Maprazax

• ako ste alergični na alprazolam ili druge benzodiazepinske lijekove ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6);
• ako patite od bolesti zvane "miastenija gravis" (teška slabost mišića);
• ako imate teške probleme s disanjem i plućima (npr. kronični bronhitis ili emfizem);
• ako bolujete od apneje (privremeni prestanak disanja tijekom spavanja);
• ako imate teške probleme s jetrom;
• ako imate akutno trovanje alkoholom ili drugim lijekovima koji utječu na središnji živčani sustav

Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego uzmete Maprazax.

• ako imate bolest bubrega, jetre ili pluća;
• ako ste lošeg općeg stanja;

• ako imate ili ste imali mentalnu bolest koja je zahtijevala bolničko liječenje;
• ako uzimate druge lijekove za liječenje mentalne bolesti;
• ako konzumirate alkoholna pića, neopravdano uzimate lijekove ili uživate opojne droge (odmah se obratite svom liječniku za pomoć pri odvikavanju);
• ako ste ikada razmišljali da si oduzmete život (morate se odmah obratiti svom liječniku za pomoć i odgovarajuće liječenje);
• ako ste već uzeli lijek za smirenje ili liječenje teške tjeskobe, jer se Vaše tijelo može brzo prilagoditi na ovu vrstu lijeka na način da Vam lijek više neće biti koristan;
• ako ste starije životne dobi. Benzodiazepine i slične lijekove treba primjenjivati oprezno u starijih bolesnika zbog rizika od sedacije i/ili slabosti u kostima i mišićima koja može uzrokovati padove, često s ozbiljnim posljedicama u ovoj populaciji;
• ako uzimate lijek protiv bolova koji sadrži dekstropropoksifen. U kombinaciji s alprazolamom može uzrokovati probleme s disanjem;

Primjena Maprazax tableta može dovesti do fizičke i psihičke ovisnosti o lijeku. Ako primijetite da imate poteškoća s prestankom uzimanja ovog lijeka, možda ste psihički ovisni o njemu. Fizička ovisnost znači da se simptomi ustezanja javljaju kada se liječenje ovim lijekom iznenada prekine. Rizik od ovisnosti se povećava s dozom i trajanjem liječenja. Kako bi se smanjili rizici, doza mora biti što niža, a trajanje liječenja što je moguće kraće. Slijedite preporuke liječnika o dozi. Rizik je veći u bolesnika koji zlorabe ili su zlorabili alkohol i lijekove (vidjeti dio 3. "Ako prestanete uzimati Maprazax").

Zlouporaba je poznati rizik za ovaj lijek (vidjeti dio 4). Zlouporaba ovog lijeka može dovesti do predoziranja i smrti. Uvijek slijedite preporuke liječnika o dozi. Ovaj lijek može biti poželjan za osobe koje zlorabe lijekove na recept i treba ga čuvati izvan dohvata drugih osoba.

Tijekom liječenja ovim lijekom može doći do smanjenja pamćenja. Problemi se obično javljaju nekoliko sati nakon uzimanja lijeka. Obratite se svom liječniku ako primijetite ovakve simptome.

Uzimanjem Maprazax tableta može se povećati rizik od pojave epizoda hipomanije ili manije u bolesnika s depresijom. Odmah se obratite svom liječniku ako se razviju simptomi hipomanije ili manije.

Ako patite od depresije moguća je pojava misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu tijekom primjene ovog lijeka. Posavjetujte se sa svojim liječnikom prije korištenja Xanax tableta.

Ukoliko je liječenje ovim lijekom neophodno, a Vi imate depresiju ili ste prije imali suicidalne misli te misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, Vaš liječnik će pažljivo pratiti Vaše liječenje. Odmah se javite svom liječniku ili otiđite u najbližu bolnicu ukoliko vam se pojave misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu.

Važno je četkati zube dva puta na dan zubnom pastom koja sadrži fluor jer Maprazax može uzrokovati suhoću usta, što može oštetiti Vaše zube ako ne održavate oralnu higijenu.

Primjena Maprazaxa se ne preporučuje u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Osobito recite svom liječniku ako uzimate:

• druge lijekove koji imaju sedativni učinak (djeluju smirujuće) te se koriste u liječenju tjeskobe ili depresije ili nesanice (npr. nefazodon, fluvoksamin, fluoksetin);
• lijekove za liječenje problema sa spavanjem;
• jake lijekove protiv boli (npr. morfij, kodein ili dekstropropoksifen);
• lijekove za liječenje mentalnih bolesti poput shizofrenije (antipsihotike uključujući i klozapin);
• lijekove za liječenje epilepsije (npr. karbamazepin);
• lijekove za liječenje alergija (antihistaminike);
• lijekove za liječenje infekcija (rifampicin);
• lijekove za liječenje gljivičnih infekcija (npr. ketokonazol, itrakonazol, flukonazol, vorikonazol);
• lijekove za liječenje bakterijskih infekcija (npr. eritromicin, klaritromicin, telitromicin);
• lijekove za liječenje HIV infekcije (inhibitori HIV proteaze, npr. ritonavir);
• lijekove za liječenje astme i bronhitisa (npr. teofilin);
• kontracepcijske pilule (za sprječavanje trudnoće);
• digoksin (za liječenje bolesti srca);
• diltiazem (za liječenje povišenog krvnog tlaka i bolesti srca);
• cimetidin, omeprazol (za liječenje vrijeda želuca i žgaravice);
• lijekove za opuštanje mišića (kada se kombiniraju s alprazolamom učinak na relaksaciju mišića može biti povećan, što povećava rizik od pada);
• pripravke na bazi gospine trave.

Ako planirate operativni zahvat pod općom anestezijom, obavijestite svog liječnika ili anesteziologa da uzimate Maprazax tablete zbog moguće promjene njegovog doziranja.

Istodobna primjena Maprazaxa i opioida (jakih lijekova protiv bolova, lijekova za nadomjesnu terapiju i nekih lijekova za kašalj) povećava rizik od pojave omamljenosti, poteškoća u disanju (respiratorne depresije) i kome što može biti opasno po život. Zbog toga se istodobna primjena treba uzeti u obzir samo ako druge metode liječenja nisu moguće. Međutim, ako Vam Vaš liječnik propiše Maprazax zajedno s opioidima, on mora ograničiti dozu i trajanje istodobnog liječenja. Obavijestite Vašeg liječnika o svim opioidnim lijekovima koje uzimate te se pomno pridržavajte preporuka svog liječnika. Bilo bi korisno obavijestiti prijatelje ili rodbinu da budu svjesni gore navedenih znakova i

simptoma. Obratite se liječniku ako se pojave takvi simptomi.

Maprazax se može uzimati neovisno o obroku. Važno je da ne konzumirate nikakav alkohol dok uzimate Maprazax jer alkohol pojačava sedativne učinke lijeka.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Iskustva u ljudi ukazuju da ovaj lijek može biti štetan za nerođeno dijete (povećani rizici od malformacija poput rascjepa nepca). Zbog potencijalnog rizika za dijete, nemojte primjenjivati Maprazax tablete tijekom trudnoće osim ako Vam liječnik nije propisao drugačije.

Tijekom trudnoće Maprazax se smije koristiti samo nakon što liječnik utvrdi da kliničko stanje majke

zahtjeva neophodno liječenje te da korist primjene lijeka za majku nadmašuje rizike primjene za dijete.

Ako uzimate Maprazax tablete čitavo vrijeme sve do poroda, obavijestite svog liječnika jer novorođenče može patiti od simptoma ustezanja nakon rođenja.

Maprazax prelazi u majčino mlijeko pa nemojte dojiti tijekom liječenja.

Maprazax može uzrokovati omamljenost, ošamućenost, gubitak pamćenja, oslabljenu koncentraciju i slabost mišića. Ti poremećaji mogu biti izraženiji ako niste spavali dovoljno.

Ako primijetite bilo koju od prethodno navedenih nuspojava, nemojte upravljati vozilima ili raditi sa strojevima.

Maprazax sadrži laktozu. Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Rizik od ovisnosti može se povećati s dozom i trajanjem liječenja. Liječnik će stoga propisati najmanju moguću učinkovitu dozu i trajanje liječenja, te će često ponovno procjenjivati potrebu za nastavkom liječenja (vidjeti dio 2 - Upozorenja i mjere opreza).

Trajanje liječenja ne smije biti dulje od 2 - 4 tjedna. Ne preporučuje se dugotrajno liječenje.

Početna doza iznosi 0,25-0,5 mg, uzeta tri puta na dan (ukupno 0,75 mg do 1,5 mg na dan). Starijim i osjetljivim osobama, liječnik će propisati početnu dozu od 0,25 mg tri puta na dan. Ako je potrebno, liječnik će Vam postupno povisiti Vašu dozu. Kao dozu održavanja uzima se najviše od 0,5 mg do 3 mg lijeka na dana, podijeljeno u nekoliko pojedinačnih doza.

Maprazax se ne preporučuje u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Urez nije namijenjen za lomljenje tablete.

Važno je da ne uzmete više tableta nego Vam je propisano. Ako slučajno uzmete previše tableta možete osjetiti pospanost, omamljenost, smetenost, gubitak svijesti, slabost u mišićima, poremećaj koordinacije (ataksija), osjećaj hladnoće, nerazgovijetan govor, pad krvnog tlaka, poteškoće u disanju te također reakcije poput agresivnosti, tjeskobe, halucinacija i nemira. Ako slučajno uzmete previše tableta, odmah potražite liječničku pomoć.

Ako ste zaboravili uzeti dozu, uzmite je čim se sjetite osim ako nije vrijeme za Vašu sljedeću dozu. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ne zaboravite obavijestiti svog liječnika da ste odlučili prekinuti primjenu Maprazax tableta jer je za ovaj lijek potrebno postupno smanjenje doze. Važno je da u dogovoru s liječnikom postupno smanjite dozu lijeka. Nemojte iznenada prekinuti primjenu Maprazax tableta.

U slučaju iznenadnog prekida primjene Maprazax tableta, mogu se javiti simptomi ustezanja poput glavobolje, bolova u mišićima, tjeskobe, nemira, smetenosti, razdražljivosti i problema sa spavanjem. U teškim slučajevima mogu se javiti sljedeći simptomi: promjena u doživljaju stvarnosti, promjena u stanju svijesti (osjećaj odvajanja od vlastitog tijela), ukočenost i trnci u rukama i nogama, preosjetljivost na svjetlost, buku i fizički kontakt, halucinacije ili napadaji (konvulzije). Ti simptomi mogu se javiti nekoliko dana nakon prekida uzimanja tableta. Kad se prekine liječenje ovim lijekom, simptomi koji su zahtijevali primjenu Maprazaxa mogu se vratiti s većim intenzitetom nego prije. Pored prethodno navedenih simptoma mogu se javiti promjene raspoloženja.

Stoga će Vaš liječnik postupno smanjiti dozu kada je potrebno prekinuti liječenje. Smanjivanje doze prilagođava se individualnim potrebama te ovisi o nekoliko čimbenika (poput duljine trajanja liječenja i Vaše dnevne doze). Upitajte svog liječnika kako postupno smanjiti Vašu dozu.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

• Djelatna tvar je alprazolam. Jedna tableta sadrži 0,25 mg ili 0,5 mg ili 1 mg alprazolama.
• Drugi sastojci su: laktoza hidrat, prethodno gelirani škrob, polisorbat, krospovidon, povidon i magnezijev stearat.

Maprazax 0,5 mg tablete također sadrže boju eritrozin aluminium lake (E127).

Maprazax 1 mg tablete također sadrže boju eritrozin aluminium lake (E127) te boju indigotin aluminium lake (E132).

Bijele do gotovo bijele, okrugle, bikonveksne tablete s urezom na jednoj strani te približnim promjerom od 7 mm.

Blijedoružičaste, okrugle, bikonveksne tablete s urezom na jednoj strani te približnim promjerom od 7 mm.

Blijedoljubičaste, okrugle, bikonveksne tablete s urezom na jednoj strani te približnim promjerom od 7 mm.

Urez nije namijenjen za lomljenje tablete.

Maprazax tablete pakirane su u blistere od PVC/PVDC/aluminijske folije. Dostupne su kutije s 30, 90 i 100 tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Alkaloid - INT d.o.o. Šlandrova ulica 4 1231 Ljubljana - Črnuče, Slovenija

Fax: +386 1 300 42 91 e-mail: info@alkaloid.si

Alkaloid d.o.o. Slavonska avenija 6 A 10 000 Zagreb Tel: +385 1 6311 920 Fax: +385 1 6311 922 e-mail: alkaloid@alkaloid.hr

Trajanje liječenja: Potrebno je primijeniti najnižu moguću učinkovitu dozu alprazolama tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja od najdulje 2 - 4 tjedna. Potrebu za nastavkom liječenja treba učestalo iznova procjenjivati. Ne preporučuje se dugotrajno liječenje. Rizik od ovisnosti se može povećati s povećanjem doze i trajanja liječenja.

Za optimalni učinak, doziranje treba biti individualno prilagođeno na temelju težine simptoma i odgovora bolesnika. Liječenje treba započeti s najnižom učinkovitom dozom koja odgovara određenom stanju. Potreban je oprez u bolesnika koji zahtijevaju povećanje doze kako bi se izbjegle moguće nuspojave.

Liječenje anksioznosti lijekovima mora uvijek biti adjuvantno.

Ako je moguće, liječenje treba započeti, nadzirati i dovršiti isti liječnik. Kada se više doze propisuju starijim bolesnicima, može doći do stanja konfuzije.

Doza se mora postupno smanjivati kako bi se izbjegao sindrom ustezanja.

U slučajevima naglog prestanka uzimanja benzodiazepina, tijekom jednog ili dva tjedna mogu se javiti parestezije, poremećaji percepcije i depersonalizacija. U slučajevima naglog prestanka uzimanja benzodiazepina, prijavljeni su i simptomi apstinencije u obliku blage disforije i insomnije, kao i grčevi u mišićima i želucu, povraćanje, znojenje i tremor. U nekim slučajevima prijavljeni su i napadaji.

Anksioznost:Početna doza treba biti od 0,25 mg do 0,5 mg tri puta na dan. Dozu je potrebno individualno prilagoditi. Kao doza održavanja daje se 0,5 mg do 3 mg dnevno, u podijeljenim dozama. U slučajevima anksioznosti i agitacije povezanih s depresijom, dnevna doza može se titrirati do 3 mg, u podijeljenim dozama. Starijim i osjetljivim bolesnicima u početku se daje 0,25 mg 2-3 puta dnevno. U slučaju potrebe, doza se može postupno povisivati.

Sigurnost i djelotvornost alprazolama u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene; stoga se primjena alprazolama u ovoj dobnoj skupini ne preporučuje.

Način primjene

Za primjenu kroz usta. Maprazax se može uzimati s hranom ili bez nje.

Trajanje liječenja mora biti što kraće i ne dulje od 2 - 4 tjedna. Primjena dulja od ovog

razdoblja zahtijeva ponovnu procjenu stanja bolesnika.

Bilo bi korisno informirati bolesnika na početku liječenja o ograničenoj duljini liječenja i precizno objasniti kako će doza biti progresivno smanjivana. Postoje dokazi da se, u slučaju kratkodjelujućih benzodiazepina, simptomi ustezanja mogu pojaviti pri terapijskim dozama, osobito pri višim dozama. Kada se primjenjuju dugodjelujući benzodiazepini važno je upozoriti da se ne zamjenjuju s kratkodjelujućim benzodiazepinima jer može doći do pojave simptoma ustezanja.

Oštećenje funkcije bubrega i jetre Potreban je oprez u bolesnika s oštećenjem bubrega ili blagom do umjerenom insuficijencijom jetre. Benzodiazepini se ne smiju propisivati bolesnicima s teškom jetrenom insuficijencijom zbog rizika od razvoja encefalopatije.

Pedijatrijska populacija Sigurnost i djelotvornost alprazolama u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene; stoga se primjena alprazolama ne preporučuje.

Stariji bolesnici Benzodiazepine i srodne lijekove treba primjenjivati oprezno u starijih bolesnika zbog rizika od sedacije i/ili slabosti u kostima i mišićima koji mogu uzrokovati padove, često s ozbiljnim posljedicama u ovoj populaciji. U starijih bolesnika ili bolesnika s lošim općim stanjem, preporučuje se pridržavanje općim načelima primjene najniže učinkovite doze kako bi se spriječio razvoj ataksije ili prekomjerne sedacije.

Respiratorna insuficijencija Preporučuje se niža doza također u bolesnika s kroničnom respiratornom insuficijencijom zbog rizika od respiratorne depresije.

Zlouporaba alkohola ili droga Benzodiazepine treba primjenjivati iznimno oprezno u bolesnika s anamnezom zlouporabe alkohola ili droge/lijekova.

Benzodiazepini i lijekovi slični benzodiazepinu se ne smiju propisivati sami za liječenje depresije jer mogu potaknuti ili povećati rizik od samoubojstva. Stoga alprazolam treba koristiti s oprezom u bolesnika sa znakovima i simptomima depresivnog poremećaja ili suicidalnim tendencijama te ograničiti propisivanje lijeka u najmanjoj veličini pakiranja. Prijavljeni su slučajevi epizoda hipomanije i manije povezanih s primjenom alprazolama u bolesnika s depresijom.

Istodobna primjena alprazolama i opioida može dovesti do sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog tih se rizika sedativi poput benzodiazepina, kao što je alprazolam, ili sličnih lijekova trebaju propisivati s opiodima samo bolesnicima kod kojih drugi načini liječenja nisu mogući. Ako se donese odluka o propisivanju alprazolama istodobno s opioidima treba primijeniti najnižu učinkovitu dozu, a trajanje liječenja treba biti što kraće. Bolesnike treba pažljivo pratiti zbog znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. O tome se preporučuje obavijestiti bolesnike i njihove skrbnike (gdje je to primjenjivo), kako bi bili svjesni navedenih simptoma.

Primjena benzodiazepina može uzrokovati razvoj fizičke i psihičke ovisnosti. Rizik se povećava s dozom i trajanjem liječenja te je također veći u bolesnika koji su skloni zlouporabi alkohola i droga/lijekova. Zlouporaba lijeka je poznati rizik za alprazolam i druge benzodiazepine te je sukladno tome potrebno pratiti bolesnike pri uzimanju alprazolama. Postoji i rizik od diverzije s ovim lijekom. Prijavljeni su smrtni slučajevi povezani s predoziranjem prilikom zlouporabe alprazolama s ostalim depresorima središnjeg živčanog sustava, uključujući opioide, druge benzodiazepine i alkohol. Ti se rizici trebaju uzeti u obzir prilikom propisivanja ili izdavanja alprazolama, a da bi se smanjili potrebno je koristiti najmanju odgovarajuću dozu i savjetovati bolesnike o pravilnom čuvanju i zbrinjavanju neiskorištenog lijeka. Ovisnost o lijeku može se pojaviti pri terapijskim dozama i/ili u bolesnika bez čimbenika rizika. Postoji povećani rizik od ovisnosti o lijeku kada se kombinira nekoliko benzodiazepina, neovisno o indikaciji.

Nakon razvoja ovisnosti te u slučaju iznenadnog prekida liječenja, mogu se pojaviti simptomi ustezanja koji uključuju glavobolju, bol u mišićima, izrazitu anksioznost, napetost, nemir, agitaciju, nesanicu i razdražljivost. U teškim slučajevima mogu se javiti sljedeći simptomi: nesposobnost razumijevanja (derealizacija), depersonalizacija, hiperakuzija, obamrlost i trnci u ekstremitetima, preosjetljivost na svjetlost, buku i fizički kontakt, halucinacije ili napadaji. Simptomi ustezanja mogu se razviti nekoliko dana nakon prekida liječenja.

Tijekom postupnog prekida liječenja alprazolamom, dozu treba postupno smanjivati u skladu s dobrom liječničkom praksom kako bi se izbjegla pojava sindroma ustezanja.

Može se pojaviti prolazni sindrom prilikom prestanka primjene lijeka pri čemu se simptomi koji su doveli do liječenja benzodiazepinima vraćaju u pojačanom obliku. Moguće su i druge reakcije, uključujući promjene raspoloženja, anksioznost, poremećaje spavanja i nemir. S obzirom da je rizik od simptoma ustezanja/povratnog (''rebound'') učinka veći nakon naglog prekida liječenja, preporučuje se postupno smanjivati dozu.

Benzodiazepini mogu uzrokovati anterogradnu amneziju. Ovo se stanje obično pojavljuje unutar nekoliko sati nakon uzimanja ovog lijeka. Za smanjivanje rizika bolesnik bi trebao odspavati 7 do 8 sati bez prekida nakon uzimanja lijeka.

Poznato je da se reakcije poput nemira, agitacije, razdražljivosti, agresije, deluzija, ispada bijesa, noćnih mora, halucinacija, psihoza, neprikladnog ponašanja i drugih oblika neodgovarajućeg ponašanja pojavljuju prilikom uporabe benzodiazepina. U tom slučaju, potrebno je prekinuti primjenu lijeka.

Vjerojatnije je da će se te reakcije pojaviti u starijih osoba te u djece.

Potreban je poseban oprez prilikom propisivanja benzodiazepina bolesnicima s graničnim ili antisocijalnim poremećajem osobnosti.

Određeni gubitak hipnotičkog učinka benzodiazepina može se razviti nakon opetovane primjene tijekom nekoliko tjedana.

Maprazax sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Potreban je oprez kod istodobne primjene s drugim lijekovima koji imaju depresorni učinak na središnji živčani sustav (SŽS). Pojačan depresivni učinak na SŽS može se pojaviti u slučajevima istodobne primjene s antipsihoticima (neurolepticima), hipnoticima, anksioliticima/sedativima, antidepresivima, narkotičkim analgeticima, antiepilepticima, anesteticima i sedativnim antihistaminicima. Međutim, kod istodobne primjene s narkotičkim analgeticima može se pojaviti pojačana euforija koja može uzrokovati pojačanu psihičku ovisnost.

Ne preporučuje se unos alkohola. Kombinacija s alkoholom povećava sedativni učinak alprazolama.

Istodobna uporaba lijekova za sedaciju poput benzodiazepina, kao što je alprazolam, ili srodnih lijekova s opioidima povećava rizik od sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresornog učinka na SŽS. Dozu i trajanje istodobne primjene treba ograničiti.

Kod istodobne primjene s klozapinom uvijek postoji povećani rizik od zatajenja respiratornog sustava i/ili srca.

S obzirom da se alprazolam metabolizira putem određenih enzima u jetri (osobito putem CYP3A4), njegov je učinak pojačan lijekovima koji inhibiraju te enzime. Alprazolam se stoga mora uvijek primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju te lijekove, a možda će biti potrebno i smanjiti dozu alprazolama.

Podaci iz kliničkih ispitivanja s alprazolamom, in vitro ispitivanja i klinička ispitivanja s lijekovima koji se metaboliziraju na sličan način kao i alprazolam pokazali su različite stupnjeve interakcije te moguće interakcije između brojnih lijekova i alprazolama.

Itrakonazol, potentni inhibitor CYP3A4 povećava bioraspoloživost i produljuje poluvijek eliminacije alprazolama. U ispitivanju na zdravim dobrovoljcima koji su primali 200 mg itrakonazola po danu te 0,8 mg alprazolama, bioraspoloživost se povećala za dva do tri puta, a poluvijek eliminacije produljen je na približno 40 sati. Uočene su promjene psihomotornih funkcija uzrokovane alprazolamom. Itrakonazol može pojačati depresorni učinak alprazolama na SŽS. Nakon prekida primjene itrakonazola, taj učinak alprazolama može se smanjiti.

Ne preporučuje se istodobna primjena sa snažnim inhibitorima CYP3A4, poput itrakonazola, ketokonazola, vorikonazola i inhibitora HIV proteaze. Međutim, ako je potrebna istodobna primjena alprazolama i snažnog inhibitora CYP3A4, doza alprazolama se mora smanjiti na polovicu ili trećinu preporučene doze.

Fluvoksamin produljuje poluvijek eliminacije alprazolama za 20 do 34 sata te dvostruko povećava bioraspoloživost. Kod istodobne primjene preporučuje se dati polovicu preporučene doze alprazolama.

Fluoksetin ima umjereni inhibicijski učinak na metabolizam alprazolama što rezultira povišenim plazmatskim koncentracijama. Pri istodobnoj primjeni pojačavaju se psihomotorički učinci alprazolama. Može biti potrebna prilagodba doze.

Eritromicin inhibira metabolizam alprazolama te povećava bioraspoloživost alprazolama za približno 50%. Može biti potrebna prilagodba doze.

Drugi CYP3A4 inhibitori koji mogu povećati plazmatsku koncentraciju alprazolama su: klaritromicin, telitromicin, diltiazem i flukonazol. Može biti potrebno smanjenje doze.

Cimetidin smanjuje klirens alprazolama što može pojačati učinak. Klinički značaj te interakcije još nije utvrđen.

S obzirom da se alprazolam metabolizira putem CYP3A4 enzima, induktor tog enzima može pojačati metabolizam alprazolama.

Interakcije koje uključuju inhibitor HIV proteaze (ritonavir) i alprazolam su kompleksne i ovisne o vremenu. Kratkoročno gledano, niska doza ritonavira rezultira većim padom klirensa alprazolama, produljenjem poluvijeka njegove eliminacije te pojačanim kliničkim učincima. Međutim, nakon produljene izloženosti ritonaviru, indukcija CYP3A djeluje kao protuteža toj inhibiciji. Ova interakcija može zahtijevati prilagodbu doze ili prekid liječenja alprazolamom.

Bolesnici koji istodobno uzimaju alprazolam i teofilin imaju značajno niže plazmatske koncentracije alprazolama od bolesnika koji uzimaju alprazolam kao monoterapiju, vjerojatno zbog indukcije metabolizma. Klinički značaj te interakcije još nije utvrđen.

Pokazalo se da karbamazepin inducira metabolizam alprazolama što rezultira smanjenim učinkom. Klinički značaj te interakcije još nije utvrđen. Slični učinci mogu se očekivati kod istodobne primjene s rifampicinom ili gospinom travom.

Povišene plazmatske koncentracije digoksina uočene su kod istodobne primjene alprazolama, osobito u starijih bolesnika (>65 godina starosti). Stoga je potrebno pomno nadzirati bolesnike koji istodobno uzimaju alprazolam i digoksin radi znakova i simptoma trovanja digoksinom.

Bolesnike treba pripremiti na pojačani učinak miorelaksansa (rizik od pada) kod istodobne primjene s alprazolamom, osobito na početku liječenja.

Dekstropropoksifen može inhibirati metabolizam/smanjiti klirens alprazolama s posljedičnim porastom plazmatske koncentracije što uzrokuje pojačani učinak alprazolama. Istodobnu primjenu s dekstropropksifenom treba izbjegavati jer postoji rizik od razvoja respiratorne depresije.

Na početku liječenja alprazolamom, imipramin i njegov metabolit desmetilimipramin mogu doseći 30% više plazmatske koncentracije zbog inhibicije metabolizma.

Nefazodon inhibira oksidaciju alprazolama putem CYP3A4, što rezultira udvostručenjem plazmatske koncentracije i pojačanim učinkom alprazolama. Potrebno je uzeti u obzir smanjenje doze alprazolama za 50%.

Kontraceptivi: tablete za sprječavanje začeća mogu inhibirati metabolizam benzodiazepina i oksidaciju alprazolama što rezultira povišenom plazmatskom koncentracijom te pojačanim učinkom alprazolama.

Omeprazol može inhibirati metabolizam alrpazolama što dovodi do povećanje plazmatske koncentracije te pojačanog učinka alprazolama.

Velika količina podataka na temelju kohortnih studija ukazuje da izloženost benzodiazepinima tijekom prvog tromjesečja nije povezana s povećanim rizikom od teških oštećenja fetusa. Međutim, neka od ranijih epidemioloških istraživanja o izloženosti u ljudi pokazala su da postoji povećani rizik od rascjepa nepca. Podaci pokazuju da je rizik od rođenja djeteta s rascjepom nepca nakon izloženosti majke benzodiazepinima tijekom trudnoće manji od 2/1000 u usporedbi s incidencijom u općoj populaciji (1/1000).

Primjena visokih doza benzodiazepina tijekom drugog i/ili trećeg tromjesečja trudnoće povezana je sa smanjenjem aktivnih pokreta fetusa i varijabilnošću fetalnog srčanog ritma.

Kada su benzodiazepini medicinski indicirani tijekom posljednjeg razdoblja trudnoće čak i pri niskim dozama, može se javiti sindrom mlohavog djeteta (engl. ''floppy infant syndrome'') u vidu aksijalne hipotonije i oslabljenog refleksa sisanja uz smanjen prirast tjelesne težine. Ti su simptomi reverzibilni, ali može proći od 1 do 3 tjedna da se povuku, uzimajući u obzir poluvijek lijeka. Pri visokim dozama, u novorođenčadi se mogu pojaviti respiratorna depresija ili apneja i hipotermija. Nekoliko dana nakon rođenja moguće je uočiti neonatalne simptome ustezanja s hiperekscitabilnošću, agitacijom i tremorom čak i ako je odsutan sindrom mlohavog djeteta. Pojava simptoma ustezanja ovisi o poluvijeku lijeka. Uzimajući u obzir prethodno navedene podatke, primjenu alprazolama tijekom trudnoće treba uzeti u obzir samo ako se strogo slijede odobrene indikacije i doziranje lijeka te ako je liječenje apsolutno neophodno.

Liječnici koji propisuju alprazolam ženama u reproduktivnoj dobi moraju upozoriti svoje bolesnice da ih kontaktiraju ako misle da su trudne ili planiraju trudnoću kako bi prekinuli liječenje.

Zbog njegovog farmakološkog učinka mogu se očekivati učinci alprazolama na novorođenče (hipotermija, hipotonija i umjerena respiratorna depresija). Stoga, uporaba alprazolama u vrijeme porođaja dopuštena je samo u slučaju kritične indikacije. Nadalje, djeca majki koje su uzimale benzodiazepine redovito na kraju trudnoće mogu pokazivati simptome ustezanja tijekom postnatalnog razdoblja.

Ako je nužno uzimati alprazolam tijekom posljednjeg razdoblja trudnoće, potrebno je izbjegavati visoke doze te nakon poroda nadzirati novorođenče radi moguće pojave simptoma ustezanja i /ili pojave sindroma mlohavog djeteta.

Ako će se alprazolam primjenjivati tijekom trudnoće ili ako bolesnica zatrudni tijekom primjene alprazolama, bolesnicu treba upozoriti na moguće oštećenje fetusa.

Alprazolam se izlučuje u malim količinama u majčino mlijeko. Dojenje se ne preporučuje tijekom liječenja alprazolamom. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Maprazax uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Prethodno postojeća depresija može se razotkriti u sklonih pojedinaca tijekom uporabe benzodiazepina.

Mogu se pojaviti reakcije kao što su nemir, agitacija, razdražljivost, neosjetljivost, iluzije, napadaji bijesa, noćne more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanja i ostali poremećaji ponašanja, posebice u starijih bolesnika te u djece.

Uzimanje ovog lijeka (čak i pri terapijskim dozama) može uzrokovati razvoj psihičke ovisnosti. Prekid terapije može rezultirati simptomima ustezanja od lijeka te može doći do pogoršanja bolesti uslijed naglog prekida uzimanja lijeka (''rebound'' učinak). Može doći do fizičke ovisnosti o lijeku. Zabilježena je zlouporaba benzodiazepina.

Anterogradna amnezija može se pojaviti pri terapijskim dozama, s povećanim rizikom pri primjeni viših doza.

Amnezija može biti povezana s neprikladnim ponašanjem.

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Predoziranje benzodiazepinima obično se očituje različitim stupnjevima depresije središnjeg živčanog sustava, od omamljenosti do kome.

U blagim slučajevima simptomi uključuju omamljenost, mentalnu konfuziju i letargiju, a u ozbiljnijim slučajevima simptomi mogu uključivati ataksiju, omaglicu, dizartriju, slabost mišića, hipotoniju, hipotenziju, respiratornu depresiju, paradoksalne reakcije poput nemira, agresivnosti i halucinacija, eventualno miozu ili midrijazu, rijetko komu te vrlo rijetko smrt.

Anksioznost i halucinacije su češće kada se uzima alprazolam u usporedbi s drugim benzodiazepinima. Pri višim dozama, mogu se pojaviti respiratorna depresija te pad krvnog tlaka. Mogu se pojaviti čak i napadaji i učinci na srce poput tahikardije i hipotermije, te također mučnina i povraćanje.

25 - 50 mg u kombinaciji s alkoholom (2 ‰ u krvi) uzrokovalo je smrtonosnu toksičnost u odraslih. U osmogodišnjaka 0,3 mg/kg uzrokovalo je umjereno jaku intoksikaciju. U trinaestogodišnjaka 10 mg uzrokovalo tešku intoksikaciju. Kod odraslih bolesnika doza od 15 mg (s alkoholom) uzrokovala je tešku intoksikaciju dok je doza od 20 do 40 mg također u odraslih uzrokovala umjereno tešku intoksikaciju.

Bolesnike s blagim znakovima trovanja treba pustiti da odspavaju, uz nadzor liječnika. U teškim slučajevima preporuča se ispiranje želuca uz zaštitu dišnih putova intubacijom ako bolesnik nije pri svijesti. Ako je bolesnik pri svijesti, preporučuje se potaknuti povraćanje (unutar jednog sata). Uobičajena je praksa da se aktivni ugljen koristi za smanjenje apsorpcije ako se ispiranje želuca pokaže neuspješnim. Potrebno je obratiti posebnu pozornost na respiratornu i kardiovaskularnu funkciju podupiranjem disanja i krvotoka u intenzivnoj njezi. U teškim slučajevima potrebno je uzeti u obzir liječenje antagonistima benzodiazepina (primjerice flumazenilom) ali savjetuje se neprekidna infuzija radi duljeg trajanja djelovanja benzodiazepina. Flumazenil može povećati rizik od

razvoja konvulzija. Forsirana dijaliza i hemodijaliza nemaju učinka.

Alprazolam se opsežno metabolizira u jetri, uglavnom hidroksilacijom u alfa-hidroskialprazolam i 4hidroksialprazolam. Ti se metaboliti potom glukuroniziraju prije izlučivanja urinom.

Poluvijek eliminacije alprazolama je otprilike 12 sati te je produljen u bolesnika s oštećenjem jetre. Glavni metaboliti su biološki aktivni te su prisutni u niskim koncentracijama, a eliminiraju se podjednakom brzinom zbog čega ne doprinose značajno farmakološkom učinku.

Alprazolam se nije pokazao mutagenim u in vitro Amesovom testu niti je uzrokovao kromosomske aberacije u in vivo mikronukleusnom testu na štakorima.

Izloženost značajno većim dozama alprazolama od doze preporučene za ljude nije pokazala kancerogenost nakon dvije godine primjene u štakora i miševa. U obje vrste, zabilježena je stopa preživljavanja ovisna o dozi. U štakora je uočena tendencija ka povećanju broja slučajeva katarakte nakon 11 mjeseci tretiranja (kod ženki) te vaskularizacija rožnice (kod mužjaka). Ti rezultati nisu važni za izloženost kod ljudi.

Pri izloženosti koja značajno premašuje najvišu izloženost u ljudi (5 mg/kg/dan), alprazolam nije narušio plodnost kod mužjaka štakora. Nakon izloženosti gravidnih ženki istoj dozi, uočeno je blago smanjenje postpartalnog preživljavanja mladunčadi.

Vrlo visoke doze alprazolama u gravidnih ženki štakora i kunića povezane su s povećanom incidencijom fetusne smrti, malformacija skeleta te zaostajanja u razvoju fetusa.