Simponi
45 mg/0,45 mlotopina za injekciju u napunjen…
Što je Simponi i za što se koristi
Simponi sadrži djelatnu tvar golimumab.
Simponi pripada skupini lijekova koji se zovu "TNF blokatori" . Koristi se za liječenje poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa u djece u dobi od 2 i više godina, te za liječenje pedijatrijskog ulceroznog kolitisa u djece u dobi od 2 i više godina i tjelesne težine iznad 15 kg .
Simponi djeluje tako što sprječava djelovanje proteina koji se zove "faktor nekroze tumora alfa" (TNF-α). Ovaj protein sudjeluje u upalnim procesima u organizmu i njegovom blokadom može se smanjiti upala u organizmu.
Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis
Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis je upalna bolest koja uzrokuje bolove u zglobovima i oticanje zglobova u djece. Ako imate poliartikularni juvenilni idiopatski artritis, prvo ćete primiti druge lijekove. Ako ne odgovorite dobro na te lijekove, dobit ćete Simponi u kombinaciji s metotreksatom za liječenje te bolesti.
Pedijatrijski ulcerozni kolitis
Ulcerozni kolitis je upalna bolest crijeva. Ako imate ulcerozni kolitis, prvo ćete primiti druge lijekove. Ako ne odgovorite dobro na te lijekove, dobit ćete Simponi za liječenje Vaše bolesti.
Što morate znati prije nego počnete primjenjivati Simponi
Nemojte primjenjivati Simponi
- Ako ste alergični (preosjetljivi) na golimumab ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).
- Ako imate tuberkulozu (TBC) ili neku drugu tešku infekciju.
- Ako imate umjereni ili teški stupanj zatajenja srca.
Ako niste sigurni odnosi li se nešto od navedenog na Vas, obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije primjene lijeka Simponi.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primijenite Simponi.
Infekcije
Odmah recite liječniku ako već imate ili razvijete neke simptome infekcije tijekom ili nakon liječenja lijekom Simponi. Simptomi infekcije uključuju vrućicu, kašalj, nedostatak zraka, simptome slične gripi, proljev, rane, probleme sa zubima ili osjećaj žarenja pri mokrenju.
- Tijekom liječenja lijekom Simponi možete postati osjetljiviji na infekcije.
- Infekcije se mogu razvijati brže i biti teže. Osim toga, mogu se ponovno pojaviti neke prijašnje infekcije.
Tuberkuloza (TBC)
Odmah obavijestite liječnika ako se tijekom ili poslije liječenja lijekom Simponi pojave simptomi tuberkuloze. Simptomi tuberkuloze uključuju uporan kašalj, gubitak tjelesne težine, umor, vrućicu ili noćno znojenje.
- U bolesnika liječenih lijekom Simponi prijavljeni su slučajevi tuberkuloze, u rijetkim slučajevima čak i u bolesnika koji su primali lijekove za tuberkulozu. Vaš liječnik će Vas testirati na tuberkulozu i upisati da ste obavili te preglede u Vašu Karticu za bolesnika.
- Vrlo je važno da obavijestite svog liječnika ako ste ikada imali tuberkulozu ili bili u bliskom kontaktu s osobom koja je bolovala ili boluje od tuberkuloze.
- Ako Vaš liječnik misli da postoji rizik od tuberkuloze, prije liječenja lijekom Simponi možda ćete dobiti lijekove protiv tuberkuloze.
Virus hepatitisa B (HBV)
- Prije nego Vam primijene Simponi, obavijestite svog liječnika ako imate ili ste imali hepatitis B ili ako ste nositelj virusa HBV.
- Obavijestite svog liječnika ako mislite da ste pod rizikom da se zarazite virusom HBV.
- Liječnik Vam treba napraviti pretrage na HBV.
- Liječenje TNF blokatorima, kao što je Simponi, može izazvati ponovnu aktivaciju virusa hepatitisa B u bolesnika koji nose taj virus, što u nekim slučajevima može ugroziti život.
Invazivne gljivične infekcije
Ako ste živjeli ili putovali u područja u kojima su česte infekcije uzrokovane specifičnom vrstom gljivica koje mogu zahvatiti pluća ili druge dijelove tijela (histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza), odmah o tome obavijestite svog liječnika. Provjerite s liječnikom ako ne znate jesu li te gljivične infekcije uobičajene u područjima u kojima ste živjeli ili putovali.
Rak i limfom
Prije nego počnete uzimati Simponi obavijestite liječnika ako Vam je ikada dijagnosticiran limfom (vrsta raka krvi) ili neka druga vrsta raka.
- Ako se liječite lijekom Simponi ili drugim TNF blokatorima, možete imati povećan rizik za razvoj limfoma ili drugih vrsta raka.
- Bolesnici s teškim oblikom reumatoidnog artritisa i drugim upalnim bolestima, koji već dugo vremena boluju od te bolesti, mogu imati veći rizik od prosječnog za razvoj limfoma.
- U neke djece i adolescenata koji su primali TNF blokatore zabilježeni su slučajevi raka, uključujući neke neuobičajene vrste raka, koji ponekad imaju smrtni ishod.
- U bolesnika koji su uzimali druge TNF-blokatore u rijetkim je slučajevima opažen specifičan i težak oblik limfoma zvan hepatosplenički limfom T-stanica. Ti su bolesnici većinom bili adolescenti ili mlađi odrasli muškarci. Ova vrsta raka obično je završila smrću. Gotovo su svi ti
bolesnici uzimali i lijekove koji se zovu azatioprin ili 6-merkaptopurin. Recite liječniku ako uz Simponi uzimate i azatioprin ili 6-merkaptopurin.
- Bolesnici s teškom trajnom astmom, kroničnom opstruktivnom bolešću pluća (KOPB) i teški pušači mogu imati povećan rizik za nastanak raka tijekom liječenja lijekom Simponi. Ako imate tešku trajnu astmu, KOPB, ili ste teški pušač, morate razgovarati sa svojim liječnikom o tome je li za Vas primjereno liječenje TNF blokatorom.
- U nekih bolesnika liječenih golimumabom razvile su se određene vrste raka kože. Ako se tijekom ili nakon liječenja pojave promjene u izgledu kože ili izrasline na koži, obavijestite o tome svog liječnika.
Zatajenje srca
Odmah obavijestite svog liječnika ako Vam se pojave ili pogoršaju simptomi zatajenja srca. Simptomi zatajenja srca su nedostatak zraka ili oticanje stopala.
- Pri primjeni TNF blokatora, uključujući Simponi, prijavljena je nova pojava ili pogoršanje postojećeg kongestivnog zatajenja srca. Neki su od tih bolesnika umrli.
- Ako imate blagi stupanj zatajenja srca i liječite se lijekom Simponi, liječnik Vas mora pažljivo nadzirati.
Bolest živčanog sustava
Odmah obavijestite svog liječnika ako Vam je ikada dijagnosticirana neka demijelinizirajuća bolest poput multiple skleroze, ili ako Vam se pojave neki simptomi takve bolesti. Simptomi mogu uključivati promjene vida, slabost u rukama ili nogama, utrnulost ili trnci u bilo kojem dijelu tijela. Liječnik će odlučiti trebate li uzimati Simponi.
Operacije ili stomatološki zahvati
- Obavijestite liječnika ako planirate neku operaciju ili stomatološki zahvat.
- Obavijestite svog kirurga ili stomatologa da uzimate Simponi i pokažite im svoju Karticu za bolesnika.
Autoimune bolesti
Odmah obavijestite svog liječnika ako Vam se pojave simptomi bolesti koja se zove lupus. Oni uključuju uporan osip, vrućicu, bol u zglobovima i umor.
- U rijetkim slučajevima su osobe liječene TNF blokatorima razvile lupus.
Bolesti krvi
U nekih bolesnika organizam može prestati proizvoditi dovoljan broj krvnih stanica koje pomažu organizmu da se bori protiv infekcija ili onih koje zaustavljaju krvarenje. Ako dobijete vrućicu koja ne prolazi, ako vrlo lako dobivate modrice ili krvarite, ili ste vrlo blijedi, odmah se javite liječniku. Liječnik će možda odlučiti prekinuti liječenje.
Ako niste sigurni odnosi li se nešto od navedenog na Vas, prije liječenja lijekom Simponi razgovarajte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.
Cijepljenja
Obavijestite liječnika ako ste se nedavno cijepili ili se uskoro trebate cijepiti.
- Za vrijeme liječenja lijekom Simponi ne smijete primiti neka (živa) cjepiva.
- Određena cjepiva mogu prouzročiti infekcije. Ako ste primili Simponi za vrijeme trudnoće, Vaše dijete može imati povećani rizik od dobivanja takve infekcije do šest mjeseci nakon posljednje doze koju ste primili za vrijeme trudnoće. Važno je da kažete liječniku Vašeg djeteta i drugim zdravstvenim radnicima da ste primali Simponi, tako da mogu odlučiti kada bi Vaše dijete moglo primiti bilo koje cjepivo.
Razgovarajte s djetetovim liječnikom o cijepljenju Vašeg djeteta. Ako je moguće, Vaše bi dijete prije primjene lijeka Simponi trebalo primiti sva potrebna cjepiva.
Terapijski infektivni agensi
Obavijestite liječnika ako ste nedavno primili ili trebate primiti liječenje terapijskim infektivnim agensom (poput primjene BCG-a koji se koristi za liječenje raka).
Alergijske reakcije
Odmah obavijestite svog liječnika ako Vam se pojave simptomi alergijske reakcije nakon primanja lijeka Simponi. Oni uključuju oticanje lica, usana, usta ili grla koje može izazvati poteškoće pri gutanju ili disanju, osip kože, koprivnjaču, oticanje ruku, stopala ili gležnjeva.
- Neke od ovih reakcija mogu biti ozbiljne ili, rijetko, opasne po život.
- Neke od ovih reakcija pojavile su se nakon prve primjene lijeka Simponi.
Djeca
Simponi se ne preporučuje za primjenu u djece s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom ili pedijatrijskim ulceroznim kolitisom koja su mlađa od 2 godine jer nije ispitan u tim skupinama bolesnika.
Drugi lijekovi i Simponi
- Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako primjenjujete, nedavno ste primijenili ili biste mogli primijeniti bilo koje druge lijekove, uključujući bilo koje druge lijekove za liječenje poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa.
- Ne smijete uzimati Simponi s lijekovima koji sadrže djelatne tvari anakinru ili abatacept. Ti se lijekovi koriste u liječenju reumatskih bolesti.
- Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate neke druge lijekove koji djeluju na imunološki sustav.
- Tijekom liječenja lijekom Simponi ne smijete primiti neka (živa) cjepiva.
Ako niste sigurni odnosi li se nešto od navedenog na Vas, prije liječenja lijekom Simponi razgovarajte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.
Trudnoća i dojenje
Razgovarajte sa svojim liječnikom prije primjene lijeka Simponi:
- Ako ste trudni ili planirate trudnoću za vrijeme liječenja lijekom Simponi. Postoje ograničene informacije o učincima ovog lijeka u trudnica. Ako se liječite lijekom Simponi, morate izbjegavati trudnoću korištenjem odgovarajuće kontracepcije tijekom liječenja i najmanje 6 mjeseci nakon zadnje injekcije lijeka Simponi. Simponi se tijekom trudnoće smije primjenjivati samo ako je to nužno za Vas.
- Prije nego što započnete dojiti, mora proći najmanje 6 mjeseci od zadnje injekcije lijeka Simponi. Ako ćete započeti liječenje lijekom Simponi, morate prestati dojiti.
- Ako ste primili Simponi za vrijeme trudnoće, Vaše dijete može imati povećani rizik od dobivanja infekcije. Važno je da kažete liječniku Vašeg djeteta i drugim zdravstvenim radnicima da ste primali Simponi prije nego što Vaše dijete primi neko cjepivo (za više informacija pogledajte dio o cijepljenju).
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.
Upravljanje vozilima i strojevima
Simponi malo utječe na sposobnost vožnje bicikla i upravljanja vozilima, alatima ili strojevima. Međutim, nakon primjene lijeka Simponi može nastupiti omaglica. Ako se to dogodi, nemojte voziti bicikl niti upravljati vozilima, alatima ili strojevima.
Simponi sadrži lateks, sorbitol i polisorbat
Preosjetljivost na lateks
Jedan dio napunjene brizgalice, zaštitni poklopac za iglu, sadrži lateks. Budući da lateks može izazvati teške alergijske reakcije, prije uzimanja lijeka Simponi razgovarajte s liječnikom ako ste Vi ili Vaš njegovatelj alergični na lateks.
Nepodnošenje sorbitola
Ovaj lijek sadrži 18,5 mg sorbitola (E420) u jednoj napunjenoj brizgalici. To znači da 0,05 ml lijeka sadrži 2,05 mg sorbitola (E420).
Polisorbat 80
Ovaj lijek sadrži 0,068 mg polisorbata 80 (E433) u jednoj napunjenoj brizgalici. Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije. Obavijestite svog liječnika ako imate bilo koju alergiju za koju znate.
Kako primjenjivati Simponi
Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.
Koliko lijeka Simponi treba primijeniti
Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u djece u dobi od 2 i više godina:
- Djeca tjelesne težine manje od 40 kg:
Preporučena doza lijeka Simponi za djecu tjelesne težine manje od 40 kg ovisi o njihovoj tjelesnoj težini i visini. Liječnik će Vam reći koju dozu trebate primijeniti. Dozu treba primijeniti jedanput na mjesec, istoga dana u mjesecu.
- Djeca tjelesne težine od najmanje 40 kg:
Za djecu tjelesne težine od najmanje 40 kg dostupne su napunjena brizgalica i napunjena štrcaljka s fiksnom dozom lijeka Simponi od 50 mg. Za dozu od 50 mg pogledajte dio 3. "Kako primjenjivati Simponi" u uputi o lijeku za Simponi 50 mg napunjenu brizgalicu ili napunjenu štrcaljku.
- Porazgovarajte s liječnikom prije primjene četvrte doze. Liječnik će odlučiti trebate li nastaviti liječenje lijekom Simponi.
Pedijatrijski ulcerozni kolitis u djece u dobi od 2 i više godina tjelesne težine od najmanje 15 kg:
- Djeca tjelesne težine od najmanje 15 kg:
- Preporučena doza lijeka Simponi za djecu u dobi od 2 i više godina tjelesne težine od njamanje 15 kg ovisi o njihovoj tjelesnoj težini. Liječnik će Vam reći koju dozu trebate primijeniti.
- Za djecu tjelesne težine od najmanje 15 kg s ulceroznim kolitisom dostupne su napunjene štrcaljke lijeka Simponi od 50 mg i 100 mg. Za dozu od 50 mg pogledajte dio 3. "Kako primjenjivati Simponi" u uputi o lijeku za Simponi 50 mg napunjenu štrcaljku. Za dozu od 100 mg pogledajte dio 3. "Kako primjenjivati Simponi" u uputi o lijeku za Simponi 100 mg napunjenu štrcaljku.
Kako se primjenjuje Simponi
- Simponi se primjenjuje injekcijom pod kožu (supkutano).
- Na početku liječenja će Vam Simponi ubrizgati liječnik ili medicinska sestra. Međutim, Vi i Vaš liječnik možete se dogovoriti da sljedeće doze lijeka Simponi sami dajete sebi ili svome djetetu. U tom slučaju ćete dobiti poduku kako da sami ubrizgate Simponi.
Razgovarajte s liječnikom ako imate bilo kakvih pitanja oko ubrizgavanja lijeka. Detaljne "Upute za uporabu" navedene su u ovoj uputi o lijeku.
Ako primijenite više lijeka Simponi nego što ste trebali
Ako ste primili ili uzeli više lijeka Simponi nego što ste trebali (bilo da ste ubrizgali previše lijeka odjednom, ili ste ga primijenili prečesto), odmah se javite svom liječniku ili ljekarniku. Uvijek sa sobom ponesite pakiranje lijeka, čak i ako je prazno i ovu uputu o lijeku.
Ako ste zaboravili primijeniti Simponi
Ako ste zaboravili primijeniti Simponi planiranog datuma, ubrizgajte zaboravljenu dozu čim se sjetite.
Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.
Kada treba ubrizgati sljedeću dozu:
- Ako ste s dozom zakasnili manje od 2 tjedna, ubrizgajte propuštenu dozu čim se sjetite i nastavite uzimati lijek prema dotadašnjem rasporedu.
- Ako ste s dozom zakasnili više od 2 tjedna, ubrizgajte propuštenu dozu čim se sjetite i upitajte svog liječnika ili ljekarnika kada trebate uzeti sljedeću dozu.
Ako niste sigurni što učiniti, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.
Ako prestanete primjenjivati Simponi
Ako razmišljate o prestanku uzimanja lijeka Simponi, najprije o tome razgovarajte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.
Moguće nuspojave
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga. U nekih bolesnika nuspojave mogu biti ozbiljne i zahtijevati liječenje. Nuspojave se mogu pojaviti i nekoliko mjeseci nakon posljednje injekcije.
Odmah se javite svom liječniku ako primijetite neke od sljedećih ozbiljnih nuspojava lijeka Simponi koje uključuju:
- alergijske reakcije koje mogu biti ozbiljne ili, rijetko, opasne po život (rijetko). Simptomi alergijske reakcije mogu uključivati oticanje lica, usana, usta ili grla koje može izazvati poteškoće pri gutanju ili disanju, osip kože, koprivnjaču, oticanje ruku, stopala ili gležnjeva. Neke od ovih reakcija pojavile su se nakon prve primjene lijeka Simponi.
- ozbiljne infekcije (uključujući tuberkulozu (TBC), bakterijske infekcije uključujući ozbiljne infekcije krvi i upalu pluća, teške gljivične infekcije i ostale oportunističke infekcije) (često). Simptomi infekcije mogu uključivati vrućicu, umor, (uporan) kašalj, kratkoću daha, simptome slične gripi, gubitak tjelesne težine, noćno znojenje, proljev, rane, probleme sa zubima i osjećaj žarenja pri mokrenju.
- reaktivacija virusa hepatitisa B ako ste nositelj tog virusa ili ste već prije imali hepatitis B (rijetko). Simptomi mogu uključivati žutilo kože i bjeloočnica, tamnosmeđu boju mokraće, bol na desnoj strani trbuha, vrućicu, mučninu, povraćanje i osjećaj velikog umora.
- bolest živčanog sustava kao što je multipla skleroza (rijetko). Simptomi bolesti živčanog sustava mogu uključivati promjene u vidu, slabost u rukama ili nogama, obamrlost ili trnce u bilo kojem dijelu tijela.
- rak limfnih čvorova (limfom) (rijetko). Simptomi limfoma mogu uključivati oticanje limfnih čvorova, gubitak tjelesne težine ili vrućicu.
- zatajenje srca (rijetko). Simptomi zatajenja srca mogu uključivati nedostatak zraka ili oticanje nogu.
- znakovi poremećaja imunološkog sustava kao što su:
- lupus (rijetko). Simptomi mogu uključivati bol u zglobovima, osip na obrazima ili rukama koji je osjetljiv na sunce.
- sarkoidoza (rijetko). Simptomi mogu uključivati uporan kašalj, nedostatak zraka, bol u prsištu, vrućicu, oticanje limfnih čvorova, gubitak tjelesne težine, osipe na koži i zamagljen vid.
- oticanje malih krvnih žila (vaskulitis) (rijetko). Simptomi mogu uključivati vrućicu, glavobolju, gubitak tjelesne težine, noćno znojenje, osip i tegobe povezane sa živcima kao što su utrnulost i trnci.
- rak kože (manje često). Simptomi raka kože mogu uključivati promjene u izgledu Vaše kože ili izrasline na Vašoj koži.
- bolest krvi (često). Simptomi bolesti krvi mogu uključivati vrućicu koja ne nestaje, stvaranje modrica ili krvarenje te bljedoću.
- rak krvi (leukemija) (rijetko). Simptomi leukemije mogu uključivati vrućicu, osjećaj umora, učestale infekcije, lako stvaranje modrica i noćno znojenje.
Odmah obavijestite svog liječnika ako primijetite bilo koju gore navedenu nuspojavu.
Tijekom liječenja lijekom Simponi zabilježene su sljedeće dodatne nuspojave:
Vrlo česte nuspojave (javljaju se u više od 1 na 10 osoba):
- infekcije gornjih dišnih puteva, grlobolja ili promuklost, curenje nosa
Česte nuspojave (javljaju se u do 1 na 10 osoba):
- nalazi testova jetrene funkcije koji odstupaju od normalnih vrijednosti (povišene vrijednosti jetrenih enzima) ustanovljeni pretragama krvi koje je učinio Vaš liječnik
- omaglica
- glavobolja
- osjećaj utrnulosti ili trnaca
- površinske gljivične infekcije
- apsces
- bakterijske infekcije (na primjer celulitis)
- smanjeni broj crvenih krvnih stanica
- smanjeni broj bijelih krvnih stanica
- pozitivan krvni nalaz na lupus
- alergijske reakcije
- probavne tegobe
- bol u trbuhu
- mučnina
- gripa
- bronhitis
- infekcija sinusa
- herpes
- povišeni krvni tlak
- vrućica
- astma, nedostatak zraka, piskanje pri disanju
- poremećaji želuca i crijeva koji uključuju upalu želučane sluznice i debelog crijeva, koja može izazvati vrućicu
- bol i ranice u ustima
- reakcije na mjestu injekcije (uključujući crvenilo, otvrdnuće, bol, stvaranje modrica, svrbež, trnce i iritaciju)
- gubitak kose
- osip i svrbež kože
- poteškoće sa spavanjem
- depresija
- osjećaj slabosti
- prijelomi kosti
- nelagoda u prsištu
Manje česte nuspojave (javljaju se u do 1 na 100 osoba):
- infekcija bubrega
- karcinomi, uključujući rak kože i nekancerogene izrasline ili kvržice, uključujući madeže
- mjehuri na koži
- teška infekcija koja zahvaća cijelo tijelo (sepsa), ponekad praćena niskim krvnim tlakom (septički šok)
- psorijaza (može se pojaviti na dlanovima i/ili tabanima i/ili u obliku mjehurića na koži)
- smanjeni broj krvnih pločica
- smanjen ukupni broj crvenih i bijelih krvnih stanica i krvnih pločica
- poremećaji štitnjače
- povećane razine šećera u krvi
- povećane razine kolesterola u krvi
- poremećaji ravnoteže
- poremećaji vida
- upala oka (konjunktivitis)
- alergija oka
- osjećaj nepravilnog kucanja srca
- suženje krvnih žila srca
- krvni ugrušci
- navale crvenila
- zatvor
- kronična upalna stanja pluća
- vraćanje želučane kiseline u jednjak
- žučni kamenci
- poremećaji jetre
- poremećaji dojki
- poremećaji menstrualnog ciklusa
Rijetke nuspojave (javljaju se u do 1 na 1000 osoba):
- zatajenje koštane srži u stvaranju krvnih stanica
- jako smanjeni broj bijelih krvnih stanica
- infekcija zglobova ili okolnog tkiva
- otežano zacjeljivanje
- upala krvnih žila unutarnjih organa
- leukemija
- melanom (vrsta raka kože)
- karcinom Merkelovih stanica (vrsta raka kože)
- lihenoidne reakcije (crveno-ljubičasti kožni osip sa svrbežom i/ili bijelo-sive crte slične nitima na sluznici)
- ljuskice na koži i ljuštenje kože
- imunološki poremećaji koji mogu zahvatiti pluća, kožu i limfne čvorove (najčešće se pokazuju kao sarkoidoza)
- bol i promjena boje prstiju na rukama ili nogama
- poremećaji okusa
- poremećaji mokraćnog mjehura
- poremećaji bubrega
- upala krvnih žila u koži koja rezultira osipom
Nuspojave čija je učestalost nepoznata:
- rijedak rak krvi koji se uglavnom javlja u mladih osoba (hepatosplenički limfom T-stanica)
- Kaposijev sarkom, rijedak oblik raka povezan s infekcijom humanim herpes virusom 8. Kaposijev sarkom najčešće se očituje u obliku ljubičastih promjena (lezija) na koži.
- pogoršanje bolesti pod nazivom dermatomiozitis (očituje se kao kožni osip koji prati mišićnu slabost)
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Kako čuvati Simponi
- Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
- Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici i na kutiji iza oznake "EXP" . Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
- Čuvati u hladnjaku (2 °C - 8 °C). Ne zamrzavati.
- Napunjenu brizgalicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
- Ovaj se lijek može čuvati i izvan hladnjaka na temperaturama do najviše 25 °C tijekom jednokratnog razdoblja od najviše 30 dana, pri čemu se ne smije premašiti originalni rok valjanosti otisnut na kutiji. Na kutiji zapišite novi rok valjanosti, koji uključuje dan/mjesec/godinu (najviše 30 dana nakon vađenja lijeka iz hladnjaka). Ako se lijek zagrijao na sobnu temperaturu, ne vraćajte ga u hladnjak. Bacite ovaj lijek ako se ne upotrijebi do isteka novog roka valjanosti ili roka valjanosti koji je otisnut na kutiji, ovisno o tome što je ranije.
- Nemojte primijeniti ovaj lijek ako primijetite da otopina nije bistra do žućkasta, ako je zamućena ili sadrži vidljive strane čestice.
- Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog liječnika ili ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Sadržaj pakiranja i druge informacije
Što Simponi sadrži
Djelatna tvar je golimumab. Jedna napunjena brizgalica od 0,45 ml sadrži 45 mg golimumaba. Jedan mililitar otopine sadrži 100 mg golimumaba.
Drugi sastojci su: sorbitol (E420), histidin, histidinklorid hidrat, polisorbat 80 (E433) i voda za injekcije. Za više informacija o sorbitolu (E420) i polisorbatu 80 (E433) pogledajte dio 2.
Kako Simponi izgleda i sadržaj pakiranja
Simponi dolazi na tržište u obliku otopine za injekciju u napunjenoj brizgalici za jednokratnu uporabu koja se zove VarioJect. Simponi je dostupan u pakiranju koje sadrži 1 napunjenu brizgalicu.
Otopina je bistra do blago opalescentna (ima biserni odsjaj), bezbojna do žućkasta i može sadržavati nekoliko malih prozirnih ili bijelih čestica proteina. Simponi se ne smije primijeniti ako je otopina promijenila boju, ako je zamućena ili sadrži vidljive strane čestice.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
Janssen-Cilag International NV Turnhoutseweg 30 B-2340 Beerse Belgija
Proizvođač
Janssen Biologics B.V. Einsteinweg 101 2333 CB Leiden Nizozemska
Za sve informacije o ovom lijeku obratite se lokalnom predstavniku nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet:
Ova uputa je zadnji puta revidirana u
Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove: https://www.ema.europa.eu.
Upute za uporabu
Upute za uporabu
Simponi 45 mg/0,45 ml
otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici, VarioJect Za pedijatrijsku primjenu
JEDNOKRATNA UPORABA
[Slika ili graf iz izvornika, str. 222; sadržaj nije u tekstu]
Budite sigurni u svoju dozu
Na predviđeno mjesto iznad zapišite dozu koja Vam je propisana.
Provjerite s liječnikom ako niste sigurni koja je Vaša doza.
Važno
Ako liječnik zaključi da si možete sami davati injekcije lijeka Simponi kod kuće ili da Vam ih može davati njegovatelj, morate proći obuku o pravilnoj pripremi i injiciranju lijeka Simponi.
Pročitajte ove upute za uporabu prije nego što prvi put upotrijebite Simponi napunjenu brizgalicu te svaki put kada dobijete novu napunjenu brizgalicu, jer u upute mogu biti dodane neke nove informacije.
Prije nego što injicirate lijek, pažljivo pročitajte i "Uputu o lijeku: Informacije za korisnika" . Ove upute ne mogu zamijeniti razgovor s liječnikom o Vašem medicinskom stanju ili liječenju.
Ako niste prošli obuku ili ako imate bilo kakvih pitanja, obratite se liječniku, medicinskoj sestri ili ljekarniku.
[Slika ili graf iz izvornika, str. 222; sadržaj nije u tekstu]
Informacije o čuvanju lijeka
Čuvati u hladnjaku na temperaturi od 2 °C do 8 °C.
Može se čuvati na sobnoj temperaturi (do 25 °C) tijekom jednokratnog razdoblja od najviše 30 dana, pri čemu se ne smije premašiti originalni rok valjanosti. Na stražnjoj strani kutije zapišite novi rok valjanosti, koji uključuje dan/mjesec/godinu (najviše 30 dana nakon vađenja lijeka iz hladnjaka). Ako se lijek zagrijao na sobnu temperaturu, ne vraćajte ga u hladnjak.
Napunjenu brizgalicu s lijekom Simponi i sve druge lijekove čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Pregled
Napunjena brizgalica je ručna injekcijska brizgalica koja omogućuje odabir upravo one doze koja je propisana. Jednom napunjenom brizgalicom se može primijeniti 0,1 ml do 0,45 ml lijeka (što odgovara količini od 10 mg do 45 mg golimumaba) u koracima od 0,05 ml.
Prije nego što počnete koristiti ovu napunjenu brizgalicu, morate znati kako:
- ukloniti mjehuriće zraka
- odabrati propisanu dozu
- ručno potisnuti klip kako biste injicirali lijek, kao kod štrcaljke
Napunjena brizgalica smije se upotrijebiti samo jednom. Nakon uporabe bacite brizgalicu.
Nemojte pokušavati primijeniti lijek preostao u napunjenoj brizgalici.
Napunjenu brizgalicu nemojte dijeliti s drugima.
Ne tresti.
[Slika ili graf iz izvornika, str. 223; sadržaj nije u tekstu]
Treba Vam pomoć?
Ako imate bilo kakvih pitanja, nazovite liječnika, medicinsku sestru ili ljekarnika. Za dodatnu pomoć, u uputi o lijeku potražite kontaktne podatke lokalnog predstavnika.
Planirajte unaprijed
Pregledajte kutiju
Provjerite datum isteka roka valjanosti ("EXP"), otisnuti ili zapisani na stražnjoj strani kutije.
Nemojte upotrijebiti napunjenu brizgalicu ako je istekao rok valjanosti.
Nemojte injicirati lijek ako je kutija otvorena na perforiranom dijelu. Obratite se liječniku ili ljekarniku kako biste dobili novu napunjenu brizgalicu.
Izvadite napunjenu brizgalicu iz kutije
Ostavite napunjenu brizgalicu na sobnoj temperaturi najmanje 30 minuta izvan dohvata djece.
Nemojte je zagrijavati ni na koji drugi način.
Trebat će Vam sljedeći pribor:
- 1 tupfer natopljen alkoholom
- 1 komadić vate ili jastučić gaze
- 1 flaster
- 1 spremnik za oštri otpad (pogledajte 3. korak)
Izgled napunjene brizgalice
[Slika ili graf iz izvornika, str. 224; sadržaj nije u tekstu]
Narančasti
štitnik igle
VAŽNO:
Nemojte pritiskati narančasti štitnik igle prije injiciranja. Štitnik će se zaključati i nećete primiti dozu.
Nemojte podizati napunjenu brizgalicu s kože tijekom injiciranja. Narančasti štitnik igle će se zaključati i nećete primiti cijelu dozu.
Poklopac*
Nemojte skidati
poklopac prije nego što
je to predviđeno
uputama.
Narančasta
traka za
provjeru
protoka
Vrh
Tanka
skrivena
igla
Prozorčić
Oznake
doza
Klip
Urez za
odabir doze
*OPASNOST OD GUŠENJA! Čuvati izvan dohvata djece.
1. Pripremite se za injekciju
[Slika ili graf iz izvornika, str. 224; sadržaj nije u tekstu]
Odaberite mjesto injekcije
Odaberite jedno od sljedećih mjesta injekcije:
- prednji dio bedara (preporučeno)
- donji dio trbuha
Nemojte primijeniti injekciju u područje unutar 5 cm od pupka.
- stražnji dio nadlaktice (ako Vam injekciju daje njegovatelj)
Svaku injekciju primijenite u drugo mjesto unutar odabranog područja.
Nemojte injicirati lijek u mjesta na kojima je koža bolna, crvena, ljuskasta, tvrda te prekrivena modricama ili ožiljcima.
Očistite mjesto injekcije
Dobro operite ruke sapunom i toplom vodom.
Odabrano mjesto injekcije obrišite tupferom natopljenim alkoholom i pustite da se osuši.
Očišćeno mjesto injekcije nemojte dirati niti sušiti vrućim zrakom ili puhanjem.
Pregledajte tekućinu
Izvadite napunjenu brizgalicu iz kutije.
Provjerite izgled tekućine u prozorčiću. Tekućina mora biti bistra do blago opalescentna (ima biserni odsjaj) te bezbojna do žućkasta, a može sadržavati i nekoliko malih prozirnih ili bijelih čestica proteina. Možda ćete vidjeti i jedan ili više mjehurića zraka. To je normalno.
Nemojte injicirati lijek ako je tekućina promijenila boju, ako je zamućena ili ako sadrži veće čestice. Ako niste sigurni, obratite se liječniku ili ljekarniku kako biste dobili novu napunjenu brizgalicu.
Lupkanjem dovedite mjehuriće zraka na vrh
Držite napunjenu brizgalicu uspravno tako da je plavi poklopac usmjeren prema gore.
Prstom nježno lupkajte po napunjenoj brizgalici u blizini prozorčića kako bi se mjehurići zraka podigli na vrh.
Skinite poklopac
Nastavite uspravno držati napunjenu brizgalicu, a zatim okrenite poklopac i povucite ga s brizgalice.
VAŽNO: Nemojte pritiskati narančasti štitnik igle prije injiciranja. Štitnik će se zaključati i nećete primiti dozu.
Nakon što skinete poklopac, lijek injicirajte unutar 5 minuta.
Nemojte vraćati poklopac na brizgalicu da ne biste oštetili skrivenu iglu.
Nemojte upotrijebiti napunjenu brizgalicu ako Vam je pala nakon što ste skinuli poklopac.
Obratite se liječniku ili ljekarniku kako biste dobili novu napunjenu brizgalicu.
[Slika ili graf iz izvornika, str. 226; sadržaj nije u tekstu]
- Narančasta traka za provjeru protoka
POSLIJE
Uklonite mjehuriće zraka*
I dalje držite napunjenu brizgalicu uspravno.
Palcem nježno potisnite klip sve dok se ne zaustavi. Iz igle će štrcnuti tekućina. To je normalno.
Narančasta traka za provjeru protoka će nestati.
*Uklanjanjem mjehurića zraka osigurava se primjena točne doze.
Nakon što uklonite mjehuriće zraka, možda ćete u prozorčiću vidjeti jednu liniju. To je normalno.
2. Injicirajte Simponi napunjenom brizgalicom
[Slika ili graf iz izvornika, str. 227; sadržaj nije u tekstu]
Urez za
odabir
doze
Odaberite propisanu dozu
Okrećite klip sve dok oznaka koja odgovara propisanoj dozi ne bude poravnata s urezom za odabir doze. Napunjena brizgalica sada je spremna za uporabu.
[Slika ili graf iz izvornika, str. 227; sadržaj nije u tekstu]
Odabir doze:
0,1 ml
0,15 ml
0,2 ml
0,25 ml
0,3 ml
0,35 ml
0,4 ml
0,45 ml
POSLIJE
Ubodite iglu i držite brizgalicu na mjestu
VAŽNO: Nemojte podizati napunjenu brizgalicu s kože tijekom injiciranja. Narančasti štitnik igle će se zaključati i nećete primiti cijelu dozu.
Nemojte pritiskati klip dok uvodite iglu pod kožu.
Pritisnite vrh napunjene brizgalice o kožu i držite ga pritisnutim tako da se narančasti štitnik igle uvuče koliko ide. Dio narančastog štitnika će se i dalje vidjeti.
Injicirajte Simponi
Nastavite držati napunjenu brizgalicu pritisnutom o kožu.
Nježno potiskujte klip sve dok se ne zaustavi.
Ako ste odabrali malu dozu, klip će se samo malo pomaknuti.
Za provjeru isporučene doze pogledajte urez za odabir doze.
Nemojte još dizati napunjenu brizgalicu.
Nastavite držati brizgalicu pritisnutom o kožu, a zatim je podignite
Nastavite držati napunjenu brizgalicu pritisnutom o kožu još približno 5 sekundi.
U prozorčiću će se možda i dalje vidjeti mala količina lijeka. To je normalno.
Podignite napunjenu brizgalicu s kože.
Narančasti štitnik igle će se izvući i zaključati.
POSLIJE
- Nakon injekcije
Bacite upotrijebljenu napunjenu brizgalicu
Odmah nakon uporabe odložite upotrijebljenu napunjenu brizgalicu u spremnik za oštri otpad.
Kad se spremnik napuni, trebate ga zbrinuti sukladno uputama koje ste dobili od liječnika ili medicinske sestre.
Provjerite mjesto injekcije
Na mjestu injekcije možda ćete primijetiti malo krvi ili tekućine.
Držite vatu ili gazu pritisnutom o kožu dok krvarenje ne prestane.
Nemojte trljati mjesto injekcije.
Ako je potrebno, mjesto injekcije možete prekriti flasterom. Injekcija je sada završena!
Klinički podaci
Djelatna tvar: golimumab
Lijekovi iste terapijske skupine
Učitavam…
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Pakiranja
HZZO uvjeti propisivanja
Primjenu lijeka prema dolje pojedinačno navedenim indikacijama i kriterijima za primjenu, na prijedlog bolničkog specijaliste odgovarajuće specijalnosti (ovisno o indikaciji- reumatologa/kliničkog imunologa, gastroenterologa), odobrava Bolničko povjerenstvo za lijekove. Temeljem prvog odobrenja Bolničkog povjerenstva za lijekove, lijek se prva 4 mjeseca primjenjuje na teret sredstava bolničkog proračuna. Ukoliko nakon prva 4 mjeseca primjene novog lijeka bolesnik i dalje ima indikaciju za nastavak liječenja istim lijekom te zadovoljava kriterije za nastavak liječenja uz pripadajuću indikaciju iz dolje navedene smjernice, primjenu lijeka za nastavak liječenja Bolničko povjerenstvo za lijekove može odobriti za sljedećih 6 mjeseci, a lijek se može propisivati na recept Zavoda. U slučaju da nakon 6 mjeseci liječenja bolesnik i dalje ima indikaciju za nastavak liječenja istim lijekom te zadovoljava kriterije za nastavak liječenja uz pripadajuću indikaciju iz dolje navedene smjernice, svako sljedeće odobrenje Bolničkog povjerenstva se može izdati za razdoblje od najviše 12 mjeseci, a lijek se na recept Zavoda može propisivati isključivo temeljem važećeg odobrenja Bolničkog povjerenstva za lijekove. Iznimno, u slučaju uvođenja novog lijeka (prebacivanje na drugi biološki/bioslični lijek), u liječenje, gore navedena procedura se ponavlja (bolničko povjerenstvo za lijekove ponovno izdaje odobrenje prvo za 4 mjeseca primjene lijeka na teret sredstava bolničkog proračuna, a u nastavku se lijek može propisivati na recept Zavoda).
Kriteriji za prekid terapije;
4.
Liječenje odobrava Bolničko povjerenstvo za lijekove po preporuci bolničkog specijalista, prema kriterijima navedenim u tekstu indikacije (ovisno o obliku i pakiranju lijeka: za lijek etanercept NL408 ili NL434, za lijek adalimumab NL410, NL411 ili NL510, za lijek certolizumab pegol NL428, za lijek golimumab NL412, za lijek tocilizumab NL485 ili NL486, a za lijek sarilumab NL433).
Prvo odobrenje izdaje se na 4 mjeseca. U slučaju dokumentiranog pozitivnog odgovora na primjenu lijeka i na preporuku bolničkog specijalista ovisno o indikaciji u kojoj se lijek primjenjuje, Bolničko povjerenstvo za lijekove može izdati odobrenje za nastavak primjene lijeka- drugo odobrenje Bolničko povjerenstvo za lijekove može dati za razdoblje od 6 mjeseci, a svako sljedeće odobrenje Bolničkog povjerenstva za lijekove se može izdati za razdoblje od najviše 12 mjeseci.
Naziv lijeka
Simponi 45 mg/0,45 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Kvalitativni i kvantitativni sastav
Jedna napunjena brizgalica sadrži 45 mg golimumaba* u 0,45 ml otopine. Jedan mililitar otopine sadrži 100 mg golimumaba.
Jednom napunjenom brizgalicom može se primijeniti 0,1 ml do 0,45 ml otopine (što odgovara količini od 10 mg do 45 mg golimumaba) u koracima od 0,05 ml.
- Ljudsko monoklonsko protutijelo IgG1κ proizvedeno na staničnoj liniji mišjeg hibridoma tehnologijom rekombinantne DNA.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Jedna napunjena brizgalica sadrži 18,5 mg sorbitola (E420) po dozi od 45 mg.
Jedna napunjena brizgalica sadrži 0,068 mg polisorbata 80 (E433) po dozi od 45 mg.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
Farmaceutski oblik
Otopina za injekciju (injekcija) u napunjenoj brizgalici (Vario Ject)
Otopina je bistra do blago opalescentna, bezbojna do žućkasta.
Terapijske indikacije
Juvenilni idiopatski artritis
Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis (pJIA)
Simponi, u kombinaciji s metotreksatom (MTX), indiciran je za liječenje poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa u djece u dobi od 2 i više godina koja nisu na odgovarajući način odgovorila na prethodno liječenje metotreksatom.
Ulcerozni kolitis
Pedijatrijski ulcerozni kolitis (pUC)
Simponi je indiciran za liječenje umjerenog do teškog, aktivnog ulceroznog kolitisa u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 i više godina tjelesne težine od najmanje 15 kg koji nisu na odgovarajući način odgovorili na konvencionalnu terapiju uključujući kortikosteroide i 6-merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin (AZA), odnosno koji ne podnose ili imaju medicinske kontraindikacije za takve terapije.
Doziranje i način primjene
Liječenje se uvodi i provodi pod nadzorom liječnika specijalista s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju bolesti za koje je Simponi indiciran. Bolesnici koji se liječe lijekom Simponi trebaju dobiti Karticu za bolesnika, koja je uključena u pakiranje.
Doziranje
Napunjena brizgalica od 45 mg/0,45 ml namijenjena je pedijatrijskim bolesnicima. Napunjena brizgalica namijenjena je za jednokratnu uporabu kod samo jednog bolesnika i mora se baciti odmah nakon uporabe.
Juvenilni idiopatski artritis
Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u djece tjelesne težine manje od 40 kg
Preporučena doza lijeka Simponi u djece s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom čija je tjelesna težina manja od 40 kg iznosi 30 mg/m 2 tjelesne površine, do maksimalne pojedinačne doze od 40 mg, a primjenjuje se jedanput na mjesec, istoga dana u mjesecu. Propisani volumen injekcije treba odrediti na temelju bolesnikove visine i težine, kako je prikazano u Tablici 1.
Tablica 1 Doza lijeka Simponi u mililitrima (ml) prema visini i težini bolesnika s pJIA
| Ukupna tjelesna težina (kg) | Ukupna tjelesna težina (kg) | Ukupna tjelesna težina (kg) | Ukupna tjelesna težina (kg) | Ukupna tjelesna težina (kg) | Ukupna tjelesna težina (kg) | Ukupna tjelesna težina (kg) | |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 10-12 | 13-17 | 18-22 | 23-27 | 28-32 | 33-37 | 38-39 | |
| Doza (ml) | Doza (ml) | Doza (ml) | Doza (ml) | Doza (ml) | Doza (ml) | Doza (ml) | |
| 70 do < 75 | 0,15 | 0,15 | 0,2 | ||||
| 75 do < 85 | 0,15 | 0,15 | 0,2 | 0,2 | |||
| 85 do < 95 | 0,15 | 0,2 | 0,2 | 0,25 | 0,25 | 0,3 | |
| 95 do < 105 | 0,15 | 0,2 | 0,2 | 0,25 | 0,25 | 0,3 | 0,3 |
| (cm) 105 do < 115 | 0,15 | 0,2 | 0,25 | 0,25 | 0,3 | 0,3 | 0,3 |
| 115 do < 125 | 0,2 | 0,2 | 0,25 | 0,25 | 0,3 | 0,3 | 0,35 |
| Visina 125 do < 135 | 0,2 | 0,25 | 0,3 | 0,3 | 0,35 | 0,35 | |
| 135 do < 145 | 0,25 | 0,25 | 0,3 | 0,3 | 0,35 | 0,35 | |
| 145 do < 155 | 0,25 | 0,3 | 0,35 | 0,35 | 0,4 | ||
| 155 do < 165 | 0,3 | 0,3 | 0,35 | 0,35 | 0,4 | ||
| 165 do < 175 | 0,35 | 0,35 | 0,4 | 0,4 | |||
| 175 do < 180 | 0,35 | 0,4 | 0,4 |
Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u djece tjelesne težine od najmanje 40 kg
Za djecu tjelesne težine od najmanje 40 kg, dostupna je napunjena brizgalica ili napunjena štrcaljka lijeka Simponi od 50 mg. Za doziranje kod režima liječenja dozom od 50 mg vidjeti dio 4.2 sažetka opisa svojstava lijeka za Simponi 50 mg napunjenu brizgalicu ili napunjenu štrcaljku.
Dostupni podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže u roku od 12 do 14 tjedana liječenja (nakon 3 - 4 doze). Treba ponovno razmotriti nastavak liječenja u djece u koje se unutar tog razdoblja ne uoče dokazi o koristi terapije.
Ulcerozni kolitis
Pedijatrijski ulcerozni kolitis (pUC) u djece u dobi od 2 i više godina tjelesne težine od najmanje 15 kg Preporučena doza lijeka Simponi za bolesnike s ulceroznim kolitisom u dobi od 2 do 17 godina starosti temelji se na tjelesnoj težini.
Za bolesnike tjelesne težine od najmanje 15 kg do manje od 40 kg koji su u remisiji u 54. tjednu ili nakon toga, liječnik može razmotriti smanjenje doze održavanja na 25 mg svaka 4 tjedna. Za primjenu ove doze dostupna je napunjena brizgalica lijeka Simponi od 45 mg. Propisani volumen injekcije za postizanje ove doze iznosi 0,25 ml.
Za uvodnu terapiju i terapiju održavanja dostupna je napunjena štrcaljka od 50 mg ili 100 mg. Za doziranje kod režima liječenja dozom od 50 mg ili 100 mg vidjeti dio 4.2 sažetka opisa svojstava lijeka za Simponi 50 mg ili 100 mg napunjenu štrcaljku.
Propuštena doza
Ako bolesnik zaboravi primijeniti Simponi predviđenog dana, zaboravljenu dozu treba injicirati čim se sjeti. Bolesnike treba upozoriti da ne smiju injicirati dvostruku dozu kako bi nadoknadili propuštenu.
Sljedeću dozu treba primijeniti na temelju ovih preporuka:
- ako se s dozom kasni manje od 2 tjedna, bolesnik treba injicirati zaboravljenu dozu i nastaviti prema dotadašnjem rasporedu.
- ako se s dozom kasni više od 2 tjedna, bolesnik treba injicirati zaboravljenu dozu i uspostaviti novi raspored počevši od datuma te injekcije.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Simponi nije ispitivan u ovim populacijama bolesnika. Ne mogu se dati preporuke za doziranje.
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primjene lijeka Simponi u djece mlađe od 2 godine za indikaciju pJIA ili pUC-a.
Način primjene
Simponi se primjenjuje supkutano. Nakon odgovarajuće poduke u tehnici davanja supkutane injekcije bolesnici mogu sami sebi injicirati lijek ukoliko njihov liječnik utvrdi da je to prikladno, uz liječničku kontrolu po potrebi. Bolesnike treba podučiti da injiciraju propisanu količinu lijeka Simponi u skladu s detaljnim uputama za uporabu koje se nalaze u pakiranju lijeka. Napunjena brizgalica namijenjena je za jednokratnu uporabu kod samo jednog bolesnika i mora se baciti odmah nakon primjene.
Za upute o primjeni lijeka vidjeti dio 6.6.
Kontraindikacije
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u
Aktivna tuberkuloza (TBC) ili druge teške infekcije poput sepse i oportunističkih infekcija.
Umjereno ili teško zatajenje srca (NYHA stupanj III/IV).
Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Infekcije
Bolesnike se mora pažljivo pratiti zbog infekcija, uključujući i tuberkulozu, prije, tijekom i nakon liječenja golimumabom. Budući da eliminacija golimumaba može potrajati i do 5 mjeseci, bolesnik mora biti pod nadzorom i tijekom tog razdoblja. Ako se u bolesnika razvije ozbiljna infekcija ili sepsa, ne smije se nastaviti liječenje golimumabom.
Golimumab se ne smije dati bolesnicima s klinički značajnom aktivnom infekcijom. Potreban je oprez kad se razmatra mogućnost primjene golimumaba u bolesnika s kroničnim ili rekurentnim infekcijama u anamnezi. Bolesnike treba savjetovati da na odgovarajući način izbjegavaju izlaganje potencijalnim čimbenicima rizika za razvoj infekcije.
Bolesnici koji uzimaju TNF-blokatore skloniji su ozbiljnim infekcijama.
U bolesnika liječenih golimumabom prijavljene su bakterijske (uključujući sepsu i pneumoniju), mikobakterijske (uključujući TBC), invazivne gljivične i oportunističke infekcije, ponekad sa smrtnim ishodom. Neke od tih ozbiljnih infekcija nastupile su u bolesnika koji su istodobno liječeni imunosupresivima, što, uz osnovnu bolest, može povećati njihovu sklonost infekcijama. Bolesnike koji tijekom liječenja golimumabom razviju novu infekciju treba pažljivo pratiti i podvrgnuti cjelovitoj dijagnostičkoj procjeni. Liječenje golimumabom treba prekinuti ukoliko bolesnik razvije novu ozbiljnu infekciju ili sepsu te treba uvesti odgovarajuću antimikrobnu ili antimikotičku terapiju sve dok infekcija ne bude pod kontrolom.
Prije uvođenja golimumaba u bolesnika koji su boravili ili putovali u područja za koja su karakteristične endemske invazivne gljivične infekcije, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, treba pažljivo odvagnuti koristi i rizike liječenja golimumabom. Ako rizični bolesnici liječeni golimumabom razviju ozbiljnu sistemsku bolest, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju. Za dijagnozu i primjenu empirijske antimikotičke terapije u ovih bolesnika treba, ako je moguće, potražiti savjet liječnika koji je stručnjak u pružanju zdravstvene skrbi bolesnicima s invazivnim gljivičnim infekcijama.
Tuberkuloza
U bolesnika liječenih golimumabom prijavljeni su slučajevi tuberkuloze. Treba naglasiti da je u većini slučajeva ustanovljena ekstrapulmonalna tuberkuloza te da se radilo o lokaliziranom ili diseminiranom obliku bolesti.
Prije uvođenja golimumaba sve bolesnike treba testirati na tuberkulozu, aktivnu i neaktivnu ("latentnu"). Ta provjera treba uključivati detaljnu anamnezu s podacima o obolijevanju od tuberkuloze ili mogućem prijašnjem kontaktu s tuberkulozom i prijašnjoj i/ili sadašnjoj imunosupresivnoj terapiji. Odgovarajuće pretrage, kao što su tuberkulinski kožni test ili krvne pretrage te rendgen pluća, treba provesti u svih bolesnika (uvažavajući lokalne preporuke). Preporučuje se da se te pretrage zabilježe u Kartici za bolesnika. Podsjećamo propisivače na rizik od lažno negativnih tuberkulinskih kožnih testova, osobito u teško bolesnih i imunokompromitiranih bolesnika.
Ako je dijagnosticirana aktivna tuberkuloza, ne smije se započeti liječenje golimumabom.
Ako se sumnja na latentnu tuberkulozu, treba potražiti savjet liječnika specijaliziranog za liječenje tuberkuloze. U svim situacijama opisanima u daljnjem tekstu, potrebno je pažljivo odvagnuti omjer rizika i koristi liječenja golimumabom.
Ako je dijagnosticirana neaktivna ("latentna") tuberkuloza, mora se započeti liječenje latentne tuberkuloze antituberkuloznom terapijom prije uvođenja golimumaba i u skladu s lokalnim preporukama.
Treba razmotriti uvođenje antituberkulozne terapije prije početka liječenja golimumabom i u bolesnika koji imaju više čimbenika rizika ili značajne čimbenike rizika za tuberkulozu i negativne rezultate testa na latentnu tuberkulozu. Primjenu antituberkulozne terapije prije početka liječenja golimumabom treba razmotriti i u bolesnika koji u anamnezi imaju latentnu ili aktivnu tuberkulozu, a u kojih se ne može potvrditi da su bili liječeni na odgovarajući način.
Zabilježeni su slučajevi aktivne tuberkuloze u bolesnika liječenih golimumabom tijekom i nakon liječenja latentne tuberkuloze. Bolesnike koji primaju golimumab potrebno je pomno nadzirati kako bi se uočili znakovi i simptomi aktivne tuberkuloze, uključujući bolesnike koji su imali negativne rezultate testa na latentnu tuberkulozu, bolesnike koji primaju terapiju za latentnu tuberkulozu ili bolesnike koji su prethodno liječeni zbog tuberkuloze.
Sve bolesnike treba uputiti da potraže medicinsku pomoć ukoliko se za vrijeme ili nakon liječenja golimumabom pojave znakovi/simptomi koji bi mogli ukazivati na tuberkulozu (npr. uporni kašalj, gubitak na težini, subfebrilnost).
Reaktivacija virusa hepatitisa B
Reaktivacija hepatitisa B dogodila se u bolesnika koji su primali antagonist TNF-a uključujući golimumab, a kronični su nositelji tog virusa (tj. pozitivni su na površinski antigen). Neki su slučajevi imali smrtni ishod.
Bolesnici se prije početka liječenja golimumabom moraju testirati na HBV infekciju. Bolesnicima s pozitivnim rezultatom pretrage na HBV infekciju preporučuje se savjetovanje s liječnikom koji ima iskustva u liječenju hepatitisa B.
Nositelje virusa hepatitisa B kojima je potrebno liječenje golimumabom treba pažljivo nadzirati kako bi se uočili znakovi i simptomi aktivne HBV infekcije cijelo vrijeme liječenja i još nekoliko mjeseci nakon završetka liječenja. Nema odgovarajućih podataka o bolesnicima nositeljima HBV-a koji su se liječili antivirusnim lijekovima zajedno s TNF-antagonistima radi sprječavanja reaktivacije virusa hepatitisa B. U bolesnika u kojih se dogodi reaktivacija virusa hepatitisa B, terapiju golimumabom treba prekinuti te treba započeti s djelotvornom antivirusnom terapijom i odgovarajućim suportivnim liječenjem.
Zloćudne i limfoproliferativne bolesti
Nije poznata potencijalna uloga liječenja TNF-blokatorima u razvoju malignih bolesti. Na temelju dosadašnjih spoznaja, ne može se isključiti rizik od pojave limfoma, leukemije ili drugih malignih bolesti u bolesnika koji su liječeni TNF-antagonistom. Potreban je oprez kad se razmatra liječenje TNF-blokatorima u bolesnika koji su bolovali od maligne bolesti ili nastavak liječenja u bolesnika koji razviju malignu bolest.
Zloćudne bolesti u pedijatrijskoj populaciji
U razdoblju nakon stavljanja u promet prijavljene su zloćudne bolesti, ponekad sa smrtnim ishodom u djece, adolescenata i mladih odraslih osoba (do 22 godine starosti) koji su liječeni TNF-blokatorima (liječenje započeto u dobi ≤ 18 godina). Otprilike polovica tih slučajeva bili su limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju mnoštvo različitih zloćudnih bolesti te uključuju rijetke zloćudne bolesti obično povezane s imunosupresijom. U djece i adolescenata koji se liječe TNF-blokatorima ne može se isključiti rizik od razvoja zloćudnih bolesti.
Limfom i leukemija
U kontroliranim dijelovima kliničkih ispitivanja TNF-blokatora, uključujući golimumab, zabilježeno je više slučajeva limfoma u bolesnika koji su primali anti-TNF terapiju u odnosu na kontrolnu skupinu bolesnika. Tijekom kliničkih ispitivanja lijeka Simponi faze IIb i faze III u bolesnika s reumatoidnim artritisom (RA), psorijatičnim artritisom (PsA) i ankilozantnim spondilitisom (AS), incidencija limfoma u bolesnika liječenih golimumabom bila je viša od one očekivane u općoj populaciji. U bolesnika liječenih golimumabom prijavljeni su slučajevi leukemije. Postoji povećan rizik od pojave limfoma i leukemije u bolesnika s reumatoidnim artritisom koji imaju dugotrajnu, vrlo aktivnu upalnu bolest, što otežava procjenu rizika.
Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su rijetki slučajevi hepatospleničkog limfoma T-stanica u bolesnika liječenih drugim TNF-blokatorima. Ova rijetka vrsta limfoma T-stanica ima vrlo agresivan tijek i obično smrtni ishod. Većina se slučajeva dogodila u adolescenata i mlađih odraslih muškaraca, od kojih su gotovo svi istodobno primali terapiju azatioprinom (AZA) ili 6-merkaptopurinom (6-MP) za liječenje upalne bolesti crijeva. Treba pomno razmotriti potencijalni rizik primjene kombinacije AZA odnosno 6-MP i golimumaba. Ne može se isključiti rizik od razvoja hepatospleničkog limfoma T-stanica u bolesnika koji se liječe TNF-blokatorima.
Druge zloćudne bolesti osim limfoma
U kontroliranim dijelovima kliničkih ispitivanja lijeka Simponi faze IIb i faze III u bolesnika s RA, PsA, AS i ulceroznim kolitisom (UC), incidencija malignih bolesti koje nisu limfomi (osim nemelanomskog raka kože), bila je slična u skupini koja je primala golimumab i u kontrolnim skupinama.
Displazija/karcinom debelog crijeva
Nije poznato utječe li liječenje golimumabom na rizik od razvoja displazije ili karcinoma debelog crijeva. U svih bolesnika s ulceroznim kolitisom koji imaju povećan rizik za razvoj displazije ili karcinoma debelog crijeva (primjerice, bolesnici s dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim sklerozirajućim kolangitisom) ili su ranije imali displaziju ili karcinom debelog crijeva, mora se u redovitim intervalima prije početka liječenja i tijekom čitavog trajanja bolesti vršiti probir na displaziju. Kontrolni pregledi moraju uključivati kolonoskopiju i biopsiju sukladno lokalnim preporukama. U bolesnika s novodijagnosticiranom displazijom koji su liječeni golimumabommora se pažljivo procijeniti rizike i koristi za svakog pojedinog bolesnika te razmotriti treba li nastaviti s liječenjem.
U eksplorativnom kliničkom ispitivanju u kojem se ocjenjivala primjena golimumaba u bolesnika s teškom perzistentnom astmom, prijavljeno je više slučajeva zloćudnih bolesti u bolesnika liječenih golimumabom nego u bolesnika u kontrolnoj skupini. Značaj ovog nalaza nije poznat.
U eksplorativnom kliničkom ispitivanju u kojem se ocjenjivala primjena drugog TNF-blokatora, infliksimaba, u bolesnika s umjerenom do teškom kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB) prijavljeno je više slučajeva zloćudnih bolesti, većinom pluća te glave i vrata, u bolesnika liječenih infliksimabom u odnosu na bolesnike u kontrolnoj skupini. Svi su bolesnici bili teški pušači. Stoga je potreban oprez kada se bilo koji TNF-antagonist primjenjuje u bolesnika s KOPB-om kao i u bolesnika koji imaju povećan rizik od razvoja maligne bolesti jer su teški pušači.
Rak kože
U bolesnika liječenih TNF-blokatorima, uključujući golimumab, prijavljeni su melanom i karcinom Merkelovih stanica. Preporučuje se periodički pregled kože, osobito u bolesnika koji imaju čimbenike rizika za rak kože.
Kongestivno zatajenje srca
Uz primjenu TNF-blokatora, uključujući golimumab, prijavljeni su slučajevi novonastalog i pogoršanja postojećeg kongestivnog zatajenja srca. Neki su slučajevi imali smrtni ishod. U kliničkim ispitivanjima s drugim TNF-antagonistom zabilježeni su pogoršanje kongestivnog zatajenja srca i povećana smrtnost zbog kongestivnog zatajenja srca. Golimumab nije ispitivan u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca. Golimumab treba davati uz oprez bolesnicima s blagim zatajenjem srca (NYHA stupanj I/II). Bolesnike treba pomno pratiti, a davanje golimumaba prekinuti u onih bolesnika u kojih se pojave novi ili pogoršaju postojeći simptomi zatajenja srca.
Neurološki događaji
Primjena TNF-blokatora, uključujući golimumab, dovodi se u vezu sa slučajevima novonastalih ili egzacerbacije kliničkih simptoma i/ili radioloških dokaza demijelinizacijskih bolesti središnjeg živčanog sustava, uključujući multiplu sklerozu, i periferne demijelinizacijske bolesti. U bolesnika s već postojećim ili novonastalim demijelinizacijskim bolestima prije početka liječenja golimumabom treba pažljivo procijeniti koristi i rizike anti-TNF terapije. Ako se razviju ovi poremećaji, potrebno je razmotriti prekid primjene golimumaba.
Kirurški zahvati
Ograničena su iskustva o sigurnosti primjene golimumaba u bolesnika podvrgnutih kirurškim postupcima, uključujući artroplastiku. Ako se planira kirurški zahvat, treba voditi računa o dugom poluvijeku lijeka. Bolesnika kojemu je za vrijeme liječenja golimumabom potrebna operacija nužno je pomno pratiti zbog infekcija, te poduzeti odgovarajuće mjere.
Imunosupresija
Postoji mogućnost da TNF-blokatori, uključujući golimumab, utječu na obranu domaćina protiv infekcija i malignih bolesti, jer je TNF posrednik upale i mijenja stanični imunološki odgovor.
Autoimuni procesi
Relativno pomanjkanje TNFα, prouzročeno anti-TNF terapijom može pokrenuti autoimuni proces. Ako bolesnik nakon liječenja golimumabom razvije simptome koji ukazuju na sindrom sličan lupusu i ako ima pozitivan nalaz protutijela na dvolančanu DNA, treba prekinuti liječenje golimumabom.
Hematološke reakcije
U bolesnika liječenih TNF-blokatorima, uključujući golimumab, prijavljene su pancitopenija, leukopenija, neutropenija, agranulocitoza, aplastična anemija i trombocitopenija. Sve bolesnike treba upozoriti da odmah potraže liječničku pomoć ako razviju znakove i simptome koji ukazuju na krvnu diskraziju (npr. perzistentna vrućica, stvaranje modrica, krvarenje, bljedilo). U bolesnika s potvrđenim značajnim hematološkim poremećajima treba razmotriti prekid liječenja golimumabom.
Istodobna primjena TNF-antagonista i anakinre
Ozbiljne infekcije i neutropenija primijećene su u kliničkim ispitivanjima istodobne primjene anakinre i drugog TNF-blokatora, etanercepta, koja nije dovela do dodatnog kliničkog poboljšanja. Zbog prirode štetnih događaja primijećenih kod primjene te kombinirane terapije, slična toksičnost mogla bi se javiti i kod istodobne primjene anakinre i drugih TNF-blokatora. Ne preporučuje se kombinirana primjena golimumaba i anakinre.
Istodobna primjena TNF-antagonista i abatacepta
U kliničkim ispitivanjima istodobna primjena TNF-antagonista i abatacepta bila je povezana s povećanim rizikom od infekcija, uključujući i ozbiljne infekcije, u odnosu na primjenu samo TNF-antagonista, a pritom nije došlo do povećanja kliničkog učinka. Ne preporučuje se kombinirana primjena golimumaba i abatacepta.
Istodobna primjena s drugim biološkim lijekovima
Nema dovoljno podataka o istodobnoj primjeni golimumaba s drugim biološkim lijekovima koji se primjenjuju za liječenje istih stanja kao i golimumab. Istodobna primjena golimumaba s tim biološkim lijekovima se ne preporučuje zbog mogućeg povećanog rizika od infekcije i drugih mogućih farmakoloških interakcija.
Zamjena jednog biološkog antireumatskog lijeka koji modificira tijek bolesti drugim (engl. disease modifying anti-rheumatic drugs, DMARDs)
Potreban je oprez i kontinuirani nadzor bolesnika kod prelaska s jednog biološkog lijeka na drugi jer preklapanje bioloških aktivnosti može dodatno povećati rizik od štetnih događaja, uključujući infekciju.
Cijepljenje/terapijski infektivni agensi
Bolesnici liječeni golimumabom mogu istodobno primiti cjepiva, osim živih cjepiva. Ograničeni su podaci o odgovoru na cijepljenje živim cjepivima ili sekundarnom prijenosu infekcije živim cjepivom u bolesnika koji primaju anti-TNF terapiju. Primjena živih cjepiva mogla bi dovesti do kliničkih infekcija, uključujući diseminirane infekcije.
Primjena terapijskih infektivnih agensa, poput živih atenuiranih bakterija, u druge svrhe (npr. intravezikalna instilacija BCG-a za liječenje raka) mogla bi dovesti do kliničkih infekcija, uključujući diseminirane infekcije. Ne preporučuje se primjenjivati terapijske infektivne agense istodobno s golimumabom.
Alergijske reakcije
U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet prijavljene su ozbiljne sustavne alergijske reakcije (uključujući anafilaktičku reakciju) koje su uslijedile nakon primjene golimumaba. Neke od tih reakcija razvile su se nakon prve primjene golimumaba. Ukoliko nastupi anafilaktička reakcija ili druga ozbiljna alergijska reakcija, primjenu golimumaba treba smjesta prekinuti i započeti s odgovarajućim liječenjem.
Osjetljivost na lateks
Zaštitni poklopac na igli napunjene brizgalice načinjen je od suhe prirodne gume koja sadrži lateks i može izazvati alergijske reakcije u osoba osjetljivih na lateks.
Posebne populacije
Starije osobe (≥ 65 godina)
U ispitivanjima faze III u bolesnika s RA, PsA, AS i UC općenito nije bilo razlika što se tiče ukupnih štetnih događaja, ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih infekcija između bolesnika starih 65 godina ili starijih koji su primali golimumab, u odnosu na mlađe bolesnike. Međutim, potreban je oprez prilikom liječenja starijih osoba, pri čemu osobito treba obratiti pozornost na infekcije. U ispitivanju aksijalnog spondiloartritisa bez radiološkog dokaza (engl. non-radiographic axial spondyloarthritis, nr-Axial SpA) nije bilo bolesnika u dobi od 45 godina ili starijih.
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Nisu provedena posebna ispitivanja o primjeni golimumaba u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili jetre. Golimumab treba oprezno primjenjivati u bolesnika s poremećajem jetrene funkcije.
Pedijatrijska populacija
Cijepljenje
Ako je moguće, preporučuje se da pedijatrijski bolesnici prije započinjanja terapije golimumabom prime sva potrebna cjepiva u skladu s važećim programom imunizacije.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Sorbitol
Simponi sadrži sorbitol (E420). U bolesnika s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze treba uzeti u obzir aditivni učinak istodobno primijenjenih lijekova koji sadrže sorbitol (ili fruktozu) te unos sorbitola (ili fruktoze) prehranom.
Polisorbat 80
Simponi sadrži 0,068 mg polisorbata 80 (E433) u jednoj napunjenoj brizgalici. Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije.
Mogućnost medikacijskih pogrešaka
Važno je primijeniti točnu dozu, kao što je navedeno u doziranju. Treba paziti kako bi se osiguralo da bolesnici ne prime premalu ili preveliku dozu.
Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija
Nisu provedena ispitivanja interakcija.
Istodobna primjena s drugim biološkim lijekovima
Ne preporučuje se primjena golimumaba u kombinaciji s drugim biološkim lijekovima koji se primjenjuju za liječenje istih stanja kao i golimumab, uključujući anakinru i abatacept.
Živa cjepiva/terapijski infektivni agensi
Živa cjepiva ne smiju se davati istodobno s golimumabom.
Terapijski infektivni agensi ne smiju se davati istodobno s golimumabom.
Metotreksat
Iako istodobna primjena metotreksata (MTX) rezultira povećanim koncentracijama golimumaba u stanju dinamičke ravnoteže u bolesnika s RA, PsA ili AS, podaci pokazuju da nema potrebe za prilagodbom doze ni golimumaba niti MTX.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Žene reproduktivne dobi
Žene reproduktivne dobi moraju koristiti odgovarajuću kontracepciju radi sprječavanja trudnoće za vrijeme liječenja i najmanje 6 mjeseci nakon primjene posljednje doze golimumaba.
Trudnoća
Postoji umjerena količina podataka (približno 400 trudnoća) prikupljenih prospektivno tijekom trudnoća izloženih golimumabu koje su završile živorođenjem s poznatim ishodima, uključujući 220 trudnoća izloženih golimumabu tijekom prvog tromjesečja. U populacijskom ispitivanju provedenom u Sjevernoj Europi koje je obuhvatilo 131 trudnoću (i 134 dojenčeta) zabilježeno je 6/134 (4,5%) događaja velikih kongenitalnih anomalija nakon izlaganja lijeku Simponi in utero naspram 599/10 823 (5,5%) događaja kod primjene nebiološke sistemske terapije te u usporedbi s 4,6% u općoj populaciji u ispitivanju. Omjeri izgleda prilagođeni za ometajuće faktore bili su sljedeći: OR: 0,79 (95%CI: 0,35-1,81) za Simponi u odnosu na nebiološku sistemsku terapiju te OR: 0,95 (95%CI: 0,42-2,16) za Simponi u odnosu na opću populaciju.
Zbog inhibicije TNF-a golimumab primijenjen u trudnoći može utjecati na normalni imunološki odgovor novorođenčeta. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke na trudnoću, embrionalno-fetalni razvoj, porod ni postporođajni razvoj. Dostupno kliničko iskustvo je ograničeno. Golimumab se smije koristiti tijekom trudnoće samo ako je nužno.
Golimumab prolazi kroz placentu. Nakon liječenja monoklonskim protutijelom koje blokira TNF tijekom trudnoće protutijelo je bilo prisutno do 6 mjeseci u serumu dojenčeta liječene majke. Posljedično tome, kod te dojenčadi može postojati povećani rizik od infekcije. Ne preporučuje se primjena živih cjepiva u dojenčadi izloženoj golimumabu in utero u razdoblju od 6 mjeseci nakon posljednje injekcije golimumaba koju je majka primila tijekom trudnoće.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se golimumab u majčino mlijeko niti dolazi li do sustavne apsorpcije nakon hranjenja. Dokazano je da se golimumab izlučuje u mlijeko majmuna, a budući da se majčini imunoglobulini izlučuju u mlijeku, žene ne smiju dojiti za vrijeme liječenja i najmanje 6 mjeseci nakon primjene golimumaba.
Plodnost
Nisu provedena istraživanja utjecaja golimumaba na plodnost u životinja. Istraživanja utjecaja na plodnost u miševa pomoću analognog protutijela koje selektivno inhibira funkcionalnu aktivnost mišjeg TNF-α pokazala su da nema važnih učinaka na plodnost.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima
Simponi malo utječe na sposobnost vožnje bicikla, upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, nakon primjene lijeka Simponi može nastupiti omaglica.
Nuspojave
Sažetak sigurnosnog profila
U kontroliranom razdoblju pivotalnih ispitivanja u bolesnika s RA, PsA, AS, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza i UC, infekcija gornjih dišnih puteva bila je najčešće prijavljena nuspojava, a pojavila se u 12,6% bolesnika liječenih golimumabom u odnosu na 11,0% bolesnika u kontrolnim skupinama. Najčešće prijavljene ozbiljne nuspojave golimumaba bile su ozbiljne infekcije (uključujući sepsu, pneumoniju, tuberkulozu, invazivne gljivične i oportunističke infekcije), demijelinizirajući poremećaji, reaktivacija virusa hepatitisa B, kongestivno zatajenje srca, autoimuni procesi (sindrom nalik lupusu), hematološke reakcije, ozbiljna sistemska preosjetljivost (uključujući anafilaktičku reakciju), vaskulitis, limfom i leukemiju.
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima i prijavljene širom svijeta nakon stavljanja golimumaba u promet navedene su u Tablici 2. Unutar svakog organskog sustava nuspojave su razvrstane prema učestalosti pojavljivanja prema sljedećoj konvenciji: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar iste kategorije učestalosti nuspojave su navedene od ozbiljnih prema manje ozbiljnim.
Tablica 2
Tablični prikaz nuspojava
| Infekcije i infestacije | Vrlo često: Često: Manje često: Rijetko: | infekcije gornjih dišnih puteva (nazofaringitis, faringitis, laringitis i rinitis) bakterijske infekcije (npr. celulitis), infekcija donjih dišnih puteva (kao što je pneumonija), virusne infekcije (npr. influenca i herpes), bronhitis, sinusitis, površinske gljivične infekcije, apsces sepsa koja uključuje septički šok, pijelonefritis tuberkuloza, oportunističke infekcije (npr. invazivne gljivične infekcije [histoplazmoza, kokcidioidomikoza, pneumocitoza], bakterijske, atipične mikobakterijske infekcije i infekcije protozoama), reaktivacija hepatitisa B, bakterijski artritis, infektivni burzitis |
| Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine | Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine | |
| Manje | često: Rijetko: | novotvorine (npr. rak kože, planocelularni karcinom i melanocitni nevus) limfomi, leukemija, melanom, karcinom Merkelovih stanica limfom T-stanica*, sarkom |
| Nepoznato: hepatosplenički Kaposijev Poremećaji krvi i limfnog sustava | ||
|---|---|---|
| Često: Manje često: Rijetko: | leukopenija (uključujući neutropeniju), anemija trombocitopenija, pancitopenija aplastična anemija, agranulocitoza | |
| Poremećaji imunološkog sustava | ||
| Često: Rijetko: | alergijske reakcije (bronhospazam, preosjetljivost, urtikarija), pozitivna autoantitijela ozbiljne sistemske reakcije preosjetljivosti (uključujući | |
| Endokrini poremećaji | Manje često: | anafilaktičku reakciju), vaskulitis (sistemski), sarkoidoza poremećaj štitnjače (npr. hipotireoza, hipertireoza i guša) |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | ||
| Manje često: | povišena razina glukoze u krvi, povišena razina lipida | |
| Psihijatrijski poremećaji Često: depresija, nesanica | ||
| Često: Manje često: Rijetko: | demijelinizirajući poremećaji (centralni i periferni), | |
| Poremećaji živčanog sustava omaglica, glavobolja, parestezija poremećaji ravnoteže, | ||
| Poremećaji oka | Manje često: | disgeuzija poremećaji vida (npr. zamagljen vid i smanjena oštrina vida), konjunktivitis, alergija oka (npr. pruritus i iritacija) |
| Srčani poremećaji | Manje često: Rijetko: | aritmija, ishemijski poremećaji koronarnih arterija kongestivno zatajenje srca (novonastalo ili pogoršanje postojećeg) |
| Krvožilni poremećaji | |||
| Često: | hipertenzija | ||
| Manje često: | tromboza (npr. dubokih vena i aorte), navale crvenila | ||
| Rijetko: | Raynaudov fenomen | ||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | simptomi (npr. piskanje u plućima i | astma i vezani | Često: |
| gastrointestinalna i abdominalna bol, mučnina, upalni poremećaji (npr. gastritis i kolitis), stomatitis | |||
| Manje Poremećaji probavnog sustava | bronha) bolest pluća | hiperaktivnost intersticijska | često: |
| Često: često: | dispepsija, gastrointestinalni | ||
| Često: često: | konstipacija, gastroezofagealna refluksna bolest | ||
| Manje | |||
| Poremećaji jetre i žuči | |||
| Često: | povišene alanin-aminotransferaze, povišene aspartat-aminotransferaze | ||
| Manje često: | kolelitijaza, jetreni poremećaji | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva Često: Manje često: mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | osip, alopecija, dermatitis reakcije na koži, psorijaza (novonastala ili postojeće psorijaze, palmarna/plantarna i pustularna), urtikarija reakcije, eksfolijacija kože, vaskulitis (kožni) | pruritus, bulozne pogoršanje | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva Često: Manje često: mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | lihenoidne | ||
| Rijetko: | |||
| Nepoznato: | pogoršanje simptoma dermatomiozitisa | ||
| Poremećaji | sličan lupusu | sindrom | Rijetko: |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | poremećaji mokraćnog mjehura, bubrežni poremećaji | Rijetko: | |
| Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Manje često: | poremećaji dojki, menstrualni poremećaji | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | pireksija, astenija, reakcije na mjestu injekcije (npr. eritem, urtikarija, induracija, bol, stvaranje modrica, pruritus, | ||
| Često: | i parestezija na mjestu injekcije), nelagoda u | ||
| Često: | otežano | ||
| Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije | |||
| Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije | |||
| iritacija prsištu | |||
| zacjeljivanje | |||
| Rijetko: | |||
| kostiju | frakture | Često: |
* zabilježeno s drugim TNF-blokatorima.
U cijelom ovom poglavlju, medijan trajanja praćenja (približno 4 godine) uglavnom je prikazan za sve primjene golimumaba. Tamo gdje je primjena golimumaba prikazana po dozi, medijan trajanja praćenja varira (približno 2 godine za dozu od 50 mg, približno 3 godine za dozu od 100 mg) jer se bolesnicima jedna doza mogla zamijeniti drugom.
Opis odabranih nuspojava
Infekcije
U kontroliranom razdoblju pivotalnih ispitivanja infekcije gornjih dišnih puteva bile su najčešće nuspojave, prijavljene u 12,6% bolesnika liječenih golimumabom (incidencija na 100 ispitanik-godina: 60,8; 95%CI: 55,0; 67,1), u odnosu na 11,0% bolesnika iz kontrolne skupine (incidencija na
100 ispitanik-godina: 54,5; 95%CI: 46,1; 64,0). U kontroliranim i nekontroliranim dijelovima ispitivanja s medijanom praćenja približno 4 godine, za bolesnike liječene golimumabom je incidencija infekcija gornjih dišnih puteva na 100 ispitanik-godina iznosila 34,9 događaja; 95%CI: 33,8; 36.,0.
U kontroliranom razdoblju pivotalnih ispitivanja infekcije su zabilježene u 23,0% bolesnika liječenih golimumabom (incidencija na 100 ispitanik-godina: 132,0; 95%CI: 123,3; 141,1), u odnosu na 20,2% bolesnika iz kontrolne skupine (incidencija na 100 ispitanik-godina: 122,3; 95%CI: 109,5; 136,2). U kontroliranim i nekontroliranim dijelovima ispitivanja s medijanom praćenja približno 4 godine, za bolesnike liječene golimumabom incidencija infekcija na 100 ispitanik-godina iznosila je 81,1 događaja; 95%CI: 79,5; 82,8.
U kontroliranom razdoblju ispitivanja u bolesnika s RA, PsA, AS i aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza, ozbiljne infekcije zabilježene su u 1,2% bolesnika liječenih golimumabom te u 1,2% bolesnika iz kontrolne skupine. U kontroliranom razdoblju ispitivanja u bolesnika s RA, PsA, AS i aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza, incidencija ozbiljnih infekcija na 100 ispitanik-godina praćenja iznosila je: 7,3; 95%CI: 4,6; 11,1 za grupu liječenu golimumabom u dozi od 100 mg; 2,9; 95%CI: 1,2; 6,0 za grupu liječenu golimumabom u dozi od 50 mg te 3,6; 95%CI: 1,5; 7,0 za placebo grupu. U kontroliranom razdoblju ispitivanja uvodne terapije golimumabom u bolesnika s UC ozbiljne infekcije zabilježene su u 0,8% bolesnika liječenih golimumabom te u 1,5% bolesnika iz kontrolne skupine. Ozbiljne infekcije zabilježene u bolesnika liječenih golimumabom uključuju tuberkulozu, bakterijske infekcije, uključujući sepsu i pneumoniju, invazivne gljivične infekcije i druge oportunističke infekcije. Neke od tih infekcija imale su smrtni ishod. U kontroliranim i nekontroliranim dijelovima pivotalnih ispitivanja s medijanom praćenja do 3 godine, primijećena je povećana incidencija ozbiljnih infekcija uključujući oportunističke infekcije i tuberkulozu u bolesnika liječenih golimumabom u dozi od 100 mg u odnosu na bolesnike liječene golimumabom u dozi od 50 mg. Incidencija svih ozbiljnih infekcija na 100 ispitanik-godina iznosila je 4,1 događaja; 95%CI: 3,6; 4,5 za bolesnike liječene golimumabom u dozi od 100 mg te 2,5 događaja; 95%CI: 2,0; 3,1 za bolesnike liječene golimumabom u dozi od 50 mg.
Zloćudne bolesti
Limfomi
Incidencija limfoma u bolesnika liječenih golimumabom tijekom pivotalnih ispitivanja bila je viša nego što se očekuje u općoj populaciji. U kontroliranim i nekontroliranim dijelovima ispitivanja s medijanom praćenja do 3 godine primijećena je viša incidencija limfoma u bolesnika liječenih golimumabom u dozi od 100 mg u odnosu na bolesnike liječene golimumabom u dozi od 50 mg. Limfom je dijagnosticiran u 11 ispitanika (1 iz skupine liječene golimumabom u dozi od 50 mg i 10 u skupini liječenoj golimumabom u dozi od 100 mg) s incidencijom (95%CI) na 100 ispitanik-godina praćenja od 0,03 (0,00; 0,15) događaja te 0,13 (0,06; 0,24) za golimumab u dozi od 50 mg i 100 mg, a 0,00 (0,00; 0,57) događaja za placebo. Većina limfoma zabilježena je u ispitivanju GO-AFTER, koje je uključilo bolesnike prethodno izložene TNF-blokatorima u kojih je bolest dulje trajala i bila otpornija na liječenje.
Druge zloćudne bolesti osim limfoma
U kontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja s približno 4 godine praćenja, incidencija malignih bolesti koje nisu limfomi (osim nemelanomskog raka kože) bila je slična u skupini koja je primala golimumab i u kontrolnim skupinama. Tijekom približno 4 godine praćenja incidencija malignih bolesti koje nisu limfomi (osim nemelanomskog raka kože) bila je slična onoj u općoj populaciji.
U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja s medijanom praćenja do 3 godine nemelanomski rak kože dijagnosticiran je u 5 ispitanika koji su primali placebo, 10 ispitanika liječenih golimumabom u dozi od 50 mg te 31 ispitanika liječenog golimumabom u dozi od 100 mg), s incidencijom (95%, CI) na 100 ispitanik-godina praćenja od 0,36 (0,26; 0,49) događaja za obje doze golimumaba, a 0,87 (0,28; 2,04) događaja za placebo.
U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja s medijanom praćenja do 3 godine druge zloćudne bolesti osim melanoma, nemelanomskog raka kože i limfoma dijagnosticirane su u 5 ispitanika koji su primali placebo, 21 ispitanika liječenih golimumabom u dozi od 50 mg te 34 ispitanika liječenih golimumabom u dozi od 100 mg, s incidencijom (95%, CI) na 100 ispitanik-godina praćenja od 0,48 (0,36; 0,62) za obje doze golimumaba, a 0,87 (0,28; 2,04) događaja za placebo.
Slučajevi prijavljeni u kliničkim ispitivanjima u bolesnika s astmom
U jednom eksplorativnom kliničkom ispitivanju bolesnici s teškom perzistentnom astmom primili su udarnu dozu golimumaba supkutano (150% predviđene terapijske doze) u nultom tjednu, a zatim doze od 200 mg golimumaba, 100 mg golimumaba, ili 50 mg golimumaba supkutano svaka 4 tjedna, do 52. tjedna. Prijavljeno je 8 malignoma u kombiniranoj skupini bolesnika koji su se liječili golimumabom (n = 230), a niti jedan u skupini koja je primala placebo (n = 79). Limfom je prijavljen u 1 bolesnika, nemelanomski rak kože u 2, a druge zloćudne bolesti u njih 5. Nije opaženo specifično grupiranje bilo koje vrste malignoma.
Tijekom dijela ispitivanja s kontrolom placeba incidencija svih malignoma (95%CI) na 100 ispitanik-godina praćenja iznosila je u skupini liječenoj golimumabom 3,19 (1,38; 6,28). U tom ispitivanju incidencija (95%CI) limfoma na 100 ispitanik-godina praćenja u bolesnika liječenih golimumabom iznosila je 0,40 (0,01; 2,20), incidencija nemelanomskog raka kože 0,79 (0,10; 2,86), a incidencija drugih zloćudnih tumora 1,99 (0,64; 4,63). Među ispitanicima koji su primali placebo incidencija tih malignoma (95%CI) na 100 ispitanik-godina praćenja bila je 0,00 (0,00; 2,94). Značaj ovih nalaza nije poznat.
Neurološki događaji
U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja s medijanom praćenja do 3 godine primijećena je povećana incidencija demijelinizacije u bolesnika liječenih golimumabom u dozi od 100 mg u odnosu na bolesnike liječene golimumabom u dozi od 50 mg.
Povišene razine jetrenih enzima
U kontroliranom razdoblju pivotalnih ispitivanja u bolesnika s RA i PsA blago povećanje razine ALT-a (> 1 i < 3 x iznad gornje granice normale (GGN)) nastupilo je u sličnom omjeru u bolesnika koji su primali golimumab i u bolesnika u kontrolnoj skupini (22,1% naspram 27,4% bolesnika); u ispitivanju u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom i aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza blago povećanje razine ALT-a imalo je više bolesnika koji su primali golimumab (26,9%) nego onih u kontrolnoj skupini (10,6%). U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja u bolesnika s RA i PsA, s medijanom praćenja od približno 5 godina, incidencija blagog porasta razina ALT-a bila je slična u bolesnika koji su primali golimumab i u bolesnika kontrolne skupine u ispitivanjima reumatoidnog artritisa i psorijatičnog artritisa. U kontroliranom razdoblju pivotalnih ispitivanja uvodne terapije golimumabom u bolesnika s UC, blago povećanje razine ALT-a (> 1 i < 3 x GGN) nastupilo je u sličnom omjeru u bolesnika koji su primali golimumab i u bolesnika u kontrolnoj skupini (8,0% naspram 6,9% bolesnika). U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja u bolesnika s UC, s medijanom praćenja od približno 2 godine, udio bolesnika s blagim porastom razina ALT-a iznosio je 24,7% u bolesnika koji su primali golimumab tijekom razdoblja održavanja u sklopu ispitivanja u bolesnika s UC.
U kontroliranom razdoblju pivotalnih ispitivanja u bolesnika s RA i AS povećanje razine ALT-a ≥ 5 x iznad GGN nije bilo često te je primijećeno u više bolesnika koji su primali golimumab (0,4% naspram 0,9%) nego u kontrolnoj skupini (0,0%). Taj trend nije opažen u bolesnika s psorijatičnim artritisom. U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja u bolesnika s RA, PsA i AS, s medijanom praćenja od 5 godina, incidencija porasta razina ALT-a ≥ 5 x iznad GGN bila je slična u bolesnika koji su primali golimumab te u bolesnika kontrolne skupine. Općenito su ta povišenja bila asimptomatična, a abnormalne vrijednosti su se smanjile ili vratile na normalu bilo nastavkom ili prekidom liječenja golimumabom, ili modifikacijom istodobno propisanih lijekova. Nije bilo prijavljenih slučajeva u kontroliranim i nekontroliranim razdobljima ispitivanja aksijalnog spondiloartritisa bez radiološkog dokaza (do 1 godine). U kontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja uvodne terapije golimumabom u bolesnika s UC, povećanje razine ALT-a ≥ 5 x iznad GGN nastupilo je u sličnom omjeru u bolesnika koji su primali golimumab i u bolesnika koji su primali placebo (0,3% naspram 1,0% bolesnika). U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja u bolesnika s UC, s medijanom praćenja od približno 2 godine, udio bolesnika s porastom razina ALT-a ≥ 5 x iznad GGN iznosio je 0,8% u bolesnika koji su primali golimumab tijekom razdoblja održavanja u sklopu ispitivanja u bolesnika s UC.
U sklopu pivotalnih ispitivanja u bolesnika s RA, PsA, AS i aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza, u jednog bolesnika s postojećim oštećenjem jetre iz RA ispitivanja, koji je uz golimumab primao i druge lijekove koji su mogli tome pridonijeti, razvio se neinfektivni hepatitis uz žuticu, sa smrtnim ishodom. Ne može se isključiti da je golimumab pridonio ili pogoršao stanje.
Reakcije na mjestu injekcije
U kontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja reakcije na mjestu injekcije imalo je 5,4% bolesnika liječenih golimumabom, u odnosu na 2,0% bolesnika u kontrolnoj skupini. Prisustvo protutijela na golimumab može povećati rizik od reakcije na mjestu injekcije. Većina reakcija na mjestu injekcije bila je blaga ili umjerena, a najčešće su se manifestirale kao eritem na mjestu primjene injekcije. Reakcije na mjestu injekcije obično nisu zahtijevale prekid liječenja.
U kontroliranim ispitivanjima faze IIb i/ili faze III u bolesnika s RA, PsA, AS, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza i teškom perzistentnom astmom te ispitivanjima faze II/III u bolesnika s UC ni u jednog bolesnika liječenog golimumabom nije nastupila anafilaktička reakcija.
Autoimuna protutijela
U kontroliranim i nekontroliranim razdobljima pivotalnih ispitivanja, tijekom jednogodišnjeg praćenja 3,5% bolesnika liječenih golimumabom i 2,3% bolesnika u kontrolnoj skupini postalo je po prvi puta pozitivno na antinuklearna protutijela (ANA) (s titrom od 1:160 ili višim). U bolesnika koji su na početku bili negativni na anti-dsDNA protutijela, učestalost zabilježenih pozitivnih nalaza na anti-dsDNA nakon godinu dana praćenja iznosila je 1,1%.
Pedijatrijska populacija
Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis
Sigurnost golimumaba ispitivala se u ispitivanju faze III koje je uključivalo 173 bolesnika s pJIA u dobi od 2 do 17 godina. Prosječno vrijeme praćenja iznosilo je približno dvije godine. U ovom su ispitivanju vrsta i učestalost prijavljenih štetnih događaja bile slične onima primijećenima u ispitivanjima provedenima u odraslih bolesnika s RA.
Ulcerozni kolitis
Sigurnost golimumaba ispitivala se u ispitivanju faze III koje je uključivalo 69 bolesnika u dobi od 4 do 17 godina s umjerenim do teškim oblikom aktivnog ulceroznog kolitisa. U ovom su ispitivanju zabilježene nuspojave bile u skladu s utvrđenim sigurnosnim profilom golimumaba u odraslih bolesnika s UC-om.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
U kliničkom ispitivanju primijenjene su pojedinačne intravenske doze do 10 mg/kg i nije došlo do toksičnosti koja bi ograničavala dozu. U slučaju predoziranja preporučuje se praćenje bolesnika kako bi se uočili eventualni znakovi ili simptomi nuspojava te odmah započelo odgovarajuće simptomatsko liječenje.
Farmakodinamička svojstva
Farmakoterapijska skupina: Imunosupresivi, inhibitori faktora nekroze tumora alfa (TNF-α), ATK oznaka: L04AB06
Mehanizam djelovanja
Golimumab je humano monoklonsko protutijelo koje s velikim afinitetom tvori stabilne komplekse kako s topljivim tako i s transmembranskim bioaktivnim oblicima humanog TNF-α, što sprječava vezanje TNF-α za njegove receptore.
Farmakodinamički učinci
Ispitivanja su pokazala da vezanje humanog TNF-a golimumabom neutralizira ekspresiju adhezijskih molekula E-selektina, adhezijske molekule krvožilnih stanica (VCAM)-1 i međustanične adhezijske molekule (ICAM)-1 na staničnoj površini ljudskih endotelnih stanica, koju izaziva TNF-α. Golimumab također in vitro inhibira TNF-om potaknuto izlučivanje interleukina (IL)-6, IL-8 kao i faktora stimulacije kolonije granulocita i makrofaga (GM-CSF) iz ljudskih endotelnih stanica.
Zabilježeno je sniženje razina C-reaktivnog proteina (CRP) u odnosu na skupine koje su primale placebo, a liječenje lijekom Simponi dovelo je do značajnog smanjenja serumskih razina IL-6, ICAM-1, matriksne metaloproteinaze (MMP)-3 i vaskularnog endotelnog faktora rasta (VEGF) u odnosu na početne vrijednosti, u usporedbi s kontrolnom skupinom. Nadalje, razine TNF-α smanjene su u bolesnika s reumatoidnim artritisom i ankilozantnim spondilitisom, a razine IL-8 u bolesnika s psorijatičnim artritisom. Ove su promjene zabilježene na prvoj kontroli (u 4. tjednu) nakon početne primjene lijeka Simponi i općenito su se održale do 24. tjedna.
Klinička djelotvornost
Poliartikularni juvenilini idiopatski artritis
Sigurnost i djelotvornost lijeka Simponi ocijenjene su u randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključivalo fazu ukidanja aktivne terapije (engl. withdrawal study) (GO-KIDS), provedenom u 173 djece (u dobi od 2 do 17 godina) s aktivnim pJIA i najmanje 5 aktivnih zglobova koji nisu ostvarili odgovarajući odgovor na MTX. U ispitivanje su bila uključena djeca s JIA poliartikularnog tijeka (poliartritis pozitivan ili negativan na reumatoidni faktor, prošireni oligoartritis, juvenilni psorijatični artritis ili sistemski JIA bez trenutnih sistemskih simptoma). Medijan broja aktivnih zglobova na početku ispitivanja iznosio je 12, a medijan CRP-a 0,17 mg/dl.
Prvi dio ispitivanja sastojao se od 16-tjedne otvorene faze u kojoj je 173 uključene djece primalo Simponi u dozi od 30 mg/m 2 (maksimalno 50 mg), primijenjenoj supkutano svaka 4 tjedna, i MTX. 154 djece koja su u 16. tjednu postigla Ped 30 odgovor prema Američkom reumatološkom društvu (engl. American College of Rheumatology, ACR) ušlo je u drugi dio ispitivanja, fazu randomiziranog ukidanja aktivne terapije, u kojoj se primjenjivao Simponi u dozi od 30 mg/m 2 (maksimalno 50 mg) + MTX ili placebo + MTX svaka 4 tjedna. Nakon razbuktavanja bolesti djeca su primala Simponi u dozi od 30 mg/m 2 (maksimalno 50 mg) + MTX. U 48. tjednu, djeca su ušla u dugotrajan produžetak ispitivanja.
Djeca uključena u ovo ispitivanje postigla su odgovore ACR Ped 30, 50, 70 i 90 već od 4. tjedna.
U 16. tjednu je 87% djece postiglo odgovor ACR Ped 30, njih 79% odgovor ACR Ped 50, 66% odgovor ACR Ped 70, a 36% odgovor ACR Ped 90. U 16. tjednu, 34% djece imalo je neaktivnu bolest, koja se definirala kao prisutnost svih sljedećih elemenata: nijedan zglob zahvaćen aktivnim artritisom; bez vrućice, osipa, serozitisa, splenomegalije, hepatomegalije ili generalizirane limfadenopatije koja bi se mogla pripisati JIA; bez aktivnog uveitisa; normalna brzina sedimentacije eritrocita (engl. erythrocyte sedimentation rate, ESR) (< 20 mm/sat) ili normalna vrijednost CRP-a
(< 1,0 mg/dl); liječnikova opća ocjena aktivnosti bolesti (VAS: ≤ 5 mm); trajanje jutarnje ukočenosti < 15 minuta.
U 16. tjednu, sve su komponente odgovora ACR Ped pokazivale klinički značajno poboljšanje u odnosu na početnu vrijednost.
Tablica 3 Poboljšanje komponenata odgovora ACR Ped od početka ispitivanja do 16. tjedna a
| Medijan postotka poboljšanja Simponi 30 mg/m 2 n b = 173 | |
|---|---|
| Liječnikova opća ocjena bolesti (VAS c: 0-10 cm) | 88% |
| Ukupno blagostanje prema općoj ocjeni ispitanika/roditelja (VAS: 0-10 cm) | 67% |
| Broj aktivnih zglobova | 92% |
| Broj zglobova s ograničenom pokretljivošću | 80% |
| Fizička funkcija prema CHAQ rezultatu d | 50% |
| ESR (mm/h) e | 33% |
- a početak ispitivanja = 0. tjedan
- b "n" označava broj uključenih bolesnika
- c VAS: vizualna analogna skala
- d CHAQ (Child Health Assessment Questionaire) = upitnik za ocjenu zdravlja djece
- e ESR (mm/h): brzina sedimentacije eritrocita (milimetara na sat)
Primarna mjera ishoda, udio djece koja su postigla odgovor ACR Ped 30 u 16. tjednu i koja nisu doživjela razbuktavanje bolesti između 16. i 48. tjedna, nije postignuta. Većina djece nije doživjela razbuktavanje bolesti između 16. i 48. tjedna (59% u skupini koja je primala Simponi +MTX te 53% u skupini koja je primala placebo +MTX; p-vrijednost = 0,41).
Prethodno definirane analize primarne mjere ishoda u podskupinama prema početnim vrijednostima CRP-a (≥ 1 mg/dl naspram < 1 mg/dl) pokazale su više stope razbuktavanja bolesti u skupini ispitanika koja je primala placebo +MTX nego u onoj koja je primala Simponi +MTX među ispitanicima s početnim vrijednostima CRP-a ≥ 1 mg/dl (87% naspram 40%, p = 0,0068).
U 48. tjednu, 53% djece u skupini koja je primala Simponi +MTX te 55% djece u skupini koja je primala placebo +MTX ostvarilo je odgovor ACR Ped 30, dok je 40% djece koja su primala Simponi +MTX i 28% djece koja su primala placebo +MTX postiglo neaktivnu bolest.
Reumatoidni artritis u odraslih
Djelotvornost lijeka Simponi dokazana je u tri multicentrična, randomizirana, dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u više od 1500 bolesnika u dobi od ≥ 18 godina, kojima je dijagnosticiran umjereno do vrlo aktivan reumatoidni artritis prema kriterijima Američkog reumatološkog društva (ACR) najmanje 3 mjeseca prije probira u ispitivanje. Ti bolesnici imali su najmanje 4 otečena i 4 bolna zgloba. Simponi ili placebo primijenjeni su supkutano svaka 4 tjedna.
U ispitivanju GO-FORWARD ocijenjena su 444 bolesnika s aktivnim reumatoidnim artritisom unatoč stabilnoj dozi metotreksata (MTX) od najmanje 15 mg na tjedan, koji prethodno nisu liječeni TNF-blokatorom. Bolesnici su randomizirani u skupine koje su primale placebo i MTX, Simponi 50 mg i MTX, Simponi 100 mg i MTX ili Simponi 100 mg i placebo. Bolesnici koji su primali placebo i MTX prebačeni su na Simponi 50 mg i MTX nakon 24. tjedna. U 52. tjednu bolesnici su ušli u dugotrajnu, otvorenu fazu nastavka ovog ispitivanja.
U ispitivanju GO-AFTER ocijenjeno je 445 bolesnika koji su prethodno liječeni jednim ili više TNF-blokatorima, adalimumabom, etanerceptom ili infliksimabom. Bolesnici su randomizirani u skupine koje su primale placebo, Simponi 50 mg ili Simponi 100 mg. Bolesnici su tijekom ispitivanja mogli nastaviti istodobnu DMARD terapiju metotreksatom (MTX), sulfasalazinom (SSZ), i/ili hidroksiklorokinom (HCQ). Kao razlog prekida prethodne anti-TNF terapije navedeni su nedovoljna djelotvornost (58%), nepodnošenje lijeka (13%) i/ili razlozi koji se ne odnose na sigurnost ili djelotvornost (29%, uglavnom financijski razlozi).
U ispitivanju GO-BEFORE ocijenjeno je 637 bolesnika s aktivnim reumatoidnim artritisom koji prethodno nisu bili liječeni metotreksatom i nisu primali TNF-blokator. Bolesnici su bili randomizirani u skupinu koja je primala placebo i MTX, skupinu koja je primala Simponi 50 mg i MTX, skupinu koja je primala Simponi 100 mg i MTX ili skupinu koja je primala Simponi 100 mg i placebo. U 52. tjednu, bolesnici su ušli u otvorenu fazu dugotrajnog nastavka tog ispitivanja u kojem se bolesnicima koji su primali placebo i MTX te koji su imali najmanje jedan osjetljivi ili otečeni zglob bili prebačeni na Simponi 50 mg i MTX.
Jedan primarni ishod u ispitivanju GO-FORWARD bio je postotak bolesnika koji su postigli odgovor ACR 20 u 14. tjednu, a drugi primarni ishod bio je poboljšanje u odnosu na početne vrijednosti u Upitniku procjene zdravlja (engl. Health Assessment Questionnaire, HAQ) u 24. tjednu. U ispitivanju GO-AFTER primarni je ishod bio postotak bolesnika koji su postigli odgovor ACR 20 u 14. tjednu. U ispitivanju GO-BEFORE primarni su ishodi bili postotak bolesnika koji su postigli odgovor ACR 50 u 24. tjednu i promjena u odnosu na početni broj bodova na Sharpovoj ljestvici modificiranoj prema van der Heijdeu (vdH-S) u 52. tjednu. Uz primarne ishode, obavljene su i dodatne procjene utjecaja liječenja lijekom Simponi na znakove i simptome artritisa, radiološki vidljiv odgovor, fizičku funkciju i zdravstveni aspekt kvalitete života.
Općenito nisu zabilježene klinički značajne razlike u mjerama djelotvornosti između režima doziranja lijeka Simponi od 50 mg i 100 mg, uz istodobno primijenjeni MTX, do 104. tjedna u ispitivanjima GO-FORWARD i GO-BEFORE te do 24. tjedna u ispitivanju GO-AFTER. U svim navedenim ispitivanjima reumatoidnog artritisa, prema ustroju ispitivanja, bolesnici u dugotrajnom produžetku ispitivanja mogli su prijeći s doze lijeka Simponi od 50 mg na 100 mg i obrnuto prema procjeni liječnika ispitivača.
Znakovi i simptomi
Ključni rezultati prema ACR kriterijima za dozu lijeka Simponi od 50 mg u 14., 24. i 52. tjednu u ispitivanjima GO-FORWARD, GO-AFTER i GO-BEFORE prikazani su u tablici 4 i opisani u nastavku. Odgovori na liječenje primijećeni su već pri prvoj kontroli (u 4. tjednu) nakon početne primjene lijeka Simponi.
U ispitivanju GO-FORWARD, od 89 ispitanika randomiziranih u skupinu koja je primala Simponi u dozi od 50 mg i MTX, 48 je i dalje primalo tu terapiju u 104. tjednu. Među njima je u 104. tjednu 40 bolesnika imalo odgovor ACR 20, 33 je imalo odgovor ACR 50, a 24 je imalo odgovor ACR 70. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi bile su opažene slične stope odgovora ACR 20/50/70 od 104. sve do 256. tjedna.
U ispitivanju GO-AFTER, postotak bolesnika koji su postigli odgovor ACR 20 bio je veći u skupini koja je primala Simponi nego u skupini koja je primala placebo, bez obzira na navedeni razlog za prekid jedne ili više prethodnih anti-TNF terapija.
Tablica 4 Ključni ishodi za djelotvornost iz kontroliranih ispitivanja GO-FORWARD, GO-AFTER i GO-BEFORE
| GO-FORWARD Aktivni RA unatoč primjeni MTX | GO-FORWARD Aktivni RA unatoč primjeni MTX | GO-AFTER Aktivni RA, prethodno liječen jednim ili više TNF-blokatora | GO-AFTER Aktivni RA, prethodno liječen jednim ili više TNF-blokatora | GO-BEFORE Aktivni RA, bez prethodne primjene MTX | GO-BEFORE Aktivni RA, bez prethodne primjene MTX | |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Placebo + MTX | Simponi 50 mg + MTX | Placebo | Simponi 50 mg | Placebo + MTX | Simponi 50 mg + MTX | |
| n a | 133 | 89 | 150 | 147 | 160 | 159 |
| Bolesnici koji su odgovorili na liječenje, % bolesnika | ||||||
| ACR 20 | ||||||
| 14. tjedan | 33% | 55%* | 18% | 35%* | NP | NP |
| 24. tjedan | 28% | 60%* | 16% | 31% p = 0,002 | 49% | 62% |
| 52. tjedan | NP | NP | NP | NP | 52% | 60% |
| ACR 50 | ||||||
| 14. tjedan | 10% | 35%* | 7% | 15% p = 0,021 | NP | NP |
| 24. tjedan | 14% | 37%* | 4% | 16%* | 29% | 40% |
| 52. tjedan | NP | NP | NP | NP | 36% | 42% |
| ACR 70 | ||||||
| 14. tjedan | 4% | 14% p = 0,008 | 2% | 10% p = 0,005 | NP | NP |
| 24. tjedan | 5% | 20%* | 2% | 9% p = 0,009 | 16% | 24% |
| 52. tjedan | NP | NP | NP | NP | 22% | 28% |
a n se odnosi na randomizirane bolesnike; stvarni broj bolesnika koje je bilo moguće ocijeniti za pojedini ishod može se razlikovati po vremenskim točkama procjene.
* p ≤ 0,001
NP: nije primjenjivo
U ispitivanju GO-BEFORE primarna analiza bolesnika s umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom (kombinirale su se skupine koje su primale Simponi od 50 i 100 mg i MTX nasuprot skupini koja je primala samo MTX za odgovor ACR 50) nije pokazala statistički značajnu razliku u 24. tjednu (p = 0,053). U 52. tjednu u ukupnoj je populaciji postotak bolesnika koji su postigli odgovor ACR u skupini koja je primala Simponi 50 mg i MTX bio općenito veći, ali ne i statistički značajno različit od onog u skupini koja je primala samo MTX. Dodatne analize provedene su u podskupinama reprezentativnima za navedenu populaciju bolesnika s teškim, aktivnim i progresivnim reumatoidnim artritisom. Pokazalo se da Simponi 50 mg + MTX općenito ima veći učinak nego sam MTX u navedenoj populaciji u usporedbi s ukupnom populacijom bolesnika.
U ispitivanjima GO-FORWARD i GO-AFTER, klinički važni i statistički značajni odgovori na ljestvici aktivnosti bolesti (engl. Disease Activity Scale, DAS) 28 opaženi su u svakoj prethodno određenoj vremenskoj točki, u 14. i 24. tjednu (p ≤ 0,001). Odgovor DAS28 kod bolesnika koji su nastavili liječenje lijekom Simponi te koje im je randomizacijom bilo dodijeljeno na početku ispitivanja održao se do 104. tjedna. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi odgovori DAS28 bili su slični od 104. do 256. tjedna.
U ispitivanju GO-BEFORE mjerio se glavni klinički odgovor, koji se definirao kao neprekidno prisutan odgovor ACR 70 tijekom razdoblja od 6 mjeseci. U 52. tjednu, 15% bolesnika u skupini koja je primala Simponi 50 mg i MTX postignut je glavni klinički odgovor u odnosu na 7% bolesnika u skupini koja je primala placebo i MTX (p = 0,018). Od 159 ispitanika randomiziranih u skupinu koja je primala Simponi 50 mg i MTX, 96 je i dalje bilo na toj terapiji u 104. tjednu. Među njima je u 104. tjednu 85 bolesnika imalo odgovor ACR 20, 66 je imalo odgovor ACR 50, a 53 je imalo odgovor ACR 70. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi bile su opažene slične stope odgovora ACR 20/50/70 od 104. do 256. tjedna.
Radiološki odgovor
U ispitivanju GO-BEFORE za procjenu stupnja strukturalnog oštećenja koristila se promjena u broju bodova na vdH-S ljestvici u odnosu na početnu vrijednost, kompozitni rezultat strukturnog oštećenja koji radiološki mjeri broj i veličinu erozija zgloba i stupanj suženja zglobnog prostora na šakama/zapešćima i stopalima. Ključni rezultati za dozu lijeka Simponi od 50 mg u 52. tjednu prikazani su u tablici 5.
Broj bolesnika u kojih nije bilo novih erozija ili je promjena u odnosu na početno stanje ukupnog broja bodova na vdH-S ljestvici iznosila ≤ 0 bio je značajno veći u skupini liječenoj lijekom Simponi nego u kontrolnoj skupini (p = 0,003). Radiološki učinci primijećeni u 52. tjednu održali su se do 104. tjedna. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi radiografski učinci bili su slični od 104. do 256. tjedna.
Tablica 5 Srednja vrijednost (SD) radiološki vidljivih promjena u odnosu na početno stanje ukupnog broja vdH-S bodova u 52. tjednu u ukupnoj populaciji u ispitivanju GO-BEFORE
| Placebo + MTX | Simponi 50 mg + MTX | |
|---|---|---|
| n a | 160 | 159 |
| Ukupni broj bodova | ||
| Početni broj bodova | 19,7 (35,4) | 18,7 (32,4) |
| Promjena u odnosu na početni broj bodova | 1,4 (4,6) | 0,7 (5,2)* |
| Bodovi za eroziju | ||
| Početni broj bodova | 11,3 (18,6) | 10,8 (17,4) |
| Promjena u odnosu na početni broj bodova | 0,7 (2,8) | 0,5 (2,1) |
| JSN bodovi | ||
| Početni broj bodova | 8,4 (17,8) | 7,9 (16,1) |
| Promjena u odnosu na početni broj bodova | 0,6 (2,3) | 0,2 (2,0)** |
a n je broj randomiziranih bolesnika
* p = 0,015
** p = 0,044
Fizička funkcija i zdravstveni aspekt kvalitete života
Fizička funkcija i stupanj invalidnosti procijenjeni su kao poseban ishod iz ispitivanja GO-FORWARD i GO-AFTER pomoću indeksa invalidnosti iz upitnika HAQ DI. U tim ispitivanjima je s lijekom Simponi postignuto klinički vrijedno i statistički značajno poboljšanje rezultata HAQ DI u 24. tjednu u odnosu na početne vrijednosti, u usporedbi s kontrolnom skupinom. Kod bolesnika koji su nastavili liječenje lijekom Simponi koje im je randomizacijom bilo dodijeljeno na početku ispitivanja poboljšanje rezultata HAQ DI održalo se do 104. tjedna. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi poboljšanje u HAQ DI bilo je slično od 104. do 256. tjedna.
U ispitivanju GO-FORWARD pokazano je klinički vrijedno i statistički značajno poboljšanje zdravstvenog aspekta kvalitete života u 24. tjednu, mjereno rezultatom fizičke komponente upitnika SF-36 u bolesnika liječenih lijekom Simponi naspram onih koji su primali placebo. Kod bolesnika koji su nastavili liječenje lijekom Simponi koje im je randomizacijom bilo dodijeljeno na početku ispitivanja, poboljšanje SF-36 fizičke komponente održalo se do 104. tjedna. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi poboljšanje na fizičkoj komponenti upitnika SF-36 bilo je slično od 104. do 256. tjedna. U ispitivanjima GO-FORWARD i GO-AFTER zabilježeno je statistički značajno poboljšanje parametra umora, mjereno ljestvicom umora sustava upitnika Funkcionalne procjene terapije kroničnih bolesti (FACIT-F).
Psorijatični artritis u odraslih
Sigurnost i djelotvornost lijeka Simponi procijenjeni su u multicentričnom, randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju (GO-REVEAL) u 405 odraslih bolesnika s aktivnim psorijatičnim artritisom (≥ 3 otečena i ≥ 3 bolna zgloba) unatoč liječenju nesteroidnim antireumaticima ili DMARD terapiji. Bolesnici su u tom ispitivanju imali dijagnozu psorijatičnog artritisa najmanje 6 mjeseci i najmanje blagi stupanj bolesti. Uključeni su bolesnici sa svakim podtipom psorijatičnog artritisa, uključujući poliartikularni artritis bez reumatoidnih čvorića (43%), asimetrični periferni artritis (30%), artritis distalnih interfalangealnih zglobova (15%), spondilitis s perifernim artritisom (11%) i mutilirajući artritis (1%). Nije bilo dopušteno prethodno liječenje TNF-blokatorima. Simponi ili placebo primijenjeni su supkutano svaka 4 tjedna. Bolesnici su nasumce podijeljeni u skupine koje su primale placebo, Simponi 50 mg ili Simponi 100 mg. Bolesnici koji su primali placebo prebačeni su na Simponi 50 mg nakon 24. tjedna. Bolesnici su ušli u dugotrajni produžetak ispitivanja otvorenog tipa u 52. tjednu. Otprilike 48% bolesnika nastavilo je primati stabilne doze metotreksata (≤ 25 mg na tjedan). Primarni ishodi bili su postotak bolesnika koji su postigli odgovor ACR 20 u 14. tjednu i promjena u odnosu na početnu vrijednost ukupnog broja vdH-S bodova za psorijatični artritis u 24. tjednu.
Općenito, nisu opažene klinički značajne razlike u mjerilima djelotvornosti između režima doziranja lijeka Simponi od 50 mg i 100 mg do 104. tjedna. Prema ustroju ispitivanja, bolesnici u dugotrajnom produžetku ispitivanja mogli su prijeći s doze lijeka Simponi od 50 mg na 100 mg i obrnuto prema procjeni liječnika ispitivača.
Znakovi i simptomi
Ključni rezultati za dozu od 50 mg u 14. i 24. tjednu prikazani su u tablici 6 i opisani u nastavku.
Tablica 6 Ključni ishodi za djelotvornost iz ispitivanja GO-REVEAL
| Placebo | Simponi 50 mg* | |
|---|---|---|
| n a | 113 | 146 |
| Bolesnici koji su odgovorili na liječenje, % bolesnika | ||
| ACR 20 | ||
| 14. tjedan | 9% | 51% |
| 24. tjedan | 12% | 52% |
| ACR 50 | ||
| 14. tjedan | 2% | 30% |
| 24. tjedan | 4% | 32% |
| ACR 70 | ||
| 14. tjedan | 1% | 12% |
| 24. tjedan | 1% | 19% |
| PASI b 75 c | ||
| 14. tjedan | 3% | 40% |
| 24. tjedan | 1% | 56% |
* p < 0,05 za sve usporedbe;
a n se odnosi na randomizirane bolesnike; stvarni broj bolesnika koje je bilo moguće ocijeniti za svaki pojedini ishod može se razlikovati po vremenskim točkama procjene.
b Psoriasis Area and Severity Index
c na temelju podskupa bolesnika s površinom tijela zahvaćenom psorijazom (BSA) ≥ 3% na početku ispitivanja, 79 bolesnika (69,9%) u skupini koja je primala placebo i 109 (74,3%) u skupini koja je primala Simponi 50 mg.
Odgovori su zabilježeni na prvom kontrolnom pregledu nakon početne primjene lijeka Simponi (4. tjedan). Slični odgovori ACR 20 u 14. tjednu opaženi su u bolesnika s poliartikularnim artritisom bez reumatoidnih čvorića i s asimetričnim perifernim artritisom. Broj bolesnika s drugim podtipovima psorijatičnog artritisa bio je premalen da bi omogućio smislenu procjenu. Zabilježeni odgovori u skupinama liječenim lijekom Simponi bili su slični u bolesnika koji su istodobno primali MTX i u onih koji ga nisu uzimali. Od 146 bolesnika randomiziranih u skupinu koja je primala Simponi 50 mg, 70 ih je i dalje uzimalo tu terapiju u 104. tjednu. Od tih 70 bolesnika, 64 je imalo odgovor ACR 20, 46 je imalo odgovor ACR 50, a 31 bolesnik imao je odgovor ACR 70. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi bile su opažene slične stope odgovora ACR 20/50/70 od 104. do 256. tjedna.
U 14. i 24. tjednu bili su primijećeni i statistički značajni odgovori DAS28 (p < 0,05).
U bolesnika liječenih lijekom Simponi opažena su poboljšanja parametara periferne aktivnosti psorijatičnog artritisa (npr. broja otečenih zglobova, broja bolnih/osjetljivih zglobova, daktilitisa i entezitisa) u 24. tjednu. Liječenje lijekom Simponi dovelo je do značajnog poboljšanja fizičke funkcije, procijenjene upitnikom HAQ DI, kao i do značajnog poboljšanja zdravstvenog aspekta kvalitete života, mjereno zbrojem bodova za fizičku i mentalnu komponentu upitnika SF-36. U bolesnika koji su nastavili uzimati Simponi koji im je randomizacijom bio dodijeljen na početku ispitivanja odgovori DAS28 i HAQ DI održali su se do 104. tjedna. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi odgovori DAS28 i HAQ DI bili su slični od 104. do 256. tjedna.
Radiološki odgovor
Strukturalno oštećenje obiju šaka i stopala procijenilo se radiološki na temelju promjene broja vdH-S bodova u odnosu na početnu vrijednost, s time da se bodovanje prilagodilo za psorijatični artritis dodavanjem distalnih interfalangealnih zglobova šake.
Liječenje lijekom Simponi u dozi od 50 mg usporilo je napredovanje oštećenja perifernih zglobova u odnosu na placebo kako se pokazalo u 24. tjednu mjerenjem promjene u odnosu na početni ukupni broj bodova na Sharpovoj ljestvici modificiranoj prema van der Heijdeu (vdH-S) (srednja vrijednost ± SD bila je 0,27 ± 1,3 u skupini koja je primala placebo i -0,16 ± 1,3 u skupini koja je primala Simponi; p = 0,011). Od 146 bolesnika randomiziranih u skupinu koja je primala Simponi 50 mg radiološki podaci iz 52. tjedna bili su dostupni za 126 bolesnika od kojih 77% nije imalo vidljivo napredovanje oštećenja u odnosu na početno stanje. U 104. tjednu radiološki podaci bili su dostupni za 114 bolesnika od kojih 77% nije imalo vidljivo pogoršanje u odnosu na početno stanje. Među bolesnicima koji su ostali u ispitivanju i bili liječeni lijekom Simponi, udio bolesnika u kojih nije došlo do progresije u odnosu na početno stanje bio je sličan od 104. do 256. tjedna.
Pedijatrijski ulcerozni kolitis
Sigurnost i djelotvornost lijeka Simponi procijenjeni su u multicentričnom, otvorenom ispitivanju faze III (PURSUIT 2) dizajniranom za uključivanje djece u dobi od 2 do 17 godina s umjerenim do teškim oblikom aktivnog UC-a definiranim početnim ukupnim Mayo rezultatom od 6 do 12, uključujući; endoskopski podrezultat ≥ 2. Djeca koja su prethodno bila izložena TNF-α blokatorima nisu bila podobna za sudjelovanje. Većina od 69 sudionika (97,1%) primala je lijekove povezane s UC-om (kortikosteroide, imunomodulatore i/ili 5-ASA); 52,2% sudionika primalo je kortikosteroide, a 88,4% peroralno 5-ASA. Srednja vrijednost dobi sudionika bila je 13,4 godine (raspon od 4 do 17). 53,6% (37) sudionika bile su djevojčice. Srednja vrijednost tjelesne težine bila je 52,4 kg (raspon od 16 do 107). Početne karakteristike bolesti za ukupnu populaciju koja je primala golimumab bile su reprezentativne za pedijatrijske bolesnike s umjerenim do teškim oblikom aktivnog UC-a.
Tijekom indukcijske faze (od 0. do 6. tjedna), djeca su supkutano primala golimumab u dozi temeljenoj na tjelesnoj težini, u 0. i 2. tjednu. Djeca s tjelesnom težinom ≥ 45 kg primala su fiksne indukcijske doze od 200 mg supkutano u 0. tjednu i 100 mg u 2. tjednu. Djeca s tjelesnom težinom < 45 kg primala su indukcijske doze prilagođene površini tijela, od 120 mg/m² supkutano (do maksimalno 200 mg) u 0. tjednu i 60 mg/m² supkutano (do maksimalno 100 mg) u 2. tjednu. U 6. tjednu ocijenjena je djelotvornosti i sigurnosti u djece.
Tijekom faze održavanja (od 6. do 54. tjedna), djeca koja su postigla klinički odgovor na golimumab (smanjenje Mayo rezultata za ≥ 30% i ≥ 3 boda u odnosu na početnu vrijednost, uz smanjenje podrezultata rektalnog krvarenja za ≥ 1 ili podrezultat rektalnog krvarenja 0 ili 1 koristeći lokalno očitanje endoskopskog podrezultata) nastavila su primati 100 mg golimumaba supkutano (djeca tjelesne težine ≥ 45 kg) ili 60 mg/m² (djeca tjelesne težine < 45 kg) svaka 4 tjedna do 50. tjedna. Djeci koja nisu postigla klinički odgovor u 6. tjednu mogle su se dati dodatne doze u 6. i 10. tjednu, nakon čega je u 14. tjednu provedena procjena odgovora kako bi se utvrdilo hoće li nastaviti primati golimumab svaka 4 tjedna do 50. tjedna. Od 41 djeteta koje je ušlo u fazu održavanja, 39 ih je ostalo u ispitivanju do 54. tjedna (određena im je djelotvornost prema ukupnom Mayo rezultatu).
Primarna mjera ishoda kliničke remisije, mjerena Mayo rezultatom, definirana je kao Mayo rezultat ≤ 2 boda, bez pojedinačnog podrezultata > 1 (na temelju endoskopskog podrezultata koji je dodijelio lokalni endoskopist). Ukupno, 22 djece (31,9%) pokazalo je kliničku remisiju u 6. tjednu. Među djecom koja su u 6. tjednu pokazala klinički odgovor, 31,7% bilo je u kliničkoj remisiji u 54. tjednu.
Tablica 7 Ključni ishodi za djelotvornost iz ispitivanja PURSUIT 2 - Induction i PURSUIT 2 - Maintenance
| PURSUIT 2 - Induction | PURSUIT 2 - Induction |
|---|---|
| Primarna mjera ishoda | Simponi N=69 |
| Ispitanici u kliničkoj remisiji, procijenjeno prema Mayo rezultatu u 6. tjednu a | 22 (31,9%) |
| Glavne sekundarne mjere ishoda | |
| Ispitanici s kliničkim odgovorom u 6. tjednu b | 39 (56,5%) |
| Ispitanici s cijeljenjem sluznice (endoskopski) u 6. tjednu c | 28 (40,6%) |
| PURSUIT 2 -Maintenance | |
| Glavne sekundarne mjere ishoda | Simponi N=41 |
| Ispitanici u kliničkoj remisiji, procijenjeno prema Mayo rezultatu u 54. tjednu a,e | 13 (31,7%) |
| Ispitanici s cijeljenjem sluznice (endoskopski) u 54. tjednu c | 15 (36,6%) |
| Ispitanici u kliničkoj remisiji u 54. tjednu, procijenjeno prema Mayo rezultatu, za sudionike koji su u kliničkoj remisiji u 6. tjednu a,d,e | 12 (54,5%) |
N = broj bolesnika
a Klinička remisija definirana je kao Mayo rezultat ≤ 2 boda, bez pojedinačnog podrezultata > 1.
b Klinički odgovor definira se kao smanjenje Mayo rezultata za ≥ 30 % i ≥3 boda u odnosu na početnu vrijednost, uz smanjenje podrezultata rektalnog krvarenja za ≥1 u odnosu na početnu vrijednost ili podrezultat rektalnog krvarenja 0 ili 1.
c Cijeljenje sluznice definirano je kao endoskopski podrezultat 0 ili 1 na temelju lokalne endoskopije.
d Nazivnik čine ispitanici koji su bili u kliničkoj remisiji u 6. tjednu.
e Ispitanici kod kojih endoskopski podrezultat u 54. tjednu nije bio dostupan smatrani su da nisu u kliničkoj remisiji.
Ulcerozni kolitis u odraslih
Djelotvornost lijeka Simponi ocijenjena je u dva randomizirana, dvostruko slijepa, placebom kontrolirana klinička ispitivanja u odraslih bolesnika.
U ispitivanju uvodne terapije (PURSUIT-Induction) ocijenjeni su bolesnici s umjerenim do teškim oblikom aktivnog ulceroznog kolitisa (Mayo bodovi 6 do 12; endoskopski podrezultat ≥ 2) koji na konvencionalnu terapiju nisu na odgovarajući način odgovorili ili je nisu podnosili, ili su bili ovisni o kortikosteroidima. U dijelu ispitivanja namijenjenom potvrđivanju doze, 761 bolesnik randomiziran je u skupinu koja je u 0. tjednu primila Simponi u supkutanoj dozi od 400 mg, a zatim u 2. tjednu dozu od 200 mg, skupinu koja je u 0. tjednu primila Simponi u supkutanoj dozi od 200 mg, a zatim u 2. tjednu dozu od 100 mg ili u skupinu koja je i u 0. i u 2. tjednu primila supkutanu dozu placeba. Bila je dopuštena istodobna primjena stabilnih doza peroralnih aminosalicilata, kortikosteroida i/ili imunomodulatora. U tom je ispitivanju ocijenjena djelotvornost lijeka Simponi do 6 tjedana liječenja.
Rezultati ispitivanja terapije održavanja (PURSUIT-Maintenance) temeljili su se na ocjeni 456 bolesnika koji su ostvarili klinički odgovor na prethodnu uvodnu terapiju lijekom Simponi. Bolesnici su randomizirani u skupinu koja je svaka 4 tjedna primala supkutanu dozu lijeka Simponi od 50 mg, 100 mg ili placebo. Bila je dopuštena istodobna primjena stabilnih doza peroralnih aminosalicilata i/ili imunomodulatora. Primjena kortikosteroida morala se postupno smanjivati na početku ispitivanja terapije održavanja. U tom je ispitivanju ocijenjena djelotvornost lijeka Simponi do 54. tjedna liječenja. Bolesnici koji su završili sva 54 tjedna ispitivanja terapije održavanja nastavili su liječenje u produžetku ispitivanja, a djelotvornost se procjenjivala do 216. tjedna. Procjena djelotvornosti u produžetku ispitivanja temeljila se na promjenama u primjeni kortikosteroida, aktivnosti bolesti prema općoj procjeni liječnika (engl. Physician's Global Assessment, PGA) i poboljšanju kvalitete života mjerene upitnikom za procjenu kvalitete života bolesnika s upalnim bolestima crijeva (engl. Inflammatory Bowel Disease Questionnaire, IBDQ).
Tablica 8 Ključni ishodi za djelotvornost iz ispitivanja PURSUIT - Induction i PURSUIT -Maintenance
| PURSUIT-Induction | PURSUIT-Induction | PURSUIT-Induction | PURSUIT-Induction |
|---|---|---|---|
| Placebo N = 251 | Simponi 200/100 mg N = 253 | Simponi 200/100 mg N = 253 | |
| Postotak bolesnika | |||
| Bolesnici s kliničkim odgovorom u 6. tjednu a | 30% | 51%** | 51%** |
| Bolesnici u kliničkoj remisiji u 6. tjednu b | 6% | 18%** | 18%** |
| Bolesnici s cijeljenjem sluznice u 6. tjednu c | 29% | 42%* | 42%* |
| PURSUIT-Maintenance | |||
| Placebo d N = 154 | Simponi 50 mg N = 151 | Simponi 100 mg N = 151 | |
| Postotak bolesnika | |||
| Održan odgovor (bolesnici s kliničkim odgovorom do 54. tjedna) e | 31% | 47%* | 50%** |
| Održana remisija (bolesnici u kliničkoj remisiji i u 30. i u 54. tjednu) f | 16% | 23% g | 28%* |
N = broj bolesnika
** p ≤ 0,001
- p ≤ 0,01
- a Definirano kao smanjenje Mayo rezultata za ≥ 30% i ≥ 3 boda u odnosu na početnu vrijednost, uz smanjenje podrezultata rektalnog krvarenja za ≥ 1 ili podrezultat rektalnog krvarenja 0 ili 1.
- b Definirano kao Mayo rezultat ≤ 2 boda, pri čemu nijedan podrezultat nije > 1
- c Definirano kao endoskopski podrezultat 0 ili 1 u sklopu Mayo rezultata.
- d Samo uvodna terapija lijekom Simponi.
- e U bolesnika se aktivnost ulceroznog kolitisa ocjenjivala svaka 4 tjedna djelomičnim Mayo rezultatom (gubitak odgovora potvrđen je endoskopijom). Dakle, bolesnik s održanim odgovorom imao je kontinuiran klinički odgovor pri svakoj procjeni do 54. tjedna liječenja.
- f Bolesnik je morao biti u remisiji i u 30. i u 54. tjednu (bez znakova gubitka odgovora u bilo kojem trenutku do 54. tjedna liječenja) kako bi imao održanu remisiju.
- g Među bolesnicima tjelesne težine manje od 80 kg, održana klinička remisija primijećena je u većeg udjela bolesnika koji su primali terapiju održavanja u dozi od 50 mg nego u bolesnika koji su primali placebo.
Održano cijeljenje sluznice (bolesnici s cijeljenjem sluznice i u 30. i u 54. tjednu) primijećeno je u više bolesnika liječenih lijekom Simponi u dozi od 50 mg (42%, nominalna p vrijednost < 0,05) i 100 mg (42%, p < 0,005) nego u bolesnika koji su primali placebo (27%).
Od 54% bolesnika (247/456) koji su na početku ispitivanja PURSUIT-Maintenance istodobno primali kortikosteroide, održan klinički odgovor do 54. tjedna bez istodobne primjene kortikosteroida u
- tjednu zabilježen je u većeg udjela bolesnika koji su primali lijek u dozi od 50 mg (38%, 30/78) i 100 mg (30%, 25/82) u odnosu na bolesnike koji su primali placebo (21%, 18/87). Udio bolesnika koji su prestali s primjenom kortikosteroida do 54. tjedna liječenja bio je veći u skupinama koje su primale lijek u dozi od 50 mg (41%, 32/78) i 100 mg (33%, 27/82) u odnosu na skupinu koja je primala placebo (22%, 19/87). Među bolesnicima koji su ušli u produžetak ispitivanja, udio ispitanika kojima i dalje nisu bili potrebni kortikosteroidi uglavnom je ostao isti do 216. tjedna.
Bolesnici u kojih nije postignut klinički odgovor u 6. tjednu ispitivanja PURSUIT-Induction su u ispitivanju PURSUIT-Maintenance primali Simponi u dozi od 100 mg svaka 4 tjedna. U 14. tjednu ispitivanja, u 28% tih bolesnika postignut je odgovor koji se definirao djelomičnim Mayo rezultatom (smanjenjem za ≥ 3 boda u odnosu na rezultat na početku uvodnog liječenja). Klinički ishodi opaženi u tih bolesnika u 54. tjednu bili su slični kliničkim ishodima prijavljenima za bolesnike u kojih je postignut klinički odgovor u 6. tjednu.
Simponi je u 6. tjednu značajno poboljšao kvalitetu života, mjereno promjenom u odnosu na početnu vrijednost u parametru specifičnom za bolest, upitniku za upalne bolesti crijeva, IBDQ (engl. inflammatory bowel disease questionnaire). Među bolesnicima koji su primali terapiju održavanja lijekom Simponi poboljšanje kvalitete života mjereno upitnikom IBDQ održalo se do 54. tjedna.
Približno je 63% bolesnika koji su primali Simponi na početku produžetka ispitivanja (56. tjedan) nastavilo s liječenjem do kraja ispitivanja (zadnja primjena golimumaba u 212. tjednu).
Imunogenost
U ispitivanjima faze III u bolesnika s RA, PsA i AS do 52. tjedna protutijela na golimumab, od kojih su gotovo sva bila neutralizirajuća in vitro, otkrivena su imunoenzimskim testom (engl. enzyme immunoassay, EIA) u 5% bolesnika (105/2062) liječenih golimumabom. Slične stope dobivene su u svim reumatološkim indikacijama. Istodobno liječenje metotreksatom rezultiralo je manjim udjelom bolesnika s protutijelima na golimumab (oko 3% [41/1235]), naspram bolesnika koji uz golimumab nisu primali MTX (8% [64/827]).
U aksijalnom spondiloartritisu bez radiološkog dokaza, protutijela na golimumab otkrivena su EIA metodom u 7% (14/193) bolesnika liječenih golimumabom do 52. tjedna.
U ispitivanjima faze II i III u bolesnika s UC do 54. tjedna, protutijela na golimumab otkrivena su EIA metodom u 3% bolesnika (26/946) liječenih golimumabom. Od bolesnika pozitivnih na protutijela, 68% (21/31) je imalo neutralizirajuća protutijela in vitro. Istodobna primjena imunomodulatora (azatioprina, 6-merkaptopurina i metotreksata) rezultirala je manjim udjelom bolesnika s protutijelima na golimumab (1% (4/308)), u odnosu na bolesnike koji uz golimumab nisu primali imunomodulatore (3% (22/638)). Među bolesnicima koji su nastavili sudjelovati u produžetku ispitivanja i čiji su se uzorci mogli procijeniti do 228. tjedna, protutijela na golimumab bila su otkrivena u 4% (23/604) bolesnika liječenih golimumabom. Osamdeset dva posto (18/22) bolesnika s pozitivnim nalazom protutijela imalo je neutralizirajuća protutijela in vitro.
Za otkrivanje protutijela na golimumab u ispitivanju provedenom u bolesnika s pJIA koristila se EIA metoda otporna na lijek. Zbog veće osjetljivosti i poboljšane otpornosti na lijek, očekivalo se da će se EIA metodom otpornom na lijek utvrditi veća incidencija protutijela na golimumab nego EIA metodom. U ispitivanju faze III u bolesnika s pJIA, do 48. tjedna su EIA metodom otpornom na lijek otkrivena protutijela na golimumab u 40% (69/172) djece liječene golimumabom, od kojih je većina imala titar niži od 1:1000. Učinak na koncentracije golimumaba u serumu primijećen je pri titrima > 1:100, dok učinak na djelotvornost nije primijećen do titara > 1:1000, iako je broj djece s titrima > 1:1000 bio malen (N = 8). Među djecom koja su bila pozitivna na protutijela na golimumab, njih 39% (25/65) imalo je neutralizirajuća protutijela. Budući da se uglavnom radilo o niskim titrima protutijela, veća incidencija protutijela otkrivena EIA metodom otpornom na lijek nije imala vidljivog utjecaja na razine lijeka, djelotvornost i sigurnost te stoga ne predstavlja nikakav novi sigurnosni signal.
Prisutnost protutijela na golimumab može povećati rizik od reakcija na mjestu injekcije. Mali broj bolesnika s pozitivnim nalazom protutijela na golimumab ograničava mogućnost donošenja konačnih zaključaka o povezanosti nastanka protutijela na golimumab i kliničke djelotvornosti, ili mjera sigurnosti.
Budući da su analize imunogenosti specifične za pojedini proizvod i pojedine testove, nije primjereno uspoređivati incidenciju protutijela s incidencijom pri primjeni drugih lijekova.
U ispitivanju faze III u bolesnika s pedijatrijskim UC-om, 22 % (15/69) bolesnika liječenih lijekom Simponi bilo je pozitivno na protutijela na golimumab do završnog sigurnosnog posjeta, koristeći EIA metodu tolerantnu na lijek. Većina bolesnika s protutijelima imala je niske titre. Učestalost protutijela na golimumab bila je usporediva u pedijatrijskih i odraslih bolesnika s UC-om. Bolesnici s UC-om u kojih su se razvila protutijela na golimumab općenito su imali niže serumske koncentracije golimumaba u stanju dinamičke ravnoteže.
Farmakokinetička svojstva
Apsorpcija
Nakon jednokratne supkutane primjene golimumaba u zdravih dobrovoljaca ili bolesnika s reumatoidnim artritisom, medijan vremena za postizanje najveće serumske koncentracije (Tmax) iznosio je 2 do 6 dana. Jednom supkutanom injekcijom u dozi od 50 mg golimumaba u zdravih dobrovoljaca postignuta je srednja vrijednost serumske koncentracije (Cmax) od 3,1 ± 1,4 μg/ml (± standardna devijacija).
Nakon jednokratne supkutane injekcije u dozi od 100 mg golimumaba, apsorpcija golimumaba bila je slična na nadlaktici, abdomenu i bedru, a srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti iznosila je 51%. Budući da golimumab nakon supkutane primjene pokazuje farmakokinetiku otprilike proporcionalnu dozi, očekuje se da je slična apsolutna bioraspoloživost doze od 50 mg ili 200 mg.
Distribucija
Nakon jednokratne intravenske primjene srednja vrijednost volumena distribucije iznosila je 115 ± 19 ml/kg.
Eliminacija
Procjenjuje se da je sistemski klirens golimumaba 6,9 ± 2,0 ml/dan/kg. Terminalni poluvijek se procjenjuje na oko 12 ± 3 dana u zdravih dobrovoljaca, a slične vrijednosti zabilježene su u bolesnika s RA, PsA, AS ili UC.
Kad je golimumab u dozi od 50 mg primijenjen supkutano u bolesnika s RA, PsA ili AS svaka 4 tjedna, njegove su serumske koncentracije dosegle stanje dinamičke ravnoteže do 12. tjedna. Uz istodobnu primjenu metotreksata, liječenje golimumabom primijenjenim supkutano u dozi od 50 mg svaka 4 tjedna dovelo je do srednje vrijednosti (± standardna devijacija) koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže od približno 0,6 ± 0,4 μg/ml u bolesnika s reumatoidnim artritisom aktivnim unatoč liječenju metotreksatom, približno 0,5 ± 0,4 μg/ml u bolesnika s aktivnim psorijatičnim artritisom i približno 0,8 ± 0,4 μg/ml u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom. Najniža srednja vrijednost koncentracije golimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže u bolesnika s aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza bila je slična onoj opaženoj u bolesnika s AS nakon supkutane primjene 50 mg golimumaba svaka 4 tjedna.
Bolesnici s RA, PsA ili AS koji istodobno nisu primali MTX imali su oko 30% manje koncentracije golimumaba u stanju dinamičke ravnoteže od onih koji su uz golimumab primali i MTX. U ograničenog broja bolesnika s reumatoidnim artritisom liječenih golimumabom primijenjenim supkutano tijekom 6-mjesečnog razdoblja, istodobna primjena MTX smanjila je prividni klirens golimumaba za približno 36%. Međutim, analiza populacijske farmakokinetike pokazala je da istodobna primjena nesteroidnih antireumatika, oralnih kortikosteroida ili sulfasalazina ne utječe na prividni klirens golimumaba.
Nakon uvodnih doza golimumaba od 200 mg u 0. tjednu i 100 mg u 2. tjednu te doza održavanja od 50 mg ili 100 mg primijenjenih supkutano svaka 4 tjedna nakon toga u bolesnika s ulceroznim kolitisom, koncentracije golimumaba u serumu dostigle su stanje dinamičke ravnoteže približno 14 tjedana nakon početka terapije. Liječenje golimumabom u supkutanoj dozi od 50 mg odnosno 100 mg svaka 4 tjedna tijekom razdoblja održavanja dovelo je do srednje vrijednosti najnižih koncentracija u serumu u stanju dinamičke ravnoteže od približno 0,9 ± 0,5 µg/ml odnosno 1,8 ± 1,1 µg/ml.
U bolesnika s ulceroznim kolitisom liječenih golimumabom u supkutanoj dozi od 50 mg ili 100 mg svaka 4 tjedna, istodobna primjena imunomodulatora nije značajno utjecala na najniže koncentracije golimumaba u stanju dinamičke ravnoteže.
Bolesnici u kojih su se razvila protutijela na golimumab općenito su imali niske najmanje serumske koncentracije golimumaba u stanju dinamičke ravnoteže.
Linearnost
Nakon pojedinačne intravenske doze u bolesnika s reumatoidnim artritisom golimumab je pokazao farmakokinetiku otprilike proporcionalnu dozi u rasponu doza od 0,1 do 10,0 mg/kg. Nakon pojedinačne supkutane doze primijenjene u zdravih ispitanika također je opažena farmakokinetika koja je bila približno proporcionalna dozi u rasponu doza od 50 mg do 400 mg.
Utjecaj težine na farmakokinetiku lijeka
Postojao je trend povećanja prividnog klirensa golimumaba s povećanjem tjelesne težine.
Pedijatrijska populacija
Poliartikularni juvenilini idiopatski artritis
Farmakokinetika golimumaba utvrđivala se u 173 djece s pJIA u dobi od 2 do 17 godina. U ispitivanju pJIA, medijan najnižih koncentracija golimumaba u stanju dinamičke ravnoteže u djece koja su primala golimumab supkutano u dozi od 30 mg/m 2 (maksimalno 50 mg) svaka 4 tjedna bio je sličan u svim dobnim skupinama te je bio sličan ili nešto viši od onog primijećenog u odraslih bolesnika s RA koji su primali 50 mg golimumaba svaka 4 tjedna.
Populacijsko farmakokinetičko/farmakodinamičko modeliranje i simulacija u djece s pJIA potvrdili su povezanost između izloženosti golimumabu u serumu i kliničke djelotvornosti te podupiru režim doziranja golimumaba u dozi od 30 mg/m 2 svaka 4 tjedna u djece s pJIA.
Ulcerozni kolitis
Farmakokinetika golimumaba bila je slična u pedijatrijskih i odraslih bolesnika s ulceroznim kolitisom. Populacijska farmakokinetika potvrdila je da preporučeni režim doziranja lijeka Simponi rezultira sličnom ili nešto višom izloženošću golimumabu u serumu u pedijatrijskih ispitanika u usporedbi s odraslima, za cijeli raspon tjelesne mase.
Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, reproduktivne i razvojne toksičnosti.
Nisu provedena istraživanja mutagenosti, istraživanja plodnosti na životinjama, niti dugoročna istraživanja kancerogenosti golimumaba.
U istraživanju plodnosti i opće reproduktivne funkcije na miševima, pri primjeni analognog protutijela koje selektivno inhibira funkcionalnu aktivnost mišjeg TNF-α, smanjio se broj trudnih ženki miševa. Nije poznato je li uzrok tog nalaza utjecaj na mužjake i/ili ženke. U istraživanju razvojne toksičnosti na miševima nakon primjene istog analognog protutijela, kao niti u cynomolgus majmuna nakon primjene golimumaba, nije bilo znakova toksičnosti za ženku, embriotoksičnosti niti teratogenosti.
Popis pomoćnih tvari
sorbitol (E420) histidin histidinklorid hidrat polisorbat 80 (E433) voda za injekcije.
Inkompatibilnosti
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.
Rok valjanosti
2 godine
Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Čuvati u hladnjaku (2 °C-8 °C). Ne zamrzavati. Napunjenu brizgalicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Simponi se može čuvati na temperaturi do najviše 25 °C tijekom jednokratnog razdoblja od najviše 30 dana, pri čemu se ne smije premašiti originalni rok valjanosti naveden na kutiji. Novi rok valjanosti mora se zapisati na kutiji (do 30 dana nakon datuma vađenja iz hladnjaka).
Nakon čuvanja na sobnoj temperaturi, Simponi se ne smije ponovno čuvati u hladnjaku. Simponi se mora baciti ako se ne upotrijebi unutar 30 dana čuvanja na sobnoj temperaturi.
Vrsta i sadržaj spremnika
Simponi 45 mg/0,45 ml otopina za injekciju 0,45 ml otopine u napunjenoj štrcaljki (staklo tipa 1) s pričvršćenom iglom (od nehrđajućeg čelika) i pokrovom za iglu (od gume koja sadrži lateks) u napunjenoj brizgalici. Jednom napunjenom brizgalicom može se primijeniti 0,1 ml do 0,45 ml otopine u koracima od 0,05 ml. Pakiranje s 1 napunjenom brizgalicom.
Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom
Simponi je dostupan u napunjenoj brizgalici za jednokratnu primjenu. U svakom pakiranju nalaze se upute za uporabu u kojima je detaljno opisana uporaba brizgalice. Nakon što se napunjena brizgalica izvadi iz hladnjaka, treba pričekati 30 minuta prije injiciranja lijeka Simponi kako bi lijek postigao sobnu temperaturu. Brizgalicu se ne smije tresti.
Otopina je bistra do blago opalescentna, bezbojna do žućkasta i može sadržavati nekoliko malih prozirnih ili bijelih čestica proteina. Ovakav izgled nije neuobičajen za otopine koje sadrže proteine. Simponi se ne smije primijeniti ako je otopina promijenila boju, ako je zamućena ili sadrži vidljive čestice.
Opsežne upute za pripremu i primjenu lijeka Simponi u napunjenoj brizgalici nalaze se u pakiranju lijeka.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
Janssen-Cilag International NV Turnhoutseweg 30 B-2340 Beerse Belgija
Broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
EU/1/09/546/009 1 napunjena brizgalica
Datum prvog odobrenja i datum obnove odobrenja
Datum prvog odobrenja: 1. listopada 2009. Datum posljednje obnove odobrenja: 19. lipnja 2014.
Datum revizije teksta
Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove https://www. ema. europa. eu.
Sumnju na nuspojavu prijavite putem obrasca Prijava sumnje na nuspojavu lijeka, ili se obratite svom liječniku ili ljekarniku.
Podaci o lijeku
Simponi
- Lista
- Osnovna lista
- Oznaka izdavanja
- RS — Po preporuci ili uz uvjet specijalista
- Doplata od
- Bez doplate
- Recept
- Na recept
- Djelatna tvar
- golimumab
Dokumenti
Alati
Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Simponi. Možete provjeriti dostupna pakiranja, HZZO status, doziranje i regulatorne dokumente prikazane na ovoj stranici.