Dopunska lista
Singulair junior
montelukast
Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Singulair junior. Možete provjeriti dostupna pakiranja, HZZO status, doziranje i regulatorne dokumente prikazane na ovoj stranici.
2,87 €
R — Na recept
1
Zamjene i paralele: 5
Uvjeti propisivanja (HZZO)
Tko može propisati
Može propisati svaki liječnik.
Lista
Dopunska lista
HZZO indikacija
Nema posebne HZZO indikacije za ovaj lijek.
HZZO smjernica
RR08
Kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima ili beta-2 agonistima u blagoj ili umjereno teškoj astmi, aspirinskoj astmi i naporom uzrokovanoj astmi, 4 mg tablete za žvakanje za djecu u dobi od 2 do 5 godina, 5 mg tablete za žvakanje za djecu u dobi od 6 do 14 godina, 10 mg tableta ili 10 mg filmom obložena tableta za odrasle bolesnike i adolescente u dobi od 15 godina nadalje.
Pakiranja i doplate
| Pakiranje / doza | Lista | R / RS |
|---|---|---|
tbl. za žvak. 28x5 mg | Dopunska lista | R |
tbl. za žvak. 28x5 mg
RDopunska lista2,87 €
Indikacije
Indikacije
Singulair je indiciran u liječenju astme kao dodatna terapija u bolesnika s blagom do umjereno teškom trajnom astmom koja nije dobro kontrolirana uzimanjem inhalacijskih kortikosteroida i u kojih se primjenom kratko djelujućih β-agonista "po potrebi" ne može postići odgovarajuća klinička kontrola astme.
Singulair može biti i alternativno liječenje niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida u bolesnika s blagom trajnom astmom koji u anamnezi nisu imali nedavne teške napade astme zbog kojih je trebalo uzimati peroralne kortikosteroide, i u bolesnika koji ne mogu uzimati inhalacijske kortikosteroide.
Singulair je također indiciran u profilaksi astme kada je prevladavajuća komponenta bolesti bronhokonstrikcija izazvana naporom.
Doziranje i način primjene
Doziranje i način primjene
Doziranje
Preporučena doza za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 do 14 godina je jedna tableta za žvakanje od 5 mg, jedanput na dan, navečer. Ako se Singulair uzima u vrijeme obroka, treba ga uzeti 1 sat prije ili 2 sata nakon obroka. Nije potrebno prilagođavanje doze unutar ove dobne skupine.
Opće preporuke
Terapijski učinak lijeka Singulair na pokazatelje kontrole astme postiže se unutar jednoga dana. Bolesnike treba savjetovati da nastave uzimati Singulair i onda kada se postigne kontrola astme, kao i u vrijeme pogoršanja astme.
Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s insuficijencijom bubrega ili s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Nema podataka o sigurnosti primjene u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Nema razlika u doziranju s obzirom na spol bolesnika.
Singulair kao alternativno liječenje niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida za liječenje blage, trajne astme
Montelukast se ne preporučuje kao monoterapija u bolesnika s umjerenom trajnom astmom. Primjenu montelukasta kao alternativnog liječenja niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida u djece s blagom trajnom astmom treba razmotriti samo u onih koji u anamnezi nisu imali nedavne teške napadaje astme zbog kojih je trebalo uzimati peroralne kortikosteroide i u bolesnika koji ne mogu uzimati inhalacijske kortikosteroide. Blaga trajna astma definira se kao pojava simptoma astme češće nego jedanput na tjedan, ali rjeđe nego jedanput na dan, pojava noćnih simptoma češće nego dvaput na mjesec, ali rjeđe nego jedanput na tjedan uz normalnu funkciju pluća između epizoda astme. Ako se praćenjem (obično tijekom mjesec dana) ocijeni da nije postignuta odgovarajuća
kontrola astme potrebno je razmotriti dodatnu ili drugačiju terapiju protuupalnim lijekovima u skladu s dogovorenim stupnjevitim pristupom u liječenju astme. Potrebno je periodično provjeravati kontrolu simptoma astme u bolesnika.
Singulair u usporedbi s drugim lijekovima u liječenju astme
Kada se Singulair primjenjuje kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima, inhalacijski kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti lijekom Singulair.
Za odrasle i adolescente u dobi od 15 godina i starije dostupne su filmom obložene tablete od 10 mg.
Pedijatrijska populacija
Singulair junior 5 mg tablete za žvakanje ne smiju se davati djeci mlađoj od 6 godina. Sigurnost i djelotvornost Singulair junior 5 mg tableta za žvakanje u djece mlađe od 6 godina nisu ustanovljene.
Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 2 do 5 godina dostupne su tablete za žvakanje od 4 mg.
Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 mjeseci do 5 godina dostupne su oralne granule od 4 mg.
Način primjene
Za primjenu kroz usta.
Tablete se prije gutanja moraju prožvakati.
Zamjene i paralele
Zamjene i paralele
Melarth
montelukast
Nositelj: PLIVA HRVATSKA d.o.o.
Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista
tbl. film obl. 28x10 mg
tbl. za žvak. 28x5 mg
vreć. alum. 28x4 mg (u 500 mg granula)
Monkasta
montelukast
Nositelj: KRKA-FARMA d.o.o.
Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista
tbl. film obl. 28x10 mg
tbl. za žvak. 28x4 mg
tbl. za žvak. 28x5 mg
Monlast
montelukast
Nositelj: Belupo d.d.
Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista
tbl. film obl. 28x10 mg
Montelux
montelukast
Nositelj: Jadran - Galenski Laboratorij d.d.
Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista
tbl. film obl. 28x10 mg
Singulair
montelukast
Nositelj: Organon Pharma d.o.o.
Ista djelatna tvarDopunska lista
tbl. film obl. 28x10 mg
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Sigurnost primjene
Kontraindikacije
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
Posebna upozorenja i mjere opreza
Bolesnike se mora savjetovati da peroralnu terapiju montelukastom nikad ne treba primjenjivati za liječenje akutnog napadaja astme. Za takve situacije trebaju imati spremne druge lijekove. Kod akutnog napadaja astme moraju se primijeniti kratkodjelujući inhalacijski β-agonisti. Ako je potrebno primijeniti više od uobičajene doze kratkodjelujućih inhalacijskih β-agonista, bolesnici moraju što prije potražiti savjet liječnika.
Inhalacijski ili peroralni kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti montelukastom.
Nema podataka koji bi potvrdili da se doza peroralnih kortikosteroida može sniziti kod istodobne primjene s montelukastom.
U rijetkim slučajevima bolesnici koji uzimaju antiastmatike, uključujući montelukast, mogu razviti sistemsku eozinofiliju, u nekim slučajevima s kliničkim obilježjima vaskulitisa koji odgovara Churg-Straussovom sindromu, stanju koje se često liječi sistemskim kortikosteroidima. Ovi su slučajevi ponekad bili povezani sa sniženjem doze ili prekidom terapije peroralnim kortikosteroidima. Iako nije utvrđena uzročna povezanost s primjenom antagonista leukotrijenskih receptora, liječnici moraju biti
upozoreni da se u njihovih bolesnika mogu razviti eozinofilija, osip zbog vaskulitisa, pogoršanje
plućnih simptoma, srčane komplikacije i/ili neuropatije. Bolesnike u kojih se pojave opisani simptomi potrebno je zbrinuti i ponovno procijeniti način liječenja.
Bolesnici s aspirinskom astmom koji uzimaju montelukast i dalje trebaju izbjegavati uzimanje aspirina i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova.
U svim dobnim skupinama koje su uzimale montelukast prijavljeni su neuropsihijatrijski događaji kao što su promjene u ponašanju, depresija i suicidalnost. Simptomi mogu biti ozbiljni i ustrajati ako se liječenje ne prekine. Stoga je liječenje montelukastom potrebno prekinuti ako se tijekom liječenja pojave neuropsihijatrijski simptomi.
Bolesnicima i/ili njegovateljima potrebno je napomenuti da pripaze na neuropsihijatrijske događaje i uputiti ih da obavijeste svog liječnika ako se pojave te promjene u ponašanju.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom Aspartam
Singulair sadrži aspartam, izvor fenilalanina. Jedna tableta za žvakanje od 5 mg sadrži 1,5 mg
aspartama, što odgovara količini od 0,842 mg fenilalanina po dozi. Može naškoditi bolesnicima koji boluju od fenilketonurije.
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.
Benzilni alkohol
Ovaj lijek sadrži do 0,45 mg benzilnog alkohola po tableti. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.
Veliki volumeni trebaju se primjenjivati s oprezom i samo ako je neophodno, osobito u osoba s
oštećenjem funkcije jetre ili bubrega, ili u osoba koje su trudne ili doje, zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza).
Interakcije
Montelukast se može primjenjivati s drugim lijekovima koji se obično primjenjuju za profilaksu i dugotrajno liječenje astme. U ispitivanjima interakcija lijekova preporučena klinička doza
montelukasta nije imala klinički značajnog učinka na farmakokinetiku sljedećih lijekova: teofilin, prednizon, prednizolon, peroralni kontraceptivi (etinil estradiol/noretindron 35/1), terfenadin, digoksin i varfarin.
U ispitanika koji su istodobno uzimali fenobarbital površina ispod krivulje (AUC) za montelukast bila je smanjena za približno 40%. Budući da se montelukast metabolizira posredstvom CYP 3A4, 2C8 i 2C9 potreban je oprez, osobito u djece, kod istodobne primjene montelukasta s lijekovima koji induciraju CYP 3A4, 2C8 i 2C9, kao što su fenitoin, fenobarbital i rifampicin.
Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast potentni inhibitor CYP 2C8. Međutim, podaci iz kliničkih ispitivanja interakcija lijekova, uključujući montelukast i roziglitazon (primjer lijekova koji se primarno metaboliziraju posredstvom CYP 2C8), pokazali su da montelukast ne inhibira CYP 2C8 in vivo. Zbog toga se ne očekuje da bi montelukast značajno mijenjao metabolizam lijekova koji se metaboliziraju posredstvom tog enzima (npr. paklitaksel, roziglitazon i repaglinid).
Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast supstrat CYP 2C8 i, u manjoj mjeri, 2C9 i 3A4. U kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, koje je uključivalo montelukast i gemfibrozil (inhibitor CYP 2C8 i 2C9), gemfibrozil je povećao sistemsku izloženost montelukastu za 4,4 puta. Kada se primjenjuje istodobno sa gemfibrozilom ili drugim potentnim inhibitorima CYP 2C8, nije potrebno prilagođavati uobičajenu dozu montelukasta, ali liječnik treba imati na umu mogućnost povećanja broja nuspojava.
Na osnovu podataka in vitro, ne očekuju se klinički važne interakcije s manje potentnim inhibitorima CYP 2C8 (npr. trimetoprim). Istodobna primjena montelukasta i itrakonazola, potentnog inhibitora CYP 3A4, nije rezultirala značajnim povećanjem sistemske izloženosti montelukasta.
Trudnoća i dojenje
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama nisu ukazala na štetne učinke na trudnoću ili embriofetalni razvoj.
Dostupni podaci iz objavljenih prospektivnih i retrospektivnih kohortnih ispitivanja primjene montelukasta u trudnica u kojima su se ocjenjivale značajne urođene mane ne ukazuju na rizik
povezan s lijekom. Dostupna ispitivanja imaju metodološka ograničenja, uključujući malu veličinu uzorka, retrospektivno prikupljanje podataka u nekim slučajevima i nedosljedne usporedne skupine.
Singulair se može uzimati u vrijeme trudnoće samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno. Dojenje
Ispitivanja na štakoricama pokazala su da se montelukast izlučuje u mlijeko. Nije
poznato izlučuju li se montelukast/metaboliti u majčino mlijeko u ljudi.
Singulair se može uzimati u vrijeme dojenja samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno.
Upravljanje vozilima i strojevima
Singulair ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, u nekih su osoba prijavljeni omamljenost ili omaglica.
Nuspojave
Montelukast je ispitivan u kliničkim ispitivanjima kako slijedi:
- filmom obložene tablete od 10 mg u približno 4000 odraslih i adolescentnih bolesnika u dobi od 15 godina i starijih,
- tablete za žvakanje od 5 mg u približno 1750 pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina. Sljedeće nuspojave, povezane s primjenom lijeka, u kliničkim su ispitivanjima prijavljene često (>1/100 do <1/10) i s većom učestalošću u skupini bolesnika koji su uzimali montelukast nego u skupini bolesnika koji su uzimali placebo: Organski sustav Odrasli i adolescentni bolesnici15 godina i stariji (dva ispitivanja u trajanjuod 12 tjedana; n=795) Pedijatrijski bolesnici 6 do 14 godina(jedno ispitivanje u trajanju od 8 tjedana; n=201) (dva ispitivanja u trajanju od56 tjedana; n=615) Poremećaji živčanog sustava glavobolja glavobolja Poremećaji probavnog sustava bolovi u abdomenu U kliničkim ispitivanjima produljenog liječenja na ograničenom broju bolesnika, do 2 godine u odraslih i do 12 mjeseci u pedijatrijskih bolesnika od 6 do 14 godina, sigurnosni profil nije se mijenjao.Tablični prikaz nuspojava Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u sljedećoj tablici prema klasifikaciji organskih sustava i nuspojavama. Učestalost je procijenjena na temelju odgovarajućih kliničkih ispitivanja. Organski sustav Nuspojava Učestalost* Infekcije i infestacije infekcije gornjih dišnih puteva † vrlo često Poremećaji krvi i limfnog sustava povećana sklonost krvarenju rijetko trombocitopenija vrlo rijetko Poremećaji imunološkog sustava reakcije preosjetljivosti uključujući anafilaksiju manje često eozinofilna infiltracija jetre vrlo rijetko Psihijatrijski poremećaji neuobičajeni snovi uključujući noćne more, insomnia, somnambulizam, anksioznost, agitacija uključujući agresivno ili neprijateljsko ponašanje,depresija, psihomotorička hiperaktivnost (uključujući razdražljivost, nemir,tremor §) manje često poremećaj pažnje, poremećaj pamćenja,nekontrolirani mišićni pokreti (tik) rijetko halucinacije, dezorijentiranost, misli o samoubojstvu i pokušaj samoubojstva (suicidalnost), opsesivno-kompulzivnisimptomi, disfemija vrlo rijetko Poremećaji živčanog sustava omaglica, omamljenost, parestezija/hipoestezija, napadaji manje često Srčani poremećaji palpitacije rijetko Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja epistaksa manje često Churg-Straussov sindrom (CSS) (vidjetidioupozorenja i mjere opreza.) vrlo rijetko plućna eozinofilija vrlo rijetko Poremećaji probavnog sustava dijarea ‡, mučnina ‡, povraćanje ‡ često suha usta, dispepsija manje često Poremećaji jetre i žuči povišene razine serumskih transaminaza (ALT, AST) često hepatitis (uključujući kolestatsko,hepatocelularno i miješano oštećenje jetre) vrlo rijetko Poremećaji kože i potkožnog tkiva osip ‡ često stvaranje modrica, urtikarija, pruritus manje često angioedem rijetko nodozni eritem, multiformni eritem vrlo rijetko Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva artralgija, mialgija uključujući grčeve u mišićima manje često Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava enureza u djece manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene pireksija ‡ često astenija/umor, malaksalost, edem manje često *Kategorija učestalosti: definirana je za svaku nuspojavu prema učestalosti prijava u bazi podataka kliničkih ispitivanja: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000).†Ova nuspojava, prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je također prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima.‡Ova nuspojava, prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je također prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima.§ Kategorija prema učestalosti: rijetko Prijavljivanje sumnji na nuspojavu Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
U ispitivanjima kronične astme montelukast je primjenjivan u odraslih bolesnika u dozama do 200 mg na dan tijekom 22 tjedna, a u kratkotrajnim ispitivanjima u dozama i do 900 mg na dan u trajanju od približno tjedan dana, te nije pokazao klinički značajne neželjene reakcije.
Nakon stavljanja lijeka u promet i tijekom kliničkih ispitivanja montelukasta prijavljeni su slučajevi akutnog predoziranja. Prijave su se odnosile na doze i do 1000 mg koje su bile primijenjene u odraslih i djece (oko 61 mg/kg u 42-mjesečnog djeteta). Zabilježeni klinički i laboratorijski nalazi odgovarali su sigurnosnom profilu u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U većini slučajeva predoziranja nisu bile opisane neželjene reakcije.
Simptomi predoziranja
Najčešće zabilježene neželjene reakcije bile su u skladu sa sigurnosnim profilom montelukasta, a uključivale su bolove u abdomenu, somnolenciju, žeđ, glavobolju, povraćanje i psihomotornu hiperaktivnost.
Zbrinjavanje predoziranja
Nema specifičnih podataka o liječenju predoziranja montelukastom. Nije poznato može li se montelukast odstraniti hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
Farmakološki podaci
Farmakodinamika
Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje opstruktivnih bolesti dišnih putova, antagonisti leukotrijenskih receptora, ATK oznaka: R03D C03
Mehanizam djelovanja
Cisteinil leukotrijeni (LTC 4, LTD 4, LTE 4) su potentni upalni eikozanoidi koji se oslobađaju iz
različitih stanica uključujući mastocite i eozinofile. Ovi se važni medijatori astme vežu na cisteinil leukotrijenske receptore (CysLT) koji se nalaze u dišnim putovima čovjeka i uzrokuju reakcije dišnih putova uključujući bronhokonstrikciju, mukoznu sekreciju, vaskularnu permeabilnost i nakupljanje eozinofila.
Farmakodinamički učinci
Montelukast je peroralno aktivni spoj koji se s visokim afinitetom i selektivnošću veže na CysLT 1-receptor. U kliničkim ispitivanjima montelukast sprečava bronhokonstrikciju posredovanu inhalacijskim LTD 4 primijenjenim u niskim dozama i od 5 mg. Bronhodilatacija je prisutna unutar 2
sata nakon peroralne primjene. Bronhodilatacijski učinak montelukasta zbraja se s bronhodilatacijskim učinkom β-agonista (aditivni učinak). Montelukast blokira ranu i kasnu fazu bronhokonstrikcije posredovanu antigenom. U odnosu na placebo montelukast snižava eozinofile u perifernoj krvi u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U jednom drugom ispitivanju montelukast je značajno snizio eozinofile u dišnim putovima (mjereno u sputumu).
Klinička djelotvornost i sigurnost
U ispitivanjima u odraslih montelukast je u dozi od 10 mg jedanput na dan, u odnosu na placebo, značajno poboljšao jutarnji forsirani ekspiratorni volumen u 1. sekundi (FEV 1) (10,4% vs. 2,7% u odnosu na početne vrijednosti), jutarnji vršni ekspiratorni protok zraka (engl. peak expiratory flow rate, PEFR) (24,5 l/min naspram 3,3 l/min u odnosu na početne vrijednosti) i značajno smanjio
ukupnu primjenu β-agonista (-26,1% naspram -4,6% u odnosu na početne vrijednosti). Prema ocjeni bolesnika poboljšanje dnevnih i noćnih simptoma astme bilo je značajno veće u odnosu na placebo.
Ispitivanja u odraslih pokazala su da se učinak montelukasta dodaje kliničkim učincima inhalacijskih kortikosteroida (% promjene u odnosu na početne vrijednosti za inhalacijski beklometazon plus montelukast naspram beklometazon, pojedinačno za FEV 1: 5,43% naspram 1,04%; primjena
β-agonista: -8,70% naspram 2,64%). U usporedbi s inhalacijskim beklometazonom (200 µg dvaput na dan pomoću inhalatora) montelukast je imao brži nastup djelovanja, iako je promatrano tijekom
12 tjedana ispitivanja u cjelini beklometazon ostvario veći prosječni terapijski učinak (% promjene u odnosu na početne vrijednosti montelukast naspram. beklometazon, pojedinačno za FEV 1: 7,49% naspram 13,3%; primjena β-agonista: -28,28% naspram -43,89%). Ipak je veliki postotak bolesnika liječenih montelukastom ostvario sličan klinički odgovor kao i bolesnici koji su primali inhalacijski beklometazon (npr. u 50% bolesnika koji su primali inhalacijski beklometazon poboljšanje FEV 1 je iznosilo oko 11% ili više u odnosu na početne vrijednosti, a isti je odgovor ostvarilo 42% bolesnika koje su primali montelukast).
U 8-tjednom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina, montelukast je primijenjen u dozi od 5 mg, jedanput na dan, u odnosu na placebo, ostvario značajno poboljšanje respiratorne funkcije (FEV 1 8,71% naspram 4,16% u odnosu na početne vrijednosti; jutarnji PEFR 27,9 l/min naspram 17,8 l/min u odnosu na početne vrijednosti) i smanjio primjenu β-agonista "po potrebi" (-11,7% naspram +8,2% u odnosu na početne vrijednosti).
U 12-mjesečnom ispitivanju u kojem je bila uspoređivana djelotvornost montelukasta i inhalacijskog flutikazona na kontrolu astme u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina s blagom trajnom astmom, montelukast nije bio manje djelotvoran u odnosu na flutikazon u povećanju postotka broja dana bez terapije astme (engl. asthma rescue-free days, RFD), primarnom cilju ispitivanja. Prosječno se tijekom 12 mjeseci liječenja postotak astma RFD povećao sa 61,6 na 84,0 u skupini koja je uzimala montelukast i sa 60,9 na 86,7 u skupini koja je uzimala flutikazon. Razlika između ispitivanih skupina u prosječnom porastu srednjih vrijednosti dobivenih metodom najmanjih kvadrata izražena u
postocima astma RFD bila je statistički značajna (-2,8 sa 95% intervalom pouzdanosti (CI) od -4,7; - 0,9), ali zbog toga jer je bila unutar prethodno utvrđenih granica nije bila klinički inferiorna.
Procjena svih 12 mjeseci pokazala je da su i montelukast i flutikazon poboljšali i kontrolu astme obzirom na sekundarne varijable ispitivanja:
FEV 1 povećao se sa 1,83 l na 2,09 l u skupini koja je primala montelukast te sa
1,85 l na 2,14 l u skupini koja je primala flutikazon. Razlika između ispitivanih skupina u prosječnom porastu srednjih vrijednosti dobivenih metodom najmanjih kvadrata za FEV 1 bila je -0,02 l sa 95% CI od -0,06; 0,02. Srednja vrijednost povećanja u odnosu na početne vrijednosti izraženo u % predviđenog FEV 1 bila je 0,6% u skupini koja je primala montelukast i 2,7% u skupini koja je primala flutikazon. Razlika srednjih vrijednosti dobivenih metodom najmanjih kvadrata u odnosu prema
početnim vrijednostima izraženo u % predviđenog FEV 1 bila je značajna: -2,2% sa 95% CI od -3,6;
-0,7.
Postotak dana sa primjenom β-agonista smanjio se sa 38,0 na 15,4 u skupini koja je primala montelukast te sa 38,5 na 12,8 u skupini koja je primala flutikazon. Razlika između ispitivanih skupina u srednjim vrijednostima dobivenim metodom najmanjih kvadrata u odnosu prema početnim
vrijednostima izraženo u % dana sa primjenom β-agonista bila je značajna: 2,7 sa 95% CI od 0,9; 4,5. Postotak bolesnika koji su imali napadaj astme (napadaj astme definira se kao razdoblje pogoršanja astme zbog čega je potrebno liječenje peroralnim steroidima, neplanirani posjet liječniku, odlazak u
službu hitne pomoći ili hospitalizacija) u skupini koja je primala montelukast bio je 32,2, a 25,6 u skupini koja je primala flutikazon; omjer vjerojatnosti (95% CI) je bio značajan: jednak 1,38 (1,04; 1,84).
Postotak bolesnika koji su uzimali sistemske kortikosteroide (uglavnom peroralno) tijekom ispitivanja bio je 17,8% u skupini koja je primala montelukast i 10,5% u skupini koja je primala flutikazon.
Razlika između ispitivanih skupina u srednjim vrijednostima dobivena metodom najmanjih kvadrata bila je značajna: 7,3% sa 95% CI od 2,9; 11,7.
Značajno smanjenje bronhokonstrikcije izazvane naporom potvrđeno je u 12-tjednom ispitivanju u odraslih (najveće smanjenje FEV 1 u skupini koja je primala montelukast bilo je 22,33% naspram
32,40% u skupini koja je primala placebo; vrijeme potrebno za vraćanje vrijednosti FEV 1 unutar 5% vrijednosti FEV 1 zabilježenih prije napora bilo je 44,22 min naspram 60,64 min). Učinak je bio zadržan tijekom cijelog razdoblja praćenja 12-tjednog ispitivanja. Smanjenje bronhokonstrikcije
izazvane naporom također je potvrđeno u kratkotrajnom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika (najveće smanjenje FEV 1 bilo je 18,27% naspram 26,11%; vrijeme potrebno za vraćanje vrijednosti FEV 1 unutar 5% vrijednosti FEV 1 zabilježenih prije napora bilo je 17,76 min naspram 27,98 min). U oba ispitivanja učinak je bio potvrđen na kraju ispitivanog intervala s doziranjem jedanput na dan.
U bolesnika s astmom preosjetljivih na aspirin koji su istodobno primali inhalacijske i/ili peroralne kortikosteroide liječenjem montelukastom u odnosu na placebo, ostvareno je značajno poboljšanje kontrole simptoma astme (FEV 1 8,55% naspram -1,74% u odnosu na početne vrijednosti i smanjilo ukupnu primjenu β-agonista -27,78% naspram 2,09% u odnosu na početne vrijednosti).
Farmakokinetika
Apsorpcija
Nakon peroralne primjene montelukast se brzo apsorbira. Srednja vrijednost vršne koncentracije u plazmi (C max) za filmom obložene tablete od 10 mg u odraslih postiže se 3 sata (T max) nakon uzimanja lijeka natašte. Srednja vrijednost bioraspoloživosti nakon peroralne primjene je 64%. Standardni obrok ne utječe na peroralnu bioraspoloživost i C max. Sigurnost i djelotvornost utvrđeni su u kliničkim ispitivanjima u kojima su filmom obložene tablete od 10 mg bile primijenjene bez obzira na vrijeme uzimanja hrane.
Srednja vrijednost vršne koncentracije u plazmi (C max) za tabletu za žvakanje od 5 mg u odraslih
postiže se 2 sata nakon uzimanja lijeka natašte. Prosječna bioraspoloživost nakon peroralne primjene je 73%, a standardnim obrokom smanjuje se na 63%.
Distribucija
Više od 99% montelukasta veže se na proteine plazme. U stanju dinamičke ravnoteže volumen distribucije iznosi prosječno 8 do 11 litara. Ispitivanja na štakorima s radiološki obilježenim montelukastom pokazala su minimalnu distribuciju kroz krvno-moždanu barijeru. Osim toga,
koncentracija radiološki obilježenog lijeka je 24 sata nakon primjene bila minimalna u svim drugim tkivima.
Biotransformacija
Montelukast podliježe opsežnom metabolizmu. U ispitivanjima terapijskih doza lijeka u stanju
dinamičke ravnoteže u odraslih i u djece koncentracija metabolita u plazmi je ispod granice detekcije.
Citokrom P450 2C8 je glavni enzim u metabolizmu montelukasta. CYP 3A4 i 2C9 također mogu doprinositi u manjoj mjeri, iako se za itrakonazol, koji je inhibitor CYP 3A4, pokazalo da ne mijenja farmakokinetičke varijable montelukasta u zdravih ispitanika koji su uzimali 10 mg montelukasta na dan. In vitro ispitivanja na jetrenim mikrosomima u ljudi pokazala su da montelukast primijenjen u terapijskim dozama ne inhibira citokrome P450 3A4, 2C9, 1A2, 2A6, 2C19 ili 2D6. Doprinos
metabolita u ostvarivanju terapijskog učinka montelukasta je minimalan.
Eliminacija
Prosječni klirens montelukasta u plazmi u odraslih, zdravih osoba iznosi 45 ml/min. Nakon primjene peroralne doze radiološki obilježenog montelukasta, 86% radioaktivnosti nađe se u fecesu nakon
5 dana, a <0,2% nađe se u urinu. Uzme li se u obzir i procijenjena bioraspoloživost montelukasta nakon peroralne primjene, može se zaključiti da se montelukast i njegovi metaboliti gotovo isključivo izlučuju putem žuči.
Karakteristike u bolesnika
Nije potrebno prilagođavanje doze u starijih bolesnika ili u onih s blagom do umjerenom insuficijencijom jetre. Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Obzirom da se montelukast i njegovi metaboliti izlučuju putem žuči pretpostavlja se da nije potrebno
prilagođavati dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Nema podataka o farmakokinetici montelukasta u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre (Child-Pugh stupanj >9).
Pri primjeni visokih doza montelukasta (20 i 60 puta višim od preporučene doze za odrasle) bilo je zabilježeno sniženje koncentracije teofilina u plazmi. Ovaj učinak nije bio zabilježen kod primjene preporučene doze od 10 mg jedanput na dan.
Neklinički podaci o sigurnosti primjene
U ispitivanjima toksičnosti na životinjama zapažena su manja prolazna odstupanja biokemijskih nalaza u serumu za ALT, glukozu, fosfor i trigliceride. Pokazatelji toksičnosti kod životinja bili su povećano lučenje sline, gastrointestinalni simptomi, mekana stolica i ionska neravnoteža. Opisani učinci zabilježeni su kod primjene doza koje su uzrokovale >17 puta veću sistemsku izloženost od one zabilježene pri kliničkom doziranju. Kod majmuna su se štetni učinci pojavili u dozama od 150 mg/kg/dan (>232 puta veća sistemska izloženost od one zabilježene pri kliničkoj dozi). U
ispitivanjima na životinjama, montelukast nije imao učinka na fertilnost ili reproduktivna svojstva pri sistemskoj izloženosti koja je bila >24 puta veća od sistemske kliničke izloženosti. U ispitivanjima fertilnosti na ženkama štakora u dozama od 200 mg/kg/dan (sistemska izloženost >69 puta veća od kliničke sistemske izloženosti) zabilježeno je neznatno smanjenje tjelesne težine mladunčadi. U
ispitivanjima na kunićima, kod sistemske izloženosti koja je bila >24 puta veća od one pri kliničkom doziranju, zabilježena je veća učestalost nepotpune osifikacije u usporedbi s kontrolnom skupinom životinja. Kod štakora nisu bile zapažene abnormalnosti. Poznato je da montelukast prolazi placentarnu barijeru i da se izlučuje u mlijeko životinja.
Nije bilo smrtnih slučajeva nakon primjene jednokratnih peroralnih doza montelukastnatrija u dozama
2 2
i do 5000 mg/kg kod miševa i štakora (15 000 mg/m kod miševa i 30 000 mg/m kod štakora), koja je bila najviša ispitivana doza. Ova doza odgovara dozi koja je 25 000 puta viša od preporučene dnevne doze u odraslih ljudi (izračunato prema tjelesnoj težini odrasle osobe od 50 kg).
Utvr Ďeno je da montelukast primijenjen u dozama do 500 mg/kg/dan (približno >200 puta temeljeno na sistemskoj izloženosti) nema fototoksičnih učinaka u miševa za UVA, UVB ili spektar vidljive svjetlosti.
Montelukast nije pokazao mutagene ni tumorogene učinke u in vitro i in vivo testovima na glodavcima.
Farmaceutski podaci
Sadržaj je grupiran po stvarno različitim HALMED dokumentnim skupinama, uz objedinjene jačine kada dokumenti imaju isti sadržaj.
5 mg
Sastav
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV Jedna tableta za žvakanje sadrži 5 mg montelukasta (u obliku montelukastnatrija). Pomoćne tvari s poznatim učinkom: Ovaj lijek sadrži 1,5 mg aspartama (E 951) u jednoj tableti. Ovaj lijek sadrži do 0,45 mg benzilnog alkohola (E 1519) u jednoj tableti.
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK Tableta za žvakanje. Ružičasta, zaobljena, bikonveksna tableta, promjera 9,5 mm, bez oznake na jednoj, a s oznakom "275"
na drugoj strani.
4. KLINIČKI PODACI
Farmaceutski oblik
Tableta za žvakanje. Ružičasta, zaobljena, bikonveksna tableta, promjera 9,5 mm, bez oznake na jednoj, a s oznakom "275"
na drugoj strani.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije Singulair je indiciran u liječenju astme kao dodatna terapija u bolesnika s blagom do umjereno teškom
trajnom astmom koja nije dobro kontrolirana uzimanjem inhalacijskih kortikosteroida i u kojih se primjenom kratko djelujućih -agonista "po potrebi" ne može postići odgovarajuća klinička kontrola astme.
Singulair može biti i alternativno liječenje niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida u bolesnika s blagom trajnom astmom koji u anamnezi nisu imali nedavne teške napade astme zbog kojih je trebalo uzimati peroralne kortikosteroide, i u bolesnika koji ne mogu uzimati inhalacijske kortikosteroide.
Singulair je tako Ďer indiciran u profilaksi astme kada je prevladavajuća komponenta bolesti bronhokonstrikcija izazvana naporom.
4.2. Doziranje i način primjene Doziranje Preporučena doza za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 do 14 godina je jedna tableta za žvakanje od
5 mg, jedanput na dan, navečer. Ako se Singulair uzima u vrijeme obroka, treba ga uzeti 1 sat prije ili
2 sata nakon obroka. Nije potrebno prilago Ďavanje doze unutar ove dobne skupine. Opće preporuke Terapijski učinak lijeka Singulair na pokazatelje kontrole astme postiže se unutar jednoga dana. Bolesnike treba savjetovati da nastave uzimati Singulair i onda kada se postigne kontrola astme, kao i
u vrijeme pogoršanja astme. Nije potrebno prilago Ďavanje doze u bolesnika s insuficijencijom bubrega ili s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Nema podataka o sigurnosti primjene u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Nema razlika u doziranju s obzirom na spol bolesnika.
Singulair kao alternativno liječenje niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida za liječenje blage, trajne astme
Montelukast se ne preporučuje kao monoterapija u bolesnika s umjerenom trajnom astmom. Primjenu montelukasta kao alternativnog liječenja niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida u djece s blagom trajnom astmom treba razmotriti samo u onih koji u anamnezi nisu imali nedavne teške napadaje astme zbog kojih je trebalo uzimati peroralne kortikosteroide i u bolesnika koji ne mogu uzimati inhalacijske kortikosteroide. Blaga trajna astma definira se kao pojava simptoma astme češće nego jedanput na tjedan, ali rje Ďe nego jedanput na dan, pojava noćnih simptoma češće nego dvaput na mjesec, ali rje Ďe nego jedanput na tjedan uz normalnu funkciju pluća izme Ďu epizoda astme. Ako se praćenjem (obično tijekom mjesec dana) ocijeni da nije postignuta odgovarajuća kontrola astme potrebno je razmotriti dodatnu ili drugačiju terapiju protuupalnim lijekovima u skladu s dogovorenim stupnjevitim pristupom u liječenju astme. Potrebno je periodično provjeravati kontrolu simptoma astme u bolesnika.
Singulair u usporedbi s drugim lijekovima u liječenju astme
Kada se Singulair primjenjuje kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima, inhalacijski kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti lijekom Singulair.
Za odrasle i adolescente u dobi od 15 godina i starije dostupne su filmom obložene tablete od 10 mg.
Pedijatrijska populacija
Singulair junior 5 mg tablete za žvakanje ne smiju se davati djeci mla Ďoj od 6 godina. Sigurnost i djelotvornost Singulair junior 5 mg tableta za žvakanje u djece mla Ďe od 6 godina nisu ustanovljene.
Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 2 do 5 godina dostupne su tablete za žvakanje od 4 mg.
Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 mjeseci do 5 godina dostupne su oralne granule od 4 mg.
Način primjene
Za primjenu kroz usta.
Tablete se prije gutanja moraju prožvakati.
4.3. Kontraindikacije Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Bolesnike se mora savjetovati da peroralnu terapiju montelukastom nikad ne treba primjenjivati za
liječenje akutnog napadaja astme. Za takve situacije trebaju imati spremne druge lijekove. Kod akutnog napadaja astme moraju se primijeniti kratkodjelujući inhalacijski -agonisti. Ako je potrebno primijeniti više od uobičajene doze kratkodjelujućih inhalacijskih -agonista, bolesnici moraju što prije potražiti savjet liječnika.
Inhalacijski ili peroralni kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti montelukastom.
Nema podataka koji bi potvrdili da se doza peroralnih kortikosteroida može sniziti kod istodobne primjene s montelukastom.
U rijetkim slučajevima bolesnici koji uzimaju antiastmatike, uključujući montelukast, mogu razviti sistemsku eozinofiliju, u nekim slučajevima s kliničkim obilježjima vaskulitisa koji odgovara Churg-
Straussovom sindromu, stanju koje se često liječi sistemskim kortikosteroidima. Ovi su slučajevi ponekad bili povezani sa sniženjem doze ili prekidom terapije peroralnim kortikosteroidima. Iako nije utvr Ďena uzročna povezanost s primjenom antagonista leukotrijenskih receptora, liječnici moraju biti upozoreni da se u njihovih bolesnika mogu razviti eozinofilija, osip zbog vaskulitisa, pogoršanje plućnih simptoma, srčane komplikacije i/ili neuropatije. Bolesnike u kojih se pojave opisani simptomi potrebno je zbrinuti i ponovno procijeniti način liječenja.
Bolesnici s aspirinskom astmom koji uzimaju montelukast i dalje trebaju izbjegavati uzimanje aspirina i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova.
U svim dobnim skupinama koje su uzimale montelukast prijavljeni su neuropsihijatrijski doga Ďaji kao što su promjene u ponašanju, depresija i suicidalnost. Simptomi mogu biti ozbiljni i ustrajati ako se liječenje ne prekine. Stoga je liječenje montelukastom potrebno prekinuti ako se tijekom liječenja pojave neuropsihijatrijski simptomi.
Bolesnicima i/ili njegovateljima potrebno je napomenuti da pripaze na neuropsihijatrijske doga Ďaje i uputiti ih da obavijeste svog liječnika ako se pojave te promjene u ponašanju.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Aspartam
Singulair sadrži aspartam, izvor fenilalanina. Jedna tableta za žvakanje od 5 mg sadrži 1,5 mg aspartama, što odgovara količini od 0,842 mg fenilalanina po dozi. Može naškoditi bolesnicima koji boluju od fenilketonurije.
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.
Benzilni alkohol
Ovaj lijek sadrži do 0,45 mg benzilnog alkohola po tableti. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.
Veliki volumeni trebaju se primjenjivati s oprezom i samo ako je neophodno, osobito u osoba s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega, ili u osoba koje su trudne ili doje, zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza).
4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija Montelukast se može primjenjivati s drugim lijekovima koji se obično primjenjuju za profilaksu i
dugotrajno liječenje astme. U ispitivanjima interakcija lijekova preporučena klinička doza montelukasta nije imala klinički značajnog učinka na farmakokinetiku sljedećih lijekova: teofilin, prednizon, prednizolon, peroralni kontraceptivi (etinil estradiol/noretindron 35/1), terfenadin, digoksin i varfarin.
U ispitanika koji su istodobno uzimali fenobarbital površina ispod krivulje (AUC) za montelukast bila je smanjena za približno 40%. Budući da se montelukast metabolizira posredstvom CYP 3A4, 2C8 i 2C9 potreban je oprez, osobito u djece, kod istodobne primjene montelukasta s lijekovima koji induciraju CYP 3A4, 2C8 i 2C9, kao što su fenitoin, fenobarbital i rifampicin.
Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast potentni inhibitor CYP 2C8. Me Ďutim, podaci iz kliničkih ispitivanja interakcija lijekova, uključujući montelukast i roziglitazon (primjer lijekova koji se primarno metaboliziraju posredstvom CYP 2C8), pokazali su da montelukast ne inhibira CYP 2C8 in vivo. Zbog toga se ne očekuje da bi montelukast značajno mijenjao metabolizam lijekova koji se metaboliziraju posredstvom tog enzima (npr. paklitaksel, roziglitazon i repaglinid).
Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast supstrat CYP 2C8 i, u manjoj mjeri, 2C9 i 3A4. U
kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, koje je uključivalo montelukast i gemfibrozil (inhibitor
CYP 2C8 i 2C9), gemfibrozil je povećao sistemsku izloženost montelukastu za 4,4 puta. Kada se primjenjuje istodobno sa gemfibrozilom ili drugim potentnim inhibitorima CYP 2C8, nije potrebno prilago Ďavati uobičajenu dozu montelukasta, ali liječnik treba imati na umu mogućnost povećanja broja nuspojava. Na osnovu podataka in vitro, ne očekuju se klinički važne interakcije s manje potentnim inhibitorima
CYP 2C8 (npr. trimetoprim). Istodobna primjena montelukasta i itrakonazola, potentnog inhibitora
CYP 3A4, nije rezultirala značajnim povećanjem sistemske izloženosti montelukasta.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje Trudnoća Ispitivanja na životinjama nisu ukazala na štetne učinke na trudnoću ili embriofetalni razvoj. Dostupni podaci iz objavljenih prospektivnih i retrospektivnih kohortnih ispitivanja primjene
montelukasta u trudnica u kojima su se ocjenjivale značajne uro Ďene mane ne ukazuju na rizik povezan s lijekom. Dostupna ispitivanja imaju metodološka ograničenja, uključujući malu veličinu uzorka, retrospektivno prikupljanje podataka u nekim slučajevima i nedosljedne usporedne skupine.
Singulair se može uzimati u vrijeme trudnoće samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno.
Dojenje
Ispitivanja na štakoricama pokazala su da se montelukast izlučuje u mlijeko. Nije poznato izlučuju li se montelukast/metaboliti u majčino mlijeko u ljudi.
Singulair se može uzimati u vrijeme dojenja samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno.
4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima Singulair ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Me Ďutim, u nekih su osoba prijavljeni omamljenost ili omaglica.
4.8. Nuspojave Montelukast je ispitivan u kliničkim ispitivanjima kako slijedi: filmom obložene tablete od 10 mg u približno 4000 odraslih i adolescentnih bolesnika u dobi od
15 godina i starijih, tablete za žvakanje od 5 mg u približno 1750 pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina. Sljedeće nuspojave, povezane s primjenom lijeka, u kliničkim su ispitivanjima prijavljene često (>1/100 do <1/10) i s većom učestalošću u skupini bolesnika koji su uzimali montelukast nego u
skupini bolesnika koji su uzimali placebo:
Pedijatrijski bolesnici
Odrasli i adolescentni
6 do 14 godina
bolesnici (jedno ispitivanje u trajanju od
15 godina i stariji Organski sustav 8 tjedana; n=201) (dva (dva ispitivanja u trajanju
ispitivanja u trajanju od od 12 tjedana; n=795)
56 tjedana; n=615) Poremećaji živčanog
glavobolja glavobolja sustava
Poremećaji probavnog bolovi u abdomenu sustava
U kliničkim ispitivanjima produljenog liječenja na ograničenom broju bolesnika, do 2 godine u odraslih i do 12 mjeseci u pedijatrijskih bolesnika od 6 do 14 godina, sigurnosni profil nije se mijenjao.
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u sljedećoj tablici prema klasifikaciji organskih sustava i nuspojavama. Učestalost je procijenjena na temelju odgovarajućih kliničkih ispitivanja. Organski sustav Nuspojava Učestalost*
†
Infekcije i infestacije infekcije gornjih dišnih puteva vrlo često
Poremećaji krvi i limfnog povećana sklonost krvarenju rijetko sustava trombocitopenija vrlo rijetko
Poremećaji imunološkog reakcije preosjetljivosti uključujući manje često sustava anafilaksiju eozinofilna infiltracija jetre vrlo rijetko
Psihijatrijski poremećaji neuobičajeni snovi uključujući noćne manje često more, insomnia, somnambulizam, anksioznost, agitacija uključujući agresivno ili neprijateljsko ponašanje, depresija, psihomotorička hiperaktivnost (uključujući razdražljivost, nemir, tremor§) poremećaj pažnje, poremećaj pamćenja, rijetko nekontrolirani mišićni pokreti (tik) halucinacije, dezorijentiranost, misli o vrlo rijetko samoubojstvu i pokušaj samoubojstva (suicidalnost), opsesivno-kompulzivni simptomi, disfemija
Poremećaji živčanog omaglica, omamljenost, manje često sustava parestezija/hipoestezija, napadaji
Srčani poremećaji palpitacije rijetko
Poremećaji dišnog sustava, epistaksa manje često prsišta i sredoprsja Churg-Straussov sindrom (CSS) plućna eozinofilija vrlo rijetko
‡ ‡ ‡
Poremećaji probavnog dijarea, mučnina, povraćanje često sustava suha usta, dispepsija manje često
Poremećaji jetre i žuči povišene razine serumskih transaminaza često (ALT, AST) hepatitis (uključujući kolestatsko, vrlo rijetko hepatocelularno i miješano oštećenje jetre)
‡
Poremećaji kože i osip često potkožnog tkiva stvaranje modrica, urtikarija, pruritus manje često angioedem rijetko nodozni eritem, multiformni eritem vrlo rijetko
Poremećaji mišićno- artralgija, mialgija uključujući grčeve u manje često koštanog sustava i vezivnog mišićima tkiva
Poremećaji bubrega i enureza u djece manje često mokraćnog sustava
‡
Opći poremećaji i reakcije pireksija često na mjestu primjene astenija/umor, malaksalost, edem manje često
*Kategorija učestalosti: definirana je za svaku nuspojavu prema učestalosti prijava u bazi podataka kliničkih ispitivanja:
vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000).
†Ova nuspojava, prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je tako Ďer prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima.
‡Ova nuspojava, prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je tako Ďer prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima.
§ Kategorija prema učestalosti: rijetko Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u
Dodatku V.
4.9. Predoziranje U ispitivanjima kronične astme montelukast je primjenjivan u odraslih bolesnika u dozama do 200 mg
na dan tijekom 22 tjedna, a u kratkotrajnim ispitivanjima u dozama i do 900 mg na dan u trajanju od približno tjedan dana, te nije pokazao klinički značajne neželjene reakcije.
Nakon stavljanja lijeka u promet i tijekom kliničkih ispitivanja montelukasta prijavljeni su slučajevi akutnog predoziranja. Prijave su se odnosile na doze i do 1000 mg koje su bile primijenjene u odraslih i djece (oko 61 mg/kg u 42-mjesečnog djeteta). Zabilježeni klinički i laboratorijski nalazi odgovarali su sigurnosnom profilu u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U većini slučajeva predoziranja nisu bile opisane neželjene reakcije.
Simptomi predoziranja
Najčešće zabilježene neželjene reakcije bile su u skladu sa sigurnosnim profilom montelukasta, a uključivale su bolove u abdomenu, somnolenciju, žeĎ, glavobolju, povraćanje i psihomotornu hiperaktivnost.
Zbrinjavanje predoziranja
Nema specifičnih podataka o liječenju predoziranja montelukastom. Nije poznato može li se montelukast odstraniti hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
Pomoćne tvari
Manitol (E 421)
Celuloza, mikrokristalična
Hidroksipropilceluloza (E 463)
Željezov oksid, crveni (E 172)
Karmelozanatrij, umrežena
Aroma trešnje, koja sadrži benzilni alkohol (E 1519)
Aspartam (E 951)
Magnezijev stearat
Rok valjanosti
2 godine.
Posebne mjere pri čuvanju
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.
Vrsta i sadržaj spremnika
Poliamid/PVC/aluminij blisteri u pakiranju od 28 tableta.
Proizvođač / nositelj odobrenja
ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Organon Pharma d. o. o.
Slavonska avenija 1c, 10 000 Zagreb
Broj odobrenja
HR-H-436317310
Datum prvog odobrenja / obnove
Datum prvog odobrenja: 24. srpnja 1998.
Datum posljednje obnove odobrenja: 29. svibnja 2015.
Dokumenti
Regulatorni dokumenti grupirani su po stvarno različitim HALMED dokumentnim skupinama.