Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Acipan S 20 mg želučanootporne tablete. Možete provjeriti dostupna pakiranja, doziranje, regulatorne dokumente i sigurnosne informacije prikazane na ovoj stranici.
Acipan S je indiciran za kratkotrajno liječenje simptoma refluksa (npr. žgaravica, regurgitacija kiseline) u odraslih.
Preporučena doza je 20 mg pantoprazola (jedna tableta) na dan.
Tablete je ponekad potrebno uzimati 2 – 3 uzastopna dana da bi se postiglo poboljšanje simptoma. Kad se simptomi potpuno povuku, liječenje se mora prekinuti.
Bez savjeta liječnika liječenje ne smije trajati duže od 4 tjedna.
Ukoliko se nakon 2 tjedna kontinuiranog liječenja simptomi ne povuku, bolesnika se mora uputiti da potraži savjet liječnika.
Za starije bolesnike i one s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega nije potrebna prilagodba doze.
Acipan S se ne preporučuje primjenjivati u djece i adolescenata mlađih od 18 godina jer nema dovoljno podataka o sigurnosti i djelotvornosti.
Za primjenu kroz usta.
Acipan S 20 mg želučanootporne tablete se ne smiju žvakati niti drobiti i treba ih progutati cijele s tekućinom, prije obroka.
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
Ne preporučuje se istodobna primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom intragastričnom pH, kao što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti.
Bolesnika se mora uputiti da se obrati liječniku ako:
Acipan S može smanjiti apsorpciju djelatnih tvari čija bioraspoloživost ovisi o pH želuca (npr. ketokonazol).
Kontraindicirana je primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom intragastričnom pH, kao što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti.
Iako u kliničkim farmakokinetičkim ispitivanjima nisu primijećene interakcije kod istodobne primjene fenprokumona ili varfarina s pantoprazolom, nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeno je nekoliko izoliranih slučajeva promjene INR-a (International Normalised Ratio/međunarodni normalizirani omjer) tijekom istodobne primjene tih lijekova. Stoga se u bolesnika koji se liječe kumarinskim antikoagulansima (npr. fenprokumon ili varfarin) preporučuje praćenje protrombinskog vremena/INR-a nakon početka, završetka ili tijekom neredovite primjene pantoprazola.
Kod istodobne primjene visokih doza metotreksata (npr. 300 mg) i inhibitora protonske pumpe prijavljen je porast razine metotreksata kod nekih bolesnika. Stoga u okolnostima kad se primjenjuju visoke doze metotreksata, na primjer kod karcinoma ili psorijaze, treba razmisliti o privremenom prestanku primjene pantoprazola.
Pantoprazol se metabolizira u jetri putem enzimskog sustava citokrom P450. Ispitivanja interakcija s karbamazepinom, kofeinom, diazepamom, diklofenakom, digoksinom, etanolom, glibenklamidom, metoprololom, naproksenom, nifedipinom, fenitoinom, piroksikamom, teofilinom i oralnim
kontraceptivom koji sadrži levonorgestrel i etinilestradiol nisu pokazala klinički značajne interakcije. Međutim, interakcije pantoprazola s drugim lijekovima koji se metaboliziraju istim enzimskim sustavom se ne mogu isključiti.
Nije bilo interakcija s istodobno primijenjenim antacidima. Interakcije lijeka s laboratorijskim pretragama
U bolesnika koji su primali pantoprazol zabilježeni su lažno pozitivni rezultati u nekim probirnim
pretragama urina na tetrahidrokanabinol (THC). Potrebno je razmotriti korištenje zamjenske potvrdne metode za provjeru pozitivnih rezultata.
Nema odgovarajućih podataka o primjeni pantoprazola u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost. Pretklinička ispitivanja nisu dokazala smanjenu plodnost ili teratogene učinke. Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Pantoprazol se ne smije uzimati tijekom trudnoće.
Pantoprazol i metaboliti pronađeni su u majčinom mlijeku u ljudi. Učinak pantoprazola na novorođenčad/dojenčad nije poznat. Pantoprazol se ne smije uzimati tijekom dojenja.
Nije bilo dokaza smanjenja plodnosti nakon primjene pantoprazola u ispitivanjima na životinjama.
Acipan S ne utječe ili neznatno utječe na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima. Međutim, mogu se pojaviti nuspojave poput omaglice i poremećaja vida. U takvim slučajevima bolesnici ne smiju upravljati vozilima ili raditi sa strojevima.
Očekuje se da bi približno 5 % bolesnika moglo imati nuspojave.
Prijavljene su sljedeće nuspojave pantoprazola.
Unutar sljedeće tablice nuspojave su razvrstane prema MedDRA klasifikaciji učestalosti:
Vrlo česte (≥1/10), česte (≥1/100 i <1/10), manje česte (≥1/1000 i <1/100), rijetke (≥1/10000 i
<1/1000), vrlo rijetke (<1/10000), nepoznate (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema stupnju ozbiljnosti.
Tablica 1– Nuspojave pantoprazola u kliničkim ispitivanjima i iskustvu nakon stavljanja lijeka u promet
| Učestalost Organski sustav | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | Nepoznata učestalost |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | agranulocitoza | trombocitopenijaleukopenija, pancitopenija | |||
| Poremećaji imunološkog sustava | preosjetljivost (uključujućianafilaktičke reakcije ianafilaktički šok) | ||||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | hiperlipidemija i povišenje lipida (trigliceridi, kolesterol); promjenetjelesne težine | hiponatrijemija; hipomagnezijemij a, hipokalcemija (1); hipokalemija (1) | |||
| Psihijatrijski poremećaji | poremećaji sna | depresija (i pogoršanje iste) | dezorijentiranost (i pogoršanje istog) | halucinacije; konfuzija (posebno u predisponiranih bolesnika kao i pogoršanje već postojećihsimptoma) | |
| Poremećajiživčanog sustava | glavobolja,omaglica | poremećajiokusa | parestezija | ||
| Poremećaji oka | smetnjevida/zamućen |
| vid | |||
| Poremećaji probavnog sustava | polipi fundusnih žlijezda želuca (dobroćudni) | proljev; mučnina/povraćanje; distenzija abdomena i nadutost; konstipacija; suha usta; bol inelagoda u abdomenu | mikroskopski kolitis |
| Poremećaji jetre i žuči | povišenje jetrenih enzima(transaminaze, γ-GT) | povišenje bilirubina | oštećenje jetre; žutica;hepatocelularno zatajenje |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip/egzantem; pruritus | urtikarija; angioedem | Stevens- Johnsonov sindrom; Lyellov sindrom (TEN); reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS);multiformni eritem; fotoosjetljivost; subakutni kožni lupus eritematodes (pogledajte dio4.4.) |
| Poremećajimišićno-skeletnogsustava i vezivnog tkiva | prijelomzapešća, kuka i kralježnice | artralgija; mijalgija | |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | tubulointersticijsk i nefritis (TIN) (s mogućom progresijom dozatajenja bubrega) | ||
| Poremećaji reproduktivnogsustava i dojki | ginekomastija | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | astenija, umor i opća slabost | povišenje tjelesne temperature;periferni edem |
(1) Hipokalcemija i/ili hipokalemija mogu biti povezane s pojavom hipomagnezijemije
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da
prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Doze do 240 mg primijenjivane intravenski tijekom 2 minute dobro su se podnosile. Kako se pantoprazol u velikoj mjeri veže na proteine, ne dijalizira se lako.
U slučaju predoziranja s kliničkim znakovima intoksikacije, osim simptomatske i suportivne terapije, nema specifičnih preporuka za liječenje.
Farmakoterapijska skupina: lijekovi za poremećaje kiselosti, inhibitori protonske pumpe, ATK oznaka: A02BC02
Pantoprazol je supstituirani benzimidazol koji specifičnom blokadom protonskih pumpi parijetalnih stanica želuca inhibira izlučivanje kloridne kiseline.
Pantoprazol prelazi u svoj aktivni oblik, ciklički sulfenamid, u kiselim uvjetima u parijetalnim stanicama gdje inhibira enzim H +,K +-ATP-azu, tj. završnu fazu stvaranja kloridne kiseline u želucu. Inhibicija je ovisna o dozi i utječe na bazalnu kao i na stimuliranu sekreciju kiseline. U većine bolesnika, nestanak simptoma žgaravice i refluksa kiseline postiže se u jednom tjednu. Pantoprazol smanjuje kiselost u želucu, a proporcionalno smanjenju kiselosti povećava se razina gastrina. Povećana razina gastrina je reverzibilna. Budući da se pantoprazol veže na enzime distalno od razine staničnih receptora, može inhibirati lučenje kloridne kiseline neovisno o stimulaciji drugim tvarima (acetilkolinom, histaminom, gastrinom). Učinak je jednak bez obzira da li se lijek daje oralno ili intravenski.
Vrijednosti gastrina natašte se pri primjeni pantoprazola povećavaju. U slučaju kratkotrajne primjene te vrijednosti u većini slučajeva ne prelaze gornju granicu normale. Tijekom dugotrajnog liječenja razine gastrina se u većini slučajeva udvostručuju, ali njihovo izrazito povećanje javlja se samo u pojedinačnim slučajevima. Kao rezultat toga, u manjem broju slučajeva kod dugotrajnog liječenja opaženo je blago do umjereno povećanje broja specifičnih endokrinih stanica (ECL) u želucu (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija). Međutim, prema dosadašnjim ispitivanjima, stvaranje karcinoidnih prekursora (atipična hiperplazija) ili gastričkih karcinoida, kakvi su nađeni u pokusima na životinjama, nije opaženo u ljudi.
Vrijednosti serumskog gastrina rastu tijekom liječenja antisekretornim lijekovima kao odgovor na smanjeno lučenje kiseline. CgA također raste zbog smanjene želučane kiselosti. Povišena razina CgA može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore.
Dostupni podaci iz literature ukazuju na to da liječenje inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti između 5 dana i 2 tjedna prije mjerenja CgA. Time se omogućuje da se razine CgA koje mogu biti lažno povišene nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe vrate unutar referentnih vrijednosti.
Retrospektivnom analizom 17 ispitivanja na 5960 bolesnika s gastroezofagealnom refluksnom bolesti (GERB) koji su liječeni monoterapijom s 20 mg pantoprazola, prema standardiziranoj metodologiji su procjenjivani simptomi povezani s refluksom kiseline, npr. žgaravica i regurgitacija kiseline. Izabrana ispitivanja morala su imati barem jedan simptom refluksa kiseline u 2 tjedna. Dijagnoza
GERB-a temeljila se na endoskopskoj procjeni, s izuzetkom jednog ispitivanja u koje su bolesnici uključeni samo na osnovi simptomatologije.
U tim ispitivanjima, postotak bolesnika u kojih je zabilježen potpuni nestanak simptoma žgaravice nakon 7 dana liječenja iznosio je između 54,0 % i 80,6 % u skupini bolesnika na pantoprazolu. Nakon 14 odnosno 28 dana, potpuni nestanak žgaravice zabilježen je u 62,9 % do 88,6 %, odnosno u 68,1 % do 92,3 % bolesnika.
Za potpuni nestanak simptoma regurgitacije kiseline, dobiveni su slični rezultati kao i kod nestanka žgaravice. Nakon 7 dana liječenja, postotak bolesnika u kojih je zabilježen potpuni nestanak simptoma regurgitacije kiseline iznosio je između 61,5 % i 84,4 %, nakon 14 dana liječenja bio je između 67,7 % i 90,4 %, a nakon 28 dana bio je između 75,2 % i 94,5 %.
Pantoprazol se dosljedno pokazao superiornim placebu i H2RA i neinferiornim u odnosu na ostale inhibitore protonske pumpe. Stope olakšanja simptoma refluksa kiseline su u velikoj mjeri ovisile o početnom stupnju GERB-a.
Farmakokinetika pantoprazola se ne mijenja nakon jednokratne ili ponovljene primjene.
U rasponu doza od 10 do 80 mg, kinetika pantoprazola u plazmi je linearna nakon oralne i nakon intravenske primjene.
Pantoprazol se nakon oralne primjene potpuno i brzo apsorbira. Apsolutna bioraspoloživost tableta iznosi oko 77 %. Nakon jednokratne oralne doze od 20 mg, prosječno se maksimalna koncentracija u serumu (C max) od oko 1 – 1,5 μg/ml postiže za oko 2 – 2,5 sata nakon primjene (t max) i ta se vrijednost ne mijenja nakon višekratne primjene. Istodobno uzimanje hrane ne utječe na bioraspoloživost (AUC ili C max), ali se povećava varijabilnost vremena početka apsorpcije (t lag).
Volumen distribucije iznosi oko 0,15 l/kg, a vezanje pantoprazola na proteine seruma je oko 98 %.
Pantoprazol se metabolizira gotovo isključivo u jetri.
Klirens je oko 0,1 l/h/kg, a poluvrijeme eliminacije (t ½) je oko 1 sat. Zabilježeno je nekoliko slučajeva odgođene eliminacije. Zbog specifičnog vezanja pantoprazola na protonske pumpe unutar parijetalnih stanica, poluvrijeme eliminacije ne korelira sa znatno dužim trajanjem djelovanja (inhibicije lučenja kiseline).
Metaboliti pantoprazola najvećim se dijelom eliminiraju putem bubrega (oko 80 %), a ostatak se izlučuje stolicom. Glavni metabolit u serumu i urinu je dezmetilpantoprazol, koji je konjugiran sa sulfatom. Poluvrijeme glavnog metabolita (oko 1,5 h) nije značajno duži od poluvremena pantoprazola.
Kod primjene pantoprazola u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (uključujući i bolesnike na dijalizi koja uklanja samo zanemarive količine pantoprazola), nije preporučeno smanjivati dozu. Kao i u zdravih ispitanika, poluvrijeme pantoprazola je kratko. Iako je poluvrijeme glavnog metabolita nešto duže (2 – 3 h), izlučivanje je i dalje brzo i ne dolazi do akumulacije.
Nakon primjene pantoprazola u bolesnika s oštećenom jetrom (Child-Pugh stadiji A, B i C) vrijednosti poluvremena pantoprazola produžuju se na između 3 i 7 sati, a vrijednosti AUC se povećavaju 3 – 6 puta, dok se C max povećava samo 1,3 puta u usporedbi sa zdravim ispitanicima.
Manje povećanje AUC i C max u starijih dobrovoljaca, u odnosu na mlađe ispitanike, nije bilo klinički značajno.
