Sumamed 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju
Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Sumamed 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju. Možete provjeriti dostupna pakiranja, doziranje, regulatorne dokumente i sigurnosne informacije prikazane na ovoj stranici.
Specifikacije
Pakiranja i doplate
Indikacije
Indikacije
Sumamed prašak za koncentrat za otopinu za infuziju je indiciran u liječenju izvanbolničke pneumonije kod bolesnika koji zahtijevaju inicijalnu intravensku terapiju, a posebice kod pneumonija uzrokovanih atipičnim agensima uključujući Legionella pneumophila.
Sumamed se daje bolesnicima koji su preosjetljivi na penicilin ili ako je liječenje penicilinom neprikladno iz drugih razloga.
Urogenitalne infekcije kao što su endometritis i salpingitis uzrokovane s Chlamydia trachomatis ili s
gonococci kod bolesnika kod kojih je potrebno inicijalno intravensko liječenje.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.
Doziranje i način primjene
Doziranje i način primjene
Doziranje
Izvanbolnički stečena pneumonija: azitromicin 500 mg se primjenjuje u intravenskoj infuziji jedanput na dan tijekom najmanje dva dana; nakon toga liječenje se nastavlja azitromicinom 500 mg oralno jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je 7-10 dana.
Urogenitalne infekcije kao što su endometritis i salpingitis: 500 mg azitromicina se primjenjuje u intravenskoj infuziji jedanput na dan, nakon toga liječenje se nastavlja azitromicinom 250 mg oralno jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je 7 dana.
Vrijeme prelaska na oralno liječenje određuje liječnik u skladu s kliničkim stanjem bolesnika.
Starije osobe
U starijih se bolesnika primjenjuje ista doza kao i u odraslih. Budući da stariji bolesnici mogu biti
bolesnici s proaritmičnim stanjima, preporučuje se poseban oprez zbog rizika od razvoja srčanih aritmija i torsades de pointes.
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR10 – 80 ml/min) nije potrebno prilagođavanje doze. Potrebno je primijeniti oprez pri primjeni azitromicina u bolesnika s teškim
oštećenjem funkcije bubrega (GFR< 10 ml/min).
Oštećenje funkcije jetre
Kod bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre koristi se ista doza kao i kod bolesnika s normalnom jetrenom funkcijom.
Pedijatrijska populacija
Nema iskustva o učinkovitosti i sigurnosti primjene Sumamed praška za koncentrat za otopinu za infuziju u liječenju infekcija kod djece.
Način primjene
Primjenjuje se kao intravenska infuzija tijekom 3 sata u koncentraciji od 1 mg/ml, ili tijekom 1 sat u koncentraciji od 2 mg/ml. Veće koncentracije treba izbjegavati zbog toga što se na testiranjima kod svih bolesnika javljala lokalna reakcija na mjestu primjene kod koncentracija većih od 2 mg/ml.
Trajanje infuzije azitromicina ne smije biti kraće od 60 minuta.
Sumamed prašak za koncentrat za otopinu za infuziju se ne smije davati u bolusu ili intramuskularnom injekcijom!
Priprava otopine za infuziju
Zamjene i paralele
Zamjene i paralele
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Sigurnost primjene
Kontraindikacije
Sumamed prašak za koncentrat za otopinu za infuziju je kontraindiciran u bolesnika preosjetljivih na azitromicin, eritromicin, na makrolidne i ketolidne antibiotike ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
Posebna upozorenja i mjere opreza
Preosjetljivost
Kao i u slučaju eritromicina i drugih makrolida, rijetko su zabilježene ozbiljne alergijske reakcije, uključujući angioedem i anafilaksu (rijetko smrtonosnu), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS – Drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms), akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) te toksična epidermalna nekroliza (TEN) (rijetko sa smrtnim ishodom). Neke od tih reakcija s azitromicinom dovele su do rekurentnih simptoma i zahtijevale duži period promatranja i liječenja.
Hepatotoksičnost
Budući da je jetra glavni put eliminacije azitromicina, azitromicin valja primjenjivati s oprezom u bolesnika sa značajnom bolešću jetre. Pri primjeni azitromicina zabilježeni su i slučajevi fulminantnog hepatitisa koji bi mogao dovesti do zatajenja jetre opasnog po život. Neki bolesnici mogu imati od prije postojeće bolesti jetre ili mogu uzimati druge hepatotoksične lijekove.
Jetrene probe/pretrage trebaju se napraviti u slučaju pojave simptoma disfunkcije jetre, poput brzog razvoja astenije povezane sa žuticom, tamnog urina, sklonosti krvarenju ili jetrene encefalopatije. Ako se jave znakovi jetrene disfunkcije, liječenje azitromicinom se mora prekinuti.
Derivati ergotamina
U bolesnika koji primaju derivate ergotamina, ergotizam je ubrzan istodobnom primjenom nekih makrolidnih antibiotika. Ne postoje podaci koji se odnose na mogućnost interakcije između ergota i azitromicina. Međutim, budući da postoji teoretska mogućnost ergotizma, azitromicin i derivati ergotamina ne smiju se primjenjivati istodobno.
Superinfekcija
Kao i u slučaju drugih antibiotskih pripravaka, preporučuje se praćenje znakova sekundarnih infekcija neosjetljivim organizmima, uključujući i gljivice.
Proljev povezan s Clostridium difficile
Proljev povezan s organizmom Clostridium difficile zabilježen je pri uporabi skoro svih antibakterijskih sredstava, uključujući i azitromicin, a po jačini se može kretati od blagog proljeva do smrtonosnog kolitisa. Liječenje antibakterijskim sredstvima mijenja normalnu crijevnu floru i dovodi do pretjeranog rasta organizma C. difficile.
C. difficile proizvodi toksine A i B koji pridonose razvoju proljeva povezanog s Clostridium difficile. Sojevi C. difficile koji proizvode hipertoksine uzrokuju povećani morbiditet i mortalitet jer te infekcije mogu biti otporne na antimikrobnu terapiju i zahtijevati kolektomiju. Proljev povezan s Clostridium difficile mora se razmotriti u svih bolesnika s proljevom nakon primjene antibiotika. Potrebno je pažljivo uzeti anamnezu jer je pojava proljeva povezanog s Clostridium difficile zabilježena i dva mjeseca nakon primjene antibakterijskih sredstava.
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (GFR <10 ml/min) zabilježena je 33% veća sistemska izloženost azitromicinu.
Produljenje QT intervala
Produljena repolarizacija srca i QT interval, koji nose rizik od razvoja srčanih aritimija i torsades de pointes, zabilježeni su pri liječenju drugim makrolidima, uključujući azitromicin. S obzirom da sljedeće situacije mogu dovesti do povećanog rizika od razvoja ventrikularne aritmije (uključujući torsade de pointes), što može dovesti do srčanog zastoja, azitromicin treba primjenjivati s oprezom kod bolesnika s postojećim proaritmičnim stanjima (posebno kod žena i starijih osoba) kao što su bolesnici s:
- nasljednim ili dokumentiranim produljenim QT intervalom
- istodobnom terapijom drugim djelatnim tvarima za koje je poznato da produžuju QT interval kao što su antiaritmici klase IA (kinidin i prokainamid) i klase III (dofetilid, amiodaron i sotalol), cisaprid i terfenadin; antipsihotici kao što je pimozid; antidepresivi kao što je citalopram; i fluorokinoloni kao što su moksifloksacin i levofloksacin.
- poremećajem elektrolita, a posebno u slučaju hipokalemije i hipomagnezemije
- klinički značajnom bradikardijom, srčanom aritmijom ili teškom srčanom insuficijencijom.
Miastenija gravis
Pogoršanje simptoma miastenije gravis i novi početak miasteničnog sindroma zabilježeni su u bolesnika koji su primali azitromicin.
Streptokokne infekcije
Penicilin je obično lijek izbora u liječenju faringitisa/tonzilitisa uzrokovanog organizmom Streptococcus pyogenes te se rabi i kao profilaksa u akutnoj reumatskoj groznici. Azitromicin je općenito djelotvoran
protiv streptokoka ždrijela, ali ne postoje podaci koji bi pokazivali njegovu djelotvornost u sprječavanju akutne reumatske groznice.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost primjene i djelotvornost intravenoznog azitromicina za liječenje infekcija u djece nije utvrđena.
Sigurnost primjene i djelotvornost za prevenciju ili liječenje infekcija uzrokovanih Mycobacterium Avium Complex u djece nije utvrđena.
Pomoćna tvar Natrij
Ovaj lijek sadrži 4,7 mmol (108,1 mg) natrija po jednoj dozi, što odgovara 5,4 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Interakcije
Antacidi: U farmakokinetičkom ispitivanju učinaka istodobne primjene antacida i azitromicina, nije zabilježen učinak na cjelokupnu bioraspoloživost iako su vršne koncentracije u serumu smanjenje za oko 25%. U bolesnika koji uzimaju i azitromicin i antacide, lijekovi se ne smiju uzimati istodobno.
Cetirizin: U zdravih dobrovoljaca, istodobna primjena azitromicina u trajanju od 5 dana i cetrizina u dozi od 20 mg u stanju ravnoteže nije dovela do farmakokinetičkih interakcija ili značajnih promjena u QT intervalu.
Didanozin (Dideoksinozin): Istodobna primjena dnevnih doza od 1200 mg azitromicina i didanozina u dozi od 400 mg dnevno u šest HIV pozitivnih ispitanika nije utjecala na farmakokinetiku didanozina u odnosu na istodobnu primjenu s placebom.
Digoksin i kolhicin (supstrati P-gp): Zabilježeno je da istodobna primjena makrolidnih antibiotika, uključujući i azitromicin, sa supstratima P-glikoproteina kao što su je digoksin i kolhicin dovodi do porasta razine supstrata P-glikoproteina u serumu. Stoga je u slučaju istodobne primjene azitromicina i supstrata P-gp kao što je digoksin potrebno razmotriti mogućnost porasta koncentracije supstrata u serumu. Tijekom liječenja azitromicinom i nakon prestanka njegove primjene potrebno je kliničko praćenje, a po mogućnosti i praćenje razina digoksina u serumu.
Zidovudin: Jednokratne doze od 1000 mg i višekratne doze od 1200 mg ili 600 mg azitromicina imale su manji učinak na farmakokinetiku u plazmi ili urinarno lučenje zidovudina ili njegovog metabolita glukuronida. Međutim, primjena azitromicina povećala je koncentracije fosforiliranog zidovudina, klinički aktivnog metabolita, u mononuklearnim stanicama u perifernom krvotoku. Klinički značaj ovih nalaza nije jasan, ali može biti koristan za bolesnike.
Azitromicin nema značajnih interakcija s jetrenim citokromom P450. Ne smatra se da ulazi u farmakokinetičke interakcije za razliku od eritromicina i drugih makrolida. Pri primjeni azitromicina ne dolazi do indukcije jetrenog citokroma P450 ili inaktivacije putem kompleksa citokroma i metabolita.
Derivati ergoatamina: Zbog teorijske mogućnosti ergotizma, ne preporučuje se istodobna primjena azitromicina i derivata ergotamina.
Provedena su ispitivanja farmakokinetičkih interakcija između azitromicina i sljedećih lijekova za koje se zna da se značajno metaboliziraju uz posredovanje citokroma P450.
Atorvastatin: Istodobnom primjenom atorvastatina (10 mg dnevno) i azitromicina (500 mg dnevno) nisu promijenjene koncentracije atorvastatina u plazmi (na osnovi pokusa inhibicije HMG KoA reduktaze). Ipak, u postmarketinškom razdoblju zabilježeni su slučajevi rabdomiolize kod bolesnika koji su uzimali azitromicin sa statinima.
Karbamazepin: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija provedenom u zdravih dobrovoljaca, azitromicin nije značajno djelovao na razine karbamazepina ili njegovog aktivnog metabolita u plazmi.
Cimetidin: U farmakokinetičkom ispitivanju učinaka jednokratne doze cimetidina, primijenjene 2 sata prije azitromicina, na farmakokinetku azitromicina, nisu zamijećene promjene u farmakokinetici azitromicina.
Oralni kumarinski antikoagulansi: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija, azitromicin nije promijenio antikoagulacijski učinak jednokratne doze varfarina od 15 mg primijenjene u zdravih dobrovoljaca. Nakon što je lijek stavljen na tržište, zabilježen je jači antikoagulacijski učinak nakon istodobne primjene azitromicina i oralnih kumarinskih antikoagulansa. Iako uzročno-posljedična veza nije utvrđena, treba razmotriti učestaliju provjeru protrombinskog vremena kad se azitromicin daje bolesnicima koji uzimaju i oralne kumarinske antikoagulanse.
Ciklosporin: U farmakokinetičkom ispitivanju na zdravim dobrovoljcima koji su primali dnevnu dozu od 500 mg azitromicina kroz usta tijekom 3 dana i koji su nakon toga uzeli jednokratnu dozu od 10 mg/kg ciklosporina kroz usta, C max i AUC 0-5 vrijednosti ciklosporina bile su značajno povišene. Stoga ove lijekove treba istodobno primjenjivati s oprezom. Ako je potrebna istodobna primjena ovih lijekova, treba pratiti razine ciklosporina i dozu podesiti u skladu s time.
Efavirenz: Istodobna primjena jednokratne doze od 600 mg azitromicina i 400 mg efavirenza dnevno tijekom 7 dana nije dovela do klinički značajnih farmakokinetičkih interakcija.
Flukonazol: Istodobna primjena jednokratne doze od 1200 mg azitromicina nije promijenila farmakokinetiku jednokratne doze od 800 mg flukonazola. Ukupna izloženost i poluvrijeme eliminacije azitromicina nisu promijenjeni istodobnom primjenom flukonazola. Međutim, zabilježeno je klinički beznačajno smanjenje C max(18%) azitromicina.
Indinavir: Istodobna primjena jednokratne doze od 1200 mg azitromicina nije statistički značajno utjecala na farmakokinetiku indinavira primijenjenog u dozi od 800 mg tri puta dnevno tijekom 5 dana.
Metilprednizolon: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija provedenom u zdravih dobrovoljaca, azitromicin nije značajno utjecao na farmakokinetku metilprednizolona.
Midazolam: U zdravih dobrovoljaca, istodobna primjena azitromicina u dozi od 500 mg dnevno tijekom 3 dana nije uzrokovala klinički značajne promjene u farmakokinetici i farmakodinamici jednokratne doze od 15 mg midazolama.
Nelfinavir: Istodobna primjena azitromicina (1200 mg) i nelfinavira u stanju ravnoteže (750 mg tri puta dnevno) rezultirala je povećanim koncentracijama azitromicina u stanju dinamičke ravnoteže. Nisu zabilježene klinički značajne nuspojave i dozu nije potrebno podešavati.
Rifabutin: Istodobna primjena azitromicina i rifabutina nije utjecala na koncentracije bilo kojeg od ta dva lijeka u serumu. Neutropenija je zabilježena u ispitanika koji su istodobno primali azitromicin i rifabutin. Iako je neutropenija povezana s uporabom rifabutina, nije utvrđena uzročno-posljedična veza u kombinaciji s azitromicinom.
Sildenafil: U zdravih muških dobrovoljaca, nije bilo dokaza o djelovanju azitromicina (500 mg dnevno tijekom 3 dana) na AUC i Cmax vrijednosti sildenafila ili njegovog glavnog metabolita u krvotoku.
Terfenadin: U farmakokinetičkim ispitivanjima nisu zabilježeni dokazi o interakcijama između azitromicina i terfenadina. Zabilježeni su rijetki slučajevi u kojima se mogućnost takvih interakcija nije mogla potpuno isključiti. Ne postoje, međutim, specifični dokazi da je do takvih interakcija i došlo.
Teofilin: Ne postoje dokazi o klinički značajnim farmakokinetičkim interakcijama tijekom istodobne primjene azitromicina i teofilina u zdravih dobrovoljaca.
Triazolam: U 14 zdravih dobrovoljaca, istodobna primjena azitromicina 500 mg na Dan 1 i 250 mg na Dan 2 uz 0,125 mg triazolama na Dan 2 nije značajno djelovala na farmakokinetičke parametre triazolama u odnosu na istodobnu primjenu triazolama i placeba.
Trimetoprim/sulfametoksazol: Istodobna primjena trimetoprima/sulfametoksazola DS (160 mg/800 mg) tijekom 7 dana i azitromicina od 1200 mg na Dan 7. nije značajno utjecala na vršne koncentracije, ukupnu izloženost ili urinarno izlučivanje trimetoprima/sulfametoksazola.
Koncentracije azitromicina u serumu bile su slične onima zabilježenim u drugim ispitivanjima.
Hidroksiklorokin: Azitromicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju lijekove za koje je poznato da produljuju QT interval te potencijalno mogu izazvati srčanu aritmiju, npr. hidroksiklorokin.
Trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema adekvatnih i kontroliranih ispitivanja u trudnica. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama su pokazala da azitromicin prolazi kroz placentu, ali nisu uočeni teratogeni učinci. Sigurnost primjene azitromicina nije potvrđena s obzirom na primjenu djelatne tvari tijekom trudnoće. Stoga, azitromicin se treba koristiti tijekom trudnoće samo ako koristi nadmašuje rizik.
Dojenje
Zabilježeno je da se azitromicin izlučuje u majčino mlijeko, ali nisu provedena primjerena i dobro kontrolirana klinička ispitivanja u dojilja čiji bi cilj bio karakterizacija farmakokinetike izlučivanja azitromicina u majčino mlijeko.
Budući da nije ustanovljena sigurna primjena tijekom trudnoće i dojenja, azitromicin se smije upotrijebiti samo ako liječnik procijeni da potencijalna dobit za majku premašuje potencijalni rizik za dijete.
Plodnost
U ispitivanjima plodnosti na štakorima zabilježene su smanjene stope trudnoće nakon primjene azitromicina. Nije poznat značaj tih nalaza za ljude.
Upravljanje vozilima i strojevima
Zabilježena je pojava somnolencije kao manje česta nuspojava kod intravenske primjene u kliničkim studijama. Moguć je razvoj i drugih nuspojava kao što su derilij, halucinacije, omaglica, sinkopa, konvulzije, koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Nuspojave
Sažetak sigurnosnog profila
Prilikom primjene azitromicina u venu ili kroz usta u liječenju domicilne pneumonije, najčešće zabilježene nuspojave su proljev/mekana stolica, mučnina, bol u želucu i povraćanje. Upala/bol na mjestu primjene infuzije zabilježena je kod primjene azitromicina u venu. Učestalost i težina tih nuspojava bile su iste u slučaju primjene 500 mg azitromicina u venu tijekom 1 sata (2 mg/ml kao 250 ml infuzije) ili 3 sata (1 mg/ml kao 500 ml infuzije).
Pri primjeni azitromicina u venu i kroz usta u liječenju upalne bolesti zdjelice u odraslih žena, najčešće zabilježene nuspojave su proljev, mučnina, vaginitis, bol u želucu, anoreksija, osip i svrbež. Tijekom istodobne primjene azitromicina i metronidazola, nuspojave poput mučnine, boli u želucu, povraćanja, nadraženosti na mjestu primjene, upale želuca, vrtoglavice ili dispneje zabilježene su u većem broju žena.
Tablični popis nuspojava
Donja tablica pokazuje nuspojave prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, a navedene su po organskim sustavima i kategorijama učestalosti.
Nuspojave su razvrstane po učestalosti kao: vrlo često (≥ 1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10000), nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka). Nuspojave se u svakoj skupini učestalosti navode od više prema manje ozbiljnima.
Nuspojave koje su možda ili vjerojatno povezane s azitromicinom na osnovi kliničkih ispitivanja ili praćenja lijeka na tržištu:
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | kandidijaza, vaginalna infekcija, pneumonija, gljivična infekcija, bakterijska infekcija, faringitis, gastroenteritis, dišni poremećaj,rinitis, oralna kandidijaza | pseudomembranski kolitis | |||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | leukopenija, neutropenija,eozinofilija | trombocitopenija, hemolitička anemija | |||
| Poremećajiimunološkog sustava | angioedem, preosjetljivost | anafilaktička reakcija | |||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | anoreksija | ||||
| Psihijatrijskiporemećaji | nervoza, nesanica | agitacija | agresija, tjeskoba,derilij, halucinacije |
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji živčanog sustava | glavobolja | omaglica, somnolencija, disgeuzija, parestezija | sinkopa, konvulzije, hipoestezija, psihomotorička hiperaktivnost, anozmija, ageuzija, parosomnija, miastenija gravis | ||
| Poremećaji oka | oštećenje vida | ||||
| Poremećaji uha i labirinta | poremećaji uha, vrtoglavica | oštećenje sluha uključujući gluhoćui/ili tinitus | |||
| Srčani poremećaji | palpitacije | torsade de pointes, aritmija, uključujući ventrikularnu tahikardiju, produljenje QT intervala u elektrokardiogramu | |||
| Krvožilni poremećaji | navale vrućine | hipotenzija | |||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | dispneja, epistaksa | ||||
| Poremećaji probavnog sustava | proljev | povraćanje, bol u abdomenu, mučnina | konstipacija, vjetrovi, dispepsija, gastritis, disfagija, abdominalna distenzija, suha usta, podrigivanje (eruktacija), ulceracije u ustima, hipersekrecijažlijezda slinovnica | pankreatitis, diskoloracija jezika | |
| Poremećaji jetre i žuči | abnormalna funkcija jetre, kolestatska žutica | zatajenje jetre (što rijetko rezultira smrću), fulminantni hepatitis, jetrenanekroza |
| Organski | Vrlo | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato |
| sustav | često | ||||
| Poremećaji | osip, svrbež, | fotosenzitivna | Stevens-Johnsonov | ||
| kože i | urtikarija, | reakcija, akutna | sindrom, toksična | ||
| potkožnog | dermatitis, suha | generalizirana | epidermlna | ||
| tkiva | koža, hiperhidroza | egzantematoz- | nekroliza, | ||
| na pustuloza | multiformni eritem, | ||||
| (AGEP) | reakcija na lijek s | ||||
| eozinofilijom i | |||||
| sistemskim | |||||
| simptomima | |||||
| (DRESS) | |||||
| Poremećaji | osteoartritis, | artralgija | |||
| mišićno- | mijalgija, bol u | ||||
| koštanog | leđima, bol u vratu | ||||
| sustava i | |||||
| vezivnog tkiva | |||||
| Poremećaji | dizurija, bol u | akutno zatajenje | |||
| bubrega i | bubregu | bubrega, | |||
| mokraćnog | intersticijski nefritis | ||||
| sustava | |||||
| Poremećaji | metroragija, | ||||
| reproduktivno | poremećaj testisa | ||||
| g sustava i | |||||
| dojki | |||||
| Opći | bol na | edem, astenija, | |||
| poremećaji i | mjestu | malaksalost, umor, | |||
| reakcije na | primjene, | edem lica, bol u | |||
| mjestu | *upala na | prsima, pireksija, | |||
| primjene | mjestu | bol, periferni edem | |||
| primjene | |||||
| 9 | |||||
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato |
| Pretrage | smanjen | povišene | |||
| broj | vrijednosti aspartat | ||||
| limfocita, | aminotransferaze, | ||||
| povećan | povišene | ||||
| broj | vrijednosti alanin | ||||
| eozinofila, | aminotransferaze, | ||||
| snižene | povišene | ||||
| vrijednosti | vrijednosti | ||||
| bikarbonata | bilirubina u krvi, | ||||
| u krvi, | povišene | ||||
| povećani | vrijednosti uree u | ||||
| broj | krvi, povišene | ||||
| bazofila, | vrijednosti | ||||
| povećani | kreatinina u krvi, | ||||
| broj | abnormalne | ||||
| monocita, | vrijednosti kalija u | ||||
| povećani | krvi, povišene | ||||
| broj | vrijednosti alkalne | ||||
| neutrofila | fosfataze, povišene | ||||
| vrijednosti klorida, | |||||
| povišene | |||||
| vrijednosti | |||||
| glukoze, povišene | |||||
| vrijednosti | |||||
| trombocita, | |||||
| snižene vrijednosti | |||||
| hematokrita, | |||||
| povišene | |||||
| vrijednosti | |||||
| bikarbonata, | |||||
| abnormalne | |||||
| vrijednosti natrija | |||||
| Ozljede, | post proceduralne | ||||
| trovanja i | komplikacije | ||||
| proceduralne | |||||
| komplikacije |
*samo za prašak za otopinu za infuziju
Nuspojave koje mogu biti ili su vjerojatno povezane s profilaksom i liječenjem infekcija uzrokovanih Mycobacterium Avium Complex zasnivaju se na podacima iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog praćenja. Te se nuspojave, bilo po vrsti ili po učestalosti, razlikuju od onih zabilježenih kod primjene formulacija s trenutačnim ili produljenim oslobađanjem:
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | anoreksija |
H A L M E D
25 - 05 - 2022
O D O B R E N O
10
| Organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često |
| Poremećaji živčanog sustava | omaglica, glavobolja, parestezija,disgeuzija, | hipoestezija | |
| Poremećaji oka | oštećenje vida | ||
| Poremećaji uha i labirinta | gluhoća | oštećenje sluha, tinitus | |
| Srčani poremećaji | palpitacije | ||
| Poremećaji probavnog sustava | proljev, bol u abdomenu, mučnina, vjetrovi, nelagoda u abdomenu, mekastolica | ||
| Poremećaji jetre i žuči | hepatitis | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip, svrbež | Stevens-Johnsonovsindrom, fotosenzitivna reakcija | |
| Poremećaji mišićno- koštanog sustava i vezivnog tkiva | artralgija | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | umor | astenija, malaksalost |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
Nuspojave uočene pri dozama višima od preporučenih bile su slične onima nakon primjene normalnih doza. Uobičajeni simptomi predoziranja makrolidnim antibioticima uključuju reverzibilni gubitak sluha, jaku mučninu, povraćanje i proljev. U slučaju predoziranja, ako je potrebno, indicirano je primijeniti medicinski ugljen i opće simptomatsko liječenje, kao i mjere za održavanje vitalnih funkcija.
Farmakološki podaci
Farmakodinamika
Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; makrolidi, ATK oznaka: J01FA10
Mehanizam djelovanja
Sumamed je antibiotik širokog spektra djelovanja, prvi predstavnik nove podskupine makrolidnih antibiotika nazvane azalidi. Molekula je konstruirana dodavanjem atoma dušika na laktonski prsten eritromicina A. Kemijsko ime azitromicina je 9-deoksi-9a-aza-9a-metil-9a-homoeritromicin A. Molekularna težina je 749,0.
| O D O B R E N O |
11
Mehanizam djelovanja azitromicina je vezanje na 50 S podjedinicu ribosoma, čime se remeti sinteza bakterijskih bjelančevina i translokacija peptida.
Mehanizam rezistencije
Rezistencija na azitromicin može biti prirođena ili stečena. Tri su osnovna mehanizma rezistencije u bakterija: alteracija targetirane strane, alteracija u antibiotskom transport i modifikacija antibiotika.
Potpuna unakrsna rezistencija postoji između slijedećih mikroorganizama: Streptococcus pneumoniae, beta-hemolitički streptokok grupe A, Enterococcus faecalis i Stafilococcus aureus, uključujući meticilin rezistentan S. aureus (MRSA) na eritromicin, azitromicin, ostale makrolide i linkozamide.
Antimikrobni spektar azitromicina uključuje različite gram-pozitivne i gram-negativne mikroorganizme, anaerobe, te intracelularne i klinički atipične uzročnike.
MIC 90≤ 0.01 µg/ml
Mycoplasma pneumoniae Haemophilus ducreyi
MIC 90 0.01 - 0.1 µg/ml
Moraxella catarrhalis Propionibacterium acnes
Gardnerella vaginalis Actinomyces species
Bordetella pertussis Borrelia burgdorferi Mobiluncus species
MIC 90 0.1 - 2.0 µg/ml
Haemophilus influenzae Streptococcus pyogenes
Haemophilus parainfluenzae Streptococcus pneumoniae
Legionella pneumophila Streptococcus agalactiae
Neisseria meningitidis Streptococcus viridans
Neisseria gonorrhoeae Streptococcus group C, F, G
Helicobacter pylori Peptococcus species
Campylobacter jejuni Peptostreptococcus species
Pasteurella multocida Fusobacterium necrophorum
Pasteurella haemolytica Clostridium perfringens
Brucella melitensis Bacteroides bivius
Bordetella parapertussis Chlamydia trachomatis
Vibrio cholerae Chlamydia pneumoniae
Vibrio parahaemolyticus Ureaplasma urealyticum
Plesiomonas shigelloides Listeria monocytogenes Staphylococcus epidermidis
Staphylococcus aureus*
MIC 90 2.0 - 8.0 µg/ml
Escherichia coli Bacteroides fragilis
Salmonella enteritidis Bacteroides oralis
Salmonella typhi Clostridium difficile
Shigella sonnei Eubacterium lentum
Yersinia enterocolitica Fusobacterium nucleatum
Acinetobacter calcoaceticus Aeromonas hydrophilia
*Eritromicin - osjetljivi soj
Osjetljivost
Prevalencija stečene rezistencije može varirati zemljopisno i s vremenom za odabrane vrste te su
poželjne lokalne informacije o otpornosti, osobito pri liječenju teških infekcija. Prema potrebi, stručni savjet potrebno je potražiti kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka u barem nekim vrstama infekcija upitna.
| OBIČNO OSJETLJIVI UZROČNICI |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi |
| Staphylococcus aureus Meticilin-osjetljiv |
| Streptococcus pneumoniae Penicilin-osjetljiv |
| Streptococcus pyogenes (Group A) |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi |
| Haemophilus influenzae Haemophilus parainfluenzae |
| Legionella pneumophila |
| Moraxella catarrhalis |
| Pasteurella multocida |
| Anaerobni mikroorganizmi |
| Clostridium perfringens |
| Fusobacterium spp. |
| Prevotella spp. |
| Porphyriomonas spp. |
| Ostali mikroorganizmi |
| Chlamydia trachomatis |
| UZROČNICI ČIJA STEČENA REZISTENCIJA MOŽE BITI PROBLEM |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi |
| Streptococcus pneumoniae Penicilin-intermedijarno rezistentan Penicilin –rezistentan |
| PRIROĐENO REZISTENTNI MIKROORGANIZMI |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi |
| Enterococcus faecalis |
| Staphylococci MRSA, MRSE* |
| Anaerobni mikroorganizmi |
| Bacteroides fragilis grupa |
*Meticilin rezistentni stafilokoki imaju visoku prevalenciju stečene rezistencije na makrolide i ovdje su navedeni jer su rijetko osjetljivi na azitromicin.
Liječenje domicilne pneumonije
U otvorenoj ne-komparativnoj studiji bolesnici su primali azitromicin putem infuzije u venu (tijekom 2 – 5 dana), a nakon toga su dobivali azitromicin kroz usta (za završetak terapije od 7-10 dana) za liječenje domicilne pneumonije. Klinička stopa uspjeha (izlječenje i poboljšanje stanja) među procijenjenim bolesnicima bila je 88% u razdoblju od 10-14 dana nakon terapije, odnosno 86% u razdoblju od 4-6 tjedana.
U otvorenom, randomiziranom i komparativnom ispitivanju nisu zabilježene statistički značajne razlike u ishodu između azitromicina (nakon infuzije u venu te primjene kroz usta) i cefuroksima (nakon infuzije u venu te primjene kroz usta, kao i eritromicina po potrebi) u liječenju domicilnih pneumonija.
U otvorenom ne-komparativnom ispitivanju, bolesnici s domicilnom pneumonijom, u kojih je utvrđena i
Legionella pneumophila (sero-grupa 1), liječeni su infuzijom azitromicina u venu te nakon toga
primjenom azitromicina kroz usta. Nakon 10-14 dana, 16 od 17 procijenjenih bolesnika klasificirani su kao klinički izliječeni, a nakon 4-6 tjedana, 20 od 20 procijenjenih bolesnika klasificirani su kao klinički izliječeni.
Liječenje upalne bolesti zdjelice, uključujući i urogenitalne infekcije kao endometritis i salpingitis
Rezultati otvorenog ispitivanja pokazuju da su tri različita terapijska režima (azitromicin vs. azitromicin/metronidazol vs. doksiciklin, metronidazol, cefoksitin i probenicid) bila usporediva s obzirom na djelotvornost i neškodljivost u bolesnica s akutnom upalnom bolešću zdjelice.
U jednom drugom otvorenom komparativnom ispitivanju u koje su bile uključene bolesnice s akutnom upalnom bolešću zdjelice (salpingitis, endometritis, itd.), bolesnice su primale bilo azitromicin kroz usta/infuzijom u venu, ili azitromicin infuzijom u venu te metronidazol u venu/kroz usta ili doksiciklin kroz usta uz ko-amoksiklav u venu/kroz usta. Ti terapijski režimi bili su također usporedivi u pogledu djelotvornosti i neškodljivosti. Podaci iz tih ispitivanja pokazali su cjelokupnu stopu kliničkog uspjeha (izliječeni i poboljšano stanje) od ≥ 97% u svim skupinama na kraju liječenja, a postotak eradikacije uzročnika bio je ≥ 96%. U praćenju, ≥ 90% uzročnika je eradicirano.
Bolesnice uključene u ispitivanja upalne bolesti zdjelice primale su 500 mg azitromicina dnevno putem infuzije u venu (najviše 3 dana), a nakon toga 250 mg azitromicina dnevno kroz usta, u ukupnom trajanju liječenja do 7 dana.
Nakon procjene ispitivanja provedenih u djece, primjena azitromicina se ne preporučuje za liječenje malarije, niti kao monoterapija, niti u kombinaciji s lijekovima na bazi klorokina ili artemisinina, budući da bolja učinkovitost u odnosu na antimalarijske lijekove preporučene u liječenju nekomplicirane malarije nije ustanovljena.
Farmakokinetika
Apsorpcija
U bolesnika hospitaliziranih zbog domicilne pneumonije, koji su primali 500 mg azitromicina dnevno u infuziji u venu u koncentraciji od 2 mg/ml, srednja C max vrijednost ± SD bila je 3,63 ± 1,60 μg/ml, dok je najniža koncentracija (24 sata) bila 0,2 ± 0,15 μg/ml, a AUC24 vrijednost bila je 9,6 ± 4,80 μg·h/ml.
U normalnih dobrovoljaca koji su primali trosatnu infuziju u venu od 500 mg azitromicina, u koncentraciji od 1 mg/ml, srednja C max vrijednost bila je 1,14 ± 0,14 μg/ml, najniža koncentracija (24 sata) bila je 0,18 ± 0,02 μg/ml, a AUC24 vrijednost bila je 8,03 μg·h/ml.
Distribucija
Nakon primjene kroz usta, znatno više vrijednosti azitromicina zabilježene su u različitim tkivima, primjerice plućima, krajnicima ili prostati, u kojima je koncentracija azitromicina bila i do 50 puta viša nego u plazmi. Visoke koncentracije azitromicina zabilježene su u ginekološkim tkivima 96 sati nakon primjene jednokratne doze od 500 mg azitromicina kroz usta.
Srednji volumen raspodjele je oko 30 l/kg. Biotransformacija i eliminacija
Poluvrijeme eliminacije je 2-4 dana i u plazmi i u tkivima.
Djelatna tvar se metabolizira demetilacijom, hidroksilacijom i hidrolizom.
Plazmatski klirens je oko 600 ml/min. Glavni put eliminacije azitromicina je putem jetre. Visoke koncentracije nepromijenjene supstance nađene su u žući, zajedno s brojnim mikrobiološki neaktivnim metabolitima. Oko 12% doze primijenjene u venu izlučuje se u nepromijenjenom obliku urinom u roku od 3 dana nakon primjene, a glavni dio tijekom prva 24 sata.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnosi
Ništa ne ukazuje na promjenu u farmakokinetici azitromicina u bolesnika s blagom insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina > 40 ml/min) u odnosu na bolesnike s normalnom bubrežnom funkcijom. Ne postoje farmakokinetički podaci o uporabi azitromicina u bolesnika s težom insuficijencijom bubrega.
Nema razlike u farmakokinetici između blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije.
Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Neklinički podaci temeljeni na konvencionalnim ispitivanjima sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti nisu ukazali na štetne reakcije koje su jasno relevantne za ljude, a nisu već razmotrene u drugim dijelovima sažetka opisa svojstava lijeka.
Me Ďutim, u nekoliko tkiva miševa, štakora i pasa kojima su davane višestruke doze azitromicina uočena je fosfolipidoza (intracelularno nakupljanje fosfolipida). Fosfolipidoza je u sličnoj mjeri opažena u tkivima neonatalnih štakora i pasa. Pokazalo se da je učinak reverzibilan nakon prestanka davanja azitromicina. Značaj ovog nalaza za ljude općenito je nepoznat.
U ispitivanjima embriotoksičnih učinaka na životinjama provedenim do doza umjereno toksičnih za majku (2 do 3 puta veća doza od maksimalne preporučene dnevne doze za odrasle od 500 mg na temelju tjelesne površine), nije uočen teratogeni učinak na miševima i štakorima. Za azitromicin je pokazano da prolazi kroz placentu. U štakora, doze azitromicina od 100 i 200 mg/kg tjelesne težine/dan (2 do 3 puta veća doza od maksimalne preporučene dnevne doze za odrasle od 500 mg na temelju tjelesne površine), dovele su do blagog usporavanja okoštavanja kod fetusa i smanjenja prirasta tjelesne mase majke. U perinatalnim i postnatalnim ispitivanjima na štakorima uočeno je blago zaostajanje nakon davanja doza azitromicina od 200 mg/kg/dan (3 puta veća doza od maksimalne preporučene dnevne doze za odrasle od 500 mg na temelju tjelesne površine).
Farmaceutski podaci
500 mg
Sastav
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV Svaka bočica sadrži 500 mg azitromicina u obliku azitromicin citrata. Nakon otapanja koncentrata svaka bočica sadži 100 mg/ml azitromicina. Koncentrat treba dalje razrijediti
na 1 mg/ml ili 2 mg/ml.
Pomoćna tvar s poznatim učinkom
Svaka bočica sadrži 4,7 mmol (108,1 mg) natrija.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK Prašak za koncentrat za otopinu za infuziju. Bijeli do gotovo bijeli prašak.
4. KLINIČKI PODACI
Farmaceutski oblik
Prašak za koncentrat za otopinu za infuziju. Bijeli do gotovo bijeli prašak.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije Sumamed prašak za koncentrat za otopinu za infuziju je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u
odraslih:
- izvanbolnička pneumonija (engl. community-acquired pneumonia, CAP)
- upalna bolest zdjelice (engl. pelvic inflammatory disease, PID) uvijek u kombinaciji s drugim odgovarajućim antibakterijskim lijekom(ovima) (npr. metronidazolom).
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnoj primjeni antibakterijskih lijekova.
4.2. Doziranje i način primjene Doziranje Azitromicin je potrebno primjenjivati jedanput na dan. Preporuke za doziranje za odrasle bolesnike
prikazane su u tablici 1.
Tablica 1: Preporuke za doziranje za intravenski azitromicin
Indikacija Režim doziranja azitromicina
Izvanbolnička pneumonija 500 mg jedanput dnevno tijekom najmanje 2 dana, zatim peroralna doza od 500 mg jednput dnevno do završetka cjelokupnog 7-dnevnog do 10-dnevnog režima liječenja.
Upalna bolest zdjelice u 500 mg jedanput dnevno tijekom 1 do 2 dana, zatim peroralna kombinaciji s drugim doza od 250 mg jedanput dnevno do završetka 7-dnevnog režima liječenja.
odgovarajućim antibakterijskim lijekom(ovima) (npr.
metronidazolom)
Potrebno je uzeti u obzir režime liječenja, doze i trajanje liječenja preporučene u ažuriranim smjernicama za liječenje svake indikacije.
Vrijeme prelaska na peroralnu terapiju će odrediti liječnik, u skladu s kliničkim odgovorom.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s GFR-om ≥ 10 ml/min. U bolesnika s GFR-om < 10 ml/min potrebno je s oprezom primjenjivati azitromicin.
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim (Child-Pugh stadij A) ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh stadij B). Nema dostupnih podataka u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh stadij C). Stoga je u ovih bolesnika potrebno s oprezom primjenjivati azitromicin.
Starije osobe
Nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika. Budući da je kod starijih osoba vjerojatnija pojava proaritmičkih stanja, preporučuje se poseban oprez zbog rizika od razvoja srčane aritmije i torsade de pointes.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost lijeka Sumamed za intravensko liječenje izvanbolničke pneumonije u pedijatrijskoj populaciji nisu ustanovljene.
Nema relevantne primjene lijeka Sumamed za liječenje upalne bolesti zdjelice u djece mla Ďe od
12 godina, a sigurnost i djelotvornost u adolescentica nisu ustanovljene. Način primjene Za intravensku primjenu nakon rekonstitucije i razrje Ďivanja. Preporučeni put primjene je samo intravenska infuzija. Ne smije se primjenjivati u obliku
intravenskog bolusa ili intramuskularne injekcije. Koncentracija i brzina infuzije otopine mora iznositi
1 mg/ml tijekom 3 sata ili 2 mg/ml tijekom 1 sata. Dozu od 500 mg azitromicina potrebno je
infundirati tijekom najmanje 1 sata.
Za upute o rekonstituciji i razrje Ďivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
4.3. Kontraindikacije Preosjetljivost na djelatnu tvar, eritromicin, neki od makrolidnih ili ketolidnih antibiotika ili neku od
pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Mogućnost razvoja rezistencije Azitromicin može pogodovati razvoju rezistencije zbog povezanih dugotrajnih i opadajućih razina u
plazmi i tkivima nakon završetka liječenja. Liječenje azitromicinom potrebno je započeti tek nakon pažljive procjene koristi i rizika, uzimajući u obzir lokalnu prevalenciju rezistencije, i kada preferirani režimi liječenja nisu indicirani.
Teške kožne reakcije i reakcije preosjetljivosti U vezi s liječenjem azitromicinom prijavljene su rijetke ozbiljne alergijske reakcije, uključujući angioedem i anafilaksiju (rijetko sa smrtnim ishodom), teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne. U vrijeme propisivanja lijeka, bolesnike je potrebno upozoriti na znakove i simptome te ih pomno pratiti zbog moguće pojave kožnih reakcija. Neke od tih reakcija na azitromicin rezultirale su ponavljajućim simptomima i zahtijevale su dulje razdoblje promatranja i liječenja. Ako do Ďe do alergijske reakcije, potrebno je prekinuti primjenu azitromicina te započeti odgovarajuću terapiju. Liječnici moraju biti svjesni da se ponovna pojava alergijskih simptoma može dogoditi nakon prekida simptomatske terapije.
Produljenje QT intervala
Tijekom liječenja drugim makrolidima, uključujući azitromicin, uočeni su produljena srčana repolarizacija i QT interval, što nosi rizik od razvoja srčane aritmije i torsades de pointes. Stoga, budući da sljedeća stanja mogu dovesti do povećanog rizika od ventrikularnih aritmija (uključujući torsades de pointes) koje mogu dovesti do srčanog zastoja, azitromicin je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika s postojećim proaritmičkim stanjima (posebno u žena i starijih bolesnika), kao što su:
• bolesnici s kongenitalnim ili dokumentiranim produljenjem intervala QT
• bolesnici koji trenutno primaju liječenje drugim djelatnim tvarima za koje je poznato da produljuju
QT interval
• bolesnici s poremećajem elektrolita, osobito u slučajevima hipokalijemije i hipomagnezijemije
• bolesnici s klinički značajnom bradikardijom, srčanom aritmijom ili teškom srčanom insuficijencijom
• stariji bolesnici: Stariji bolesnici mogu biti osjetljiviji na učinke lijekova na QT interval.
Hepatotoksičnost
Budući da je jetra glavni put eliminacije azitromicina, primjenu azitromicina je potrebno provoditi s oprezom u bolesnika sa značajnom bolešću jetre. Kod primjene azitromicina prijavljeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji mogu dovesti do po život opasnog zatajenja jetre. Kod primjene azitromicina tako Ďer su zabilježeni hepatitis, kolestatska žutica, nekroza jetre i zatajenje jetre, od kojih su neki slučajevi završili smrću. Neki bolesnici su možda imali postojeću bolest jetre ili su uzimali druge hepatotoksične lijekove. Bolesnicima je potrebno savjetovati da prekinu primjenu azitromicina i da se jave svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi disfunkcije jetre, kao što su brzo nastupajuća astenija povezana sa žuticom, tamna mokraća, sklonost krvarenju ili jetrena encefalopatija. U takvim slučajevima potrebno je odmah provesti testove funkcije/pretrage jetre.
Proljev povezan s bakterijom Clostridioides difficile (CDAD), pseudomembranski kolitis
Kod primjene azitromicina prijavljeni su CDAD (engl. Clostridioides difficile associated diarrhoea) i pseudomembranski kolitis, a njihova težina može varirati od blagog proljeva do kolitisa sa smrtnim ishodom. Na CDAD i pseudomembranski kolitis mora se posumnjati u bolesnika u kojih se tijekom ili nakon primjene azitromicina razvije proljev. Potrebno je razmotriti prekid terapije azitromicinom i primjenu suportivnih mjera uz davanje specifične terapije za C. difficile. Ne smiju se davati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Spolno prenosive infekcije
Neisseria gonorrhoeae je vrlo vjerojatno otporna na makrolide, uključujući azalidni azitromicin. Stoga se azitromicin ne preporučuje za liječenje nekomplicirane gonoreje i upalne bolesti zdjelice, osim ako laboratorijski nalazi ne potvrde osjetljivost uzročnika na azitromicin. Ako se ne liječi ili se liječi suboptimalno, ovo stanje može dovesti do kasnih komplikacija kao što su neplodnost i ektopična trudnoća.
Nadalje, potrebno je isključiti istodobnu infekciju uzrokovanu bakterijom Treponema pallidum jer bi simptomi sifilisa u inkubaciji mogli biti prikriveni, što bi odgodilo dijagnozu.
Za sve bolesnike sa spolno prenosivim urogenitalnim infekcijama potrebno je započeti odgovarajuću antibakterijsku terapiju i mikrobiološke kontrolne pretrage.
Miastenija gravis
U bolesnika koji su primali terapiju azitromicinom prijavljena su pogoršanja simptoma miastenije gravis i nova pojava miastenijskog sindroma.
Neosjetljivi mikroorganizmi
Primjena azitromicina može dovesti do prekomjernog rasta neosjetljivih mikroorganizama. Ako do Ďe do superinfekcije, može biti potrebno prekinuti liječenje ili poduzeti druge odgovarajuće mjere.
Derivati ergota
U bolesnika koji primaju derivate ergota, istodobna primjena nekih makrolidnih antibiotika dovela je do pojave ergotizma. Nema podataka o mogućnosti interakcije izme Ďu ergota i azitromicina. Me Ďutim, zbog teoretske mogućnosti ergotizma, azitromicin i derivati ergota ne smiju se primjenjivati istodobno.
Pomoćna tvar s poznatim učinkom
Natrij
Ovaj lijek sadrži 4,7 mmol (108,1 mg) natrija po jednoj dozi, što odgovara 5,4 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija Iako je azitromicin slab inhibitor enzima CYP450 i ne stupa u značajne interakcije sa supstratima enzima CYP450, inhibicija enzima CYP3A4 ne može se u potpunosti isključiti. Stoga se preporučuje oprez u
slučaju istodobne primjene sa supstratima enzima CYP3A4 uskog terapijskog indeksa.
Azitromicin je inhibitor prijenosnika P-glikoproteina (P-gp). Istodobna primjena azitromicina sa supstratima P-gp-a, kao što su digoksin i kolhicin, može povećati njihovu izloženost. Za lijekove uskog terapijskog indeksa savjetuje se oprez te kliničko i/ili terapijsko praćenje lijeka i prilagodba doze prema potrebi. U tom kontekstu potrebno je uzeti u obzir relativno dug poluvijek azitromicina.
Lijekovi za koje je poznato da produljuju QT interval
Azitromicin je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju lijekove za koje je poznato da produljuju QT interval, kao što su antiaritmici skupine IA (npr. kinidin i prokainamid) i skupine III (npr. dofetilid, amiodaron i sotalol), antipsihotici (npr. pimozid), antidepresivi (npr.
citalopram), fluorokinoloni (npr. moksifloksacin i levofloksacin), cisaprid, klorokin i hidroksiklorokin.
Informacije o interakcijama azitromicina s potencijalnim istodobno primijenjenim lijekovima sažete su u tablici i tekstu u nastavku. Opisane interakcije lijekova temelje se na kliničkim ispitivanjima interakcija lijekova provedenim s azitromicinom ili, gdje je naznačeno, predstavljaju potencijalne interakcije lijekova koje se mogu javiti s azitromicinom.
Tablica 2: Klinički relevantne interakcije azitromicina s drugim lijekovima
Lijek (terapijsko Interakcija Mehanizam Preporuka u vezi s područje) Učinak na izloženost istodobnom primjenom
Atorvastatin (inhibitor Azitromicin: nije Atorvastatin je supstrat Potreban je oprez HMG-CoA reduktaze) utvr Ďeno enzima CYP3A4 i budući da su nakon P-gp-a. stavljanja lijeka u Azitromicin 500 mg Atorvastatin: promet prijavljeni peroralno jedanput ↔ AUC slučajevi rabdomiolize dnevno tijekom 3 dana. ↔ Cmax u bolesnika koji su istodobno primali
Atorvastatin 10 mg azitromicin i statine.
peroralno jedanput dnevno.
Ciklosporin Azitromicin: nije Ciklosporin je Tijekom i nakon (imunosupresiv) utvr Ďeno supstrat enzima liječenja
CYP3A4 i P-gp-a s azitromicinom
Azitromicin 500 mg Ciklosporin: uskim terapijskim potrebno je na peroralno jedanput ↔ AUC indeksom i/ili odgovarajući način dnevno tijekom 3 dana. ↑Cmax 24 % kompeticijom za provoditi kliničko bilijarnu ekskreciju. praćenje i terapijsko
Ciklosporin 10 mg/kg praćenje lijeka. Ako peroralna jednokratna je potrebno, dozu doza. ciklosporina treba prilagoditi.
Kolhicin (giht) Azitromicin: nije Kolhicin je supstrat Tijekom i nakon utvr Ďeno P-gp-a s uskim liječenja terapijskim azitromicinom
Kolhicin: indeksom. potrebno je kliničko
↑ 57 % AUC0-t praćenje.
↑ 22 % Cmax
Dabigatran (peroralni Nije utvr Ďeno Dabigatran je Potreban je oprez antikoagulans) supstrat P-gp-a s budući da podaci
Očekivano: uskim terapijskim nakon stavljanja lijeka
↑ dabigatran indeksom. u promet ukazuju na povećani rizik od krvarenja u bolesnika koji istodobno primaju azitromicin i dabigatran.
Digoksin (srčani Nije utvr Ďeno Digoksin je supstrat Tijekom i nakon glikozidi) P-gp-a s uskim liječenja
Očekivano: terapijskim azitromicinom
↑ digoksin indeksom. potrebno je kliničko praćenje, a možda i praćenje razine digoksina.
Varfarin (peroralni Azitromicin: nije Nepoznato. Tijekom i nakon antikoagulans) utvr Ďeno liječenja azitromicinom
Azitromicin 500 mg Varfarin: nije potrebno je peroralno jedanput utvr Ďeno razmotriti učestalije dnevno tijekom 1 dana, praćenje a potom 250 mg U kliničkom ispitivanju protrombinskog peroralno jedanput interakcija lijekova nije vremena.
dnevno tijekom 4 dana. zabilježena promjena protrombinskog
Varfarin 15 mg peroralna vremena, ali je nakon jednokratna doza. stavljanja lijeka u promet prijavljen pojačan antikoagulacijski učinak kumarinskih oralnih antikoagulanasa pri istodobnoj primjeni s azitromicinom.
Napomena: statistički značajne promjene veće od 10 % označene su kao „↑“ ili „↓“, stanje bez promjene kao „↔“.
U kliničkim ispitivanjima koja su ocjenjivala potencijalne interakcije azitromicina s peroralnim karbamazepinom, cetirizinom, efavirenzom, flukonazolom, metilprednizolonom, midazolamom, rifabutinom, sildenafilom, teofilinom, triazolamom, trimetoprimom/sulfametoksazolom i zidovudinom, nije primijećena klinički značajna promjena izloženosti azitromicinu ili istodobno primijenjenim lijekovima.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama provedena su do doza umjereno toksičnih za majku. U tim ispitivanjima nije prona Ďen dokaz o teratogenim učincima. Me Ďutim, ne postoje odgovarajuća i
dobro kontrolirana ispitivanja u trudnica.
Postoji opsežna količina podataka iz opservacijskih ispitivanja o izloženosti azitromicinu tijekom trudnoće (više od 7000 trudnoća izloženih azitromicinu). Većina tih ispitivanja ne upućuje na povećani rizik od štetnih učinaka na fetus, kao što su velike kongenitalne malformacije ili kardiovaskularne malformacije.
Epidemiološki dokazi povezani s rizikom od pobačaja nakon izloženosti azitromicinu u ranoj trudnoći nisu uvjerljivi. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost.
Azitromicin se smije primjenjivati tijekom trudnoće samo ako je klinički neophodno.
Dojenje
Azitromicin se u značajnoj mjeri izlučuje u majčino mlijeko. Nisu uočeni ozbiljni štetni učinci azitromicina na dojenu dojenčad, dok se učinci poput proljeva, gljivične infekcije sluznice i preosjetljivosti, mogu javiti u dojene novoro Ďenčadi/dojenčadi čak i pri subterapijskim dozama. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja azitromicinom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
U ispitivanjima plodnosti provedenim na štakorima zabilježene su smanjene stope gravidnosti nakon primjene azitromicina. Značaj ovog nalaza za ljude nije poznat.
4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima Sumamed umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. U nekih bolesnika
koji su uzimali azitromicin, prijavljeni su omaglica, pospanost i konvulzije, a neki bolesnici su imali oštećenje vida i/ili sluha. To treba uzeti u obzir prilikom procjene bolesnikove sposobnosti upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
4.8. Nuspojave Sažetak sigurnosnog profila Najčešće prijavljene nuspojave tijekom liječenja uključuju proljev, glavobolju, povraćanje, bol u trbuhu,
mučninu i abnormalne vrijednosti laboratorijskih pretraga. Ostale važne nuspojave uključuju anafilaktičke reakcije, torsade de pointes, aritmiju uključujući ventrikularnu tahikardiju, pseudomembranski kolitis i zatajenje jetre. U vezi s liječenjem azitromicinom prijavljene su teške kožne nuspojave (SCARs), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP).
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave utvr Ďene tijekom kliničkih ispitivanja i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u nastavku prema organskom sustavu i učestalosti.
Učestalosti nuspojava definirane su kao vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine po učestalosti nuspojave su navedene redoslijedom prema padajućoj ozbiljnosti.
Tablica 3: Tablični prikaz nuspojava
Klasifikacija Vrlo često Često Manje često Rijetk
Pomoćne tvari
citratna kiselina, hidrat natrijev hidroksid
Rok valjanosti
2 godine
Razrije Ďena otopina je fizikalno-kemijski stabilna 24 sata na temperaturi ispod 25 C ili 7 dana na temperaturi od 5 C. S mikrobiološkog stajališta pripremljena otopina se mora upotrijebiti odmah, osim ukoliko je razrje Ďivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.
6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi ispod 25 °C.
Uvjete čuvanja nakon razrje Ďivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Vrsta i sadržaj spremnika
5 staklenih bočica s praškom za koncentrat za otopinu za infuziju.
Proizvođač / nositelj odobrenja
ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
PLIVA HRVATSKA d. o. o.
Prilaz baruna Filipovića 25
10 000 Zagreb
Broj odobrenja
HR-H-261024118
Datum prvog odobrenja / obnove
Datum prvog odobrenja: 5. studeni 1999.
Datum posljednje obnove odobrenja: 20. lipanj 2016.