Zdravko.ai
Način rada

Onelar

40 mg

tvrde želučanootporne kapsule

duloksetinkloridMedochemie Ltd.Rp
Jačina i oblik
HZZOnije na listi
Onelar 40 mg · SmPC
Izvorni PDF
Onelar · SmPC
Sažetak opisa svojstava lijeka

Naziv lijeka

Onelar 40 mg tvrde želučanootporne kapsule

Kvalitativni i kvantitativni sastav

Jedna kapsula sadrži 40 mg duloksetina (u obliku klorida).

Pomoćne tvari s poznatim učinkom: jedna kapsula sadrži 102 mg saharoze i 0,0277 mg karmoizina.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

Farmaceutski oblik

Želučanootporna kapsula,tvrda.

Tvrda želatinska kapsula, dužine oko 18 mm, veličine "2" s plavim tijelom i tamnoplavom kapicom koja sadrži bjelkaste granule.

Klinički podaci

Terapijske indikacije

Onelar je indiciran u žena za liječenje umjerene do teške stresne urinarne inkontinencije (SUI).

Onelar je indiciran za odrasle.

Za dodatne informacije vidjeti dio 5.1.

Doziranje i način primjene

Doziranje

Preporučena doza Onelara je 40 mg dvaput dnevno, neovisno o obrocima. Nakon 2-4 tjedna liječenja mora se provesti ponovna procjena bolesnica kako bi se ocijenila korist i podnošljivost terapije. Nekim bi bolesnicama moglo koristiti ako se liječenje započne dozom od 20 mg dvaput na dan tijekom dva tjedna prije povećanja doze na preporučenu dozu od 40 mg dvaput dnevno. Postupno povećavanje doze može smanjiti, premda ne i eliminirati rizik od mučnine i omaglice.

Dostupna je i kapsula od 20 mg. Međutim, postoje ograničeni podaci koji podupiru djelotvornost Onelara u dozi od 20 mg dvaput dnevno.

U placebom kontroliranim ispitivanjima djelotvornost Onelara nije ocijenjena za razdoblje dulje od 3 mjeseca. Korist liječenja treba iznova procjenjivati u redovitim intervalima.

Kombiniranje Onelara i programa vježbi za jačanje mišića donjeg dijela zdjelice moglo bi biti

učinkovitije nego svako od tih dvaju liječenja zasebno. Preporučuje se razmotriti istodobno uvođenje programa jačanja mišića donjeg dijela zdjelice.

Specijalne skupine bolesnica
Oštećenje jetrene funkcije

Onelar se ne smije primjenjivati u žena s bolešću jetre čija je posljedica oštećenje jetrene funkcije.

Oštećenje bubrežne funkcije

U bolesnica s blagom ili umjerenom disfunkcijom bubrežne funkcije (klirens kreatinina 30 do 80 ml/min) nije potrebna prilagodba doze. Onelar se ne smije primjenjivati u bolesnica s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min; vidjeti dio 4.3).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost duloksetina za liječenje stresne urinarne inkontinencije nisu ispitane. Nema podataka o primjeni u djece.

Starije osobe

Nužan je oprez u liječenju starijih osoba.

Prekid liječenja

Nagli prekid mora se izbjegavati. Kada se liječenje Onelarom prekida, doza se mora smanjivati postupno tijekom razdoblja od najmanje jednog do dva tjedna kako bi se smanjio rizik reakcija prekida liječenja. Ako se nakon smanjenja doze ili prekida liječenja pojave nepodnošljivi simptomi, treba razmotriti nastavak liječenja prethodno propisanom dozom. Nakon toga liječnik može nastaviti smanjivati dozu, ali postupnijom brzinom.

Način primjene

Za peroralnu primjenu.

Kontraindikacije

  • Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u
  • Bolest jetre čija je posljedica oštećenje jetrene funkcije.
  • Onelar se ne smije primjenjivati u kombinaciji s neselektivnim, ireverzibilnim inhibitorima monoaminooksidaze - MAOI.
  • Onelar se ne smije primjenjivati u kombinaciji s inhibitorima CYP1A2, poput fluvoksamina, ciprofloksacina ili enoksacina jer ta kombinacija rezultira povišenim koncentracijama duloksetina u plazmi.
  • Teško oštećenje bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min).
  • Kontraindicirano je započeti liječenje Onelarom u bolesnica s nekontroliranom hipertenzijom koje bolesnice može izložiti potencijalnom riziku od hipertenzivne krize.

Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Manija i napadaji

Onelar se mora s oprezom primjenjivati kod bolesnica s manijom u anamnezi ili s dijagnozom bipolarnog poremećaja i/ili napadaja.

Serotoninski sindrom / neuroleptički maligni sindrom

Kao i kod drugih serotoninergičkih lijekova, kod liječenja duloksetinom može se javiti serotoninski sindrom ili neuroleptički maligni sindrom (NMS), stanje koje može biti opasno po život, osobito pri istodobnoj primjeni drugih serotoninergičkih lijekova (uključujući selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), inhibitore ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI), tricikličke antidepresive ili triptane) i lijekova koji utječu na metabolizam serotonina, poput MAOI, ili antipsihotika ili drugih antagonista dopamina koji mogu utjecati na sustave serotoninergičke neurotransmisije.

Simptomi serotoninskog sindroma mogu uključivati promjene mentalnog statusa (npr. agitaciju, halucinacije, komu), nestabilnost autonomnog živčanog sustava (npr. tahikardiju, nestabilan krvni tlak, hipertermiju), neuromuskularne aberacije (npr. hiperrefleksiju, nekoordiniranost) i/ili gastrointestinalne simptome (npr. mučninu, povraćanje, proljev). Serotoninski sindrom u svom najtežem obliku može nalikovati na NMS, koji uključuje hipertermiju, ukočenost mišića, povišene vrijednosti kreatin kinaze u serumu, nestabilnost autonomnog živčanog sustava s mogućim brzim fluktuacijama vitalnih znakova i promjene mentalnog statusa.

Ako je istodobno liječenje duloksetinom i drugim serotoninergičkim/neuroleptičkim lijekovima koji mogu utjecati na sustave serotoninergičke i/ili dopaminergičke neurotransmisije klinički neophodno, preporučuje se strogi nadzor bolesnika, osobito pri uvođenju lijeka i povećanju doze.

Gospina trava

Pri istodobnom uzimanju Onelara i biljnih pripravaka koji sadrže gospinu travu (Hypericum perforatum) nuspojave mogu biti češće.

Midrijaza

Prijavljeni su slučajevi midrijaze povezani s duloksetinom te se stoga duloksetin mora s oprezom propisivati bolesnicama s povišenim intraokularnim tlakom i onima s rizikom od akutnog glaukoma uskog kuta.

Krvni tlak i srčana frekvencija

U nekih je bolesnica duloksetin povezan s povišenjem krvnog tlaka i klinički značajnom hipertenzijom. To može biti zbog noradrenergičkog učinka duloksetina. Prijavljeni su slučajevi hipertenzivne krize kod primjene duloksetina, osobito u bolesnica s već postojećom hipertenzijom. Stoga se u bolesnica s poznatom hipertenzijom i/ili drugom srčanom bolešću preporučuje praćenje krvnog tlaka, osobito tijekom prvog mjeseca liječenja. Duloksetin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnica čije stanja mogu biti kompromitirana ubrzanjem srčane frekvencije ili povišenjem krvnog tlaka. Oprez je također nužan i kada se duloksetin primjenjuje s lijekovima koji mogu poremetiti njegov metabolizam. U bolesnica koje imaju stalno povišeni krvni tlak za vrijeme uzimanja duloksetina mora se razmotriti ili smanjenje doze ili postupan prekid uzimanja lijeka. Ne smije se započeti liječenje duloksetinom u bolesnica s nekontroliranom hipertenzijom.

Oštećenje bubrežne funkcije

U bolesnica s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min) koje su na hemodijalizi koncentracije duloksetina u plazmi su povećane. Za bolesnice s teškim oštećenjem bubrežne funkcije vidjeti dio 4.3. Vidjeti dio 4.2 za informacije o bolesnicama s blagim ili umjerenim poremećajem bubrežne funkcije.

Krvarenje

Kod primjene selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) i inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI), uključujući duloksetin, bilo je izvješća o abnormalnim krvarenjima, poput ekhimoza, purpure i gastrointestinalnih krvarenja. Duloksetin može povećati rizik od poslijeporođajnog krvarenja. Savjetuje se oprez u bolesnica koje uzimaju antikoagulanse i/ili lijekove za koje se zna da utječu na funkciju trombocita (npr. NSAIL ili acetilsalicilatna kiselina (ASK)) te u bolesnica s poznatom sklonošću krvarenjima.

Prekid liječenja

Simptomi koji se javljaju pri prekidu liječenja su česti, naročito ako se liječenje prekine naglo. U kliničkom ispitivanju štetni događaji primijećeni nakon naglog prekida liječenja pojavili su se u približno 44% bolesnica liječenih Onelarom i u 24% bolesnica koje su uzimale placebo.

Rizik od pojave simptoma koji se javljaju pri prekidu liječenja viđenih kod primjene SSRI-a i SNRI-ja može ovisiti o nekoliko faktora, uključujući trajanje i dozu terapije i brzinu smanjivanja doze. Najčešće prijavljene nuspojave navedene su u dijelu 4.8. Općenito su ti simptomi blagi do umjereni, međutim u nekih bolesnica mogu biti teški po intenzitetu. Obično se javljaju unutar prvih nekoliko dana nakon prekida liječenja, ali je bilo i vrlo rijetkih prijava takvih simptoma u bolesnica koje su nehotično propustile dozu. Ovi su simptomi uglavnom samoograničavajući te se povuku unutar 2 tjedna, iako kod nekih osoba mogu dulje trajati (2-3 mjeseca ili dulje). Stoga se savjetuje da se kod prekida liječenja duloksetinom doza postupno smanjuje tijekom razdoblja od ne manje od 2 tjedna, sukladno potrebama bolesnica.

Hiponatrijemija

Prijavljeni su slučajevi hiponatrijemije kod primjene Onelara, uključujući slučajeve sa serumskim natrijem nižim od 110 mmol/l. Hiponatrijemija može biti uzrokovana sindromom neprikladnog izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH; engl. syndrome of inappropriate anti-diuretic hormone secretion). U većini slučajeva hiponatrijemija je prijavljena u starijih osoba, posebno kada je udružena s nedavnom anamnezom promjene ravnoteže tekućina ili s predisponirajućim stanjima za razvoj takvog poremećaja. Oprez je nužan u bolesnica s povećanim rizikom od hiponatrijemije, poput starijih osoba, bolesnica s cirozom, dehidriranih bolesnica ili bolesnica koje se liječe diureticima.

Depresija, suicidalne misli i ponašanje

Iako Onelar nije indiciran za liječenje depresije, njegov djelatni sastojak (duloksetin) također se koristi kao antidepresivni lijek. Depresija je povezana s povećanim rizikom od suicidalnih misli, samoozljeđivanja i samoubojstva (događaja povezanih sa samoubojstvom). Taj rizik postoji sve dok ne nastupi značajna remisija. S obzirom da poboljšanje ne mora nastupiti tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja ili dulje, bolesnice se mora pomno pratiti sve dok ne nastupi poboljšanje. Opće je kliničko iskustvo da se rizik od samoubojstva može povećati u ranim fazama oporavka. Poznato je da bolesnice koje u anamnezi imaju događaje povezane sa samoubojstvom, ili one koje su pokazivale značajan stupanj suicidalnih misli prije početka liječenja, imaju veći rizik od suicidalnih misli ili suicidalnog ponašanja te se moraju pažljivo pratiti tijekom liječenja. Metaanaliza placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja antidepresivnih lijekova u liječenju psihijatrijskih poremećaja pokazala je povećan rizik od suicidalnog ponašanja kod primjene antidepresiva u usporedbi s placebom u bolesnica mlađih od 25 godina.

Prijavljeni su slučajevi suicidalnih misli i suicidalnog ponašanja tijekom terapije duloksetinom ili ubrzo nakon prekida liječenja. Liječnici moraju potaknuti bolesnice da im prijave bilo

kakve uznemirujuće misli ili osjećaje te simptome depresije u bilo koje vrijeme. Ako se tijekom terapije Onelarom u bolesnice razviju agitacija ili simptomi depresije, treba zatražiti savjet liječnika specijalista jer je depresija ozbiljno medicinsko stanje. Ako se donese odluka o uvođenju antidepresivne farmakološke terapije, preporučuje se postupan prekid liječenja Onelarom.

Primjena u djece i adolescenata mlađih od 18 godina

Onelar se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata mlađih od 18 godina. U kliničkim su ispitivanjima suicidalno ponašanje (pokušaji suicida i suicidalne misli) i neprijateljsko ponašanje (prvenstveno agresija, protivljenje i bijes) uočeni češće u djece i adolescenata liječenih antidepresivima u usporedbi s onima koji su dobivali placebo. Ako se, na temelju kliničke potrebe, ipak donese odluka o liječenju, bolesnicu treba pažljivo pratiti kako bi se uočila moguća pojava suicidalnih simptoma. Osim toga, nedostaju podaci o dugoročnoj sigurnosti kod djece i adolescenata u pogledu rasta, sazrijevanja te kognitivnog i bihevioralnog razvoja.

Lijekovi koji sadrže duloksetin

Duloksetin je prisutan na tržištu pod različitim zaštićenim imenima u nekoliko indikacija (liječenje boli kod dijabetičke neuropatije, velikog depresivnog poremećaja, generaliziranog anksioznog poremećaja i stresne urinarne inkontinencije). Mora se izbjegavati istodobna primjena više od jednog od takvih lijekova.

Hepatitis/povišeni jetreni enzimi

Kod primjene duloksetina prijavljeni su slučajevi oštećenja jetre, uključujući velika povišenja jetrenih enzima (> 10 puta iznad gornje granice normale), hepatitis i žutica. Većina njih se pojavila tijekom prvih mjeseci liječenja. Oštećenje jetre uglavnom je bilo hepatocelularno. Duloksetin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnica koje se liječe drugim lijekovima koji mogu uzrokovati oštećenje jetre.

Akatizija/psihomotorni nemir

Primjena duloksetina povezana je s razvojem akatizije koju karakterizira subjektivno neugodan ili uznemirujući nemir i potreba za kretanjem, često praćena nesposobnošću mirnog sjedenja ili stajanja. To se najčešće pojavljuje unutar prvih nekoliko tjedana liječenja. U bolesnica koje razviju ovakve simptome povećanje doze može biti štetno.

Poremećaj seksualne funkcije

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI-ovi) / inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI-ovi) mogu uzrokovati simptome poremećaja seksualne funkcije.

Postoje izvješća o dugotrajnom poremećaju seksualne funkcije gdje su se simptomi nastavili unatoč

prestanku liječenja SSRI-ovima/SNRI-om.

Saharoza

Onelar sadrži saharozu. Bolesnice s rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja fruktoze,

malapsorpcijom glukoze-galaktoze ili insuficijencijom saharoze-izomaltaze ne smiju uzimati ovaj

lijek.

Karmoizin

Onelar sadrži karmoizin koji može uzrokovati alergijske reakcije.

Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI):

zbog rizika od serotoninskog sindroma duloksetin se ne smije primjenjivati u kombinaciji s

neselektivnim ireverzibilnim inhibitorima monoaminooksidaze (MAOI) ili unutar najmanje 14 dana

nakon prekida liječenja nekim od MAOI. S obzirom na poluvijek duloksetina, mora proći najmanje 5

dana nakon prestanka primjene Onelara prije početka liječenja MAOI-ma.

Ne preporučuje se istodobna primjena Onelara sa selektivnim reverzibilnim inhibitorima MAO, poput

moklobemida. Antibiotik linezolid je reverzibilan neselektivan MAO inhibitor i ne

smije se davati bolesnicima koji se liječe Onelarom.

Inhibitori CYP1A2:

budući da je CYP1A2 uključen u metabolizam duloksetina, istodobna primjena Onelara s potentnim

inhibitorima CYP1A2 vjerojatno će rezultirati povišenim koncentracijama duloksetina. Fluvoksamin

(100 mg jednom dnevno), potentni inhibitor CYP1A2, smanjio je prividni klirens duloksetina iz

plazme za oko 77% i 6 puta povećao AUCo-t. Stoga se Onelar ne smije primjenjivati u kombinaciji s

potentnim inhibitorima CYP1A2 poput fluvoksamina.

Lijekovi koji djeluju na središnji živčani sustav (SŽS):

savjetuje se oprez kada se Onelar primjenjuje u kombinaciji s drugim lijekovima ili tvarima koje

djeluju na SŽS, uključujući alkohol i sedative (npr. benzodiazepine, morfinomimetike, antipsihotike,

fenobarbital, sedativne antihistaminike).

Serotoninergički lijekovi: u rijetkim je slučajevima prijavljen serotoninski sindrom u bolesnica koje su

uzimale SSRI-je/SNRI-je istodobno sa serotoninergičkim lijekovima. Preporučuje se oprez ako se

Onelar primjenjuje istodobno sa serotoninergičkim lijekovima poput SSRI-ja, SNRI-ja, tricikličkih

7

antidepresiva poput klomipramina ili amitriptilina, inhibitora MAO poput moklobemida ili linezolida, gospine trave (Hypericum perforatum) ili triptana, buprenorfina, tramadola ili petidina i triptofana.

Učinak duloksetina na druge lijekove

Lijekovi koji se metaboliziraju pomoću CYP1A2: nije bilo znatnijeg utjecaja na farmakokinetiku teofilina, koji je supstrat CYP1A2, prilikom istodobne primjene s duloksetinom (60 mg dva puta dnevno).

Lijekovi koji se metaboliziraju pomoću CYP2D6: duloksetin je umjereni inhibitor CYP2D6. Kada je duloksetin u dozi od 60 mg dvaput dnevno primijenjen s jednokratnom dozom dezipramina, supstratom CYP2D6, AUC dezipramina se povećao 3 puta. Istodobna primjena duloksetina (40 mg dvaput dnevno) povećava AUC tolterodina (2 mg dvaput dnevno) u stanju dinamičke ravnoteže za 71%, ali ne utječe na farmakokinetiku njegova aktivnog 5-hidroksil metabolita pa se prilagodba doze ne preporučuje. Savjetuje se oprez ako se Onelar primjenjuje istodobno s lijekovima koji se metaboliziraju prvenstveno pomoću CYP2D6 (risperidon, triciklički antidepresivi [TCA] poput nortriptilina, amitriptilina i imipramina), naročito ako imaju uzak terapijski indeks (poput flekainida, propafenona i metoprolola).

Oralni kontraceptivi i ostali steroidni lijekovi:

rezultati ispitivanja in vitro pokazuju da duloksetin ne inducira katalitičku aktivnost CYP3A. Nisu provedena specifična ispitivanja interakcija lijekova in vivo.

Antikoagulantni i antitrombocitni lijekovi:

potreban je oprez kada se duloksetin kombinira s peroralnim antikoagulantnim ili antitrombocitnim lijekovima zbog mogućeg povećanog rizika od krvarenja koji se pripisuje farmakodinamičkoj interakciji. Nadalje, prijavljena su povišenja vrijednosti INR-a kada se duloksetin primjenjivao istodobno u bolesnica liječenih varfarinom. Međutim, istodobna primjena duloksetina s varfarinom u stanju dinamičke ravnoteže u zdravih dobrovoljaca, kao dio kliničkog farmakološkog ispitivanja, nije rezultirala klinički značajnom promjenom INR-a u odnosu na početne vrijednosti, kao ni farmakokinetike R- ili S- varfarina.

Učinci drugih lijekova na duloksetin

Antacidi i antagonisti H2 receptora: istodobna primjena Onelara i antacida koji sadrže aluminij ili magnezij ili famotidina nije značajno utjecala na brzinu ni opseg apsorpcije duloksetina nakon peroralne primjene doze od 40 mg.

Induktori CYP1A2

Populacijske farmakokinetičke analize ispitivanja pokazale su da su u pušača koncentracije

duloksetina u plazmi gotovo 50% niže u usporedbi s nepušačima.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama, duloksetin ne utječe na plodnost u muškaraca, a učinci u žena bili su

primjetni samo pri dozama koje su izazvale toksičnost za majku.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost pri razinama sistemske izloženosti

(AUC) duloksetinu manjima od maksimalne kliničke izloženosti.

Dva velika opservacijska ispitivanja ne ukazuju na povećan ukupan rizik od velikih (major)

prirođenih malformacija (jedno ispitivanje provedeno u SAD-u koje je obuhvatilo 2500

novorođenčadi izložene duloksetinu tijekom prvog tromjesečja trudnoće i jedno ispitivanje provedeno

u EU-u koje je obuhvatilo 1500 novorođenčadi izložene duloksetinu tijekom prvog tromjesečja

trudnoće). Analiza specifičnih malformacija, kao što su srčane malformacije, dala je nejasne rezultate.

U ispitivanju provedenom u EU-u izloženost majke duloksetinu u kasnoj fazi trudnoće (u bilo kojem

trenutku od 20. tjedna gestacije do poroda) bila je povezana s povećanim rizikom od prijevremenog

poroda (manje nego dvostruko veći rizik, što odgovara približno 6 dodatnih prijevremenih poroda na

100 žena liječenih duloksetinom u kasnoj fazi trudnoće). Većina je slučajeva zabilježena između 35. i

  1. tjedna gestacije. Ovakva povezanost nije bila opažena u ispitivanju provedenom u SAD-u.

Opservacijski podaci iz SAD-a pružili su dokaze koji upućuju na (manje od dvostruko) veći rizik od

poslijeporođajnog krvarenja nakon izlaganja duloksetinu unutar mjesec dana prije poroda.

Epidemiološki podaci pokazali su da primjena SSRI-a u trudnoći, osobito u visokom stupnju

trudnoće, može povećati rizik od perzistentne plućne hipertenzije u novorođenčadi (PPHN). Iako se ni

u jednom ispitivanju nije ispitivala povezanost između PPHN-a i liječenja SRNI-ma, ne može se

isključiti mogući rizik kod primjene duloksetina uzimajući u obzir povezani mehanizam djelovanja

(inhibicija ponovne pohrane serotonina).

Kao i kod drugih serotoninergičkih lijekova, moguća je pojava simptoma prekida primjene lijeka u

novorođenčeta ako je majka uzimala duloksetin u vrijeme blizu porođaja. Simptomi prekida primjene

lijeka primijećeni s duloksetinom mogu uključivati hipotoniju, tremor, nervozne pokrete, teškoće pri

hranjenju, respiratorni distres i napadaje. Većina slučajeva javila se pri porodu ili unutar nekoliko

dana nakon rođenja.

Onelar se u trudnoći smije primjenjivati samo ako moguća korist opravdava mogući rizik za plod.

Ženama treba savjetovati da obavijeste svog liječnika ako tijekom terapije zatrudne ili namjeravaju

zatrudnjeti.

Dojenje

Na temelju ispitivanja provedenom na 6 bolesnica u laktaciji koje nisu dojile svoju djecu pokazalo se

da se duloksetin u majčino mlijeko izlučuje u vrlo maloj mjeri. Procijenjena dnevna doza u dojenčadi

izražena u mg/kg je približno 0,14% majčine doze. Budući da sigurnost duloksetina u

dojenčadi nije poznata, ne preporučuje se primjena Onelara u dojilja.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Onelar

može biti povezan s pojavom sedacije i omaglice. Bolesnice se mora upozoriti da u slučaju osjećaja

sedacije ili omaglice izbjegavaju moguće opasne poslove, poput upravljanja vozilima i rukovanja

strojevima.

Nuspojave

  1. a. Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljene nuspojave u bolesnica liječenih duloksetinom u sklopu kliničkih ispitivanja

stresne urinarne inkontinencije (SUI) i drugih poremećaja donjih mokraćnih putova bile su mučnina,

suha usta, umor i konstipacija. Analiza podataka iz četiri 12-tjedna placebom kontrolirana klinička

ispitivanja u bolesnica sa stresnom urinarnom inkontinencijom, uključujući 958 bolesnica liječenih

duloksetinom i 955 bolesnica koje su uzimale placebo, pokazala je da se prijavljene nuspojave obično

javljaju u prvom tjednu liječenja. Međutim, većina najčešćih nuspojava bila je blaga do umjerena, a

povukla se unutar 30 dana od pojave (npr. mučnina).

  1. b. Tablični prikaz nuspojava

U Tablici 1 prikazane su nuspojave opažene iz spontanih prijava i u placebom kontroliranim

kliničkim ispitivanjima (koja su uključivala ukupno 8241 bolesnika, 4504 liječenih duloksetinom i

3737liječenih placebom) kod SUI drugih poremećaja donjih mokraćnih putova.

Tablica 1: Nuspojave

10

Procjena učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), manje često (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Vrlo čestoČestoManje čestoRijetkoVrlo rijetkoNepoznato
Infekcije i infestacije
  Laringitis   
Poremećaji imunološkog sustava
  Poremećaji preosjetljivostiAnafilaktička reakcija  
Endokrini poremećaji
  Hipotireoza   
Poremećaji metabolozma i prehrane
 Smanjen apetitDehidracijaHiperglikemija (prijavljena posebno u bolesnica sa šećernom bolešću) Hiponatrijemija SIADH 6  
Psihijatrijski poremećajiPsihijatrijski poremećajiPsihijatrijski poremećajiPsihijatrijski poremećajiPsihijatrijski poremećaji
 Nesanica Agitacija Smanjen libido Anksioznost Poremećaj spavanjaBruksizam Dezorijentacija Apatija Abnormalni orgazam Abnormalni snoviSuicidalno ponašanje 5,6 Suicidalne ideje 5,7 Manija 6 Halucinacije Agresija i bijes 4, 6 
Poremećaji živčanog sustava
 Glavobolja Omaglica Letargija Somnolencija Tremor ParestezijeNervoza Smetnje pozornosti Disgeuzija Loša kvaliteta snaSerotoninski sindrom 6 Konvulzije 1,6 Mioklonus Akatizija 6 Psihomotorni nemir 6 Ekstra-piramidalni simptomi 6 Diskinezija Sindrom nemirnih nogu 
Poremećaji oka
 Zamućen vidMidrijaza Poremećaj vida Suho okoGlaukom 
Poremećaji uha i labirinta
 Vrtoglavica Srčani poremećajiTinitus 1 Bol u uhu Palpitatacije TahikardijaSupra-ventrikularna artimija, uglavnom fibrilacija atrija 6Stresna kardiomiopatija (Takotsubo kardiomiopatija)
 poremećaji Hipertenzija 3,7 Crvenilo uz osjećajSinkopa 2 Povišeni krvni tlak 3Hipertenzivna kriza 3,6 Ortostatska hipotenzija 2 Periferna hladnoća 
 vrućine  
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja
  ZijevanjeStezanje u grlu Epistaksa Intersticijska bolest pluća 9 Eozinofilna pneumonija 6
Poremećaji probavnog sustava
Mučnina Suha usta ZatvorProljev Bol u abdomenu Povraćanje DispepsijaGastrointestinalno krvarenje 7 Gastroenteritis Stomatitis podrigivanje Gastritis Disfagija Flatulencija Zadah iz ustaHaematohezija Mikroskopski kolitis 9
Poremećaji jetre i žuči
Poremećajikože i potkožnogHepatitis 3 Povišeni jetreni enzimi (ALT, AST, alkalna fosfataza) Akutno oštećenje jetre tkivaZatajenje jetre 6 Žutica 6
PoremećajiPojačano znojenjeOsip Noćno znojenje Urtikarija Kontaktni dermatitis Hladan znoj Povećana sklonost stvaranju modricaStevens-Johnson sindrom 6 Angioneurotski edem 6 Reakcije fotoosjetljivosti Kutani vaskulitis
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva
  Mišićno-koštana bol Stezanje mišića Spazam mišića TrizmusTrzanje mišića
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava
  Otežan početak mokrenja Dizurija Nokturija Polakizurija Abnormalni miris mokraćeRetencija mokraće 6 Poliurija Smanjen protok mokraće
Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki
  Ginekološko krvarenje Simptomi menopauzeMenstrualni poremećaj Galaktoreja Hiperprolaktinemija Poslijeporođajno krvarenje 6
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene
UmorAstenija ZimicaBol u prsima 7 Padovi 8 Neuobičajeno osjećanje Osjećaj hladnoćeSmetnje hoda
  Žeđ Malaksalost Osjećaj vrućine 
Pretrage   
  Smanjenje tjelesne težine Povećanje tjelesne težine Povišen kolesterol u krvi Povišena kreatinin fosfokinaza u krviPovišene vrijednosti kalija u krvi

1 Slučajevi konvulzija i slučajevi tinitusa također su prijavljeni i nakon prekida liječenja.

2 Slučajevi ortostatske hipotenzije i sinkope prijavljeni su osobito na početku liječenja.

3 Vidjeti dio 4.4.

4 Slučajevi agresije i bijesa prijavljeni su osobito u ranoj fazi liječenja ili nakon prekida liječenja.

5 Slučajevi suicidalnih ideja i suicidalnog ponašanja prijavljeni su tijekom terapije duloksetinom ili ubrzo nakon prekida liječenja.

6 Procijenjena učestalost nuspojava prijavljenih tijekom postmarketinškog praćenja, nisu uočene u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima.

7 Ne razlikuje se statistički značajno od placeba.

8 Padovi su bili češći u starijih osoba (≥ 65 godina starosti)

9 Učestalost procijenjena na temelju svih podataka iz kliničkih ispitivanja.

10 Procijenjena učestalost nuspojava prijavljenih tijekom placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja.

c. Opis odabranih nuspojava

Prekid primjene duloksetina (osobito nagli prekid) često dovodi do pojave simptoma prekida primjene lijeka. Najčešće prijavljene reakcije su omaglica, senzorni poremećaji (uključujući paresteziju ili osjete nalik elektrošoku, osobito u glavi), poremećaji spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), umor, somnolencija, agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, glavobolja, mialgija, razdražljivost, proljev, hiperhidroza i vrtoglavica.

U načelu su kod primjene SSRI i SNRI ovi događaji blagi do umjereni i samoograničavajući, no u nekih bolesnica mogu biti teški i/ili produljeni. Stoga se savjetuje postupan prekid liječenja smanjivanjem doze kada liječenje duloksetinom više nije potrebno.

QT-interval korigiran za srčanu frekvenciju u bolesnica liječenih duloksetinom nije se razlikovao od onog viđenog u bolesnica koje su primale placebo. Nisu bile opažene klinički značajne razlike u izmjerenim vrijednostima QT, PR, QRS ili QTcB između bolesnica liječenih duloksetinom i bolesnica koje su uzimale placebo.

U 12-tjednoj akutnoj fazi triju kliničkih ispitivanja duloksetina u bolesnica s boli kod dijabetičke neuropatije primijećena su mala, ali statistički značajna povećanja glukoze u krvi natašte u bolesnica liječenih duloksetinom. HbA1c bio je stabilan i u bolesnica liječenih duloksetinom i u bolesnica koje su uzimale placebo. U produženoj fazi tih ispitivanja, koje je trajalo do 52 tjedna, HbA1c se povećao i u skupini liječenoj duloksetinom i u skupinama bolesnica na standardnom liječenju, ali je srednja vrijednost bila za 0,3% veća u skupini liječenoj duloksetinom. Glukoza u krvi natašte i ukupni kolesterol bili su malo povećani u bolesnica liječenih duloksetinom, dok su laboratorijske pretrage pokazale malo sniženje tih parametara u skupini bolesnica na standardnom liječenju.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje

Prijavljeni su slučajevi predoziranja samim duloksetinom ili u kombinaciji s drugim lijekovima, s dozama duloksetina od 5400 mg. Dogodilo se nekoliko smrtnih slučajeva, prvenstveno kod miješanog predoziranja, ali i sa samim duloksetinom u dozi od približno 1000 mg. Znakovi i simptomi predoziranja (samim duloksetinom ili u kombinaciji s drugim lijekovima) uključivali su somnolenciju, komu, serotoninski sindrom, napadaje, povraćanje i tahikardiju.

Nije poznat specifični antidot za duloksetin, ali u slučaju pojave serotoninskog sindroma može se razmotriti specifično liječenje (primjerice s ciproheptadinom i/ili kontrolom temperature). Mora se osigurati prohodnost dišnih putova. Preporučuje se praćenje rada srca i vitalnih znakova, uz provođenje odgovarajućih simptomatskih i potpornih mjera. Ispiranje želuca može biti indicirano ako se provede ubrzo nakon uzimanja lijeka ili u simptomatskih bolesnica. Aktivni ugljen može biti od pomoći u ograničavanju apsorpcije. Duloksetin ima velik volumen distribucije te forsirana diureza, hemoperfuzija i izmjena perfuzijom (peritonealna dijaliza) vjerojatno ne bi bile korisne.

Farmakološki podaci

Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Ostali antidepresivi. ATK oznaka: N06AX21.

Mehanizam djelovanja

Duloksetin je kombinirani inhibitor ponovne pohrane serotonina (5-HT) i noradrenalina (NA). Slabo

inhibira ponovnu pohranu dopamina, bez značajnog afiniteta za histaminske, dopaminske,

kolinergičke i adrenergičke receptore.

Farmakodinamički učinci

U istraživanjima na životinjama povišene razine 5-HT i NE u sakralnom dijelu kralježnične moždine

dovele su do povećanog tonusa uretre pojačanom stimulacijom stidnog živca na poprečnoprugasti

mišićni sfinkter uretre samo tijekom razdoblja pohrane u ciklusu mokrenja. Vjeruje se da sličan

mehanizam u žena rezultira snažnijim zatvaranjem uretre tijekom pohrane mokraće, uz fizički stres,

što bi moglo objasniti djelotvornost duloksetina u liječenju žena sa SUI-om.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Djelotvornost duloksetina danog 40 mg dvaput dnevno u liječenju SUI utvrđena je u četiri dvostruko

slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u kojima je randomizirano 1913 žena (22 do 83 godina) sa

SUI. 958 bolesnica randomizirano je u skupinu koja je primala duloksetin, a 955 u skupinu koja je

primala placebo. Primarne mjere ishoda djelotvornosti bile su učestalost epizoda inkontinencije (UEI)

iz dnevnika i rezultat prema upitniku za procjenu kvalitete života uz inkontinenciju (engl.

Incontinency Quality of Life Questionnaire, I-QOL).

Učestalost epizoda inkontinencije: u sva je četiri ispitivanja skupina liječena duloksetinom imala

medijan smanjenja UEI-a od 50% ili više, u usporedbi sa 33% u skupini koja je uzimala placebo.

Razlike su primijećene pri svakom posjetu nakon 4 tjedna (duloksetin 54% i placebo 22%), 8 tjedana

(52% i 29%) i 12 tjedana (52% i 33%) liječenja.

U dodatnom ispitivanju ograničenom na bolesnice s teškom SUI svi odgovori na duloksetin postignuti

su unutar 2 tjedna.

U placebom kontroliranim ispitivanjima djelotvornost duloksetina nije procjenjivana dulje od 3

mjeseca. Klinička korist duloksetina u usporedbi s placebom nije pokazana u žena s blagom SUI, koje

su u randomiziranim ispitivanjima definirane kao bolesnice s < 14 UEI na tjedan. U tih žena

duloksetin možda neće ostvariti korist značajniju od one koja se postiže nešto konzervativnijim

17

bihevioralnim intervencijama.

Kvaliteta života: rezultati prema upitniku za procjenu kvalitete života uz inkontinenciju (I-QOL)

značajno su se poboljšali u skupini bolesnica liječenoj duloksetinom u usporedbi sa skupinom koja je

primala placebo (poboljšanje od 9,2 naspram 5,9 bodova, p<0,001). Prema ljestvici ukupnog

poboljšanja (PGI) značajno veći broj žena liječenih duloksetinom nego onih koje su primale placebo

smatralo je da im je liječenje ublažilo njihove simptome (64,6% naspram 50,1%, p<0,001).

Duloksetin i prethodno kirurško liječenje inkontinencije: ograničeni podaci upućuju da koristi

duloksetina nisu umanjene u žena sa stresnom urinarnom inkontinencijom koje su prethodno bile

podvrgnute kirurškom liječenju inkontinencije.

Duloksetin i vježbe za jačanje mišića donjeg dijela zdjelice: tijekom 12-tjednog slijepog

randomiziranog kontroliranog ispitivanja duloksetin je doveo do većih smanjenja UEI-a u usporedbi s

primjenom placeba ili primjenom samo jačanja mišića donjeg dijela zdjelice. Kombinirana terapija

(duloksetin + jačanje mišića donjeg dijela zdjelice) pokazala je veće poboljšanje i u korištenju uložaka

i u mjerama kvalitete života specifičnima za to stanje, nego liječenjem samo duloksetinom ili samo

jačanjem mišića donjeg dijela zdjelice.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove je izuzela obvezu podnošenja rezultata ispitivanja duloksetina u svim

podskupinama pedijatrijske populacije u liječenju stresne urinarne inkontinencije. Vidjeti dio 4.2 za

informacije o pedijatrijskoj primjeni.

Farmakokinetička svojstva

Duloksetin se primjenjuje u obliku samo jednog enantiomera. Duloksetin se opsežno metabolizira

oksidacijskim enzimima (CYP1A2 i polimorfnim CYP2D6) nakon čega se konjugira.

Farmakokinetika duloksetina pokazuje veliku interindividualnu varijabilnost (općenito 50-60%),

dijelom zbog spola, dobi, pušenja i statusa metabolizatora za CYP2D6.

Apsorpcija: duloksetin se nakon peroralne primjene dobro apsorbira, pri čemu se Cmax postiže 6 sati

nakon doze. Apsolutna bioraspoloživost duloksetina nakon peroralne primjene kreće se u rasponu od

32% do 80% (srednja vrijednost 50%). Hrana odgađa vrijeme do postizanja vršne koncentracije sa 6

na 10 sati te donekle smanjuje opseg apsorpcije (približno 11%). Navedene promjene nemaju nikakav

klinički značaj.

Distribucija: približno 96% duloksetina veže se za ljudske proteine plazme. Duloksetin se veže i za albumin i za alfa-1-kiseli glikoprotein. Oštećenje bubrežne ili jetrene funkcije ne utječe na vezanje za proteine.

Biotransformacija: duloksetin se opsežno metabolizira, a metaboliti se izlučuju prvenstveno u mokraći. Citokromi P450-2D6 i 1A2 kataliziraju stvaranje dvaju glavnih metabolita, glukuronidnog konjugata 4-hidroksi duloksetina i sulfatnog konjugata 5-hidroksi 6-metoksi duloksetina. Na temelju in vitro ispitivanja, cirkulirajući metaboliti duloksetina smatraju se farmakološki neaktivnima. Farmakokinetika duloksetina u bolesnica koje su slabi metabolizatori s obzirom na CYP2D6 nije posebno ispitivana. Ograničeni podaci upućuju na to da su razine duloksetina u plazmi više u tih bolesnica.

Eliminacija: poluvijek eliminacije duloksetina kreće se u rasponu od 8 do 17 sati (srednja vrijednost 12 sati). Klirens duloksetina iz plazme nakon intravenske doze kreće se u rasponu od 22 l/h do 46 l/h (srednja vrijednost 36 l/h). Prividni klirens duloksetina iz plazme nakon peroralne doze kreće se u rasponu od 33 do 261 l/h (srednja vrijednost 101 l/h).

Posebne populacije

Spol: uočene su razlike u farmakokinetici između muškaraca i žena (prividni klirens iz plazme u žena je približno 50% niži). Na temelju preklapanja raspona vrijednosti klirensa, razlike u farmakokinetici između spolova ne opravdavaju preporuku za primjenu niže doze u bolesnica.

Dob: uočene su razlike u farmakokinetici između mlađih i starijih bolesnica (≥ 65 godina) (u starijih je osoba AUC oko 25% veći, a poluvijek oko 25% dulji), premda veličina ovih promjena nije dovoljna da bi se opravdala prilagodba doze. Općenito se preporučuje oprez kada se liječe starije osobe.

Oštećenje bubrežne funkcije: bolesnice u završnom stadiju bubrežne bolesti koje su na dijalizi imale su 2 puta više vrijednosti Cmax i AUC duloksetina u usporedbi sa zdravim ispitanicama. Podaci o farmakokinetici duloksetina u bolesnica s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije su ograničeni.

Oštećenje jetrene funkcije: umjerena bolest jetre (Child Pugh stadij B) utjecala je na farmakokinetiku duloksetina. U usporedbi sa zdravim ispitanicama, u bolesnica s umjereno teškom bolešću jetre je prividni klirens duloksetina iz plazme bio je 79% niži, prividan terminalni poluvijek bio je 2,3 puta dulji, a AUC je bio 3,7 puta veći. Farmakokinetika duloksetina i njegovih metabolita nije ispitivana u bolesnica s blagom ni u bolesnica s teškom insuficijencijom jetre.

Dojilje: raspoloživost duloksetina ispitana je u 6 dojilja kojima je prošlo najmanje 12 tjedana od

poroda. Duloksetin je pronađen u majčinom mlijeku, a koncentracije u majčinom mlijeku u stanju

dinamičke ravnoteže bile su oko jednu četvrtinu od onih u plazmi. Količina duloksetina u majčinom

mlijeku je približno 7 μg/dan dok majke uzimaju dozu od 40 mg dva puta dnevno. Laktacija nije

utjecala na farmakokinetiku duloksetina.

Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Duloksetin nije bio genotoksičan u standardnom kompletu testova i nije bio karcinogen u štakora. U

ispitivanju karcinogenosti u štakora primijećene su multinuklearne stanice u jetri, ali ne i druge

histopatološke promjene. Mehanizam u podlozi te pojave kao ni njezin klinički značaj nisu poznati.

Ženki miševa koje su primale duloksetin tijekom 2 godine imale su povećanu incidenciju

hepatocelularnih adenoma i karcinoma samo pri visokim dozama (144 mg/kg/dan), no to se smatralo

sekundarnom posljedicom indukcije mikrosomalnih enzima jetre. Nije poznat značaj tih podataka za

ljude. Ženke štakora koje su primale duloksetin prije i tijekom parenja i rane trudnoće imale su

smanjenje unosa hrane i tjelesne težine, prekid estrusnog ciklusa, smanjen indeks živookoćene

mladunčadi, smanjeno preživljenje mladunčadi te zaostajanje u rastu mladunčadi pri razinama

sistemske izloženosti koja je odgovarala maksimalnoj kliničkoj izloženosti (AUC). U istraživanju

embriotoksičnosti u kunića uočena je viša incidencija kardiovaskularnih i skeletnih malformacija pri

razinama sistemske izloženosti manjoj od maksimalne kliničke izloženosti (AUC). U drugom

ispitivanju u kojem se ispitivala viša doza različite soli duloksetina nisu uočene malformacije. U

ispitivanju pre/postnatalne toksičnosti u štakora duloksetin je izazvao štetne bihevioralne učinke u

mladunčadi pri razinama sistemske izloženosti manjima od maksimalne kliničke izloženosti (AUC).

Ispitivanja u mladih štakora ukazala su na prolazne učinke na neurološki status, ali i značajno

smanjenje tjelesne težine i unosa hrane, indukciju jetrenih enzima te vakuolizaciju jetrenih stanica pri

dozi od 45 mg/kg na dan. Opći profil toksičnosti duloksetina u mladih štakora bio je sličan onome u

odraslih štakora. Razina izloženosti pri kojoj nisu opaženi štetni učinci iznosila je 20 mg/kg na dan.

6.

FARMACEUTSKI PODACI

Farmaceutski podaci

Popis pomoćnih tvari

Jezgra granule:

šećerne kuglice (saharoza, kukuruzni škrob)

Ovojnica granule:

hipromeloza 2910/5m Pa∙s,

krospovidon tip A,

20

saharoza, hipromelozaacetatsukcinat, trietilcitrat (E1505), talk, makrogol 8000, titanijev dioksid (E171).

Ovojnica kapsule: titanijev dioksid (E171), želatina, patent plava V (E131), natrijev laurilsulfat, karmoizin (E122).

Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

Rok valjanosti

PVC/PE/PVDC-Alu prozirni blisteri: 24 mjeseca. PA/Al/PVC-Alu blisteri: 24 mjeseca.

Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati ispod 30 0 C u originalnom pakiranju, radi zaštite od vlage.

Vrsta i sadržaj spremnika

PA/Al/PVC-Alu blisteri i prozirni PVC/PE/PVDC-Alu blisteri. Veličine pakiranja: blisteri x 7, 28, 30, 56, 84, 98, 100, 140, 196, 500. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Nema posebnih zahtjeva.

Regulatorni podaci

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

Medochemie Ltd, 1-10 Constantinoupoleos Street, 3011 Limassol, Cipar

Broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

HR-H-342580135

Datum prvog odobrenja i datum obnove odobrenja

22.03.2016./07.08.2020.

Datum revizije teksta

09/2024

Sumnju na nuspojavu prijavite putem obrasca Prijava sumnje na nuspojavu lijeka, ili se obratite svom liječniku ili ljekarniku.