Ova stranica sadrži javno dostupne informacije o lijeku Lupocet 1000 mg čepići**. Možete provjeriti dostupna pakiranja, doziranje, regulatorne dokumente i sigurnosne informacije prikazane na ovoj stranici.
Specifikacije
Indikacije
Indikacije
LUPOCET 1000 mg čepići indicirani su za simptomatsko liječenje blagih do umjereno jakih bolova i/ili povišene tjelesne temperature.
Primjena paracetamola u obliku čepića osobito je pogodna za bolesnike koji ne mogu uzimati oralne oblike.
Lijek je namijenjen za primjenu u odraslih i adolescenata starijih od 15 godina čija je tjelesna masa veća od 50 kg.
Doziranje i način primjene
Doziranje i način primjene
Doziranje
Doziranje se treba temeljiti na tjelesnoj masi i starosti (Tablica 1.).
Razmak između pojedinih doza ovisi o simptomima i najvećoj dnevnoj dozi te treba biti najmanje 6 sati.
Ako simptomi potraju dulje od tri dana, potrebno je posavjetovati se s liječnikom.
Tablica 1. Doziranje LUPOCET 1000 mg čepića
| Tjelesna masa (starost) | Pojedinačna doza(odgovarajuća doza paracetamola)* | Najveća dnevna doza (odgovarajuća dozaparacetamola) |
| Više od 50 kg(adolescenti stariji od 15 godina i odrasli) | 1 čepić(ekvivalent 1000 mg paracetamola) | 4 čepića(ekvivalent 4000 mg paracetamola)** |
*Razmak između pojedinačnih doza mora biti najmanje 6 sati.
**Obično nije potrebno prekoračiti dozu paracetamola od 3 g/dan (što odgovara 3 čepića/dan). Ipak, u slučaju umjereno jakih bolova, doza se iznimno može povisiti na 4 g/dan (što odgovara 4 čepića/dan), što je i najveća dozvoljena dnevna doza.
Najveća dnevna doza navedena u tablici se ne smije ni u kojem slučaju prekoračiti. Način primjene
Za rektalnu primjenu.
Čepići se, po mogućnosti nakon pražnjenja crijeva, umeću duboko u rektum. Radi poboljšanja sposobnosti kliženja, čepiće eventualno zagrijati u ruci ili vrlo kratko uroniti u toplu vodu.
Posebne skupine bolesnika
Oštećenje funkcije jetre i/ili blago oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega, kao i s Gilbertovim sindromom, treba smanjiti dnevnu dozu, odnosno produljiti interval doziranja na najmanje 8 sati.
Teško oštećenje funkcije bubrega
U slučaju teško oštećene funkcije bubrega (klirens kreatinina <10 ml/min), vremenski razmak između dvije pojedinačne doze treba biti najmanje 8 sati i treba smanjiti dnevnu dozu lijeka.
Stariji bolesnici
Nije potrebno posebno prilagođavanje doze kod starijih osoba.
Pedijatrijska populacija
Ne preporučuje se primjena LUPOCET 1000 mg čepića u djece mlađe od 15 godina, odnosno tjelesne mase ispod 50 kg, jer jačina lijeka nije prikladna za ovu skupinu bolesnika. Međutim, postoje odgovarajuće jačine i oblici lijeka prikladni za ovu skupinu bolesnika.
Zamjene i paralele
Zamjene i paralele
Prikaz ne znači da se lijek može samostalno zamijeniti. Zamjena ovisi o propisanoj jačini, farmaceutskom obliku, dostupnosti, HZZO uvjetima i odluci liječnika ili ljekarnika.
Sigurnost primjene
Kontraindikacije
Preosjetljivost na paracetamol, soju, kikiriki ili neku od pomoćnih tvari navedenih u pomoćnim tvarima.
Posebna upozorenja i mjere opreza
LUPOCET 1000 mg čepići se ne smiju istodobno uzimati s drugim lijekovima koji sadrže paracetamol zbog rizika od predoziranja.
Paracetamol je potrebno u sljedećim slučajevima primjenjivati uz poseban oprez (to jest s produljenim intervalom doziranja i u smanjenoj dnevnoj dozi) i pod liječničkim nadzorom:
- hepatocelularna insuficijencija (doza do 2 g/dan)
- kronična zlouporaba alkohola (doza do 2 g/dan)
- teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina <10 ml/min ) (doza do 3 g/dan)
- Gilbertov sindrom (Meulengrachtova bolest) (doza do 2 g/dan)
- bolesti koje mogu biti praćene smanjenom razinom glutationa (eventualno prilagođavanje doze, npr. kod šećerne bolesti, HIV-a, Downovog sindroma, tumora). U slučaju povišene tjelesne temperature, znakova sekundarne infekcije ili ako simptomi potraju dulje od tri dana, obvezno se treba posavjetovati s liječnikom. Općenito, bez savjetovanja s liječnikom ili stomatologom, lijekove koji sadrže paracetamol ne treba uzimati dulje od nekoliko dana niti u dozi višoj od preporučene. Dugotrajna uporaba viših doza lijekova protiv bolova, protivno njihovoj osnovnoj namjeni, može izazvati glavobolje, koje se u tom slučaju ne smiju liječiti povećanim dozama istih lijekova. Općenito, dugotrajna primjena analgetika, osobito u kombinaciji više djelatnih tvari s analgetskim djelovanjem, može dovesti do trajnog oštećenja bubrega uz rizik zatajenja bubrega (analgetska nefropatija). Kod naglog prekida dugotrajne neodgovarajuće primjene visokih doza analgetika mogu se pojaviti glavobolja, umor, bolovi u mišićima, nervoza i vegetativni simptomi. Simptomi izazvani prestankom primjene nestaju kroz nekoliko dana. Do tada se ne smiju primjenjivati analgetici, a ponovna primjena ne smije se započeti bez savjetovanja s liječnikom. Prijavljeni su slučajevi metaboličke acidoze s povećanim anionskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis, HAGMA) zbog piroglutamatne acidoze u bolesnika s teškim bolestima kao što su teško oštećenje bubrega i sepsa, ili u bolesnika s pothranjenošću ili drugim uzrocima nedostatka glutationa (npr. kronični alkoholizam) koji su tijekom duljeg razdoblja liječeni paracetamolom u terapijskoj dozi ili kombinacijom paracetamola i flukloksacilina. Ako se sumnja na HAGMA-u zbog piroglutamatne acidoze, preporučuje se hitan prekid liječenja paracetamolom i pomno praćenje. Mjerenje 5-oksoprolina u urinu može biti korisno za utvrđivanje piroglutamatne acidoze kao podležećeg uzroka HAGMA-e u bolesnika s višestrukim čimbenicima rizika.Pomoćne tvari s poznatim učinkom Ovaj lijek sadrži lecitin porijeklom iz soje. U rijetkim slučajevima mogu se javiti anafilaktičke reakcije nakon intravenske primjene lijekova koji sadrže lecitin iz soje. U slučaju preosjetljivosti na soju ili kikiriki, kontraindicirana je primjena LUPOCET 1000 mg čepića.
Interakcije
Pri istodobnom uzimanju probenecida potrebno je razmotriti smanjenje doze paracetamola, budući da probenecid smanjuje klirens paracetamola gotovo za pola djelujući putem inhibicije njegove konjugacije s glukuronskom kiselinom.
Poseban oprez potreban je u slučaju istodobnog uzimanja lijekova koji induciraju jetrene enzime te uslijed primjene lijekova koji su potencijalno hepatotoksični.
Ako se paracetamol primjenjuje istodobno sa zidovudinom, toksičnost oba lijeka može se povećati (neutropenija). Stoga se LUPOCET 1000 mg čepići mogu istovremeno primjenjivati sa zidovudinom samo uz savjetovanje s liječnikom.
Kolestiramin smanjuje apsorpciju paracetamola.
Potreban je oprez kada se paracetamol primjenjuje istodobno s flukloksacilinom jer je istodobni unos povezan s metaboličkom acidozom s povećanim anionskim procjepom zbog piroglutamatne acidoze, posebno u bolesnika s čimbenicima rizika.
Učinak na rezultate laboratorijskih pretraga
Uporaba paracetamola može utjecati na određivanje vrijednosti mokraćne kiseline pomoću fosfor- volframske kiseline i određivanje vrijednosti glukoze u krvi metodom glukoza-oksidaza-peroksidaza.
Trudnoća i dojenje
Trudnoća
Opsežni podaci u trudnica ne ukazuju na pojavu malformacija ni feto/neonatalni toksični učinak. Epidemiološka ispitivanja neurološkog razvoja djece izložene paracetamolu in utero nisu dala rezultate na temelju kojih se može donijeti konačan zaključak.
Paracetamol se može primijeniti tijekom trudnoće ako je to klinički potrebno. Međutim, potrebno ga je primjenjivati u najnižoj učinkovitoj dozi uz najkraće moguće trajanje liječenja i najmanju moguću učestalost doziranja.
Dojenje
Nakon primjene, paracetamol se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Dosad nisu poznati neželjeni učinci ili nuspojave za vrijeme dojenja.
Paracetamol se može tijekom dojenja primjenjivati u terapijskim dozama.
Upravljanje vozilima i strojevima
Ne očekuje se da LUPOCET 1000 mg čepići imaju negativni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Nuspojave
Učestalost nuspojava definirana je na sljedeći način:
Vrlo često (≥1/10) Često (≥1/100 i <1/10)
Manje često (≥1/1000 i <1/100) Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10 000)
Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Poremećaji jetre i žuči
Rijetko: povećanje razine jetrenih transaminaza.
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Vrlo rijetko: promjene u krvnoj slici, kao što su trombocitopenija, agranulocitoza.
Poremećaji imunološkog sustava
Vrlo rijetko: kod predisponiranih osoba može se pojaviti bronhospazam (astma prouzročena analgeticima), reakcije preosjetljivosti od običnog crvenila kože do urtikarije i anafilaktičkog šoka.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Vrlo rijetko: teške kožne reakcije.
Poremećaji metabolizma i prehrane
Nepoznato: metabolička acidoza s povećanim anionskim procjepom.
Opis odabranih nuspojava
Metabolička acidoza s povećanim anionskim procjepom
Slučajevi metaboličke acidoze s povećanim anionskim procjepom zbog piroglutamatne acidoze primijećeni su u bolesnika s čimbenicima rizika koji su primjenjivali paracetamol. Piroglutamatna acidoza može se pojaviti kao posljedica niskih razina glutationa u tih bolesnika.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Predoziranje
Simptomi predoziranja
Opasnost od trovanja osobito je velika u starijih osoba, male djece, osoba s oštećenjem funkcije jetre, u slučaju kronične zlouporabe alkohola, kronične pothranjenosti i uslijed istovremenog uzimanja lijekova koji uzrokuju indukciju jetrenih enzima. U takvim slučajevima predoziranje može završiti smrću.
U pravilu se simptomi javljaju unutar 24 sata i uključuju: mučninu, povraćanje, anoreksiju, blijedilo i bolove u donjem dijelu trbuha. Nakon toga može doći do općeg subjektivnog poboljšanja, no postojanje blagih bolova u trbuhu ukazuje na oštećenje jetre.
Predoziranje s otprilike 6 g ili više paracetamola po pojedinačnoj dozi za odrasle ili prekoračenje doze od 140 mg/kg tjelesne mase po pojedinačnoj dozi kod djece dovodi do nekroze jetrenih stanica, što može dovesti do potpuno ireverzibilne nekroze, te posljedično hepatocelularne insuficijencije, metaboličke acidoze i encefalopatije. Takvo stanje može dovesti do kome, koja može imati smrtni ishod. Istovremeno su uočene povišene razine jetrenih transaminaza (AST, ALT), laktat dehidrogenaze i bilirubina u kombinaciji s produljenim protrombinskim vremenom, a ti poremećaji mogu nastupiti 12 do 48 sati nakon uzimanja lijeka. Klinički simptomi oštećenja jetre u pravilu postaju vidljivi nakon 2 dana, a vrhunac dostižu nakon 4 do 6 dana.
Čak i kod izostanka ozbiljnijih oštećenja jetre, može doći do akutnog zatajenja bubrega i akutne tubularne nekroze. Ostali simptomi koji nisu povezani s jetrom, a koji su uočeni nakon predoziranja paracetamolom, uključuju anomalije miokarda i pankreatitis.
Liječenje predoziranja
Već kod sumnje na intoksikaciju paracetamolom, u prvih 10 sati svrhovita je intravenska primjena donora SH-skupine, kao što je N-acetilcistein. N-acetilcistein može pružiti određenu zaštitu čak i nakon 10 do 48 sati od uzimanja. U tom slučaju se liječenje produljuje. Dijalizom se može sniziti koncentracija paracetamola u plazmi. Preporučljivo je određivanje koncentracije paracetamola u plazmi.
Daljnje terapijske mogućnosti liječenja intoksikacije paracetamolom ovise o razmjeru, stadiju i kliničkim simptomima, a provode se sukladno uobičajenim mjerama u intenzivnoj medicini.
Farmakološki podaci
Farmakodinamika
Farmakoterapijska skupina: analgetici, ostali analgetici i antipiretici; ATK oznaka: N02BE01.
Mehanizam analgetskog i antipiretskog djelovanja paracetamola nije jednoznačno objašnjen. Vjerojatno uključuje središnje i periferno djelovanje. Dokazana je izrazita inhibicija cerebralne sinteze prostaglandina, dok je periferna sinteza prostaglandina slabo inhibirana. Osim toga, paracetamol inhibira učinak endogenih pirogena na centar za regulaciju temperature u hipotalamusu.
Farmakokinetika
Apsorpcija
Apsorpcija paracetamola nakon oralne primjene je brza i potpuna. Maksimalne koncentracije u plazmi postižu se za 30 do 60 minuta nakon uzimanja lijeka.
Nakon rektalne primjene paracetamol se apsorbira 68–88%, a maksimalne koncentracije u plazmi postižu se tek nakon 3–4 sata.
Distribucija
Paracetamol se brzo raspodjeljuje u svim tkivima. Koncentracije u krvi, plazmi i slini su usporedive. Vezanje za bjelančevine plazme je slabo.
Biotransformacija
Paracetamol se uglavnom metabolizira u jetri i to na dva načina: konjugacijom s glukuronskom kiselinom i konjugacijom sa sumpornom kiselinom. Kada se primjenjuju doze iznad terapijskog raspona, kod drugog od ovih metaboličkih putova dolazi do brzog zasićenja. Metabolički put manjeg opsega odvija se preko katalizatora citokroma P450 (uglavnom CYP2E1) i dovodi do stvaranja metabolita N-acetil-p-benzokinonimina, koji se pod normalnim uvjetima brzo detoksicira pomoću glutationa i izlučuje preko cisteina i merkapturne kiseline. U slučaju masivnog trovanja količina ovog toksičnog metabolita je povećana.
Eliminacija
Izlučivanje se uglavnom odvija putem mokraće. Većina (90%) primijenjene doze eliminira se putem bubrega u roku od 24 sata, uglavnom u obliku glukuronida (60 do 80%) i u obliku konjugata sulfata (20 do 30%). Manje od 5% se izlučuje u nepromijenjenom obliku.
Poluvrijeme eliminacije iznosi oko dva sata. Kod poremećaja funkcije jetre i bubrega, nakon predoziranja, kao i u novorođenčadi, produljuje se poluvrijeme eliminacije. Maksimalno djelovanje i prosječno trajanje djelovanja (4 - 6 sati) su u korelaciji s koncentracijom u plazmi.
Oštećenje funkcije bubrega
U slučajevima teške insuficijencije bubrega (klirens kreatinina <10 ml/min), eliminacija paracetamola i njegovih metabolita je odgođena.
Stariji bolesnici
Kapacitet konjugacije je nepromijenjen.
