Targocid
400 mgprašak i otapalo za otopinu za…
- 400 mg
Što je Targocid i za što se koristi
Targocid je antibiotik. Sadrži lijek koji se zove "teikoplanin". Djeluje tako da uništava bakterije koje uzrokuju infekcije u organizmu.
Targocid se primjenjuje u odraslih i djece (uključujući novorođenčad) za liječenje bakterijskih infekcija:
- kože i tkiva ispod kože - ponekad se nazivaju "infekcijama mekog tkiva"
- zglobova i kostiju
- pluća
- mokraćnog sustava
- srca - ponekad se naziva "endokarditisom"
- trbušne stijenke - peritonitis
- krvi, kada ih je izazvalo neko od gore navedenih zdravstvenih stanja.
Targocid se može koristiti za liječenje nekih infekcija koje uzrokuje bakterija Clostridium difficile u crijevima. U tom se slučaju otopina uzima kroz usta.
Što morate znati prije nego počnete primjenjivati Targocid
Nemojte primjenjivati Targocid:
- ako ste alergični na teikoplanin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Targocid:
- ako ste alergični na antibiotik koji se zove "vankomicin"
- ako ste imali crvenilo gornjeg dijela tijela praćeno osjećajem vrućine (sindrom crvenog čovjeka)
- ako imate smanjen broj krvnih pločica (trombocitopeniju)
- ako imate problema s bubrezima
- ako uzimate druge lijekove koji mogu uzrokovati probleme sa sluhom i/ili bubrezima
Možda ćete obavljati redovite pretrage kako bi se utvrdilo rade li Vam bubrezi i jetra pravilno (vidjeti "Drugi lijekovi i Targocid")
Ako se nešto od navedenoga odnosi na Vas (ili niste sigurni), obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Targocid.
Ozbiljne kožne reakcije uključujući Stevens-Johnsonov sindrom, toksičnu epidermalnu nekrolizu, reakciju na lijekove s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) prijavljene su kod primjene teikoplanina. Ako razvijete ozbiljan osip ili druge kožne simptome kao što je opisano u dijelu 4, prestanite uzimati Targocid i obratite se svom liječniku ili odmah potražite liječničku pomoć.
Pretrage
Možda ćete tijekom liječenja obavljati pretrage krvi, pretrage kojima se kontrolira rad bubrega, jetre i/ili sluh. Vjerojatnost za to je veća:
- ako Vaše liječenje bude dugotrajno
- ako se trebate liječiti visokim udarnim dozama (12 mg/kg dva puta na dan)
- ako imate problema s bubrezima
- ako uzimate ili biste mogli uzeti druge lijekove koji utječu na živčani sustav, bubrege ili sluh
U bolesnika koji primaju Targocid tijekom duljeg razdoblja može doći do pojačanog rasta bakterija na koje antibiotik ne djeluje - Vaš će liječnik to provjeriti.
Drugi lijekovi i Targocid
Obavijestite svog liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. Naime, Targocid može utjecati na djelovanje nekih drugih lijekova. Isto tako, neki lijekovi mogu utjecati na djelovanje lijeka Targocid.
Osobito obavijestite svog liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru ako uzimate sljedeće lijekove:
- aminoglikozide, jer se oni ne smiju miješati s lijekom Targocid u istoj injekciji. Oni također mogu uzrokovati probleme sa sluhom i/ili bubrezima.
- amfotericin B - lijek za liječenje gljivičnih infekcija koji može uzrokovati probleme sa sluhom i/ili bubrezima
- ciklosporin - lijek koji utječe na imunološki sustav i može uzrokovati probleme sa sluhom i/ili bubrezima
- cisplatin - lijek koji se koristi za liječenje zloćudnih tumora, a može uzrokovati probleme sa sluhom i/ili bubrezima
- tablete za izmokravanje (kao što je furosemid) - zovu se i "diuretici", a mogu uzrokovati probleme sa sluhom i/ili bubrezima.
Ako se nešto od navedenoga odnosi na Vas (ili niste sigurni) obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Targocid.
Trudnoća, dojenje i plodnost
Ako ste trudni, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri za savjet prije nego primite ovaj lijek. Oni će odlučiti možete li primiti ovaj lijek tijekom trudnoće. Može postojati rizik od problema s unutarnjim uhom i bubrezima. Prije nego primite ovaj lijek, obavijestite liječnika ako dojite. On će odlučiti možete li nastaviti dojiti dok primate Targocid.
Istraživanja reprodukcije u životinja nisu ukazala na probleme s plodnošću.
Upravljanje vozilima i strojevima
Tijekom liječenja lijekom Targocid mogu se pojaviti glavobolja ili omaglica. Ako se to dogodi, nemojte upravljati vozilima niti rukovati alatima ili strojevima.
Targocid sadrži natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po bočici, tj. zanemarive količine natrija.
Kako primjenjivati Targocid
Preporučena doza je Odrasli i djeca (12 godina i starija) koji nemaju problema s bubrezima Infekcije kože i mekog tkiva, pluća i mokraćnog sustava
- Početna doza (tijekom prve tri doze): 6 mg po svakom kilogramu tjelesne težine, primijenjeno svakih 12 sati injekcijom u venu ili mišić
- Doza održavanja: 6 mg po svakom kilogramu tjelesne težine, primijenjeno jedanput na dan injekcijom u venu ili mišić
Infekcije kostiju i zglobova te infekcije srca
- Početna doza (tijekom prvih tri do pet doza): 12 mg po svakom kilogramu tjelesne težine, primijenjeno svakih 12 sati injekcijom u venu
- Doza održavanja: 12 mg po svakom kilogramu tjelesne težine, primijenjeno jedanput na dan injekcijom u venu ili mišić
Infekcija koju uzrokuje bakterija Clostridium difficile
Preporučena doza je 100 do 200 mg kroz usta dvaput na dan tijekom 7 do 14 dana.
Odrasli i stariji bolesnici s bubrežnim problemima
Ako imate problema s bubrezima, obično će trebati smanjiti dozu nakon četvrtog dana liječenja:
- osobe s blagim i umjerenim problemima s bubrezima - doza održavanja davat će se svaki drugi dan ili će se polovica doze održavanja davati jedanput na dan
- osobe s teškim problemima s bubrezima ili osobe na hemodijalizi - doza održavanja davat će se svaki treći dan ili će se trećina doze održavanja davati jedanput na dan
Peritonitis u bolesnika na peritonejskoj dijalizi
Početna doza iznosi 6 mg po svakom kilogramu tjelesne težine, a primjenjuje se kao jednokratna injekcija u venu, nakon čega slijedi:
- prvi tjedan: 20 mg/l u svakoj vrećici za dijalizu
- drugi tjedan: 20 mg/l u svakoj drugoj vrećici za dijalizu
- treći tjedan: 20 mg/l u vrećici za noć
Novorođenčad (od rođenja do 2 mjeseca starosti)
- Početna doza (prvog dana): 16 mg po svakom kilogramu tjelesne težine u obliku infuzije u venu
- Doza održavanja: 8 mg po svakom kilogramu tjelesne težine jedanput na dan u obliku infuzije u venu
Djeca (od 2 mjeseca do 12 godina)
- Početna doza (prve tri doze): 10 mg po svakom kilogramu tjelesne težine svakih 12 sati injekcijom u venu
- Doza održavanja: 6-10 mg po svakom kilogramu tjelesne težine jedanput na dan injekcijom u venu
Kako se Targocid primjenjuje
Ovaj će Vam lijek obično davati liječnik ili medicinska sestra.
- Primijenit će se injekcijom u venu (intravenska primjena) ili mišić (intramuskularna primjena).
- Također se može primijeniti u obliku infuzije u venu.
U novorođenčadi od rođenja do 2 mjeseca starosti smije se primjenjivati samo infuzija. Za liječenje određenih infekcija otopina se može uzeti kroz usta (peroralna primjena).
Ako primite više lijeka Targocid nego što ste trebali
Malo je vjerojatno da će Vam liječnik ili medicinska sestra dati više lijeka nego što je potrebno. Međutim, ako mislite da ste primili previše lijeka Targocid ili se osjećate uznemireno, odmah se obratite svom liječniku ili medicinskoj sestri.
Ako ste zaboravili primiti Targocid
Vaš liječnik ili medicinska sestra će imati upute o tome kada Vam trebaju dati Targocid. Stoga je malo vjerojatno da nećete primiti lijek kako je propisano. Međutim, ako ste zabrinuti, obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri.
Ako prestanete primati Targocid
Nemojte prestati primati ovaj lijek ako o tome prethodno niste razgovarali sa svojim liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom.
U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.
Moguće nuspojave
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one neće javiti kod svakoga.
Ozbiljne nuspojave
Odmah prekinite liječenje i obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako primijetite bilo koju od sljedećih ozbiljnih nuspojava - možda će Vam biti potrebno hitno liječenje:
Manje česte (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)
- iznenadna po život opasna alergijska reakcija - znakovi mogu uključivati: otežano disanje ili piskanje pri disanju, oticanje, osip, svrbež, vrućicu, zimicu
Rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)
- crvenilo gornjeg dijela tijela praćeno osjećajem vrućine
Nepoznate (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
- mjehurići na koži, ustima, očima ili spolnim organima - to mogu biti znakovi stanja koja se zovu "toksična epidermalna nekroliza" ili "Stevens-Johnsonov sindrom"
- crveni ljuskavi rašireni osip s kvržicama ispod kože (uključujući nabore kože, prsa, abdomen (uključujući trbuh), leđa i ruke) i mjehurićima praćenim groznicom - to mogu biti simptomi nečega što se naziva "akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP)"
- "reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)". DRESS sindrom se na početku javlja sa simptomima sličnima gripi i uz osip na licu, nakon čega se osip širi i praćen je s visokom temperaturom, povećanom razinom jetrenih enzima (vidjivom na pretragama krvi), te povećanjem razine jedne vrste bijelih krvnih stanica (eozinofilija) i povećanim limfnim čvorovma.
Odmah obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako primijetite neku od gore navedenih nuspojava.
Odmah obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako primijetite bilo koju od sljedećih ozbiljnih nuspojava - možda će Vam biti potrebno hitno liječenje:
Manje česte (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)
- oticanje i ugrušci u veni
- otežano disanje ili piskanje pri disanju (bronhospazam)
- veći broj infekcija nego inače - to mogu biti znakovi smanjenog broja krvnih stanica
Nepoznate (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka )
- nedostatak bijelih krvnih stanica - znakovi mogu uključivati: vrućicu, tešku zimicu, grlobolju ili vrijedove u ustima (agranulocitoza)
- niske razine svih vrsta krvnih stanica
- problemi s bubrezima ili promjene u radu bubrega - vidi se iz nalaza pretraga. Učestalost ili težina problema s bubrezima može se povećati ako primate više doze.
- epileptički napadaji
Odmah obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako primijetite neku od gore navedenih nuspojava.
Druge nuspojave
Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri ako primijetite neku od sljedećih nuspojava:
Česte (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)
- osip, crvenilo, svrbež
- bol
- vrućica
Manje česte (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)
- smanjen broj krvnih pločica
- povišene vrijednosti jetrenih enzima u krvi
- povišene vrijednosti kreatinina u krvi (kontrola funkcije bubrega)
- gubitak sluha, zvonjava u ušima ili osjećaj da se pomičete Vi ili predmeti oko Vas
- mučnina ili povraćanje, proljev
- omaglica ili glavobolja
Rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)
- infekcija (apsces)
Nepoznate (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
- tegobe na mjestu primjene injekcije - poput crvenila kože, boli ili oticanja
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Kako čuvati Targocid
Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i naljepnici bočice iza "EXP". Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Informacije o čuvanju lijeka Targocid i vremenskom razdoblju za njegovu primjenu nakon što je rekonstituiran i spreman za primjenu opisane su u dijelu "Praktične informacije za zdravstvene djelatnike o pripremi i rukovanju lijekom Targocid".
Sadržaj pakiranja i druge informacije
Što Targocid sadrži
- Djelatna tvar je teikoplanin. Jedna bočica sadrži 400 mg teikoplanina.
- Drugi sastojci su natrijev klorid i natrijev hidroksid u prašku te voda za injekcije u otapalu.
Kako Targocid izgleda i sadržaj pakiranja
Targocid je prašak i otapalo za otopinu za injekciju/infuziju ili oralnu otopinu. Prašak je spužvasta homogena masa boje bjelokosti. Otapalo je bistra i bezbojna otopina.
Prašak je pakiran:
- u bezbojnu, staklenu bočicu (staklo tipa I) korisnog volumena 22 ml, zatvorenu brombutilnim gumenim čepom i aluminijskim prstenom s plastičnim zelenim "flip-off" poklopcem.
Otapalo je pakirano u bezbojnu staklenu ampulu (staklo tipa I).
Veličine pakiranja:
- 1 bočica s praškom i 1 ampula s otapalom
- 5x1 bočica s praškom i 5x1 ampula s otapalom
- 10x1 bočica s praškom i 10x1 ampula s otapalom
- 25x1 bočica s praškom i 25x1 ampula s otapalom
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač
Nositelj odobrenja
Sanofi Winthrop Industrie 82 avenue Raspail 94250 Gentilly Francuska
Proizvođač
SANOFI S.r.l.
Via Valcanello 4 03012 Anagni (FR) Italija
Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku
Swixx Biopharma d.o.o. Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 15 10000 Zagreb Hrvatska Tel: +385 1 2078 500
Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog ekonomskog prostora (EEA) pod sljedećim nazivima:
Austrija, Belgija, Češka Republika, Hrvatska, Njemačka, Mađarska, Irska, Luksemburg, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija: Targocid
Bugarska, Francuska, Grčka, Nizozemska, Rumunjska, Španjolska: TARGOCID
Italija: TARGOSID
Ova uputa je zadnji puta revidirana u rujnu 2023.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima:
Praktične informacije za zdravstvene djelatnike o pripremi i rukovanju lijekom Targocid.
Lijek je namijenjen samo za jednokratnu primjenu.
Način primjene Rekonstituirana otopina može se izravno injicirati ili alternativno dodatno razrijediti. Injekcija će se primijeniti ili kao bolusna injekcija tijekom 3-5 minuta ili kao infuzija tijekom 30 minuta. U novorođenčadi od rođenja do 2 mjeseca starosti smije se primjenjivati samo infuzija.
Rekonstituirana otopina može se primijeniti i kroz usta.
Priprema rekonstituirane otopine:
- Polako ubrizgati cjelokupni sadržaj priloženog otapala u bočicu s praškom.
- Lagano valjati bočicu među dlanovima dok se prašak potpuno ne otopi. Ako se otopina zapjeni, treba je ostaviti da odstoji približno 15 minuta.
Rekonstituirana otopina sadržavat će 400 mg u 3,0 ml.
Smije se primijeniti samo bistra otopina. Boja otopine može varirati od žućkaste do tamno žute. Konačna otopina je izotonična s plazmom i ima pH od 7,2-7,8.
| Deklarirana količina teikoplanina u bočici | 400 mg |
| Volumen bočice s praškom | 22 ml |
| Volumen koji se može izvući iz ampule s otapalom za rekonstituciju | 3,14 ml |
| Volumen koji sadrži deklariranu dozu teikoplanina (izvlači se štrcaljkom od 5 ml i iglom veličine 23 G) | 3,0 ml |
Priprema razrijeđene otopine prije infuzije:
Targocid se može primijeniti u sljedećim otopinama za infuziju:
- otopini natrijeva klorida od 9 mg/ml (0,9%)
- Ringerovoj otopini
- Ringerovoj otopini s laktatom
- 5%-tno otopini dekstroze za injekciju
- 10%-tnoj otopini dekstroze za injekciju
- otopini s 0,18% natrijeva klorida i 4% glukoze
- otopini s 0,45% natrijeva klorida i 5% glukoze
- otopini za peritonejsku dijalizu koja sadrži otopinu glukoze od 1,36% ili 3,86%
Rok valjanosti rekonstituirane otopine
Kemijska i fizikalna stabilnost rekonstituirane otopine pripremljene prema preporuci dokazana je tijekom 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.
S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora odmah primijeniti. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja do primjene lijeka odgovornost su korisnika te ne bi smjeli biti dulji od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ako rekonstitucija nije provedena u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Rok valjanosti razrijeđenog lijeka
Kemijska i fizikalna stabilnost rekonstituirane otopine pripremljene prema preporuci dokazana je tijekom 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.
S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora odmah primijeniti. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja do primjene lijeka odgovornost su korisnika te ne bi smjeli biti dulji od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ako rekonstitucija/razrjeđivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Zbrinjavanje
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.
Klinički podaci
Djelatna tvar: teikoplanin
Lijekovi iste terapijske skupine
Učitavam…
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Pakiranja
HZZO uvjeti propisivanja
Naziv lijeka
Targocid 400 mg prašak i otapalo za otopinu za injekciju/infuziju ili oralnu otopinu
Kvalitativni i kvantitativni sastav
Jedna bočica sadrži 400 mg teikoplanina, što odgovara najmanje 400 000 IU. Nakon rekonstitucije, otopina će sadržavati 400 mg teikoplanina u 3,0 ml.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.
Farmaceutski oblik
Prašak i otapalo za otopinu za injekciju/infuziju ili oralnu otopinu
Prašak za otopinu za injekciju/infuziju ili oralnu otopinu: spužvasta homogena masa boje bjelokosti. Otapalo: bistra, bezbojna otopina.
Terapijske indikacije
Targocid je indiciran u odraslih osoba i djece od rođenja za parenteralno liječenje sljedećih infekcija:
- komplicirane infekcije kože i mekog tkiva,
- infekcije kostiju i zglobova,
- bolnička pneumonija,
- izvanbolnički stečena pneumonija,
- komplicirane infekcije mokraćnog sustava,
- infektivni endokarditis,
- peritonitis povezan s kontinuiranom ambulantnom peritonejskom dijalizom (CAPD),
- bakterijemija koja se javi udružena s bilo kojom od navedenih indikacija.
Targocid je također indiciran kao alternativna peroralna terapija za liječenje proljeva i kolitisa izazvanih infekcijom bakterijom Clostridium difficile.
Kada je prikladno, teikoplanin treba primjenjivati u kombinaciji s drugim antibakterijskim lijekovima.
Treba uzeti u obzir službene smjernice za pravilnu uporabu antibakterijskih lijekova.
Doziranje i način primjene
Doziranje Dozu i trajanje liječenja treba prilagoditi prema vrsti i težini infekcije, kliničkom odgovoru bolesnika te čimbenicima povezanima s bolesnikom, poput dobi i bubrežne funkcije.
Mjerenje koncentracija u serumu Po završetku udarnog režima doziranja treba pratiti najniže koncentracije teikoplanina u serumu u stanju dinamičke ravnoteže kako bi se osiguralo postizanje minimalne najniže koncentracije u serumu:
- za većinu Gram-pozitivnih infekcija, najniže koncentracije teikoplanina moraju iznositi najmanje 10 mg/l mjereno HPLC metodom ili najmanje 15 mg/l mjereno metodom fluorescentne imunopolarizacije (engl. Fluorescence Polarization Immunoassay, FPIA)
- za endokarditis i druge teške infekcije, najniže koncentracije teikoplanina moraju iznositi 15-30 mg/l mjereno HPLC metodom ili 30-40 mg/l mjereno FPIA metodom.
Tijekom terapije održavanja, najniže koncentracije teikoplanina u plazmi mogu se određivati najmanje jedanput tjedno kako bi se osigurala njihova stabilnost.
Odrasli i stariji bolesnici s normalnom bubrežnom funkcijom
| Indikacije | Udarna doza | Udarna doza | Doza održavanja | Doza održavanja |
|---|---|---|---|---|
| Udarni režim doziranja | Ciljne najniže koncentracije od 3. do 5. dana | Doza održavanja | Ciljne najniže koncentracije tijekom terapije održavanja | |
| - Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva - Pneumonija - Komplicirane infekcije mokraćnog sustava | 6 mg/kg tjelesne težinesvakih 12 sati tijekom prve 3 intravenske ili intramuskularne doze | >15 mg/l 1 | 6 mg/kg tjelesne težine intravenski ili intramuskularno jedanput na dan | >15 mg/l 1 jedanput tjedno |
| - Infekcije kostiju i zglobova | 12 mg/kg tjelesne težine svakih 12 sati tijekom prvih 3-5 intravenskih doza | >20 mg/l 1 | 12 mg/kg tjelesne težine intravenski ili intramuskularno jedanput na dan | >20 mg/l 1 |
| - Infektivni endokarditis | 12 mg/kg tjelesne težine svakih 12 sati tijekom prvih 3-5 intravenskih doza | 30-40 mg/l 1 | 12 mg/kg tjelesne težine intravenski ili intramuskularno jedanput na dan | >30 mg/l 1 |
1 mjereno FPIA metodom
Doza se mora prilagoditi tjelesnoj težini bez obzira na težinu bolesnika.
Trajanje liječenja
Odluku o trajanju liječenja treba donijeti na temelju kliničkog odgovora. Za infektivni endokarditis prikladnim se obično smatra liječenje u trajanju od najmanje 21 dana. Liječenje ne smije biti dulje od 4 mjeseca.
Kombinirana terapija
Teikoplanin ima ograničen raspon antimikrobnog djelovanja (Gram pozitivne bakterije). Nije prikladan kao monoterapija za liječenje određenih vrsta infekcija, osim ako je patogen već dokumentiran i zna se da je osjetljiv na teikoplanin ili u slučaju velike vjerojatnosti da bi najvjerojatniji patogen(i) mogao biti prikladan za liječenje teikoplaninom.
Proljev i kolitis izazvani infekcijom bakterijom Clostridium difficile Preporučena doza je 100-200 mg peroralno dvaput na dan tijekom 7-14 dana.
Starija populacija
Nije potrebno prilagođavati dozu, osim u slučaju oštećenja bubrežne funkcije.
Odrasli i stariji bolesnici s oštećenom bubrežnom funkcijom
U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom dozu ne treba prilagođavati do četvrtog dana liječenja, nakon čega doziranje treba prilagoditi kako bi se održala najniža koncentracija u serumu od najmanje 10 mg/l mjereno putem HPLC-a ili najmanje 15 mg/l mjereno FPIA metodom.
Nakon četvrtog dana liječenja:
- bolesnici s blagom i umjerenom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina 30-80 ml/min): dozu održavanja treba prepoloviti, bilo primjenom doze svaki drugi dan ili primjenom polovice doze jedanput na dan
- bolesnici s teškom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) i bolesnici na hemodijalizi: dozu treba smanjiti na jednu trećinu uobičajene doze, bilo primjenom početne doze svaki treći dan ili primjenom trećine doze jedanput na dan
Teikoplanin se ne uklanja dijalizom.
Bolesnici na kontinuiranoj ambulantnoj peritonejskoj dijalizi (CAPD)
Nakon jednokratne udarne intravenske doze od 6 mg/kg tjelesne težine, u prvom se tjednu primjenjuje 20 mg/l u svakoj vrećici s otopinom za dijalizu, u drugom tjednu 20 mg/l u svakoj drugoj vrećici, a u trećem tjednu 20 mg/l u vrećici za noć.
Pedijatrijska populacija
Preporučene doze jednake su za odrasle i djecu stariju od 12 godina.
Novorođenčad i djeca u dobi do 2 mjeseca:
Udarna doza
Jedna doza od 16 mg/kg tjelesne težine primijenjena intravenskom infuzijom prvog dana.
Doza održavanja
Jedna doza od 8 mg/kg tjelesne težine primijenjena intravenskom infuzijom jedanput na dan.
Djeca (od 2 mjeseca do 12 godina):
Udarna doza:
Jedna doza od 10 mg/kg tjelesne težine primijenjena intravenski svakih 12 sati; daju se 3 takve doze.
Doza održavanja
Jedna doza od 6-10 mg/kg tjelesne težine primijenjena intravenski jedanput na dan.
Način primjene
Teikoplanin se primjenjuje intravenskim ili intramuskularnim putem. Intravenska injekcija može se primijeniti ili kao bolusna injekcija tijekom 3-5 minuta ili kao infuzija tijekom 30 minuta.
U novorođenčadi se lijek smije primijeniti samo infuzijom.
Za liječenje proljeva i kolitisa povezanih s infekcijom s Clostridium difficile, lijek se primjenjuje oralnim putem.
Za upute o rekonstituciji i razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Kontraindikacije
Preosjetljivost na teikoplanin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.
Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi
Teikoplanin se ne smije primjenjivati intraventrikularno.
Reakcije preosjetljivosti Kod primjene teikoplanina prijavljene su ozbiljne, po život opasne reakcije preosjetljivosti, ponekad sa smrtnim ishodom (npr. anafilaktički šok). Ako se pojavi alergijska reakcija na teikoplanin, liječenje se mora odmah prekinuti i moraju se uvesti odgovarajuće hitne mjere. Teikoplanin se mora primjenjivati s oprezom davati bolesnicima s poznatom preosjetljivošću na vankomicin jer su moguće ukrižene reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaktički šok sa smrtnim
ishodom.
Međutim, anamneza "sindroma crvenog čovjeka" kod liječenja vankomicinom nije kontraindikacija za primjenu teikoplanina.
Reakcije na infuziju U rijetkim je slučajevima (čak i kod prve doze) primijećen sindrom crvenog čovjeka (skup simptoma koji uključuju pruritus, urtikariju, eritem, angioneurotski edem, tahikardiju, hipotenziju, dispneju). Smanjenje brzine ili prekid primjene infuzije može dovesti do povlačenja tih reakcija. Reakcije na infuziju mogu se ograničiti ako se dnevna doza ne primjenjuje u obliku bolusne injekcije nego kao infuzija tijekom 30 minuta.
Teške kožne nuspojave (engl. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) Teške kožne nuspojave (SCAR) uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijekove s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, zabilježene su kod primjene teikoplanina. Akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP) također je prijavljena kod korištenja teikoplanina, Kod propisivanja lijeka, bolesnike treba savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija (npr. progresivni kožni osip često s mjehurićima s lezijama sluznice ili pustularnim osipom ili bilo koji drugi znak preosjetljivosti kože) te ih pomno nadzirati. Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na teške kožne reakcije, liječenje teikoplaninom treba prekinuti i razmotriti alternativno liječenje.
Spektar antibakterijskog djelovanja Teikoplanin ima ograničen spektar antimikrobnog djelovanja (Gram-pozitivne bakterije). Nije prikladan kao monoterapija za liječenje određenih vrsta infekcija, osim ako je patogen već dokumentiran i zna se da je osjetljiv na teikoplanin ili u slučaju velike vjerojatnosti da bi najvjerojatniji patogen(i) mogao biti prikladan za liječenje teikoplaninom.
Racionalna primjena teikoplanina treba uzeti u obzir raspon antibakterijskog djelovanja, sigurnosni profil i primjerenost standardne antibakterijske terapije za liječenje pojedinog bolesnika. Prema toj se osnovi očekuje da će se teikoplanin u većini slučajeva primjenjivati za liječenje teških infekcija u bolesnika u kojih se standardna antibakterijska terapija ne smatra primjerenom.
Trombocitopenija Kod primjene teikoplanina prijavljena je trombocitopenija. Preporučuju se periodične hematološke pretrage tijekom liječenja, uključujući kompletnu krvnu sliku.
Nefrotoksičnost
U bolesnika liječenih teikoplaninom prijavljeni su nefrotoksičnost i zatajenje bubrega. Bolesnike s bubrežnom insuficijencijom, bolesnike koji primaju visoki udarni režim doziranja teikoplanina i bolesnike koji uz teikoplanin istodobno ili naknadno primaju i druge lijekove s poznatim nefrotoksičnim potencijalom (npr. aminoglikozide, kolistin, amfotericin B, ciklosporin i cisplatin) treba pomno nadziratii testirati njihovu slušnu funkciju. Budući da se teikoplanin izlučuje prvenstveno putem bubrega, dozu teikoplanina nužno je prilagoditi u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom.
Ototoksičnost
Kao i kod drugih glikopeptida, u bolesnika liječenih teikoplaninom prijavljena je ototoksičnost (gluhoća i tinitus). Bolesnike u kojih se tijekom liječenja teikoplaninom pojave znakovi i simptomi narušena sluha ili poremećaja unutarnjeg uha, treba pažljivo pregledati i nadzirati, osobito u slučaju dugotrajnog liječenja te bubrežne insuficijencije. Bolesnike koji uz teikoplanin istodobno ili naknadno primaju i druge lijekove s poznatim nefrotoksičnim i/ili neurotoksičnim/ototoksičnim potencijalom (npr. aminoglikozidi, kolistin, amfotericin B, ciklosporin, cisplatin, furosemid i etakrinska kiselina) treba pomno nadzirati te ocijeniti korist liječenja teikoplaninom ako dođe do narušavanja slušne funkcije.
Moraju se poduzeti posebne mjere opreza kada se teikoplanin primjenjuje u bolesnika koji zahtijevaju istodobno liječenje ototoksičnim i/ili nefrotoksičnim lijekovima pri čijoj se primjeni preporučuju redovite hematološke pretrage te testovi jetrene i bubrežne funkcije.
Superinfekcija Kao i kod drugih antibiotika, primjena teikoplanina, osobito dugotrajna, može za posljedicu imati prekomjeran rast neosjetljivih organizama. Ako se za vrijeme liječenja razvije superinfekcija, treba poduzeti odgovarajuće mjere.
Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija
Nisu provedena posebna ispitivanja interakcija.
Teikoplanin i otopine aminoglikozida su inkompatibilni pa ih se ne smije miješati u injekcijama; međutim, kompatibilni su u tekućini za dijalizu pa se slobodno mogu koristiti za liječenje peritonitisa povezanoga sa CAPD-om. Potreban je oprez kada se uz teikoplanin istodobno ili naknadno primjenjuju drugi lijekovi poznatog nefrotoksičnog i/ili neurotoksičnog/ototoksičnog potencijala. Među njih se ubrajaju npr. aminoglikozidi, kolistin, amfotericin B, ciklosporin, cisplatin, furosemid i etakrinska kiselina. Međutim, nema dokaza koji bi ukazivali na sinergijsku toksičnost u kombinaciji s teikoplaninom.
U kliničkim se ispitivanjima teikoplanin davao velikom broju bolesnika koji su već primali različite lijekove, uključujući druge antibiotike, antihipertenzive, anestetike, kardiovaskularne lijekove i antidijabetike, bez znakova štetne interakcije.
Pedijatrijska populacija
Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih osoba.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća Malobrojni su podaci o primjeni teikoplanina u trudnica. Istraživanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost pri visokim dozama: u štakora je primijećena povećana incidencija mrtvorođenja i neonatalnog mortaliteta. Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Stoga se teikoplanin ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako to nije neophodno. Ne može se isključiti potencijalan rizik od oštećenja unutarnjeg uha i bubrega fetusa.
Dojenje Nije poznato izlučuje li se teikoplanin u majčino mlijeko u ljudi. Nema podataka o izlučivanju teikoplanina u mlijeko životinja. Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu liječenja teikoplaninom treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist od liječenja teikoplaninom za majku.
Plodnost
Ispitivanja reprodukcije na životinjama nisu pokazala poremećaj plodnosti.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima
Targocid zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Teikoplanin može uzrokovati omaglicu i glavobolju, što može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima. Bolesnici u kojih se pojave te nuspojave ne smiju upravljati vozilima ni raditi sa strojevima.
Nuspojave
Tablični prikaz nuspojava
U tablici u nastavku navedene su sve nuspojave koje su se javile uz incidenciju veću nego kod primjene placeba te u više od jednoga bolesnika. Učestalost nuspojava je definirana na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su navedene u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
| Organski sustav | često (≥1/100 i <1/10 ) | manje često (≥1/1000 i <1/100) | rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) | vrlo rijetko (<1/10 000) | nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) |
|---|---|---|---|---|---|
| Infekcije i infestacije | apsces | superinfekcija (prekomjeran rast neosjetljivih organizama) | |||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | leukopenija, trombocitopenija, eozinofilija | agranulocitoza, neutropenija, pancitopenija | |||
| Poremećaji imunološkog sustava | anafilaktička reakcija (anafilaksija) | reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), anafilaktički šok | |||
| Poremećaji živčanog sustava | omaglica, glavobolja | napadaji | |||
| Poremećaji uha i labirinta | gluhoća, gubitak sluha, tinitus, vestibularni poremećaj | ||||
| Krvožilni poremećaji | flebitis | tromboflebitis | |||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | bronhospazam | ||||
| Poremećaji probavnog sustava | proljev, povraćanje, mučnina | ||||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip, eritem, pruritus | sindrom crvenog čovjeka (npr. crvenilo gornjeg dijela tijela praćeno osjećajem vrućine). | toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom, akutna generalizirana egzantematozna pustuloza, multiformni eritem, angioedem, eksfolijativni dermatitis, urtikarija | ||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | povišene vrijednosti kreatinina u krvi | zatajenje bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega) * | |||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | bol, pireksija | apsces na mjestu injekcije, zimica (tresavica) | |||
| Pretrage | povišene vrijednosti transaminaza (prolazna odstupanja od normalnih vrijednosti transaminaza), povišene vrijednosti alkalne fosfataze u krvi (prolazna odstupanja od normalnih vrijednosti alkalne fosfataze) |
Opis odabranih nuspojava
* Na temelju izvještaja iz literature, procijenjena stopa nefrotoksičnosti u bolesnika koji su primali niski udarni režim doziranja od prosječno 6 mg/kg dva puta na dan, nakon čega je slijedila doza
održavanja od prosječno 6 mg/kg jedanput na dan, iznosi oko 2%.
U opservacijskom ispitivanju sigurnosti primjene lijeka nakon davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet koje je obuhvatilo 300 bolesnika sa srednjom vrijednosti dobi od 63 godine (koji su liječeni radi infekcije kostiju i zglobova, endokarditisa ili drugih teških infekcija) koji su bili na režimu s visokim udarnim dozama od 12 mg/kg dva puta na dan (s primljenih 5 udarnih doza kao medijanom), nakon čega je slijedila doza održavanja od 12 mg/kg jedanput na dan, opažena stopa potvrđene nefrotoksičnosti iznosila je 11,0% (95% CI = (7,4%; 15,5%)) tijekom prvih 10 dana. Kumulativna stopa nefrotoksičnosti od početka liječenja do 60. dana nakon posljednje doze iznosila je 20,6% (95% CI = (16,0%; 25,8%)). U bolesnika koji su primali više od 5 visokih udarnih doza od 12 mg/kg dva puta na dan, nakon čega je slijedila doza održavanja od 12 mg/kg jedanput na dan, opažena kumulativna stopa nefrotoksičnosti od početka liječenja do 60. dana nakon posljednje primjene iznosila je 27% (95% CI = (20,7%; 35,3%)).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
Simptomi
Prijavljeni su slučajevi slučajne primjene prekomjernih doza u pedijatrijskih bolesnika. U jednom je slučaju zabilježena agitacija u novorođenčeta starog 29 dana koje je primilo 400 mg lijeka intravenski (95 mg/kg).
Liječenje
Liječenje predoziranja teikoplaninom treba biti simptomatsko.
Teikoplanin se ne uklanja hemodijalizom dok je uklanjanje peritonejskom dijalizom sporo.
Farmakodinamička svojstva
Farmakoterapijska skupina: glikopeptidni antibakterijski lijekovi, ATK oznaka: J01XA02.
Mehanizam djelovanja
Teikoplanin inhibira rast osjetljivih organizama ometanjem biosinteze stanične stijenke na mjestu različitom od onoga na koje djeluju beta-laktami. Sinteza peptidoglikana blokira se specifičnim vezanjem za ostatni D-alanil-D-alanin.
Mehanizam rezistencije
Rezistencija na teikoplanin može se temeljiti na sljedećim mehanizmima:
- Modificiranoj ciljnoj strukturi: ovaj oblik rezistencije osobito je primijećen kod bakterije Enterococcus faecium. Modifikacija se temelji na zamjeni funkcije terminalnog D-alanin-D-alanina aminokiselinskog lanca u mureinskom prekursoru D-ala-D-laktatom, čime se smanjuje afinitet za vankomicin. Enzimi odgovorni za to su novosintetizirana D-laktat dehidrogenaza ili ligaza.
- Smanjena osjetljivost ili rezistencija stafilokoka na teikoplanin temelji se na prekomjernoj proizvodnji mureinskih prekursora za koje se teikoplanin veže.
Može doći do ukrižene rezistencije između teikoplanina i glikoproteina vankomicina. Brojni enterokoki rezistentni na vankomicin osjetljivi su na teikoplanin (fenotip van-B).
Granične vrijednosti u ispitivanju osjetljivosti
Granične vrijednosti minimalnih inhibitornih koncentracija (MIK) prema kriterijima Europskog povjerenstva za ispitivanje osjetljivosti bakterija (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST), verzija 10.0 od 01. siječnja 2020., prikazane su u sljedećoj tablici:
| Mikroorganizam | osjetljiv | rezistentan |
|---|---|---|
| Staphylococcus aureus a,b | ≤2 mg/l | >2 mg/l |
| koagulaza negativni stafilokoki a | ≤4 mg/l | >4 mg/l |
| vrste roda Enterococcus | ≤2 mg/l | >2 mg/l |
| Streptococcus skupine A, B, C, G b | ≤2 mg/l | >2 mg/l |
| Streptococcus pneumoniae b | ≤2 mg/l | >2 mg/l |
| Streptokoki skupine viridans b | ≤2 mg/l | >2 mg/l |
a MIK vrijednosti za glikopeptide ovise o primijenjenoj metodi i treba ih utvrditi mikrorazrjeđenjem u bujonu. S. aureus s MIK vrijednostima za vankomicin od 2 mg/l na granici je distribucije MIK-a za divlji soj, što može umanjiti klinički odgovor.
- b Neosjetljivi izolati su rijetki ili još nisu prijavljeni. Testovi identifikacije i antimikrobne osjetljivosti svakog takvog izolata moraju se potvrditi, a izolat se mora poslati u referentni laboratorij.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Antimikrobno djelovanje teikoplanina u načelu ovisi o vremenu tijekom kojega je koncentracija lijeka viša od minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) za patogen.
Osjetljivost
Prevalencija rezistencije odabranih vrsta može se razlikovati s obzirom na geografsko područje i tijekom vremena pa su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, osobito pri liječenju teških infekcija. Po potrebi treba zatražiti savjet stručnjaka kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da dovodi u pitanje korisnost lijeka kod barem nekih vrsta infekcija.
- Vrste koje su obično osjetljive
- Aerobne Gram-pozitivne bakterije
- Corynebacterium jeikeium a
- Enterococcus faecalis
- Staphylococcus aureus (uključujući sojeve rezistentne na meticilin)
- Streptococcus agalactiae
- -
- Streptococcus dysgalactiae podvrsta equisimilis a
- (streptokoki skupine C i G)
- Streptococcus pneumoniae
- Streptococcus pyogenes
- streptokoki iz skupine viridans a b
- Anaerobne Gram-pozitivne bakterije
- Clostridium difficile a
- Peptostreptococcus spp. a
- Vrste kod kojih bi stečena rezistencija mogla uzrokovati probleme
- Aerobne Gram-pozitivne bakterije
- Enterococcus faecium
- Staphylococcus epidermidis
- Staphylococcus haemolyticus
- Staphylococcus hominis
- Inherentno rezistentne bakterije
- sve Gram-negativne bakterije
- Ostale bakterije
- Chlamydia spp.
- Chlamydophila spp.
- Legionella pneumophila
- Mycoplasma spp.
- a Trenutni podaci nisu bili dostupni u vrijeme objavljivanja ovih tablica. U osnovnoj literaturi, standardnim svescima i preporukama za liječenje pretpostavlja se osjetljivost
- b Kolektivni izraz za heterogenu skupinu streptokoknih vrsta. Stopa rezistencije može varirati ovisno o pojedinoj vrsti streptokoka
Farmakokinetička svojstva
Apsorpcija
Teikoplanin se primjenjuje parenteralnim putem (intravenski ili intramuskularno). Nakon intramuskularne primjene, bioraspoloživost teikoplanina (u usporedbi s intravenskom primjenom) gotovo je potpuna (90%). Nakon šest dana intramuskularne primjene doze od 200 mg, srednja (SD) maksimalna koncentracija teikoplanina (Cmax) iznosi 12,1 (0,9) mg/l, a nastupa 2 sata nakon primjene.
Nakon udarne doze od 6 mg/kg primijenjene intravenski svakih 12 sati tijekom prvih 3 do 5 doza, vrijednosti Cmax kreću se u rasponu od 60 do 70 mg/l, a vrijednosti Ctrough su obično iznad 10 mg/l. Nakon intravenske udarne doze od 12 mg/kg primijenjene svakih 12 sati tijekom 3 doze, srednje vrijednosti Cmax procjenjuju se na približno 100 mg/l, a Ctrough na približno 20 mg/l.
Nakon doze održavanja od 6 mg/kg primijenjene jedanput na dan, vrijednost Cmax iznosi približno 70 mg/l, a Ctrough približno 15 mg/l. Nakon doze održavanja od 12 mg/kg jedanput na dan, vrijednosti Ctrough kreću se u rasponu od 18 do 30 mg/l.
Kada se primjenjuje peroralno, teikoplanin se ne apsorbira iz gastrointestinalnog trakta. Kada je jednokratna doza od 250 ili 500 mg primijenjena peroralno u zdravih ispitanika, teikoplanin nije pronađen u serumu niti mokraći, nego samo u fecesu (otprilike 45% primijenjene doze) u nepromijenjenu obliku.
Distribucija
Vezanje za proteine u serumu ljudi kreće se u rasponu od 87,6 do 90,8%, bez varijacija funkcije koncentracija teikoplanina. Teikoplanin se uglavnom veže za humani albumin u serumu. Teikoplanin se ne raspodjeljuje u crvene krvne stanice.
Volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže (Vss) kreće se u rasponu od 0,7 do 1,4 l/ kg. Najviše vrijednosti Vss primijećene su u nedavnim ispitivanjima gdje je razdoblje prikupljanja uzoraka bilo dulje od 8 dana.
Teikoplanin se raspodjeljuje uglavnom u pluća, miokard i koštana tkiva, pri čemu su omjeri tkivo/serum veći od 1. U eksudatima mjehurića, sinovijskoj tekućini i peritonejskoj tekućini omjeri tkivo/serum kretali su se u rasponu od 0,5 do 1. Eliminacija teikoplanina iz peritonejske tekućine odvija se jednakom brzinom kao i eliminacija iz seruma. U pleuralnoj tekućini i potkožnom masnom tkivu omjeri tkivo/serum iznosili su između 0,2 i 0,5. Teikoplanin ne prodire u cerebrospinalnu tekućinu.
Biotransformacija
Teikoplanin u nepromijenjenu obliku glavni je spoj pronađen u plazmi i mokraći, što ukazuje na minimalan metabolizam. Dva metabolita vjerojatno nastaju hidroksilacijom, a predstavljaju 2-3% primijenjene doze.
Eliminacija
Teikoplanin u nepromijenjenu obliku uglavnom se izlučuje mokraćom (80% unutar 16 dana) dok je 2,7% primijenjene doze pronađeno u fecesu (putem izlučivanja kroz žuč) unutar 8 dana nakon primjene. Poluvijek eliminacije teikoplanina varira od 100 do 170 sati u najnovijim ispitivanjima u kojima su uzorci krvi prikupljani tijekom približno 8 do 35 dana.
Ukupan klirens teikoplanina je nizak i kreće se u rasponu od 10 do 14 ml/h/kg, a bubrežni klirens iznosi 8-12 ml/h/kg, što ukazuje na to da se teikoplanin uglavnom izlučuje bubrežnim mehanizmima.
Linearnost
Teikoplanin je pokazao linearnu farmakokinetiku u rasponu doza od 2 do 25 mg/kg.
Posebne populacije
• Oštećenje bubrežne funkcije:
Budući da se teikoplanin izlučuje putem bubrega, eliminacija teikoplanina smanjuje se sa stupnjem oštećenja bubrežne funkcije. Ukupan klirens i bubrežni klirens teikoplanina ovise o klirensu kreatinina.
• Stariji bolesnici:
U starijoj se populaciji farmakokinetika teikoplanina ne mijenja, osim u slučaju oštećenja bubrežne funkcije.
• Pedijatrijska populacija:
Primijećen je veći ukupan klirens (15,8 ml/h/kg za novorođenčad, 14,8 ml/h/kg za srednju dob od 8 godina) i kraće poluvrijeme eliminacije (40 sati za novorođenčad, 58 sati za osmogodišnjake) u odnosu na odrasle bolesnike.
Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Nakon ponovljene parenteralne primjene u štakora i pasa primijećeni su učinci na bubrege, koji su bili ovisni o dozi i reverzibilni. Istraživanja kojima se ispitivao potencijal izazivanja ototoksičnosti u zamoraca ukazala su na mogućnost blagog oštećenja kohlearne i vestibularne funkcije, ali bez morfoloških oštećenja.
Supkutana primjena teikoplanina u dozama do 40 mg/kg na dan nije utjecala na plodnost u mužjaka i ženki štakora. U istraživanjima embriofetalnog razvoja nisu primijećene malformacije nakon supkutane primjene doza do 200 mg/kg na dan u štakora te intramuskularne primjene doza do 15 mg/kg na dan u kunića. Međutim, u štakora je došlo do povećane incidencije mrtvookoćenih fetusa pri dozama od 100 mg/kg na dan i višima te neonatalne smrtnosti pri dozama od 200 mg/kg na dan. Isti učinak nije prijavljen kod doze od 50 mg/kg na dan. Perinatalno i postnatalno istraživanje u štakora nije pokazalo učinke na plodnost generacije F1 niti na preživljenje i razvoj generacije F2 nakon supkutane primjene doza do 40 mg/kg na dan.
Teikoplanin nije pokazao nikakav potencijal izazivanja antigenosti (u miševa, zamoraca ili kunića), genotoksičnosti ni lokalne nadraženosti.
Popis pomoćnih tvari
Prašak za otopinu za injekciju/infuziju ili oralnu otopinu natrijev klorid natrijev hidroksid (za prilagodbu pH)
Otapalo voda za injekcije
Inkompatibilnosti
Teikoplanin i aminoglikozid su inkompatibilni kada se izravno miješaju, pa se ne smiju miješati prije injiciranja.
Ako se teikoplanin primjenjuje u kombiniranoj terapiji s drugim antibioticima, pripravak se mora primijeniti odvojeno.
Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.
Rok valjanosti
Rok valjanosti praška u neotvorenu pakiranju:
3 godine
Rok valjanosti rekonstituirane otopine:
Kemijska i fizikalna stabilnost rekonstituirane otopine pripremljene prema preporuci dokazana je tijekom 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.
S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora odmah primijeniti. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja do primjene lijeka odgovornost su korisnika te ne bi se smjeli biti dulji od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ako rekonstitucija nije provedena u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Rok valjanosti razrijeđenog lijeka:
Kemijska i fizikalna stabilnost rekonstituirane otopine pripremljene prema preporuci dokazana je tijekom 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.
S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora odmah primijeniti. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja do primjene lijeka odgovornost su korisnika te ne bi se smjeli biti dulji od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ako rekonstitucija/razrjeđivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Prašak u neotvorenu pakiranju:
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije/razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Vrsta i sadržaj spremnika
Primarno pakiranje:
Liofilizirani lijek pakiran je u:
bezbojnu, staklenu bočicu (staklo tipa I) korisnog volumena 22 ml, zatvorenu brombutilnim gumenim čepom i aluminijskim prstenom s plastičnim zelenim "flip-off" poklopcem.
Voda za injekcije pakirana je u bezbojnu, staklenu ampulu (staklo tipa I).
Veličine pakiranja:
- 1 bočica s praškom s 1 ampulom s otapalom
- 5x1 bočica s praškom s 5x1 ampulom s otapalom
- 10x1 bočica s praškom s 10x1 ampulom s otapalom
- 25x1 bočica s praškom s 25x1 ampulom s otapalom
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom
Lijek je namijenjen samo za jednokratnu primjenu.
Priprema rekonstituirane otopine:
- Polako ubrizgati cjelokupni sadržaj priloženog otapala u bočicu s praškom.
- Lagano valjati bočicu među dlanovima dok se prašak potpuno ne otopi. Ako se otopina zapjeni, treba je ostaviti da odstoji približno 15 minuta. Smiju se primijeniti samo bistre otopine. Boja otopine može varirati od žućkaste do tamno žute.
Rekonstituirana otopina sadržavat će 400 mg u 3,0 ml.
| Deklarirana količina teikoplanina u bočici | 400 mg |
|---|---|
| Volumen bočice s praškom | 22 ml |
| Volumen koji se može izvući iz ampule s otapalom za rekonstituciju | 3,14 ml |
| Volumen koji sadrži deklariranu dozu teikoplanina (izvlači se štrcaljkom od 5 ml i iglom veličine 23 G) | 3,0 ml |
Rekonstituirana otopina može se izravno injicirati ili alternativno dodatno razrijediti ili se može primijeniti peroralno.
Priprema razrijeđene otopine prije infuzije:
Targocid se može primijeniti u sljedećim infuzijskim otopinama:
- otopini natrijeva klorida od 9 mg/ml (0,9%)
- Ringerovoj otopini
- Ringerovoj otopini s laktatom
- 5%-tnoj otopini dekstroze za injekciju
- 10%-tnoj otopini dekstroze za injekciju
- otopini s 0,18% natrijeva klorida i 4% glukoze
- otopini s 0,45% natrijeva klorida i 5% glukoze
- otopini za peritonejsku dijalizu koja sadrži otopinu glukoze od 1,36% ili 3,86%
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
Sanofi Winthrop Industrie
82 avenue Raspail 94250 Gentilly Francuska
Broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet
HR-H-411114699
Datum prvog odobrenja i datum obnove odobrenja
15.07.1997./26.09.2014.
Datum revizije teksta
- rujna 2023.
Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internet stranicama HALMED-a.
Sumnju na nuspojavu prijavite putem obrasca Prijava sumnje na nuspojavu lijeka, ili se obratite svom liječniku ili ljekarniku.
Podaci o lijeku
Targocid
- Lista
- Osnovna lista
- Oznaka izdavanja
- —
- Doplata od
- Bez doplate
- Recept
- Na recept
- Djelatna tvar
- teikoplanin
- Farmaceutski oblik
- prašak i otapalo za otopinu za injekciju/infuziju ili oralnu otopinu
- Jačina
- 400 mg
- Pakiranje
- 1 bočica s praškom i 1 ampula s otapalom, u kutiji | privremeni prekid opskrbe | - HR-H-411114699-02 | 5 bočica s praškom i 5 ampula s otapalom, u kutiji | nije stavljeno u promet | - HR-H-411114699-03 | 10 bočica s praškom i 10 ampula
- Nositelj odobrenja
- Sanofi Winthrop Industrie, 82, avenue Raspail, Gentilly, Francuska
- Broj odobrenja
- HR-H-411114699
Dokumenti
Alati
Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Targocid. Možete provjeriti dostupna pakiranja, HZZO status, doziranje i regulatorne dokumente prikazane na ovoj stranici.
Gdje se lijek primjenjuje
Oznake s HZZO liste lijekova.
Izvor: HZZO lista lijekova (stupci „Oznaka ograničenja primjene” i „PSL”); Odluka o utvrđivanju Popisa posebno skupih lijekova (NN 71/21).