Deksametazon Krka

deksametazon

Proizvođač: KRKA-FARMA d.o.o.Oblik: tableta

Indikacije Doziranje Zamjene Interakcije

Osnovna listaR / RSPostoji HZZO smjernica

Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Deksametazon Krka. Možete provjeriti dostupna pakiranja, HZZO status, doziranje i regulatorne dokumente prikazane na ovoj stranici.

Lista

Osnovna lista

Oznaka izdavanja

R / RS — Uvjeti ovise o prezentaciji

Pakiranja / doze

Zamjene i paralele: 10

Uvjeti propisivanja (HZZO)

Tko može propisati

Uvjeti propisivanja ovise o odabranoj prezentaciji.

Lista

Osnovna lista

HZZO indikacija

Nema posebne HZZO indikacije za ovaj lijek.

HZZO smjernica

RV03

Po preporuci specijaliste odgovarajuće specijalnosti.

Pakiranja i doplate

Pakiranje / doza	Lista	R / RS
otop. za inj./inf., 25x4 mg/ml	Osnovna lista	—
tbl. 10x0,5 mg	Osnovna lista	R
tbl. 20x20 mg	Osnovna lista	RS
tbl. 20x4 mg	Osnovna lista	R

otop. za inj./inf., 25x4 mg/ml

Osnovna lista

tbl. 10x0,5 mg

ROsnovna lista

tbl. 20x20 mg

RSOsnovna lista

tbl. 20x4 mg

ROsnovna lista

Indikacije

Dermatologija

Pemphigus vulgaris.

Autoimuni poremećaji/reumatologija

Miozitis.

Hematološki poremećaj

Idiopatska trombocitopenijska purpura u odraslih osoba.

Onkologija

Metastatska kompresija kralježnične moždine.

Profilaksa i liječenje povraćanja induciranog citostaticima i emetogenom kemoterapijom u sklopu

antiemetičkog liječenja.

Liječenje simptomatskog multiplog mijeloma, akutne limfoblastične leukemije, Hodgkinove bolesti i ne-Hodgkinova limfoma u kombinaciji s drugim lijekovima.

Doziranje i način primjene

Doziranje

Imajte na umu da su ove jačine lijeka namijenjene za primjenu visokih doza. Deksametazon Krka preporučuje se primjenjivati u najmanjoj učinkovitoj dozi.

Deksametazon se obično daje u dozama od 0,5 do 10 mg dnevno, ovisno o bolesti koja se liječi. Kod težih bolesti mogu biti potrebne doze veće od 10 mg dnevno. Dozu treba titrirati prema pojedinačnom bolesnikovu odgovoru i težini bolesti. Da bi se minimizirale nuspojave, treba primjenjivati najmanju moguću učinkovitu dozu.

Osim ako nije drugačije propisano, vrijede sljedeće preporuke za doziranje:

U nastavku navedene preporuke za doziranje dane su samo kao smjernice. Početne i dnevne doze uvijek treba odrediti na temelju odgovora pojedinog bolesnika i težine bolesti.

Pemfigus: početna doza od 300 mg tijekom tri dana, a nakon toga titracija prema manjoj dozi u skladu s kliničkim odgovorom.
Miozitis: 40 mg tijekom 4 dana u ciklusima.

Idiopatska trombocitopenička purpura: 40 mg tijekom 4 dana u ciklusima.
Metastatska kompresija kralježnične moždine: početna doza i trajanje liječenja ovisno o uzroku i težini. Vrlo visoke doze do 96 mg mogu se primjenjivati za palijativno liječenje. Za optimalno doziranje i smanjenje broja ili tableta, može se upotrebljavati kombinacija doza manjih jačina (4 i 8 mg) i doza većih jačina (20 mg ili 40 mg).
Profilaksa i liječenje povraćanja induciranog citostaticima i emetogenom kemoterapijom u sklopu antiemetičkog liječenja: 8-20 mg (jedna tableta od 20 mg ili pola tablete od 40 mg) prije kemoterapijskog liječenja, zatim 4-16 mg/dan na 2. i 3. dan.
Liječenje simptomatskog multiplog mijeloma, akutne limfoblastične leukemije, Hodgkinove bolesti i ne-Hodgkinova limfoma u kombinaciji s drugim lijekovima: uobičajeno doziranje je 40 mg ili 20 mg jednom dnevno. Doza i učestalost primjene mijenjaju se prema terapijskom protokolu i povezanim liječenjem(ima). Kod primjene deksametazona potrebno je slijediti upute za primjenu deksametazona ako su navedene u sažetku opisa svojstava pratećeg lijeka. Ako to nije slučaj, moraju se slijediti lokalni ili međunarodni protokoli i smjernice za liječenje. Liječnici koji propisuju lijek moraju pažljivo procijeniti koju dozu deksametazona treba primijeniti, uzimajući u obzir stanje i status bolesti određenog bolesnika.Oštećenje funkcije bubrega Bolesnici na aktivnoj hemodijalizi mogu imati povećani klirens lijeka kroz dijalizat i stoga im može biti potrebna prilagodba doze steroida.Oštećenje funkcije jetre U bolesnika s teškom bolešću jetre može biti potrebna prilagodba doze. U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre mogu biti pojačani biološki učinci deksametazona zbog njegova sporijega metabolizma (produljeni poluvijek u plazmi) i hipoalbuminemije (povećanih razina slobodnog lijeka u plazmi), što također može uzrokovati dodatne nuspojave.Starije osobe Liječenje starijih bolesnika, osobito ako je dugotrajno, treba planirati imajući na umu ozbiljnije posljedice čestih nuspojava kortikosteroida u starijoj dobi (osteoporoza, dijabetes melitus, hipertenzija, smanjen imunitet, psihološke promjene). U takvih bolesnika koncentracija deksametazona u plazmi može biti viša, a njegovo izlučivanje sporije nego u mlađih bolesnika, stoga njegovu dozu treba smanjiti u skladu s time.Pedijatrijska populacija Izlučivanje deksametazona približno je jednako u djece i odraslih ako se doziranje prilagodi njihovoj tjelesnoj površini. Doziranje treba planirati imajući na umu moguće učinke na rast i razvoj te znakove adrenalne supresije.Dugotrajno liječenje Za dugotrajno liječenje nekoliko stanja, nakon početne terapije, liječenje glukokortikoidima mora se promijeniti s deksametazona na prednizon/prednizolon da bi se smanjila supresija funkcije adrenalnog korteksa.Prekid liječenja Moguće je akutno adrenokortikalno zatajenje nakon naglog prekida dugotrajnog liječenja velikim dozama glukokortikoida. Stoga se doze glukokortikoida u takvim slučajevima moraju postupno smanjivati te liječenje treba postupno prekinuti.Način primjene Deksametazon se mora uzimati s ili nakon hrane kako bi se minimizirala nadraženost gastrointestinalnog trakta. Moraju se izbjegavati pića koja sadrže alkohol ili kofein. Deksametazon Krka je u obliku tableta od 4 mg, 8 mg, 20 mg i 40 mg. Tablete se mogu razdijeliti na jednake polovice te dati dodatne jačine od 2 mg i 10 mg i bolesniku olakšati gutanje tablete. Kada nije moguća terapija svaki drugi dan, obično se može primijeniti cijela dnevna doza glukokortikoida kao jedna jutarnja doza. Međutim, u nekih će bolesnika biti potrebno podijeliti dnevne doze glukokortikoida.

Zamjene i paralele

Deksametazon Galenika

deksametazon

Nositelj: Galenika International Kfc.

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

otop. za inj./inf., amp. 25x4 mg/1 ml

Deksametazon hameln

deksametazon

Nositelj: hameln pharma gmbh

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

otop. za inj., amp. 10x4 mg/1 ml

Deksametazon Kalceks

deksametazon

Nositelj: AS Kalceks

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

otop. za inj./inf., amp. 25x4 mg/1 ml

Deksametazon Pliva

deksametazon

Nositelj: PLIVA HRVATSKA d.o.o.

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

Nositelj: Sandoz d.o.o.

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

otop. za inj., amp. 10x4 mg/ml

Deksametazon Zentiva

deksametazon

Nositelj: Zentiva k.s.

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

tbl. 20x4 mg

Maxidex

deksametazon

Nositelj: Novartis Hrvatska d.o.o.

Ista djelatna tvarBez doplateViše prezentacija

kapi za oči 0,1%, 1x5 ml

mast za oči 0,1% 3,5 g

Ozurdex

deksametazon

Nositelj: AbbVie Deutschland GmbH & Co. KG

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

intravitrealni implantat u aplikatoru 1x700 mcg

Zexyden

deksametazon

Nositelj: ALPHA-MEDICAL d.o.o.

Ista djelatna tvarBez doplateOsnovna lista

Nositelj: Bausch + Lomb Ireland Limited

Ista djelatna tvarDopunska lista

gel za oko, 1x5 g (0,985 mg/g)

Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.

Sigurnost primjene

Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima Sistemska infekcija, osim ako se ne primijeni specifična antiinfektivna terapija. Ulkus želuca ili dvanaesnika.

Kontraindicirano je cijepljenje živim cjepivima tijekom liječenja visokim terapijskim dozama deksametazona (i drugih kortikosteroida) zbog mogućnosti virusne infekcije.

Posebna upozorenja i mjere opreza

Adrenokortikalna insuficijencija

Adrenokortikalna insuficijencija koju uzrokuje liječenje glukokortikoidima, može, ovisno o dozi i duljini liječenja, potrajati više mjeseci, a u nekim slučajevima i dulje od godinu dana nakon prekida liječenja. Tijekom liječenja deksametazonom zbog određenih stanja fizičkog stresa (ozljede, operacije, porođaja, itd.), može biti potrebno privremeno povećati dozu. Zbog mogućeg rizika kod stresnih stanja treba izraditi ID karticu s naznačenom kortikosteroidnom terapijom za bolesnike koji su na dugotrajnom liječenju. Čak i u slučajevima dugotrajne adrenokortikalne insuficijencije nakon prekida liječenja, može biti potrebna primjena glukokortikoida u situacijama fizičkog stresa. Akutna

adrenokortikalna insuficijencija izazvana terapijom može se minimizirati sporim smanjivanjem doze do planiranog vremena prekida.

Liječenje deksametazonom treba provoditi samo u slučaju najjačih indikacija i, po potrebi, primijeniti dodatno ciljano antiinfektivno liječenje za sljedeće bolesti:

akutne virusne infekcije (herpes zoster, herpes simpleks, vodene kozice, herpetični keratitis)
HBs Ag-pozitivan kronični aktivni hepatitis
približno 8 tjedana prije i do 2 tjedna nakon cijepljenja živim cjepivima
sistemske mikoze i parazitoze (npr. nematode)
poliomijelitis
limfadenitis nakon cijepljenja BCG-om (besežiranja)
akutne i kronične bakterijske infekcije
kod preboljele tuberkuloze (rizik od ponovne aktivacije) primjenjivati samo pod tuberkulostatskom zaštitom
poznata ili suspektna strongiloidoza (infestacija končastim glistama). Liječenje glukokortikoidima može dovesti do hiperinfekcije sa Strongyloides stercoralis i diseminacije sa široko rasprostranjenom migracijom larvi. Osim toga, liječenje deksametazonom smije se provoditi samo kod jakih indikacija i, po potrebi, provoditi dodatno specifično liječenje za:
gastrointestinalne ulkuse
tešku osteoporozu (jer kortikosteroidi negativno utječu na ravnotežu kalcija)
visoki krvni tlak koji je teško regulirati
dijabetes melitus koji je teško regulirati
psihijatrijske poremećaje (uključujući povijest istih)
glaukom zatvorenog kuta i glaukom širokog (otvorenog) kuta
ulceracije rožnice i ozljede rožnice
teško zatajenje srca Anafilaktička reakcija Moguće su ozbiljne anafilaktičke reakcije.Tendinitis Rizik od tendinitisa i puknuća tetive povećan je u bolesnika koji se istodobno liječe glukokortikoidima i fluorokinolonima.Miastenija gravis Na početku liječenja deksametazonom moguće je inicijalno pogoršanje već postojeće miastenije gravis.Poremećaj vida Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, treba razmotriti potrebu da ga se uputi oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR) koja je zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida. Dugotrajna primjena kortikosteroida može uzrokovati posteriorne subkapsularne katarakte, glaukom s mogućim oštećenjem optičkog živca te može povećati rizik od sekundarnih infekcija oka zbog gljivica ili virusa. Kortikosteroide treba oprezno primjenjivati u bolesnika s očnim herpesom simpleksom zbog moguće perforacije rožnice.Perforacija crijeva Zbog rizika od perforacije crijeva, deksametazon se smije primjenjivati samo u slučaju hitne indikacije i pod primjerenim nadzorom za:
teški ulcerativni kolitis s rizikom od perforacije
divertikulitis
enteroanastomozu (odmah nakon operacije) Znakovi nadraženosti peritoneuma nakon gastrointestinalne perforacije mogu biti odsutni u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida.Dijabetes Kada se deksametazon primjenjuje dijabetičarima, mora se uzeti u obzir veća potreba za inzulinom ili oralnim antidijabetičkim lijekovima.Kardiovaskularni poremećaji Potrebno je redovito pratiti krvni tlak tijekom liječenja deksametazonom, a posebice tijekom primjene većih doza te u bolesnika s visokim krvnim tlakom koji je teško regulirati. Zbog rizika od pogoršanja treba redovito pratiti bolesnike s teškom insuficijencijom srca. Moguća je bradikardija u bolesnika koji se liječe visokim dozama deksametazona. Treba oprezno postupati kada se kortikosteroidi primjenjuju u bolesnika koji su nedavno imali infarkt miokarda jer je zabilježena ruptura miokarda.Infekcije Liječenje deksametazonom može prikriti simptome već postojeće ili nove infekcije pa zbog toga postavljanje dijagnoze može biti otežano. Dugotrajna primjena čak i malih doza deksametazona dovodi do povećanog rizika od infekcije, čak i mikroorganizmima koji inače rijetko uzrokuju infekcije (takozvane oportunističke infekcije).Cijepljenje Cijepljenja inaktiviranim cjepivima uvijek su moguća. Međutim, treba imati na umu da na imunološku reakciju, a stoga i na uspjeh cijepljenja, mogu utjecati veće doze kortikoida. Savjetuju se redoviti liječnički pregledi (uključujući pregled vida svaka tri mjeseca) tijekom dugotrajnog liječenja deksametazonom.Poremećaji metabolizma Kod primjene visokih doza treba pratiti dovoljan unos kalcija i ograničeni unos natrija, kao i razine kalija u serumu. Ovisno o duljini i režimu doziranja, može se očekivati negativan utjecaj na metabolizam kalcija, pa se preporučuje profilaksa za osteoporozu. Ovo se prije svega odnosi na koegzistirajuće faktore rizika, kao što su obiteljska sklonost, starija dob, razdoblje poslije menopauze, nedovoljan unos proteina i kalcija, intenzivno pušenje, prekomjeran unos alkohola, kao i nedovoljna tjelovježba. Prevencija se sastoji od dovoljnog unosa kalcija i vitamina D te fizičke aktivnosti. Treba razmotriti dodatno liječenje u slučaju već prisutne osteoporoze. Kortikosteroidi se moraju oprezno primjenjivati u bolesnika s migrenom jer kortikosteroidi mogu uzrokovati zadržavanje tekućine.Psihološke promjene Psihološke promjene manifestiraju se u raznim oblicima, a najčešći je euforija. Također su moguće depresija, psihotične reakcije i suicidalne tendencije. Ove bolesti mogu biti ozbiljne. Obično započinju u roku od nekoliko dana ili tjedana nakon početka primjene lijeka. Vjerojatnije su kod visokih doza. Većina ovih problema nestane ako se doza smanji ili se prekine primjena lijeka. Međutim, ako se problemi jave, možda će ih biti potrebno liječiti. U nekoliko slučajeva javili su se mentalni zdravstveni problemi kod snižavanja doza ili prekida primjene.Moždani edem ili povišeni intrakranijalni tlak Kortikosteroidi se ne smiju primjenjivati ako postoji ozljeda glave jer vjerojatno neće biti koristi od njih ili čak mogu štetno djelovati.Sindrom lize tumora Nakon stavljanja lijeka u promet, sindrom lize tumora (TLS, engl. tumour lysis syndrome) prijavljen je u bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima, nakon primjene deksametazona samog ili u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima. Bolesnici s visokim rizikom od razvoja TLS-a, poput bolesnika s visokom stopom proliferacije, velikim tumorskim opterećenjem i jakom osjetljivošću prema citotoksičnim lijekovima, trebali bi biti pažljivo praćeni uz prikladne mjere opreza.Prekid liječenja Doze glukokortikoida treba smanjivati postupno. U obzir treba uzeti sljedeće rizike kod pauze ili prekida dugotrajne primjene glukokortikoida:
Pogoršanje ili relaps podležeće bolesti, akutna adrenalna insuficijencija, sindrom ustezanja kortikosteroida („sindrom ustezanja“ može uključivati vrućicu, bol u mišićima i zglobovima, upalu sluznice nosa (rinitis), smanjenje tjelesne težine, svrbež kože i upalu oka (konjunktivitis)).
Određene virusne bolesti (vodene kozice, ospice) u bolesnika liječenih glukokortikoidima mogu biti jako teške.
Osobit rizik imaju djeca te osobe s narušenim imunološkim sustavom bez prethodne infekcije vodenim kozicama ili ospicama. Ako ove osobe dođu u kontakt s osobama koje imaju ospice ili vodene kozice dok se liječe deksametazonom, po potrebi treba uvesti preventivno liječenje.

Feokromocitomna kriza

Feokromocitomna kriza, koja može biti smrtonosna, zabilježena je nakon primjene sistemskih kortikosteroida. Kortikosteroide treba primjenjivati samo u bolesnika u kojih postoji sumnja na

feokromocitom ili potvrđeni feokromocitom, i to nakon primjerene procjene omjera rizika i koristi.

Pedijatrijska populacija

Kortikosteroidi uzrokuju inhibiciju rasta ovisnu o dozi u dojenčadi, u djetinjstvu i adolescenciji budući da mogu potaknuti rano zatvaranje epifiza, što može biti ireverzibilno. Stoga, tijekom dugotrajnog

liječenja deksametazonom, indikacija mora biti vrlo jasno izražena u djece, a njihova brzina rasta treba se redovito provjeravati.

Nakon početka liječenja (< 96 sati nakon poroda) nedonoščadi s kroničnom bolesti pluća, pri početnoj dozi od 0,25 mg/kg dva puta dnevno, dostupni dokaz ukazuje na pojavu dugotrajnih neurorazvojnih štetnih događaja.

Starije osobe

Nuspojave sistemskih kortikosteroida mogu imati ozbiljne posljedice, osobito u starijoj dobi,

uglavnom osteoporozu, hipertenziju, hipokalemiju, dijabetes, podložnost infekcijama i atrofiju kože. Potrebno je pažljivo kliničko praćenje radi prevencije reakcija opasnih po život.

Utjecaj na dijagnostičke pretrage

Glukokortikoidi mogu potisnuti reakcije na koži u alergološkim testovima. Također mogu utjecati na nitrobluetetrazolijski test (engl. nitroblue tetrazolium test) za bakterijske infekcije i uzrokovati lažno negativne rezultate.

Napomena o dopingu

Upotreba testova na doping kada se uzima deksametazon može dovesti do pozitivnih rezultata.

Deksametazon Krka sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Interakcije

Prije primjene lijeka Deksametazon Krka u kombinaciji s bilo kojim drugim lijekom, mora se pročitati sažetak opisa svojstava tog lijeka.

Farmakodinamičke interakcije

Bolesnike koji uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove (NSAIL-e) treba pratiti jer NSAIL-i mogu uzrokovati povećanje incidencije i/ili ozbiljnost želučanih ulkusa. Mora se pažljivo primjenjivati acetilsalicilatna kiselina u kombinaciji s kortikosteroidima kod hipoprotrombinemije.

Kortikosteroidi povećavaju bubrežni klirens salicilata. Zato se doziranje salicilata može smanjiti nakon što se prekine primjena steroida. Ustezanje steroida može rezultirati intoksikacijom salicilatima zbog povećanja koncentracije salicilata u serumu.

Kortikosteroidi smanjuju učinak antidijabetičkih lijekova poput inzulina, sulfonilureje i metformina. Povremeno su moguće hiperglikemija i dijabetička ketoacidoza.

Zato se u početku liječenja mora provoditi češće testiranje krvi i mokraće u dijabetičara.

Povećat će se hipokalemijski učinak acetazolamida, diuretika Henleove petlje, tiazidskih diuretika, kaliuretika, injekcija amfotericina B (glukomineral)-kortikosteroida, tetrakozaktida i laksativa.

Hipokalemija potiče srčane aritmije, osobito torsade de pointes i povećava toksičnost srčanih glikozida. Prije početka liječenja kortikosteroidima, mora se korigirati hipokalemija, a bolesnike treba klinički pratiti s obzirom na elektrolite te elektrokardiografski. Osim toga, zabilježeni su slučajevi u kojima je istodobna primjena amfotericina B i hidrokortizona dovela do povećanja srca i zatajenja srca.

Lijekovi protiv ulkusa: karbenoksolon povećava rizik od hipokalemije.

Klorokin, hidroksiklorokin i meflokin: povećan rizik od miopatija i kardiomiopatija.

Istodobna primjena ACE inhibitora uzrokuje povećan rizik od poremećaja krvi.

Kortikosteroidi mogu utjecati na učinak smanjenja krvnog tlaka antihipertenzivnih lijekova. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu antihipertenziva tijekom liječenja deksametazonom.

Talidomid: istodobnu primjenu s talidomidom treba oprezno provoditi jer su zabilježeni slučajevi toksične epidermalne nekrolize.

Može biti smanjen učinak cjepiva za vrijeme liječenja deksametazonom.

Kontraindicirano je cijepljenje živim cjepivima tijekom liječenja visokim terapijskim dozama deksametazona (i drugih kortikosteroida) zbog mogućnosti virusne infekcije. U ovom slučaju cijepljenje treba odgoditi za barem 3 mjeseca nakon što završi liječenje kortikosteroidima. Ostale vrste imunizacije tijekom liječenja visokim terapijskim dozama kortikosteroida opasne su zbog rizika od neuroloških komplikacija te smanjenog ili nepostojećeg povećanja titara antitijela (u odnosu na

očekivane vrijednosti) te stoga i manjeg protektivnog učinka. Međutim, bolesnici koji su primali kortikosteroide lokalno (parenteralno) ili tijekom kraćeg razdoblja (manje od 2 tjedna) i u manjim dozama mogu se imunizirati.

Inhibitori kolinesteraze: istodobna primjena inhibitora kolinesteraze i kortikosteroida može uzrokovati ozbiljnu slabost mišića u bolesnika s miastenijom gravis. Ako je moguće, primjena inhibitora kolinesteraze mora se prekinuti barem 24 sata prije početka terapije kortikosteroidom.

Povećan je rizik od tendinitisa i puknuća tetiva u bolesnika koji se istodobno liječe glukokortikoidima i fluorokinolonima.

Očekuje se da će istodobna primjena inhibitora CYP3A, uključujući lijekove koji sadrže kobicistat, povećati rizik od sistemskih nuspojava. Kombinaciju treba izbjegavati, osim kada korist nadmašuje povećani rizik od sistemskih nuspojava kortikosteroida, a u tom slučaju je bolesnike potrebno pratiti radi otkrivanja sistemskih nuspojava kortikosteroida.

Farmakokinetičke interakcije

Učinci drugih lijekova na deksametazon:

Deksametazon se metabolizira putem citokroma P450 3A4 (CYP3A4).

Primjena deksametazona s induktorima CYP3A4, kao što su efedrin, barbiturati, rifabutin, rifampicin, fenitoin i karbamazepin može dovesti do smanjenih koncentracija deksametazona u plazmi i zato treba povećati dozu.

Aminoglutetimid može ubrzati smanjenje deksametazona i smanjiti njegovu djelotvornost. Po potrebi treba prilagoditi dozu deksametazona.

Smole koje vežu žučne kiseline, poput kolestiramina, mogu smanjiti apsorpciju deksametazona.

Gastrointestinalni lijekovi s topikalnom primjenom, antacidi, aktivni ugljen: zabilježena je smanjena resorpcija glukokortikoida tijekom istodobne primjene prednizolona i deksametazona. Zato treba odgoditi primjenu glukokortikoida i gastrointestinalnih lijekova s topikalnom primjenom, antacida, aktivnog ugljena (ostaviti razmak od barem dva sata).

Primjena deksametazona s inhibitorima CYP3A4, kao što su azolni antifungici (npr. ketokonazol, itrakonazol), inhibitori HIV proteaze (npr. ritonavir) i makrolidni antibiotici (npr. eritromicin) može

dovesti do povećanih koncentracija u plazmi i smanjenog klirensa deksametazona. Po potrebi treba smanjiti dozu deksametazona.

Ketokonazol može povećati koncentraciju deksametazona u plazmi tako što inhibira CYP3A4, a također i potisnuti adrenalnu sintezu kortikosteroida i uzrokovati adrenalnu insuficijenciju nakon prekida liječenja kortikosteroidima.

Estrogeni, uključujući oralne kontraceptive, mogu kočiti metabolizam određenih kortikosteroida i tako pojačati njihov učinak.

Učinci deksametazona na druge lijekove

Deksametazon je umjereni induktor CYP3A4. Primjena deksametazona s tvarima koje se

metaboliziraju putem CYP3A4 može dovesti do povećanog klirensa ovih tvari i njihove smanjene koncentracije u plazmi.

Tuberkulostatici: zabilježeno je smanjenje koncentracija izoniazida u plazmi tijekom istodobne primjene prednizolona. Bolesnike koji uzimaju izoniazid treba pažljivo pratiti.

Ciklosporin: istodobna primjena ciklosporina i kortikosteroida može dovesti do pojačanog učinka obiju tvari. Postoji povećan rizik od cerebralnih napadaja.

Prazikvantel: smanjene koncentracije prazikvantela u plazmi stvaraju rizik za neuspješno liječenje zbog povećanog jetrenog metabolizma deksametazona.

Oralni antikoagulansi (kumarin): istodobna terapija s kortikosteroidima može ili pojačati ili dovesti do slabljenja učinka oralnih antikoagulansa. U slučaju visokih doza ili liječenja koje traje više od 10 dana, postoji rizik od krvarenja specifičnog za terapije kortikosteroidima (gastrointestinalna sluznica, vaskularna osjetljivost). Bolesnici koji uzimaju kortikosteroide u kombinaciji s oralnim

antikoagulansima moraju se pažljivo pratiti (kontrole na 8. dan, a zatim svaka dva tjedna tijekom i nakon liječenja).

Atropin i drugi antikolinergici: moguća su povećanja intraokularnog tlaka tijekom istodobne primjene s deksametazonom.

Nedepolarizirajući miorelaksansi: učinak opuštanja mišića može dulje trajati. Somatotropin: može biti smanjen učinak hormona rasta.

Protirelin: moguće je smanjeno povećanje hormona TSH tijekom primjene protirelina.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Deksametazon prolazi kroz posteljicu. Primjena kortikosteroida u gravidnih životinja može uzrokovati abnormalnosti u fetalnom razvoju, uključujući rascjep nepca, intrauterino zaostajanje u rastu i

negativne učinke na rast i razvoj mozga. Ne postoji dokaz da kortikosteroidi dovode do povećane incidencije kongenitalnih abnormalnosti, poput rascjepa nepca/usne u ljudi.

Dugotrajna ili ponovljena terapija kortikosteroidima tijekom trudnoće povećava rizik od intrauterinog zaostajanja u rastu. U novorođenčadi koja su u prenatalnom razdoblju izložena kortikosteroidima postoji povećan rizik od adrenalne insuficijencije, koja se u normalnim okolnostima nakon poroda spontano ispravlja i rijetko je klinički značajna. Tijekom trudnoće, a osobito u prvom tromjesečju, deksametazon treba propisivati samo ako je korist veća od rizika za majku i dijete.

Dojenje

Glukokortikoidi se izlučuju u majčino mlijeko. Nema dovoljno informacija o izlučivanju deksametazona u majčino mlijeko u ljudi. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad. Dojenčad majki koje uzimaju visoke doze sistemskih kortikosteroida tijekom duljih razdoblja ima adrenalnu supresiju u određenoj mjeri.

Odluka o tome hoće li se nastaviti ili prestati s dojenjem, odnosno nastaviti ili prekinuti terapija deksametazonom, mora se donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist od terapije deksametazonom za ženu.

Plodnost

Deksametazon smanjuje biosintezu testosterona i endogenu sekreciju adrenokortikotropnog hormona (ACTH), što djeluje na spermatogenezu i ovarijski ciklus.

Upravljanje vozilima i strojevima

Nisu obavljena ispitivanja učinaka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Deksametazon može uzrokovati konfuziju, halucinacije, omaglicu, somnolenciju, umor, sinkopu i zamagljen vid. Ako iskuse navedeno, bolesnicima se treba savjetovati da ne upravljaju vozilima, ne koriste strojeve i ne obavljaju opasne zadatke tijekom liječenja deksametazonom.

Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Incidencija očekivanih nuspojava u korelaciji je s relativnom potentnosti tvari, dozom, dobu dana kad je lijek primijenjen i trajanjem liječenja. Tijekom kratkotrajne terapije, ako se slijede preporuke za doziranje i bolesnici pažljivo prate, rizik od nuspojava je nizak.

Uobičajene nuspojave kod kratkotrajnog liječenja deksametazonom (dani/tjedni) uključuju povećanje tjelesne težine, psihološke poremećaje, intoleranciju glukoze i prolaznu adrenokortikalnu

insuficijenciju. Dugotrajno liječenje deksametazonom (mjeseci/godine) obično uzrokuje pretilost centralnog tipa, krhkost kože, atrofiju mišića, osteoporozu, zaostajanje u rastu i dugoročnu

nadbubrežnu insuficijenciju (također vidjeti dioupozorenja i mjere opreza Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi). Tablični popis nuspojava

Tablica 1

Nepoznato
Infekcije i infestacije	Povećana osjetljivost ili egzacerbacija (latentnih) infekcija* (uključujući septikemiju, tuberkulozu, infekcije oka, vodene kozice, ospice, gljivične i virusne infekcije) s prikrivanjemkliničkih simptoma, oportunističke infekcije
Poremećaji krvi i limfnog sustava	Leukocitoza, limfopenija, eozinopenija, policitemija, abnormalnakoagulacija
Poremećaji imunološkog sustava	Reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaksiju,imunosupresiju (također vidjeti pod „Infekcije i parazitske bolesti“)
Endokrini poremećaji	Supresija osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda i induciranje Cushingova sindroma (uobičajeni simptomi: lice„okruglo poput mjeseca“, pletora, pretilost u predjelu trupa), sekundarna adrenalna i hipofizna insuficijencija* (osobito kod stresa poput ozljede ili operacije), potisnut rast u dojenačkojdobi, djetinjstvu i adolescenciji, neredovitost menstruacije i amenoreja, hirzutizam
Poremećaji metabolizma i prehrane	Debljanje, negativna ravnoteža proteina i kalcija, pojačan apetit, zadržavanje natrija i vode, gubitak kalija* (oprez: poremećaji ritma), hipokalemijska alkaloza, manifestacijalatentnog dijabetesa melitusa, oštećena tolerancija ugljikohidrata s potrebom povećanih doza antidijabetičke terapije*,hiperkolesterolemija, hipertrigliceridemija
Psihijatrijski poremećaji	Psihološka ovisnost, depresija, nesanica, pogoršana shizofrenija,mentalna bolest, od euforije do manifestne psihoze
Poremećaji živčanog sustava	Povećani intrakranijalni tlak s papiloedemom u djece (pseudotumor cerebri) obično nakon prestanka liječenja; manifestacije latentne epilepsije, pojačani napadaji kodmanifestne epilepsije, vrtoglavica, glavobolja
Poremećaji oka	Povišen intraokularni tlak, glaukom, papiloedem, katarakta, uglavnom s posteriornim subkapsularnim zamućenjem, atrofijom rožnice i bjeloočnice, učestalije virusne, gljivične i bakterijskeinfekcije oka, pogoršanje simptoma povezanih s ulkusima
9

Tablica 2

rožnice*, korioretinopatija, zamućen vid
Srčani poremećaji	Ruptura srčanog mišića nakon nedavnog infarkta miokarda,kongestivno zatajenje srca u predisponiranih bolesnika, dekompenzacija srca*
Krvožilni poremećaji	Hipertenzija, vaskulitis, pojačana ateroskleroza i rizik od tromboze/tromboembolije (povećanje svojstva koagulacije krvimože dovesti do tromboembolijskih komplikacija)
Poremećaji dišnog sustava, prsištai sredoprsja	Štucanje
Poremećaji probavnog sustava	Dispepsija, abdominalna distenzija*, želučani ulkusi s perforacijom i krvarenjem, akutni pankreatitis, ulcerativni ezofagitis, ezofagealna kandidijaza, flatulencija, mučnina,povraćanje
Poremećaji kože i potkožnog tkiva	Hipertrihoza, atrofija kože, telangiektazija, strije, eritem, steroidne akne, petehije, ekhimoza, alergijski dermatitis,urtikarija, angioneurotski edem, prorjeđivanje kose, poremećaji pigmenta, povećana krhkost kapilara, perioralni dermatitis,hiperhidroza, sklonost modricama
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva	Prerano zatvaranje epifize, osteoporoza, prijelomi kralježnice i dugih kostiju, aseptična nekroza bedrene i nadlaktične kosti, kidanje tetiva*, proksimalna miopatija, mišićna slabost, gubitakmišićne mase
Poremećaji reproduktivnogsustava i dojki	Impotencija
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene	Smanjen odgovor na cijepljenje i kožne testove. Odgođeno cijeljenje rana, nelagoda, malaksalost, sindrom ustezanja steroida: prebrzo smanjenje doze kortikosteroida nakon dugotrajnog liječenja može dovesti do akutne adrenalne insuficijencije, hipotenzije i smrti. Sindrom ustezanja može se manifestirati kao vrućica, mialgija, artralgija, rinitis,konjunktivitis, bolni čvorići na koži koji svrbe te gubitak težine.

⃰ također vidjeti dioupozorenja i mjere opreza Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Opis odabranih nuspojava

Adrenokortikalna insuficijencija

Adrenokortikalna insuficijencija, koju uzrokuje liječenje glukokortikoidima, može, ovisno o dozi i duljini liječenja, potrajati više mjeseci, a u nekim slučajevima i dulje od godinu dana, nakon prekida liječenja.

Psihološke promjene

Psihološke promjene manifestiraju se u raznim oblicima, a najčešći je euforija. Također su moguće depresija, psihotične reakcije i suicidalne tendencije. Ove bolesti mogu biti ozbiljne. Obično započinju u roku od nekoliko dana ili tjedana nakon početka primjene lijeka. Vjerojatnije su kod viših doza.

Većina ovih problema nestane ako se doza smanji ili se prekine primjena lijeka.

Infekcije

Liječenje deksametazonom može prikriti simptome već postojeće ili nove infekcije pa zbog toga postavljanje dijagnoze može biti teže te može dovesti do povećanog rizika od infekcije.

Perforacija crijeva

Kortikosteroidi mogu biti povezani s povećanim rizikom od perforacije debelog crijeva kod teškog ulcerativnog kolitisa s rizikom od perforacije, divertikulitisa i enteroanastomoze (odmah nakon

operacije).

Znakovi nadraženosti peritoneuma nakon gastrointestinalne perforacije mogu biti odsutni u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida.

Kardiovaskularni poremećaji

Moguća je bradikardija, pogoršanje teške insuficijencije srca i visoki krvni tlak koji je teško regulirati. Treba oprezno postupati kada se kortikosteroidi primjenjuju u bolesnika koji su nedavno imali infarkt miokarda jer je zabilježena ruptura miokarda.

Pedijatrijska populacija

Kortikosteroidi uzrokuju inhibiciju rasta ovisnu o dozi u dojenčadi, u djetinjstvu i adolescenciji budući da mogu potaknuti rano zatvaranje epifiza, što može biti ireverzibilno.

Starije osobe

Nuspojave sistemskih kortikosteroida mogu imati ozbiljne posljedice, osobito u starijoj dobi, uglavnom osteoporozu, hipertenziju, hipokalemiju, dijabetes, podložnost infekciji i atrofiji kože.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

Predoziranje

Simptomi

Rijetke su prijave akutne toksičnosti i/ili smrtnih slučajeva nakon predoziranja glukokortikoidima. Predoziranje ili dugotrajna primjena mogu uvećati nuspojave glukokortikoida.

Liječenje

Nema raspoloživog antidota. Liječenje mora biti simptomatsko i suportivno, a doziranje

deksametazona treba smanjiti ili polako ustezati kada je moguće. Liječenje vjerojatno nije indicirano za reakcije uzrokovane kroničnim otrovanjem, osim ako bolesnik ima stanje zbog kojeg bi bio neuobičajeno podložan štetnim učincima kortikosteroida. U tom slučaju treba isprazniti želudac i po potrebi započeti simptomatsko liječenje. Anafilaktičke reakcije i reakcije preosjetljivosti mogu se liječiti epinefrinom (adrenalinom), umjetnom respiracijom s pozitivnim tlakom i aminofilinom.

Bolesnik treba biti u toplom i tihom okruženju. Biološki poluvijek deksametazona u plazmi je oko 190 minuta.

Farmakološki podaci

Farmakodinamika

Farmakoterapijska skupina: kortikosteroidi za sustavnu primjenu, glukokortikoidi, ATK oznaka: H02AB02.

Mehanizam djelovanja

Deksametazon je vrlo snažan i dugodjelujući glukokortikoid sa zanemarivim svojstvima zadržavanja natrija i stoga je osobito prikladan za primjenu u bolesnika sa zatajenjem srca i hipertenzijom.

Njegova protuupalna potentnost 7 je puta veća nego kod prednizolona i, kao drugi glukokortikoidi, deksametazon ima i antialergijska, antipiretička i imunosupresivna svojstva.

Deksametazon ima biološki poluvijek od 36-54 sata te je stoga prikladan za stanja kod kojih je

potrebno kontinuirano djelovanje glukokortikoida.

Farmakokinetika

Apsorpcija i distribucija

Deksametazon se dobro apsorbira kada se daje kroz usta; vršne razine u plazmi dosežu se između 1 i 2 sata nakon primjene i pokazuju velike interindividualne varijacije. Srednja vrijednost poluvijeka u plazmi je 3,6 ± 0,9 sati. Deksametazon se veže (do približno 77%) na proteine u plazmi, uglavnom

albumine. Postotak vezanja deksametazona na proteine, za razliku od kortizola, ostaje praktički nepromijenjen s povećanim koncentracijama steroida. Kortikosteroidi se brzo distribuiraju u sva tkiva u tijelu. Prolaze kroz posteljicu i mogu se u malim količinama izlučivati u majčino mlijeko.

Biotransformacija

Deksametazon se uglavnom metabolizira u jetri, ali i u bubrezima.

Eliminacija

Deksametazon i njegovi metaboliti izlučuju se u urinu.

Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Ispitivanja na životinjama pokazala su da glukokortikoidi povećavaju incidenciju rascjepa nepca, spontanih pobačaja i intrauterinog zaostajanja u rastu. U nekim slučajevima ove su divergencije bile kombinirane s defektima središnjeg živčanog sustava i srca. U drugih primata osim ljudi, zabilježene su manje kranijalne skeletne abnormalnosti. Ti su učinci zabilježeni nakon primjene visokih doza deksametazona.

Farmaceutski podaci

Sadržaj je grupiran po stvarno različitim HALMED dokumentnim skupinama, uz objedinjene jačine kada dokumenti imaju isti sadržaj.

20 mg

SmPC dokument PIL dokument

Sastav

Deksametazon Krka 20 mg tablete
Svaka tableta sadrži 20 mg deksametazona.
Deksametazon Krka 40 mg tablete
Svaka tableta sadrži 40 mg deksametazona.
Pomoćna tvar s poznatim učinkom:
Deksametazon Krka 20 mg tablete
Svaka tableta sadrži 389,5 mg laktoze (u obliku laktoze hidrata).
Deksametazon Krka 40 mg tablete
Svaka tableta sadrži 779 mg laktoze (u obliku laktoze hidrata).
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

Farmaceutski oblik

Tableta
Deksametazon Krka 20 mg tablete
Bijele do gotovo bijele, okrugle tablete ukošenih rubova, s razdjelnim urezom i oznakom 20 na jednoj strani (debljina: 4,0-6,0 mm; promjer: 10,7-11,3 mm). Tableta se može razdijeliti na jednake doze.
Deksametazon Krka 40 mg tablete
Bijele do gotovo bijele, ovalne tablete, s razdjelnim urezom na obje strane (debljina: 6,0-8,0 mm;
dužina: 18,7-19,3 mm). Tableta se može razdijeliti na jednake doze.

Pomoćne tvari

Laktoza hidrat
Kukuruzni škrob, prethodno geliran
Silicijev dioksid, koloidni, bezvodni
Magnezijev stearat (E470b)

Rok valjanosti

3 godine

Posebne mjere pri čuvanju

Lijek ne zahtijeva čuvanje na odre Ďenoj temperaturi.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Vrsta i sadržaj spremnika

Blister (OPA/Al/PVC//Al): 10, 20, 30, 50, 60, 100, 10 x 1, 20 x 1, 30 x 1, 50 x 1, 60 x 1 i 100 x 1 tableta, u kutiji.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Proizvođač / nositelj odobrenja

ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
KRKA - FARMA d. o. o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb

Broj odobrenja

Deksametazon Krka 20 mg tablete: HR-H-061751088
Deksametazon Krka 40 mg tablete: HR-H-766378752

Datum prvog odobrenja / obnove

12.09.2016./ 04.08.2021.

4 mg

SmPC dokument PIL dokument

Sastav

Deksametazon Krka 4 mg tablete Svaka tableta sadrži 4 mg deksametazona. Deksametazon Krka 8 mg tablete Svaka tableta sadrži 8 mg deksametazona. Pomoćna tvar s poznatim učinkom: Deksametazon Krka 4 mg tablete Svaka tableta sadrži 77,9 mg laktoze (u obliku laktoze hidrata).
Deksametazon Krka 8 mg tablete
Svaka tableta sadrži 155,8 mg laktoze (u obliku laktoze hidrata).
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK Tableta Deksametazon Krka 4 mg tablete Bijele do gotovo bijele, okrugle tablete ukošenih rubova i s razdjelnim urezom na jednoj strani (debljina: 2,5-3,5 mm; promjer: 5,7-6,3 mm). Tableta se može razdijeliti na jednake doze.
Deksametazon Krka 8 mg tablete
Bijele do gotovo bijele, ovalne tablete, s razdjelnim urezom na jednoj strani (debljina: 3,5-5,5 mm;
dužina: 8,7-9,3 mm). Tableta se može razdijeliti na jednake doze.

Farmaceutski oblik

Tableta
Deksametazon Krka 4 mg tablete
Bijele do gotovo bijele, okrugle tablete ukošenih rubova i s razdjelnim urezom na jednoj strani (debljina: 2,5-3,5 mm; promjer: 5,7-6,3 mm). Tableta se može razdijeliti na jednake doze.
Deksametazon Krka 8 mg tablete
Bijele do gotovo bijele, ovalne tablete, s razdjelnim urezom na jednoj strani (debljina: 3,5-5,5 mm;
dužina: 8,7-9,3 mm). Tableta se može razdijeliti na jednake doze.

Pomoćne tvari

Laktoza hidrat
Kukuruzni škrob, prethodno geliran
Silicijev dioksid, koloidni, bezvodni
Magnezijev stearat (E470b)

Rok valjanosti

3 godine

Posebne mjere pri čuvanju

Lijek ne zahtijeva čuvanje na odre Ďenoj temperaturi.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Vrsta i sadržaj spremnika

Deksametazon Krka 4 mg tablete:
Blister (OPA/Al/PVC//Al): 10, 20, 28, 30, 50, 56, 60, 100, 10 x 1, 20 x 1, 28 x 1, 30 x 1, 50 x 1,
56 x 1, 60 x 1 i 100 x 1 tableta, u kutiji.
Deksametazon Krka 8 mg tablete:
Blister (OPA/Al/PVC//Al): 10, 20, 30, 50, 60, 100, 10 x 1, 20 x 1, 30 x 1, 50 x 1, 60 x 1 i 100 x 1 tableta, u kutiji.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Proizvođač / nositelj odobrenja

ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
KRKA - FARMA d. o. o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb

Broj odobrenja

Deksametazon Krka 4 mg tablete: HR-H-256143031
Deksametazon Krka 8 mg tablete: HR-H-498984726

Datum prvog odobrenja / obnove

12.09.2016./ 04.08.2021.

0,5 mg

SmPC dokument PIL dokument

Sastav

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV Jedna tableta sadrži 0,5 mg deksametazona. Pomoćna tvar s poznatim učinkom:
- laktoza: 40,38 mg/tableti
Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK Tableta Bijele ili gotovo bijele, okrugle tablete s ukošenim rubovima. Dimenzije tablete: promjer: 4,8-5,2 mm,
debljina: 1,4-2,2 mm.

Farmaceutski oblik

Tableta Bijele ili gotovo bijele, okrugle tablete s ukošenim rubovima. Dimenzije tablete: promjer: 4,8-5,2 mm, debljina: 1,4-2,2 mm.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije Endokrine bolesti: Nadomjesno liječenje primarnog i sekundarnog (hipofiznog) zatajenja kore nadbubrežnih žlijezda (osim pri akutnom zatajenju nadbubrežnih žlijezda), kongenitalna adrenalna hiperplazija, subakutni
tiroiditis i teži oblici radijacijskog tiroiditisa.
Reumatske bolesti:
Reumatoidni artritis uključujući juvenilni kronični artritis i izvanzglobne manifestacije juvenilnog artritisa (reumatska pluća, promjene na srcu, očima, kožni vaskulitis), premostivo liječenje (u razdoblju kada temeljni lijekovi još ne djeluju i to u bolesnika u kojih nesteroidnim antireumaticima nije dostignut zadovoljavajući analgetski i protuupalni učinak).
Sustavne bolesti vezivnog tkiva, vaskulitični sindromi i amiloidoza
Pomoćno i simptomatsko liječenje odre Ďenih stanja u tijeku osnovne bolesti: sistemski lupus eritematozus (liječenje poliserozitisa i zahvaćenosti unutrašnjih organa), Sjögrenov sindrom (liječenje zahvaćenosti pluća, bubrega i mozga), sistemska skleroza (liječenje miozitisa, perikarditisa i alveolitisa), polimiozitis, dermatomiozitis, sistemski vaskulitisi, amiloidoza (nadomjesno liječenje zatajenja nadbubrežnih žlijezda).
Kožne bolesti:
Pemfigus vulgaris, herpetiformni bulozni dermatitis, eksfolijativni dermatitis, erythema multiforme (teži oblici), nodozni eritem, seboroični dermatitis (teži oblici), psorijaza (teži oblici), lichen planus, urtikarija (koja ne reagira na standardno liječenje), fungoidna mikoza, dermatomiozitis, sklerodermija,
Quinckeov edem.
Alergijske bolesti:
Alergijske bolesti koje ne reagiraju na konvencionalno liječenje (kontaktni dermatitis, atopijski dermatitis, serumska bolest, alergijski rinitis, urtikarija nakon transfuzije krvi) i alergijska reakcija na lijek.
Očne bolesti:
Bolesti kod kojih je ugrožen vid (akutni središnji korioretinitis, neuritis optičkoga živca), konjunktivitis, uveitis, skleritis, keratitis, iritis, sustavne imunološke bolesti s okularnom manifestacijom (temporalni arteitis), proliferativne promjene u orbiti (endokrina oftalmopatija, pseudotumor), simpatička oftalmija, imunosupresivno liječenje pri presa Ďivanju rožnice.
Bolesti probavnih organa:
Ulcerozni kolitis (teški napadi), Crohnova bolest (teški napadi), kronični autoimuni hepatitis, reakcija odbacivanja nakon presa Ďivanja jetre.
Bolesti dišnih organa:
Akutni toksični bronhiolitis, kronični bronhitis i astma (akutna pogoršanja), alergijska bronhopulmonalna aspergiloza, ekstrinzični alergijski alveolitis (hipersenzitivni pneumonitis), idiopatski (kriptogeni) fibrozirajući alveolitis, sarkoidoza (simptomatska), eozinofilni infiltrat, pleuritisi kod sustavnih vezivnotkivnih bolesti, plućni vaskulitisi, berilioza (granulomska upala), obliterantni bronhiolitis nakon otrovanja toksičnim plinovima, radijacijski ili aspiracijski pneumonitis.
Hematološke bolesti:
Priro Ďena i stečena kronična čista aplastična anemija, autoimuna hemolitička anemija, sekundarna trombocitopenija odraslih, eritroblastopenija, mijelodisplastični sindrom, plazmocitom, teška anemija pri mijelofibrozi s mijeloidnom metaplazijom ili limfoplazmocitni limfom, histiocitoza
Langerhansovih stanica.
Bolesti bubrega:
Primarni i sekundarni glomerulonefritis (Goodpastureov sindrom), oštećenje bubrega pri sustavnim vezivnotkivnim bolestima (sistemski eritemski lupus, Sjögrenov sindrom), sustavni vaskulitisi, glomerulonefritis pri nodoznom poliarteritisu, Churg-Straussov sindrom, Wegenerova granulomatoza,
Henoch-Schönleinova purpura, miješana krioglobulinemija, oštećenje bubrega pri Takayasuovu arteritisu, intersticijski nefritis, imunosupresivno liječenje pri presa Ďivanju bubrega, indukcija diureze ili smanjenje proteinurije kod idiopatskog nefrotskog sindroma (bez uremije).
Maligne bolesti:
Palijativno liječenje leukemija i limfoma u odraslih, akutna leukemija u djece, hiperkalcemija pri malignim bolestima.
Moždani edem:
Moždani edem zbog primarnih ili metastatskih moždanih tumora, kraniotomije.
Infektologija:
Plućna tuberkuloza s težom općom kliničkom slikom, tuberkulozni pleuritis i tuberkulozni meningitis sa subarahnoidalnim blokom (uz primjereno antituberkulozno liječenje), trihineloza s neurološkim simptomima ili trihineloza miokarda (uz primjereno liječenje antihelminticima).
Druge indikacije:
Dijagnostičko testiranje hiperfunkcije nadbubrežnih žlijezda.
4.2. Doziranje i način primjene Doziranje Doza se individualno prilago Ďava svakom bolesniku, s obzirom na njegovu bolest, predvi Ďeno trajanje
liječenja, toleranciju na kortikosteroide i reakciju organizma.
Peroralno liječenje
Preporučena početna doza za odrasle je od 0,5 do 10 mg na dan. Kod težih bolesti mogu biti potrebne doze više od 10 mg dnevno. Preporučena doza uobičajeno se primjenjuje jednom dnevno, no kod nekih bolesnika može biti potrebno raspodjeliti dnevnu dozu na više pojedinačnih doza. Doza održavanja kreće se u rasponu od 0,5 do 3 mg na dan.
Doze od 0,25 mg do 1,25 mg deksametazona obično su dovoljne za hormonsku zamjenu. U nekim slučajevima može biti potrebna primjena mineralokortikoida (kao što je fludrokortizon).
Početne doze deksametazona moraju se davati do pojave kliničkog učinka, a zatim postupno smanjivati dok se ne na Ďe najmanja doza lijeka koja još održava primjereni klinički učinak. Kada liječenje visokim dozama traje dulje od nekoliko dana, prilikom završetka liječenja dozu je potrebno postupno smanjivati tijekom više dana ili čak dulje razdoblje, kako bi se izbjegla pojava simptoma ustezanja.
Pri doziranju deksametazona potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o korištenju glukokortikoida u liječenju pojedinih bolesti.
Aktivna faza reumatskih sistemskih bolesti: sistemski eritemski lupus 6-16 mg/dan.
Aktivni reumatoidni artritis teškog progresivnog tijeka: napredovanje u brzim destruktivnim oblicima 12-16 mg/dan, s izvanzglobnim manifestacijama 6-12 mg/dan.
Akutne kožne bolesti: ovisno o prirodi i proširenosti bolesti, dnevne doze 8-40 mg. Nakon toga treba slijediti titracija prema niže, u skladu s kliničkim odgovorom.
Teški akutni napadaj astme: Odrasli: 8-20 mg. Djeca: 0,15-0,3 mg/kg tjelesne težine. Dozu treba ponoviti ako je potrebno, na temelju individualnog odgovora i kliničke potrebe. Trajanje liječena deksametazonom u ovoj indikaciji je 1-2 dana.
Moždani edem: Ovisno o uzroku i težini, početna doza 8-10 mg (do 80 mg) i. v. jednokratno, praćeno s 16-24 mg (do 48 mg)/peroralno dnevno, podijeljeno na 3-4 (do 6) pojedinačne doze kroz 4-8 dana.
Tijekom zračenja i u konzervativnom liječenju neoperabilnih tumora mozga može biti potrebna dugotrajna primjena lijeka Deksametazon Krka u nižim dozama.
Pedijatrijska populacija
Za oralno doziranje pri nadomjesnom liječenju preporučuje se primjena 0,02 mg po kg tjelesne mase 2 ili 0,67 mg po m tjelesne površine, podijeljeno u tri doze, a za druge indikacije primjena 0,08 do 2 0,3 mg po kg tjelesne mase ili 2,5 do 10 mg po m tjelesne površine, podijeljeno u 3 ili 4 doze.
Oštećenje funkcije bubrega
Bolesnici na aktivnoj hemodijalizi mogu imati povećani klirens lijeka kroz dijalizat i stoga im može biti potrebna prilagodba doze steroida.
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s teškom bolešću jetre može biti potrebna prilagodba doze. U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre mogu biti pojačani biološki učinci deksametazona zbog njegova sporijega metabolizma (produljeni poluvijek u plazmi) i hipoalbuminemije (povećanih razina slobodnog lijeka u plazmi), što tako Ďer može uzrokovati dodatne nuspojave.
Starije osobe
Liječenje starijih bolesnika, osobito ako je dugotrajno, treba planirati imajući na umu ozbiljnije posljedice čestih nuspojava kortikosteroida u starijoj dobi (osteoporoza, dijabetes melitus, hipertenzija, smanjen imunitet, psihološke promjene). U takvih bolesnika koncentracija deksametazona u plazmi može biti viša, a njegovo izlučivanje sporije nego u mla Ďih bolesnika, stoga njegovu dozu treba smanjiti u skladu s time.
Dijagnostičko testiranje hiperfunkcije nadbubrežnih žlijezda Kratki 1-miligramski deksametazonski test: daje se 1 mg deksametazona oralno u 11 sati navečer, a krv za odre Ďivanje serumske koncentracije kortizola uzima se u 8 sati ujutro sljedećega dana.
Specifični dvodnevni 2-miligramski deksametazonski test: dva se dana uzastopno daju po 2 mg deksametazona oralno svakih 6 sati, a koncentracija 17-hidroksikortikosteroida odre Ďuje se u 24-
satnom urinu.
Doza od 0,75 mg deksametazona terapijski je ekvivalentna dozama od 4 mg metilprednizolona i triamcinolona; 5 mg prednizona i prednizolona; 20 mg hidrokortizona i 25 mg kortizona.
Način primjene
Ovaj lijek namijenjen je za peroralnu primjenu.
Deksametazon je preporučeno uzimati s hranom ili nakon nje, kako bi se minimizirala nadraženost gastrointestinalnog sustava. Potrebno je izbjegavati hranu s većim sadržajem natrija.
4.3. Kontraindikacije Preosjetljivost na deksametazon ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima Deksametazon je tako Ďer kontraindiciran pri akutnim virusnim, bakterijskim i sustavnim gljivičnim
infekcijama (bez primjerenog liječenja), Cushingovu sindromu, cijepljenju živim cjepivima i dojenju (osim u hitnim stanjima).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Adrenokortikalna insuficijencija koju uzrokuje liječenje glukokortikoidima, može, ovisno o dozi i
duljini liječenja, potrajati više mjeseci, a u nekim slučajevima i dulje od godinu dana nakon prekida liječenja. Tijekom liječenja deksametazonom zbog odre Ďenih stanja fizičkog stresa (ozljede, operacije, poro Ďaja, itd.), može biti potrebno privremeno povećati dozu. Zbog mogućeg rizika kod stresnih stanja treba izraditi ID karticu s naznačenom kortikosteroidnom terapijom za bolesnike koji su na dugotrajnom liječenju. U slučajevima dugotrajne adrenokortikalne insuficijencije nakon prekida liječenja može biti potrebna primjena glukokortikoida u situacijama fizičkog stresa. Akutna adrenokortikalna insuficijencija izazvana terapijom može se minimizirati sporim smanjivanjem doze do planiranog vremena prekida.
U bolesnika koji su tijekom duljeg vremenskog razdoblja liječeni deksametazonom može se nakon prekida liječenja pojaviti (i bez očitih znakova nadbubrežne insuficijencije) sindrom ustezanja (vrućica, iscjedak iz nosa, crvenilo očnih spojnica, glavobolja, omaglica, pospanost ili razdražljivost, bolovi u mišićima i zglobovima, povraćanje, mršavljenje, opća slabost, često i grčevi). Zato je dozu deksametazona nužno postepeno smanjivati. Nagli prekid primjene lijeka može uzrokovati letalni ishod.
Do Ďe li tijekom liječenja ili tijekom postupnog prekida primjene lijeka do težeg stresa (ozljeda, operacija ili teške bolesti), doza deksametazona mora se povećati ili dati hidrokortizon ili kortizon.
Bolesnicima koji su dulje vrijeme uzimali deksametazon i koji su nakon prekida liječenja doživjeli teži stres potrebno je ponovno početi davati deksametazon, budući da inducirana nadbubrežna insuficijencija može potrajati još nekoliko mjeseci nakon prekida liječenja.
Uslijed imunosupresivnog djelovanja, primjena deksametazona može povećati rizik od bakterijskih, virusnih, parazitskih, oportunističkih i gljivičnih infekcija. Simptomi postojeće infekcije ili infekcije u razvoju mogu biti prikriveni i time otežavati postavljanje dijagnoze.
Deksametazon može uzrokovati egzacerbaciju sustavne gljivične infekcije ili prikrivene amebijaze, te reaktivaciju latentnih infekcija kao što su hepatitis B i tuberkuloza.
Bolesnicima s aktivnom plućnom tuberkulozom daje se deksametazon (zajedno s antituberkuloticima) samo pri fulminantnoj ili veoma raširenoj plućnoj tuberkulozi. Bolesnike s neaktivnom plućnom tuberkulozom koji se liječe deksametazonom ili bolesnike s pozitivnom tuberkulinskom reakcijom potrebno je zaštititi kemoprofilaktički.
Zbog opasnosti od gastrointestinalne perforacije, deksametazon se primjenjuje samo u nužnim indikacijama i uz odgovarajući nadzor kod:
- teškog ulceroznog kolitisa s prijetećom perforacijom, moguće i bez peritonejske iritacije
- divertikulitisa
- entero-anastomoze (neposredno nakon operacije).
Znakovi peritonejske iritacije nakon gastrointestinalne perforacije mogu izostati u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida.
Poseban oprez i pažljiv liječnički nadzor potrebni su pri osteoporozi, hipertenziji, srčanoj insuficijenciji, tuberkulozi, glaukomu, zatajenju jetre, zatajenju bubrega, šećernoj bolesti, aktivnom peptičkom ulkusu, svježim intestinalnim anastomozama, ulceroznom kolitisu i epilepsiji. Oprez je potreban u bolesnika u prvim tjednima nakon infarkta miokarda, u bolesnika s tromboembolijama, miastenijom gravis, glaukomom, hipotireozom, psihozom ili psihoneurozom i u starijih bolesnika.
Mogu nastati teške anafilaktičke reakcije.
Rizik od tendinitisa i puknuća tetive povećan je u bolesnika koji se istodobno liječe glukokortikoidima i fluorokinolonima.
Na početku liječenja deksametazonom moguće je inicijalno pogoršanje već postojeće miastenije gravis.
Tijekom liječenja deksametazonom može doći do pogoršanja šećerne bolesti, odnosno prijelaza latentne u klinički manifestnu bolest.
Pri dugotrajnom liječenju potrebno je pratiti koncentraciju kalija u serumu.
Cijepljenje živim cjepivima tijekom liječenja deksametazonom je kontraindicirano. Imunizacija mrtvim virusnim ili bakterijskim cjepivom ne uzrokuje očekivani porast protutijela i nema očekivani zaštitni učinak. Deksametazon se ne preporučuje primijeniti 8 tjedana prije i 2 tjedna nakon cijepljenja.
Bolesnici koji dulje vrijeme uzimaju veće doze deksametazona trebaju izbjegavati kontakt s bolesnicima oboljelih od ospica ili vodenih kozica; do Ďe li ipak do kontakta, preporučuje se provesti profilaksu imunoglobulinom.
Oprez je potreban u bolesnika nakon svježih kirurških zahvata i lomova jer deksametazon može usporiti njihovo cijeljenje.
U bolesnika s cirozom jetre ili hipotireozom učinak glukokortikosteroida je pojačan.
Kortikosteroidi mogu interferirati s kožnim testovima preosjetljivosti.
Kortikosteroidi se ne smiju primjenjivati ako postoji ozljeda glave jer vjerojatno neće biti koristi od njih ili čak mogu štetno djelovati.
Sindrom lize tumora
Nakon stavljanja lijeka u promet sindrom lize tumora (TLS, engl. tumour lysis syndrome) prijavljen je u bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima nakon primjene deksametazona samog ili u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima. Bolesnici s visokim rizikom od razvoja TLS-a, poput bolesnika s visokom stopom proliferacije, velikim tumorskim opterećenjem i jakom osjetljivošću prema citotoksičnim lijekovima, trebali bi biti pažljivo praćeni uz prikladne mjere opreza.
Poremećaji vida Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, potrebno je razmotriti upućivanje oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR), zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida.
Feokromocitomna kriza
Feokromocitomna kriza, koja može biti fatalna, prijavljena je nakon primjene sistemskih kortikosteroida. Kortikosteroide se smije primjenjivati u bolesnika sa suspektnim ili identificiranim feokromocitomom samo nakon odgovarajuće procjene rizika/koristi.
Pedijatrijska populacija
Djeca i adolescenti liječe se deksametazonom samo u slučaju stroge indikacije. Tijekom liječenja treba pažljivo pratiti rast i razvoj djeteta odnosno adolescenta.
Nakon početka liječenja (< 96 sati nakon poroda) nedonoščadi s kroničnom bolešću pluća pri početnoj dozi od 0,25 mg/kg dva puta dnevno, dostupni znanstveni dokaz ukazuje na pojavu dugotrajnih neurorazvojnih štetnih doga Ďaja.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija Istodobno davanje deksametazona i nesteroidnih protuupalnih lijekova, salicilata ili indometacina
povećava rizik krvarenja iz probavnih organa i nastanak ulkusa.
Učinak deksametazona je smanjen pri istodobnom uzimanju rifampicina, karbamazepina, fenobarbitona, fenitoina (difenilhidantoin), primidona, efedrina i aminoglutetimida, stoga je u tim slučajevima potrebno povećati dozu deksametazona.
Interakcije izme Ďu deksametazona i navedenih lijekova mogu ometati deksametazonski supresijski test. Ako je test napravljen tijekom istodobnog liječenja deksametazonom i kojim od navedenih lijekova, treba to imati u vidu pri vrednovanju nalaza.
Deksametazon je umjereni induktor CYP 3A4. Istodobna primjena s drugim lijekovima metaboliziranim putem CYP 3A4 (npr. indinavir, sakvinavir, eritromicin) može povećati njihov klirens, rezultirajući sniženjem koncentracije u plazmi.
Lijekovi koji inhibiraju CYP 3A4 (npr., ketokonazol, makrolidni antibiotici) imaju potencijal povisiti koncentraciju kortikosteroida u plazmi. Uz to, sam ketokonazol može inhibirati adrenalnu sintezu kortikosteroida