočice Vankomicin hameln 500 mg može se rekonstituirati u 30 ml vode, dok se sadržaj jedne bočice Vankomicin hameln 1000 mg može rekonstituirati u 30 ili 60 ml vode i dati bolesniku da popije.
7. NAZIV I ADRESA NOSITELJA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
hameln pharma gmbh
Inselstraße 1 317 87 Hameln Njemačka
Broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
Vankomicin hameln 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju: HR-H-034390561
Vankomicin hameln 1000 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju: HR-H-481674391
Datum prvog odobrenja i datum obnove odobrenja
Datum prvog odobrenja: 23. srpnja 2024. Datum obnove odobrenja: /
Datum revizije teksta
/-
Sumnju na nuspojavu prijavite putem obrasca Prijava sumnje na nuspojavu lijeka, ili se obratite svom liječniku ili ljekarniku.
Podaci o lijeku
Vancomicin hameln
- Lista
- Osnovna lista
- Oznaka izdavanja
- —
- Doplata od
- Bez doplate
- Recept
- Na recept
- Djelatna tvar
- vankomicinklorid
- Farmaceutski oblik
- Prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
- Jačina
- 1000 mg
- Pakiranje
- 1 bočica s praškom, u kutiji | nije stavljeno u promet | - HR-H-481674391-02 | 5 bočica s praškom, u kutiji | nije stavljeno u promet | - HR-H-481674391-03 | 10 bočica s praškom, u kutiji | nije stavljeno u promet
- Nositelj odobrenja
- hameln pharma GmbH, Inselstrasse 1, Hameln, Njemačka
- Broj odobrenja
- HR-H-481674391
Dokumenti
Alati
Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Vancomicin hameln. Možete provjeriti dostupna pakiranja, HZZO status, doziranje i regulatorne dokumente prikazane na ovoj stranici.
Gdje se lijek primjenjuje
Oznake s HZZO liste lijekova.
Izvor: HZZO lista lijekova (stupci „Oznaka ograničenja primjene” i „PSL”); Odluka o utvrđivanju Popisa posebno skupih lijekova (NN 71/21).