Sobycor

Bisoprolol je kontraindiciran u bolesnika s:

• preosjetljivosti na bisoprolol ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
• akutno zatajenje srca ili tijekom epizoda dekompenzacije zatajenja srca kod kojih je potrebna i. v. inotropna terapija
• kardiogeni šok
• AV blok drugog ili trećeg stupnja (bez električnog stimulatora srca)
• sindrom bolesnog sinusnog čvora
• sinoatrijski blok
• simptomatska bradikardija (rad srca manji od 60 otkucaja/min. prije početka liječenja)
• simptomatska hipotenzija (sistolički krvni tlak < 100mm Hg)
• teška bronhijalna astma
• teški oblici periferne arterijske okluzivne bolesti ili teški oblici Raynaudovog sindroma
• neliječeni feokromocitom
• metabolička acidoza

Bisoprolol se mora primjenjivati s oprezom kod:

• stabilnog kroničnog zatajenja srca. Liječenje stabilnog kroničnog zatajenja srca bisoprololom treba započeti posebnim razdobljem titracije.
• bronhospazma (bronhijalna astma, opstruktivna bolest dišnih putova),
• dijabetesa melitusa s velikim fluktuacijama vrijednosti glukoze u krvi; simptomi hipoglikemije mogu biti prikriveni,
• strogog gladovanja,
• desenzibilizacijske terapije koja je u tijeku. Kao i drugi beta blokatori, bisoprolol može povećati osjetljivost na alergene i težinu anafilaktičke reakcije, a primjena adrenalina u tom slučaju ne postiže uvijek očekivani terapijski učinak.
• AV bloka prvog stupnja,
• Prinzmetalove angine. Uočeni su slučajevi koronarnog vazospazma. Unatoč njegovoj visokoj beta-1 selektivnosti, napadi angine ne mogu se u potpunosti isključiti tijekom primjene bisoprolola u bolesnika s Prinzmetalovom anginom,
• periferne arterijske okluzivne bolesti (naročito tijekom uvođenja terapije može doći do pojačanih tegoba),
• opće anestezije. U bolesnika koji su podvrgnuti općoj anesteziji beta blokada smanjuje pojavu aritmije i miokardijalne ishemije tijekom indukcije anestezije i intubacije te tijekom postoperativnog razdoblja. Trenutno se preporučuje nastavak održavanja beta blokade i perioperativno. Anesteziolog mora znati za beta blokadu zbog mogućih interakcija s drugim lijekovima, što može uzrokovati bradiaritmiju, atenuaciju refleksne tahikardije i smanjiti refleksnu sposobnost kompenzacije gubitka krvi. Ako je prije operacije nužno ukinuti terapiju beta blokatorima, to se mora provoditi postepeno i dovršiti oko 48 sati prije anestezije. Nema terapijskog iskustva u liječenju srčanog zatajenja bisoprololom u bolesnika sa sljedećim bolestima i stanjima:
• dijabetes mellitus ovisan o inzulinu (tip I)
• teško oštećenje funkcije bubrega
• teško oštećenje funkcije jetre
• restriktivna kardiomiopatija
• kongenitalna bolest srca
• hemodinamički značajna organska bolest zalistaka
• infarkt miokarda unutar 3 mjeseca Općenito se ne preporučuje kombinacija bisoprolola s antagonistima kalcija tipa verapamila ili diltiazema, sa skupinom I antiaritmika i antihipertenzivnim lijekovima sa centralnim djelovanjem. Iako kardioselektivni beta-blokatori (beta-1), poput bisoprolola, mogu imati manji učinak na funkciju pluća od neselektivnih beta-blokatora, kao i u slučaju svih ostalih blokatora beta receptora potrebno je izbjegavati njihovu primjenu u bolesnika s kroničnom opstruktivnom bolešću pluća, osim ako nema kliničke opravdanosti za njihovu primjenu. U takvom slučaju, Sobycor je potrebno uzimati s oprezom. U bolesnika s opstruktivnom bolešću pluća, liječenje bisoprololom treba započeti najmanjom mogućom dozom, a bolesnike treba pažljivo pratiti zbog uočavanja pojave novih simptoma (npr. dispneja, nepodnošenje fizičke aktivnosti, kašalj). Kod bronhalne astme ili drugih kroničnih opstruktivnih bolesti pluća koje mogu izazvati simptome, treba istodobno primijeniti i bronhodilatacijsko liječenje. Povremeno se u bolesnika s astmom može pojaviti povećanje rezistencije dišnih putova što zahtijeva višu dozu beta ²-stimulansa. Kao i kod ostalih beta blokatora i bisoprolol može povećati i osjetljivost na alergene i intenzitet anafilaktičnih reakcija. Liječenje adrenalinom ne daje uvijek očekivani terapijski učinak. Bolesnicima s psorijazom ili obiteljskom anamnezom psorijaze, beta blokatori (npr. bisoprolol) se smiju dati samo nakon pažljive procjene koristi i rizika. U bolesnika s feokromocitomom, bisoprolol se ne smije primjenjivati dok se ne izvrši blokada alfa- receptora. Tijekom liječenja bisoprololom mogu se prikriti simptomi tireotoksikoze. Početak i prekid liječenja bisoprololom zahtijeva redovito praćenje. Liječenje bisoprololom ne smije se naglo prekinuti osim ako to nije jasno indicirano, osobito u bolesnika s ishemičnom bolesti srca, jer to može dovesti do akutnog pogoršanja stanja srca.Natrij Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dnevnoj dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Kombinacije koje se ne preporučuju

Isključivo kod kroničnog zatajenja srca

Antiaritmici skupine I (npr. kinidin, dizopiramid, lidokain, fenitoin, flekainid, propafenon): moguća

pojava produljenja vremena atrioventrikularnog provođenja te negativan inotropni učinak.

Sve indikacije

Antagonisti kalcija tipa verapamila te u manjoj mjeri tipa diltiazema: negativan utjecaj na kontraktilnost i atrio-ventrikularno provođenje. Intravenska primjena verapamila u bolesnika koji se liječe beta-blokatorima može dovesti do teške hipotenzije i atrioventrikularnog bloka.

Antihipertenzivi sa centralnim djelovanjem kao što su klonidin i drugi (npr. metildopa, moksonodin, rilmenidin): istodobna primjena antihipertenziva sa centralnim djelovanjem može pogoršati zatajenje srca putem smanjenja centralnog simpatičkog tonusa (smanjena srčana frekvencija i minutni volumen srca, vazodilatacija). Nagli prekid, osobito ako je on prije prekida liječenja beta-blokatorima, može povećati rizik pojave povratne hipertenzije.

Kombinacije koje se moraju primjenjivati s oprezom

Isključivo kod hipertenzije/angine pektoris

Antiaritmici skupine I (npr. kinidin, dizopiramid, lidokain, fenitoin, flekainid, propafenon): moguća pojava produljenja vremena atrioventrikularnog provođenja te povećan negativan inotropni učinak.

Sve indikacije

Antagonisti kalcija dihidropiridinskog tipa kao što su nifedipin, felodipin i amlodipin: istodobna primjena može povećati rizik pojave hipotenzije te se ne može isključiti povećan rizik od daljnjeg slabljenja funkcije ventrikularne pumpe u bolesnika sa zatajenjem srca.

Antiaritmici skupine III (npr. amiodaron): može biti produljeno vrijeme atrioventrikularnog provođenja.

Topikalni beta-blokatori (npr. kapi za oči za liječenje glaukoma): mogu pojačati sistemske učinke bisoprolola.

Parasimpatomimetici: istodobna primjena može produljiti vrijeme atrio-ventrikularnog provođenja i povećati rizik pojave bradikardije.

Inzulin i oralni antidijabetici: pojačani učinak smanjenja šećera u krvi. Blokada beta-adrenoreceptora može prikriti simptome hipoglikemije.

Anestetici: slabljenje refleksne tahikardije i povećanje rizika pojave hipotenzije (za daljnje informacije o općoj anesteziji također vidjeti dioupozorenja i mjere opreza.).

Glikozidi digitalisa: usporenje srčane frekvencije, produljenje vremena atrio-ventrikularnog provođenja.

Nesteroidni antiinflamatorni (protuupalni) lijekovi (NSAR): mogu smanjiti hipotenzivni učinak bisoprolola.

β-simpatomimetici (npr. izoprenalin, dobutamin): kombinacija s bisoprololom može smanjiti učinak oba lijeka.

Simpatomimetici koji aktiviraju β- i α-adrenoreceptore (npr. noradrenalin, adrenalin): kombinacija s bisoprololom može istaknuti vazokonstrikcijski učinak ovih lijekova putem α-adrenoreceptora, dovodeći do porasta krvnog tlaka i pogoršanja intermitentne klaudikacije.

Za takve interakcije smatra se da su češće kod primjene neselektivnih β-blokatora.

Istodobna primjena antihipertenziva kao i drugih lijekova s potencijalom snižavanja krvnog tlaka (npr. triciklički antidepresivi, barbiturati, fenotiazini): može povećati rizik pojave hipotenzije.

Kombinacije koje je potrebno prethodno razmotriti

Meflokin: povećava rizik pojave bradikardije.

Inhibitori monoaminoksidaze (osim MAO-B inhibitora): pojačan hipotenzivni učinak beta blokatora te također rizik od hipertenzivne krize.

Trudnoća

Bisoprolol ima farmakološke učinke koji mogu uzrokovati štetne učinke na trudnoću i/ili fetus/novorođenče. Općenito, blokatori beta-adrenoreceptora smanjuju placentarnu perfuziju, što se povezuje sa zaostajanjem u rastu, unutarmaterničnom smrti, pobačajem ili preranim porodom. Mogu se pojaviti nuspojave (npr. hipoglikemija i bradikardija) u fetusa i novorođenčadi. Ako je nužno liječenje blokatorima beta-adrenoreceptora prednost treba dati selektivnim blokatorima beta ¹ adrenoreceptora.

Bisoprolol se ne smije uzimati u trudnoći osim ako to nije neophodno. Ukoliko se smatra da je liječenje bisoprololom neophodno mora se pratiti uteroplacentarni protok krvi i rast fetusa. U slučaju štetnih učinaka na trudnoću ili fetus, mora se razmotriti alternativno liječenje. Novorođenče se mora pomno pratiti. Simptomi hipoglikemije i bradikardije obično se očekuju unutar prva 3 dana života.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se ovaj lijek u majčino mlijeko. Stoga se tijekom dojenja primjena bisoprolola ne preporučuje.

U ispitivanju bolesnika s koronarnom bolešću srca bisoprolol nije smanjio sposobnost upravljanja vozilima.

Međutim, sposobnost upravljanja vozilima i strojevima može biti smanjena zbog individualnih varijacija u reakcijama na lijek. Ovo se mora uzeti u obzir osobito na početku liječenja, nakon promjene u liječenju kao i u kombinaciji s alkoholom.

• Vrlo često (≥1/10) - Često (≥1/100 i <1/10) - Manje često (≥1/1000 i <1/100) - Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)
• Vrlo rijetko (<1/10 000)
• Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Vrlo često Često Manje često Rijetko Vrlo rijetko Psihijatrijski poremećaji poremećaji spavanja,depresija noćne more, halucinacije Poremećajiživčanog sustava omaglica*,glavobolja* sinkopa Poremećaji oka smanjeno konjunktivitis lučenje suza (treba uzeti u obzir ako bolesnikkoristi leće) Poremećaji uha ilabirinta poremećajisluha Srčani poremećaji bradikardija ¹ pogoršanje zatajenja srca ¹ poremećaji AV-provođenja Krvožilni poremećaji osjećaj hladnoće ili obamrlostiudova, hipotenzija ortostatska hipotenzija ² Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja bronhospaza m u bolesnika s bronhijalnom astmom ili s anamnezom opstruktivne bolesti dišnihputova alergijski rinitis Poremećaji probavnog sustava probavne tegobe kao što su mučnina, povraćanje, proljev,konstipacija Poremećaji jetrei žuči hepatitis Poremećaji kože i potkožnog tkiva reakcije preosjetljivosti (svrbež, crvenilo, osip i angioedem) beta blokatori mogu potaknuti ili pogoršati psorijazu ili inducirati osipnalik psorijazi; alopecija Poremećaji mišićno- koštanog sustavai vezivnog tkiva slabost i grčenje mišića Poremećajireproduktivnog sustava i dojki erektilna disfunkcija Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene astenija ¹, umor* Pretrage povišeni trigliceridi, povišeni enzimi jetre(ALT, AST). * Ovi simptomi javljaju se naročito na početku liječenja. Obično su blagi i obično nestaju za 1-2 tjedna.1 U bolesnika s hipertenzijom i anginom pectoris ove su nuspojave zabilježene manje često. 2 Samo u bolesnika s kroničnim zatajenjem srca Prijavljivanje sumnji na nuspojavu Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Kod predoziranja (npr. dnevna doza od 15 mg umjesto 7,5 mg) zabilježeni su slučajevi AV bloka trećeg stupnja, bradikardije i omaglice. Općenito, najčešći znakovi koji se mogu očekivati kod predoziranja beta-blokatorima su bradikardija, hipotenzija, bronhospazam, akutna kardijalna insuficijencija i hipoglikemija. Do danas je zabilježeno nekoliko slučajeva predoziranja (maksimalno: 2000 mg) bisoprololom u bolesnika s hipertenzijom i/ili koronarnom bolesti srca, koji se manifestiraju bradikardijom i/ili hipotenzijom. Svi bolesnici su se oporavili. Postoje velike interindividualne razlike u osjetljivosti na jednostruku visoku dozu bisoprolola, a bolesnici sa zatajenjem srca su vjerojatno vrlo osjetljivi. Zbog toga je u tih bolesnika obavezno započeti liječenje postupnim povećavanjem doze prema shemi navedenoj u dijeludoziranje i način primjene.

Liječenje

Ako dođe do predoziranja, liječenje bisoprololom treba prekinuti i osigurati suportivno i simptomatsko liječenje. Ograničeni podaci upućuju da se bisoprolol teško uklanja dijalizom. Na temelju očekivanih farmakoloških djelovanja i preporuka za druge beta blokatore, potrebno je provesti sljedeće opće mjere, kada je to klinički opravdano.

Bradikardija: atropin primijenite intravenski. Ako odgovor nije odgovarajući, može se oprezno dati izoprenalin ili drugi lijek s pozitivnim kronotropnim svojstvima. Pod određenim okolnostima može biti potrebno transvensko postavljanje elektrostimulatora srca.

Hipotenzija: potrebno je primijeniti intravenske tekućine i vazopresore. Koristan može biti glukagon primijenjen intravenski.

AV-blok (drugog ili trećeg stupnja): bolesnike se mora pomno pratiti i liječiti infuzijom izoprenalina ili transvenoznim postavljanjem elektrostimulatora srca.

Akutno pogoršanje zatajenja srca: primijenite i. v. diuretike, inotropne lijekove, vazodilatatore.

Bronhospazam: primijenite liječenje bronhodilatatorima kao što su izoprenalin, beta ²-simpatomimetici i/ili aminofilin.

Hipoglikemija: i. v. primijenite glukozu.