Ketonal 100 mg/2 ml otopina za injekciju/infuziju

• preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
• ketoprofen je kontraindiciran u pacijenata koji su već imali reakcije preosjetljivosti (bolesnici kod kojih je nakon uzimanja ketoprofena, acetilsalicilatne kiseline [ASS] ili drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova [NSAIL] došlo do reakcija preosjetljivosti, kao što su bronhospazam, napad astme, urtikarija, rinitis ili druge alergijske reakcije; kod takvih su bolesnika zabilježene teške anafilaktičke reakcije, rijetko i sa smrtnim ishodom
• tijekom zadnjeg tromjesečja trudnoće
• teško zatajivanje srca
• aktivan peptički ulkus ili anamneza gastrointestinalnog krvarenja, ulceracije i/ili perforacije
• hemoragijska dijateza
• u slučaju cerebrovaskulanog krvarenja ili ostalih aktivnih krvarenja
• teška insuficijencija bubrega (klirens kreatinina ispod 30 ml/min)
• kod bolesnika s poremećajima hemostaze ili onih koji se liječe antikoagulansima
• teška insuficijencija jetre
• poznate fotoalergijske ili fototoksične reakcije tijekom liječenja ketoprofenom ili fibratima
• inducirane porfirije
• teška hipertenzija
• djeca i mladi do 18 godina.

Nuspojave se mogu smanjiti primjenom najmanjih učinkovitih doza kroz najkraće vrijeme potrebno za kontrolu simptoma.

Mora se izbjegavati primjena ketoprofena u kombinaciji s drugim nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAIL) uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2.

Stariji bolesnici (od 65 godina)

Kod starijih bolesnika postoji veći rizik od razvoja nuspojava na NSAIL, prije svega gastrointestinalnih krvarenja i perforacija, koja mogu imati i smrtni ishodom. Potrebno je točno postavljanje dijagnoze i pojačani liječnički nadzor ovih bolesnika.

Gastrointestinalne reakcije (gastrointestinalna krvarenja, ulkusi i perforacije)

Gastrointestinalna krvarenja, ulkusi ili perforacije koje mogu imati i smrtni ishod, zabilježeni su pri primjeni svih nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL). Pojavljuju se sa ili bez upozoravajućih simptoma i bez obzira na prijašnje anamnestičke podatke ozbiljnih gastrointestinalnih događaja, te mogu nastupiti bilo kada tijekom liječenja.

Ako kod bolesnika koji se liječe ketoprofen injekcijama/infuzijom dođe do gastrointestinalnog krvarenja ili ulkusa, liječenje se mora prekinuti.

Neki epidemiološki podaci ukazuju da ketoprofen može biti povezan s visokim rizikom ozbiljne gastrointestinalne toksičnosti u odnosu na neke druge nesteroidne protuupalne lijekove, posebice ako se primjenjuje u visokim dozama.

U bolesnika s ulkusom u anamnezi, posebno ako je bio dodatno kompliciran s krvarenjem ili perforacijom, te u starijih osoba, rizik od gastrointestinalnog krvarenja, ulceracija i perforacija je veći uz povećanje doze. Kod ovih bolesnika, kao i kod bolesnika kojima je potrebno istodobno liječenje acetilsalicilatnom kiselinom u niskoj dozi (ASS) ili drugim lijekovima koji mogu povećati gastrointestinalni rizik (pogledajte dio 4.5.), treba uzeti u razmatranje i moguću kombiniranu terapiju s gastroprotektivnim lijekovima (npr. mistoprostol ili inhibitori protonske pumpe). Takvi bolesnici trebaju započeti liječenje s najnižom dostupnom dozom. Potrebno je točno postavljanje dijagnoze i poseban liječnički nadzor ovih bolesnika, kao i bolesnika s problemima u gastrointestinalnom sustavu.

Bolesnike s anamnezom gastrointestinalne toksičnosti, a osobito starije osobe, potrebno je upozoriti da prijave svaki neuobičajeni abdominalni simptom (osobito gastrointestinalno krvarenje), posebno na početku liječenja.

Oprez je potreban i kada bolesnici istovremeno uzimaju lijekove koji mogu povećati rizik od ulkusa ili krvarenja, kao npr. oralne kortikosteroide, antikoagulanse, kao npr. varfarin, selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina, nikorandil ili inhibitore agregacije trombocita npr. ASS.

Relativni rizik od gastrointestinalnih krvarenja povećan je kod bolesnika s manjom tjelesnom težinom. Ako kod bolesnika koji se liječe ketoprofenom dođe do gastrointestinalnih krvarenja ili ulkusa, liječenje se mora odmah prekinuti.

NSAIL-ovi se moraju primjenjivati s oprezom kod bolesnika s gastrointestinalnim oboljenjem u anamnezi (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest) jer se njihova bolest može pogoršati.

Kardiovaskularni i cerebrovaskularni učinci

Potrebne su povećane mjere opreza te primjeren nadzor i savjetovanje bolesnika koji se liječe ketoprofenom, a koji u anamnezi imaju hipertenziju i/ili blagu do umjerenu dekompenziranu srčanu insuficijenciju, jer su u ovih bolesnika kod terapije s NSAIL zabilježena zadržavanja tekućine i natrija te edemi.

Kliničko ispitivanje i epidemiološki podatci ukazuju da primjena nekih NSAIL lijekova (osobito u visokim dozama i pri dugotrajnom liječenju), ne uključujući acetilsalicilatnu kiselinu, može biti povezana s povećanim rizikom od pojave arterijske tromboze (npr. infarkt miokarda ili moždani udar). Premalo je podataka na temelju kojih bi se ovaj rizik mogao isključiti kod primjene ketoprofena. Potrebno je točno postavljanje dijagnoze i pojačani liječnički nadzor bolesnika sa smetnjama zgrušavanja krvi.

Kao i kod primjene svih drugih NSAIL-ova, bolesnici s niže navedenim bolestima mogu se početi liječiti ketoprofenom tek nakon pažljive procijene koristi i rizika primjene lijeka te se bolesnici moraju primjereno nadzirati i savjetovati. Radi se o bolesnicima s/sa: nekontroliranom hipertenzijom, kongestivnim zatajivanjem srca, srčanom insuficijencijom, zadržavanjem vode i edemima koji su povezani s NSAIL terapijom, postojećom ishemijskom bolešću srca, bolešću perifernih arterija i/ili

cerebrovaskularnom bolešću. Također, potrebno je pažljivo razmotriti dugotrajnije liječenje bolesnika u kojih postoji rizik od pojave kardiovaskularnih događaja (npr. bolesnika s hipertenzijom, hiperlipidemijom, dijabetesom, pušača).

Kod bolesnika na terapiji NSAIL zabilježen je i povećan rizik od aritmija.

Povećan rizik od arterijske tromboze zabilježen je kod bolesnika koji su uzimali/primali NSAIL bez acetilsalicilatne kiseline u svrhu perioperativnog liječenja bolova u okviru operacije premoštenja koronarnih arterija (CABG).

Kožne reakcije

Ozbiljne kožne reakcije, neke sa smrtnim ishodom, uključujući eksfolijativni dermatitis, Stevens- Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (Lyellov sindrom), vrlo rijetko su prijavljene uz primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova. Najveći rizik od pojave ovih reakcija postoji na početku terapije. U većini slučajeva početak ovih reakcija javlja se unutar prvog mjeseca liječenja. Primjena ketoprofena mora se prekinuti već pri prvim znakovima kožnog osipa, oštećenja sluznice ili drugih znakova preosjetljivosti.

Infekcije

Kod infektivnih bolesti, NSAIL lijekovi, uključujući ketoprofen, mogu svojim antiinflamatornim, analgetskim i antipiretičkim učinkom prikriti opće znakove uznapredovale infekcije, npr. temperaturu. Uočeno je i moguće aktiviranje latentne infekcije. Ovo treba imati na umu kako bi se izbjeglo nepotrebno usporavanje liječenja infekcije na samom početku. Ako se zna da bolesnici koji primaju ketoprofen imaju infekciju, potreban je poseban oprez.

Vrlo rijetko je zabilježeno pogoršanje infektivnih upala tijekom istovremenog sistemskog uzimanja NSAIL terapije. Razlog tomu je vjerojatno u mehanizmu djelovanja NSAIL lijekova.

Ako tijekom primjene ketoprofena iznova nastupe znakovi infekcije ili se stanje pogorša, bolesnike se mora upozoriti da odmah potraže liječniku pomoć. Mora se preispitati postoji li opravdana potreba za antiinfektivnu terapiju/terapiju antibioticima.

Hiperkalijemija

Može se pojaviti hiperkalijemija, posebice kod bolesnika s dijabetesom, zatajenjem bubrega i/ili u slučaju istovremenog liječenja lijekovima koji štede kalij. Kod takvih je bolesnika potrebno redovito kontrolirati razinu kalija.

Ostala upozorenja

Prije početka liječenja NSAIL lijekom, liječnik mora pažljivo procijeniti da li je liječenje NSAIL sigurno u bolesnika koji boluju od:

• nekontrolirane hipertenzije
• kongestivne srčane insuficijencije
• ishemijske bolesti srca
• bolesti perifernih arterija, tj. periferne vaskularne bolesti i/ili cerebrovaskularne bolesti
• kardiovaskularne bolesti. Isto vrijedi i prije početka dugotrajnog liječenja bolesnika koji imaju faktor rizika od kardiovaskularnih oboljenja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes, pušači). Precizno postavljanje dijagnoze i pojačani liječnički nadzor također su potrebni kod bolesnika:
• s oštećenjem bubrega
• sa poremećajem funkcije jetre
• neposredno nakon većih kirurških zahvata
• sa psihozama, epilepsijom i Parkinsonovom bolešću
• s alergijskom reakcijom na ostale tvari jer kod njih pri primjeni ketoprofena također postoji rizik od nastanka reakcija preosjetljivosti
• s kroničnim opstruktivnim bolestima dišnih puteva (uključujući astmu), koji također boluju od kroničnog rinitisa, kroničnog sinusitisa, peludne hunjavice i/ili nosnih polipa; postoji povećan rizik od razvoja alergije na acetilsalicilatnu kiselinu i/ili NSAIL. Primjena ovog lijeka može izazvati napad astme ili bronhospazam, Quinkov edem ili urtikariju, posebice kod osoba koje su alergične na acetilsalicilatnu kiselinu ili NSAIL.Poremećaj funkcije kardiovaskularnog sustava, bubrega ili jetre Na početku liječenja, kao i pri povećavanju doze, treba pažljivo nadzirati bubrežnu funkciju i količinu urina kod bolesnika koji imaju:
• srčanu insuficijenciju
• cirozu jetre
• nefrozu
• terapiju diureticima
• kronično oštećenje bubrežne funkcije, posebice kod starijih bolesnika.

Kod tih bolesnika primjena ketoprofena može, zbog kočenja djelovanja prostaglandina, dovesti do smanjenja bubrežne prokrvljenosti posljedično s teškim oštećenjem bubrega.

Kod bolesnika s nepravilnom funkcijom jetre ili bolešću jetre u anamnezi potrebno je u redovitim razmacima kontrolirati vrijednosti transaminaze, posebice pri dugotrajnom liječenju.

U rijetkim slučajevima pri istovremenom liječenju ketoprofenom zabilježeni su žutica i hepatitis.

Tijekom liječenja ketoprofenom potrebne su redovite kontrole funkcije jetre, bubrežne funkcije, zgrušavanja krvi, acidobazne ravnoteže, kao i krvne slike.

Ketoprofen može privremeno zakočiti agregaciju trombocita. Stoga je potrebno pažljivo nadzirati bolesnike s poremećajima zgrušavanja krvi.

Ketoprofen se pri jakim bolovima smije davati i u kombinaciji s derivatima morfina.

Pri dugotrajnijoj primjeni lijekova protiv bolova mogu se pojaviti glavobolje koje se ne smiju liječiti povećavanjem doza lijekova.

Općenito, učestala i redovita primjena lijekova protiv bolova, a posebice u kombinaciji s više analgetskih djelatnih tvari, može dovesti do trajnog oštećenja funkcije bubrega s rizikom od zatajenja bubrega (nefropatija).

Pri istovremenoj primjeni NSAIL lijekova i alkohola može doći do nuspojava uzrokovanih djelatnim tvarima koje najčešće pogađaju gastrointestinalni trakt ili središnji živčani sustav.

Prikrivanje simptoma osnovnih infekcija

Ketoprofen može prikriti simptome infekcije, što može odgoditi početak odgovarajućeg liječenja i tako dovesti do pogoršanja ishoda infekcije. To je opaženo kod izvanbolnički stečene bakterijske upale pluća i bakterijskih komplikacija povezanih s varičelama. Kada se ketoprofen primjenjuje za ublažavanje vrućice ili bolova povezanih s infekcijom, preporučuje se praćenje infekcije. U izvanbolničkim okruženjima bolesnik bi se trebao obratiti liječniku ako simptomi perzistiraju ili se pogoršaju.

Sistemski lupus eritematozus (SLE) i miješana bolest vezivnog tkiva

U bolesnika sa sistemskim eritematoznim lupusom i miješanom bolesti vezivnog tkiva može biti povećan rizik nastanka aseptičkog meningitisa.

Utjecaj na plodnost žena

Primjena NSAIL-a može poremetiti plodnost u žena i ne preporučuje se ženama koje namjeravaju zanijeti. Kod žena koje imaju poteškoće sa začećem ili su na pretragama plodnosti potrebno je razmotriti prekid primjene ketoprofena.

Poremećaji vida

Liječenje se mora prekinuti ako se pojave smetnje vida, npr. zamagljen vid.

Pomoćne tvari:

Ovaj lijek sadrži 200 mg etanola po jednoj ampuli (2 ml) Ketonal otopine za injekciju/infuziju. Količina alkohola u jednoj ampuli ovog lijeka odgovara količini koja se nalazi u manje od 5 ml piva ili 2 ml vina.

Mala količina alkohola prisutna u ovom lijeku neće imati nikakav zamjetan učinak.

Jedna ampula (2 ml) Ketonal otopine za injekciju sadrži 40 mg benzilnog alkohola. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Jedna ampula (2 ml) Ketonal otopine za injekciju sadrži 800 mg propilenglikola.

Iako se nije pokazalo da propilenglikol uzrokuje reproduktivnu toksičnost ni u životinja, ni u ljudi, može dospjeti do fetusa i pronađen je u mlijeku. Stoga, primjenu propilenglikola u bolesnica koje su trudne ili doje treba razmotriti od slučaja do slučaja.

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre potreban je medicinski nadzor, budući da su prijavljeni razni štetni događajji koji se pripisuju propilenglikolu, kao što su disfunkcija bubrega (akutna tubularna nekroza), akutno zatajenje jetre i disfunkcija jetre.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po jednoj ampuli (2 ml), tj. zanemarive količine natrija.

Ne preporučuju se sljedeće kombinacije lijekova:

Drugi nesteroidni protuupalni lijekovi (uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2) i visoke doze salicilata

Istodobna primjena s ketoprofenom povećava rizik od gastrointestinalnih ulkusa i krvarenja

Digoksin, fenitoin, litij

Istodobna primjena s ketoprofenom može povećati koncentraciju ovih djelatnih tvari u krvi. Ponekad koncentracija litija postaje toksična zbog smanjene bubrežne ekskrecije litija. Ako je potrebna istovremena primjena, potrebno je pažljivo pratiti koncentracije litija, a doziranje litija mora se prilagoditi NSAIL terapiji. Preporučuje se i kontrola koncentracije digoksina i fenoitina.

Antikoagulansi (heparin i varfarin) i inhibitori agregacije trombocita (npr. tiklopidin, klopidogrel) Povećan je rizik od krvarenja. NSAIL-ovi vjerojatno pojačavaju djelovanja antikoagulansa, kao što je varfarin. Ako je istodobna primjena neizbježna, bolesnika treba pažljivo nadzirati s obzirom na kliničke i laboratorijske parametre.

Metotreksat u dozama većim od 15 mg/tjedan

Povećan je rizik hematološke toksičnosti metotreksata, posebice ako se primjenjuje u visokim dozama (većim od 15 mg/tjedan), vjerojatno zbog zamjene metotreksata pri vezanju na proteine plazme i zbog njegovog smanjenog bubrežnog klirensa. Treba postojati vremenski razmak od najmanje 12 sati između prekida ili početka liječenja ketoprofenom i primjene metotreksata.

Kombinacije lijekova koje zahtijevaju oprez kod primjene

Diuretici

Bolesnici, posebice dehidrirani bolesnici, koji uzimaju diuretike imaju povećan rizik za razvoj zatajenja bubrega zbog smanjenog protoka krvi kroz bubrege uzrokovanog inhibicijom prostaglandina. Takve bolesnike prije uvođenja istodobne terapije treba rehidrirati, te kod njih pažljivo pratiti funkciju bubrega kod započinjanja liječenja.

ACE inhibitori i antagonisti receptora angiotenzina II

U bolesnika s narušenom funkcijom bubrega (npr. dehidrirani ili stariji bolesnici) istodobna primjena ACE inhibitora ili antagonista receptora angiotenzina II i lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu može dovesti do daljnjeg pogoršanja bubrežne funkcije, uključujući i moguće akutno zatajenje bubrega.

Metotreksat u dozama manjim od 15 mg/tjedan

Postoji povećan rizik od hematološke toksičnosti metrotreksata zbog smanjenog bubrežnog izlučivanja. Tijekom prvih tjedana kombiniranog liječenja potrebno je svaki tjedan kontrolirati kompletnu krvnu sliku. Ako je bubrežna funkcija promijenjena ili je bolesnik starije životne dobi, kontrolu treba raditi i češće.

Kortikosteroidi

Istodobna primjena povećava rizik od pojave gastrointestinalnih ulceracija i krvarenja.

Diuretici Henleove petlje

Istodobna primjena diuretika Henleove petlje i ketoprofena može dovesti do smetnji bubrežne funkcije.

Pentoksifilin

Postoji povećan rizik od krvarenja. Potreban je češći klinički nadzor, uključujući nadzor vremena krvarenja.

Tenofovir

Istodobna primjena tenofovirdizoproksila (kao fumarata) i NSAIL-a može povećati rizik od zatajenja bubrega.

Nikorandil

Kod bolesnika koji istodobno primaju nikorandil i NSAIL povećan je rizik od teških komplikacija, kao npr. gastrointestinalnih ulkusa, perforacija i krvarenja.

Srčani glikozidi

Farmakokinetičko međudjelovanje između ketoprofena i digoksina nije dokazano. Unatoč tomu, savjetuje se oprez, posebice kod bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom, zato što NSAIL-ovi mogu smanjiti bubrežnu funkciju i usporiti renalni klirens srčanim glikozidima.

Antihipertenzivi (beta-blokatori, ACE inhibitori, diuretici)

Rizik od smanjenog antihipertenzivnog učinka (nesteroidni protuupalni lijekovi inhibiraju sintezu vazodilatacijskih prostaglandina).

Trombolitici

Povećanje rizika od krvarenja.

Oralni antidijabetici

Dosadašnja klinička istraživanja nisu otkrila interakcije između ketoprofena i oralnih antidijabetika. Unatoč tomu, preporučuje se oprez i kontrola vrijednosti šećera u krvi pri istovremenoj primjeni.

Sulfinpirazon, probenecid

Lijekovi koji sadrže ove djelatne tvari mogu smanjiti klirens ketoprofena u plazmi (izbjegavati kombinaciju).

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI)

Povećanje rizika od gastrointestinalnog krvarenja.

Ciklosporin, takrolimus

Povećani rizik od dodatnih nefrotoksičnih učinaka, osobito u starijih osoba. Na početku terapije potrebno je provjeravati bubrežnu funkciju.

Antacidi

Uzimanje antacida može dovesti do smanjene resorpcije ketoprofena.

Intrauterina kontracepcija

Moguće smanjenje djelovanja kontracepcijskog sredstva.

Fenobarbital

Moguće je smanjeno djelovanje ketoprofena.

Rizici vezani uz hiperkalijemiju

Određeni lijekovi ili skupine lijekova mogu potaknuti hiperkalijemiju, npr. soli kalija, diuretici koji štede kalij, ACE inhibitori, antagonisti receptora angiotenzina II, nesteroidni protuupalni lijekovi, heparin (nisko molekularni ili nefrakcionirani), imunosupresivi kao npr. ciklosporin, takrolimus i trimetoprim. Pojava hiperkalijemije može ovisiti o prisutnosti drugih čimbenika. Ovaj rizik je povećan kada se spomenuti lijekovi primjenjuju istodobno. Rizik je posebno velik pri uzimanju diuretika koji štede kalij, prije svega onda kada se koristi više njih zajedno ili u kombinaciji s kalijevim solima, dok npr. istovremena primjena ACE-inhibitora i NSAIL-a predstavlja manji rizik sve dok se slijede preporučene mjere opreza.

Za svaku se tvar u obzir moraju uzeti specifične interakcije ne bi li se odredili rizici i mjere opreza.

Rizici vezani za antitrombocitni učinak

Nekoliko lijekova je uključeno u interakcije zbog svojih antitrombocitnih učinaka: tirofiban, eptifibarid, abciksimab i iloprost. Istodobna primjena nekoliko različitih antitrombocitnih lijekova povećava rizik od krvarenja.

Mifepriston

Nesteroidni protuupalni lijekovi ne smiju se uzimati 8 – 12 dana nakon primjene mifepristona jer mogu smanjiti učinak mifepristona.

Zidovudin

Povećan je rizik hematološke toksičnosti ako se nesteroidni protuupalni lijekovi primjenjuju sa zidovudinom. Zabilježeno je povećanje rizika od hemartroze i hematoma u HIV-pozitivnih osoba oboljelih od hemofilije koji su istodobno liječeni zidovudinom i ibuprofenom.

Laboratorijske pretrage

Ketoprofen može utjecati na sljedeće laboratorijske vrijednosti: produljenje vremena krvarenja, AST, ALT, LDH, šećer u krvi, željezo, bilirubin, krvna slika.

Plodnost

Primjena NSAIL-a može poremetiti plodnost u žena i zato se ne preporučuje ženama koje namjeravaju zanijeti.

Trudnoća

Inhibicija sinteze prostaglandina može štetno djelovati na trudnoću i/ili embrionalni/fetalni razvoj. Podaci iz epidemioloških studija ukazuju na povećani rizik od pobačaja i srčanih malformacija te

gastroshize, nakon primjene inhibitora sinteze prostaglandina u ranoj trudnoći. Apsolutni rizik za kardiovaskularne malformacije je povišen s manje od 1%, na približno 1,5%. Vjeruje se kako se rizik povećava s dozom i trajanjem terapije. U životinja, rezultati primjene inhibitora sinteze prostaglandina uzrokovali su učestaliji gubitak ploda prije i nakon implantacije te povećanje embrio- fetalne smrtnosti. Osim toga, u životinja koje su dobivale inhibitore sinteze prostaglandina tijekom organogeneze prijavljena je povišena incidencija raznih malformacija, uključujući kardiovaskularne.

Od 20. tjedna trudnoće nadalje, primjena ketoprofena može uzrokovati oligohidramnij uslijed oštećenja funkcije bubrega fetusa. To može uslijediti kratko nakon početka liječenja i obično je reverzibilno nakon prekida liječenja. Dodatno, prijavljeni su slučajevi suženja ductus arteriosus uslijed primjene u drugom tromjesečju trudnoće u kojima je većinom došlo do oporavka nakon prestanka primjene. Stoga se ketoprofen ne smije davati tijekom prvog i drugog tromjesečja osim ako nije prijeko potrebno. Ako ketoprofen primjenjuje žena koja pokušava zatrudnjeti, ili se primjenjuje tijekom prvog i drugog tromjesečja, dozu je potrebno održati što nižom, a trajanje liječenja što kraćim. Nakon izlaganja ketoprofenu tijekom nekoliko dana od 20. tjedna trudnoće nadalje, potrebno je razmotriti antenatalno praćenje oligohidramnija i suženja ductus arteriousus. Ako se utvrdi oligohidramnij ili suženje ductus arteriousus, potrebno je prekinuti liječenje ketoprofenom.

Tijekom trećeg tromjesečja trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina mogu fetus izložiti:

• kardiopulmonalnoj toksičnosti (preuranjeno suženje/zatvaranje ductus arteriosus i plućna hipertenzija)
• bubrežnoj disfunkciji, što može dovesti do zatajenja bubrega s oligohidramnijem. Na kraju trudnoće, inhibitori sinteze prostaglandina mogu izložiti majku i novorođenče:
• mogućem produljenju vremena krvarenja, antia-gregacijskom učinku koji se može javiti čak i pri vrlo niskim dozama
• inhibiciji kontrakcija uterusa, što može rezultirati odgođenim ili produljenim porodom.

Zbog navedenog, ketoprofen je kontraindiciran tijekom trećeg tromjesečja trudnoće. Dojenje

Podaci o izlučivanju ketoprofena u majčino mlijeko nisu dostupni. Primjena ketoprofena u dojilja se ne preporučuje.

Bolesnike treba upozoriti na moguću pojavu somnolencije, omaglice, omamljenosti, umora, vrtoglavice, konvulzija i smetnje vida. Ovaj lijek može usporiti reflekse i narušiti sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Zato treba upozoriti bolesnike kod kojih se pojave ovi simptomi da ne smiju aktivno sudjelovati u prometu niti upravljati strojevima. To posebno vrijedi u međudjelovanju s alkoholom.

Najviše zabilježenih nuspojava povezano je sa probavnim sustavom: peptički ulkus, perforacije ili gastrointestinalna krvarenja, ponekad smrtonosna. Nuspojave se u prvom redu mogu pojaviti kod starijih bolesnika.

Učestalost nuspojava (učestalost se odnosi samo na oralne oblike lijeka) definirana je kao:

vrlo česta (≥1/10), česta (≥1/100 do <1/10), manje česta (≥1/1000 do <1/100), rijetka (≥1/10000 do

<1/1000), vrlo rijetka (<1/10000) i nepoznato (učestalost se ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljene su sljedeće nuspojave kod primjene ketoprofena u odraslih:

Infekcije i infesticije

Vrlo rijetko: pogoršanje zaraznih upalnih stanja pri istodobnoj sistemskoj primjeni s NSAIL (npr. razvoj nekrotizirajućeg fasciitisa).

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Rijetko: hemoragijska anemija

Vrlo rijetko: poremećaji krvi (aplastična anemija, leukopenija, pancitopenija)

Nepoznato: agranulocitoza, trombocitopenija, poremećaj funkcije koštane srži (zatajenje koštane srži), hemolitička anemija.

Poremećaji imunološkog sustava

Vrlo rijetko: teške reakcije preosjetljivosti (prije svega kod bolesnika kod kojih je prisutna/poznata preosjetljivost na acetilsalicilatnu kiselinu i druge nesteroidne protuupalne lijekove) s npr. tahikardijom, padom krvog tlaka

Nepoznato: anafilaktičke reakcije sve do anafilaktičkog šoka (u pojedinim slučajevima sa smrtnim ishodom)

Poremećaji metabolizma i prehrane

Nepoznato: hiponatrijemija, hiperkalemija.

Psihijatrijski poremećaji

Manje često: nemir, razdražljivost

Nepoznato: afektivni poremećaji, promjene raspoloženja.

Poremećaji živčanog sustava

Manje često: pospanost, omamljenost, glavobolja, vrtoglavica, omaglica, somnolencija, insomnija, depresija, halucinacije, konfuzija

Rijetko: parestezija

Nepoznato: konvulzije, poremećaj okusa, aseptički meningitis (osobito u bolesnika s postojećim autoimunim poremećajima poput sistemskog eritematoznog lupusa (SLE).

Poremećaji oka

Rijetko: zamagljen vid.

Poremećaji uha i labirinta

Rijetko: tinitus.

Srčani poremećaji

Nepoznato: zatajivanje srca ili pogoršanje srčane bolesti, aritmija.

Krvožilni poremećaji

Nepoznato: hipertenzija, vazodilatacija, vaskulitis (uključujući leukocitoklastični vaskulitis).

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Rijetko: astma

Nepoznato: bronhospazam (osobito u bolesnika s poznatom preosjetljivošću na acetilsalicilatnu kiselinu i druge nesteroidne protuupalne lijekove), rinitis.

Poremećaji probavnog sustava

Često: dispepsija, mučnina, povraćanje, abdominalna bol

Manje često: konstipacija, nadutost, proljev, bol u želucu i/ili gornjem dijelu trbuha, gastroenteritis, gastritis, flatulencija, hematemeza, melena, gastrointestinalni ulkus, ponekad s krvarenjem i perforacijom

Rijetko: ulcerozni stomatitis, peptički ulkus, kolitis Vrlo rijetko: intestinalne strikture poput dijafragme

Nepoznato: egzacerbacija kolitisa i Chronove bolesti, gastrointestinalno krvarenje i perforacije, gastrointestinalna bol, pankreatitis.

Poremećaji jetre i žuči

Rijetko: hepatitis, povišene vrijednosti transaminaza i bilirubina zbog oštećenja funkcije jetre Vrlo rijetko: poremećaj funkcije jetre, žutica.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Manje često: osip, svrbež

Nepoznato: reakcije fotoosjetljivosti, alopecija, urtikarija, pogoršanje kronične urtikarije, angioedem, dermatitis, bulozne erupcije uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (Lyellov sindrom), akutna generalizirana egzantematozna pustuloza.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Vrlo rijetko: poremećaji bubrežne funkcije (npr. intersticijalni nefritis, albuminurija, hematurija, porast koncentracije mokraćne kiseline i dušika). Oštećenje bubrega, posebice pri dugotrajnoj terapiji, koje može uzrokovati akutnu bubrežnu insuficijenciju; u pojedinim slučajevima zabilježeni su akutna nekroza tubula i papilarna nekroza.

Nepoznato: akutno zatajenje bubrega kod bolesnika s faktorima rizika, tubulointersticijski nefritis, nefrotski sindrom, izmijenjene vrijednosti u nalazu bubrežne funkcije,

retencija vode/natrija s mogućim edemima, hiperkalijemija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Manje često: sindrom kroničnog umora, edem

Nepoznato: bol i žarenja na mjestu primjene injekcije, reakcije na mjestu uboda uključujući embolia cutis medicamentosa (Nicolauov sindrom).

Pretrage

Rijetko: povećanje tjelesne težine.

Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci pokazuju da primjena nekih nesteroidnih protuupalnih lijekova (osobito u visokim dozama i dugotrajno) može biti povezana s povećanim rizikom od arterijskih trombotskih događaja (npr. infarkt miokarda ili moždani udar).

Rizik od pojavljivanja krvarenja u želucu i crijevima posebice ovisi o dozi i trajanju primjene. Zabilježeni su edemi, visoki krvni tlak i srčana insuficijencija u vezi s liječenjem NSAIL.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenja omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Zabilježeno je predoziranje dozama do 2,5 g ketoprofena. Simptomi:

Vodeći znakovi predoziranja kod odraslih su glavobolja, omaglica, omamljenost, letargija, kao i

mučnina, povraćanje, proljev i abdominalna bol. Kod teške intoksikacije opažena je hipotenzija, respiratorna depresija i gastrointestinalno krvarenje.

Liječenje:

Bolesnika treba odmah prebaciti u specijalizirani bolnički odjel, kako bi se započelo sa

simptomatskim liječenjem, rehidracijom, praćenjem bubrežne funkcije i po potrebi korigiranjem acidoze.

Nema specifičnog antidota.